 |
|||
Re: Bologna - korisni savjeti
http://www.gdjenaodmor.com/gradovi/s...ajevo-lion.htmtatek prvotno napisa
Preporuka. Tamo smo odsjeli prije tri godine, pa vjerujem da se nije puno toga promjenilo. Soba nam je bila s dvorišne strane (nije bilo buke). S jedne strane dvorišta se izlazi na Baščaršiju, a s druge "na" Miljacku. Kupaonica i WC pristojni, uredni; sobe uredne; recepcija radi 24/7.
Re: Bologna - korisni savjeti
Zvuči dobro, hvala ti!http://www.gdjenaodmor.com/gradovi/s...ajevo-lion.htm
Preporuka. Tamo smo odsjeli prije tri godine, pa vjerujem da se nije puno toga promjenilo. Soba nam je bila s dvorišne strane (nije bilo buke). S jedne strane dvorišta se izlazi na Baščaršiju, a s druge "na" Miljacku. Kupaonica i WC pristojni, uredni; sobe uredne; recepcija radi 24/7.
Obiteljski odbor je odlučio, idemo u sarajevo a ne Bolognu, smještajk u Lionu je već rezerviran.
A sad očekujem prijedloge za zabavu djece i odraslih (već sam bio u SA, ali bez djece).
- Baščaršija
- vožnja trakvajem i trolejbusom
- posjet džamiji
-posjet nekom muslimanskom groblju
- izvor Bosne i ilidža
- šetnja uz Miljacku
...
Tko zna nešto više, nek nastavi popis!
Usput, kako stoji SA sa dječjim igralištima?
baš me zanima kakve preporuke ćeš dobiti_ znam da bi se mom ženskom djetetu svidjele slastičarnice i kolači, a muškom ćevapi
Mojima se baklave i tufahije sigurno neće dopasti (nema čokolade), no ćevapi i burek će sigurno biti dobro primljeni.
(a ja imam namjeru probati i još koji od bosanskih specijaliteta
necu nabrajat sta sve pogledat po gradu, to cete vjerujem sve obic (ukljucivo muzeje i sl)
al sad mi palo na pamet - odite do tunela
kako bi ja sad u Sarajevo
Wilsonovo šetalište, zatvoreno za saobraćaj vikendom, mogu se iznajmiti nekakvovozilonačetiritočka koje se vozi kao biciklo i stanu četiri osobe. Na lijevoj strani su zgodne ljetne bašte i dva igrališta, jedno za malo stariju djecu jedno za bebe. Na desnoj strani je aleja i šetalište+vozalište.
Posjetite i Pionirsku dolinu. Jeste da ne može ni primirisati Maksimirskom ZOO-u, ali je lijepa atmosfera, hladovina i ima veće igralište.
tatek, prodavnica Little India se otvorila preko puta ulaza hotela Evropa
Kafe Metropolis u Titovoj ulici preporučujem za kolače, za strastvene čokoladoljupce Nuttela kocka, za kremoljupce Milka šnita, sladoledi su im jako dobri. Imamo i Torte i to ali vam je to već poznato. Ako vam nije do velikih tržnih centara slobodno zaobiđite BBI centar (na mjestu nakadašnje robne kuće Sarajka, mada unutra postoji One to play igraona-besplatno 2 sata boravka) i pređite ulicu do Velikog parka gdje je ove subote otvoreno spomen obilježje ubijenoj djeci Sarajeva.
Neki dan sam primijetila neke ljude koji su očito željeli uči u harem (dvorište) Begove džamije, ali su se dvoumili da li smiju. Dakle, ulazak u harem je sasvim slobodan, ulazak u samu džamiju radi turističkog razgledanja (ako je otvorena) je takođe slobodan osim u vrijeme molitve, i zahtjeva se skidanje obuće, a žene moraju imati pokrivenu kosu, ruke do šaka i noge do članaka (hlače i veća marama kojm se mogu prekriti ruke je sasvim zadovoljavajuća). Trenutno mi ništa više ne pada na pamet, ako vas nešto konkretno zanima pitajte. I baš mi je drago da ste se između mog grada i Bologne odlučili za Sarajevo. :D
Evo me ko ina33
Svrzina kuća je nešto što vrijedi pogledati, nije daleko od Bašćaršije. Ako budete u Little Indiji možete iza ugla svratiti i u Despića kuću. A nemojte zaobići ni Brusa bezistan u srcu Bašćaršije (projekat rasvjete radila moja firma pa su mi posebno dragi).
Sad pogledam gdje vam je smještaj, pa vi ste u srcu srca, u Hranadžiluku
necu nabrajat sta sve pogledat po gradu, to cete vjerujem sve obic (ukljucivo muzeje i sl)
al sad mi palo na pamet - odite do tunela
kako bi ja sad u Sarajevoi ja bi opet u sarajevo....
svakako otiđite do tunela (meni velikom djetetu je to bio doživljaj - waaaau!!! )
vrelo bosne.... prekrasno (vozili se kočijom)
inat kuća.... (ja sam inatljiva pa mi se svidjela priča o toj kući)
trebević.... prekrasno ... a pogled....
ma sve vrijedi vidjeti...
i sad mi je žao što nisam znala da se smije ući u Begovu džamiju....
i nismo našli muzej...
eto, još jedan razlog više da opet dođem u sarajevo....
Bujrum!
kad smo prvi puta bili u Begovoj dzamiji, ulaznice je prodavao jedan taaako simpatican covjek
imas ovdje svasta pa malo procackaj ako vec nisi http://www.sonar.ba/index.php?lang=ba
Meni je super bio i izlet na Bjelašnicu, ako imate kako... Odlične pite i jogurt, igralište za djecu....
E da, sarajke, gdje je Inat-kuća? Kad sam zadnji put bio u SA nisam ju stigao obići pa niti ne znam gdje je ...
A taj indijski dućan kod hotela Evropa, jel to onaj o kojem je već bilo riječi tu na forumu pred jedno godinu dana (netko ga je jako hvalio)?
Nema veze što nema za mene, nek se MŽ malo omrsi ...
Zatim - iamm knjigu "Planine oko Sarajeva" i tamo opisuju puno zanimljivih pl. izleta za koje sad nećemo imati vremena ... a ja bih rado psojetio i neka od tih mjesta bar nakratko, pogotovo koje gdje ima za vidjet stećaka ili pak neko tradicionalno selo ... spominju se Umoljani pa još neka u tom kraju ispod Bjelašnice (moram donijeti kartu pa pogledati imena) odnosno nešto iznad Barica. Koliko sam shvatio, do Barica nije problem doći ni minibusom, zar ne? Klincima bi to bilo zanimljivije nego autom.
BTW, imamo namjeru doći preko Bihaća, B. Petrovca, Ključa, Jajca, D. Vakufa, Travnika (do tuda ne poznajem cestu i ta mjesta), a nazad poznatim putem preko Zenice i Doboja.
Jel ima kakva zanimljivost vrijedna stajanja putem od Bihaća do Travnika? Znam za Jajce i slapove, a u Travniku sam bio i njega poznajem, no vjerujem da i osim toga ima ponešto što zaslužuje kakvu pauzu ...
Ne znam taj dio oko Travnika, al kad se vraćate preko Doboja JAKO PAZITE na ograničenje brzine jer policija voli čopiti brze vozače 8)
Mi smo "fasovali"
I ja sam zadnji put. Prvo me kod Travnika zaustavili federalni policajci i platih 50 km (zaista sam vozio brže), a zatim 30 km dalje na cesti za Banja Luku srpski, no nisu mi niš naplatili jer sam vozio po propisu iako su oni tvrdili drukčije (nije bilo znaka za koji su oni tvrdili da postoji, no ja sam mirno držao svoj stav i popustili su i prošao sam uz opomenu i "drugi put dobro gledajte znakove"Ne znam taj dio oko Travnika, al kad se vraćate preko Doboja JAKO PAZITE na ograničenje brzine jer policija voli čopiti brze vozače 8)
Mi smo "fasovali"
Preko puta Vječnice, pređete preko kamenog pješačkog mosta, i sa lijeve strane vas odmah dočeka Inat kuća, koja je sada restoran sa lijepo uređenom bašćicom, veoma vam je blizu smještaju, moći će te svako jutro tamo popit kahvu
Da to je taj, ne morate na drugi kraj grada u Dobrinju sad ima i u centru grada.A taj indijski dućan kod hotela Evropa, jel to onaj o kojem je već bilo riječi tu na forumu pred jedno godinu dana (netko ga je jako hvalio)?
Nema veze što nema za mene, nek se MŽ malo omrsi ...
mislim da sad već kreće neka organizacija ovakvih izleta, ali će najbolje biti da se informišete u Turističkom birou, nisam sigurna da vam mogu dati neki koristan savjet, jedino da vas mi odvedemoBarice su izletište iznad Sarajeva, locirane preko puta Trebevića, sigurna sam da postoji neka minibuska linija do gore. Gore vam je glavna šetnja kroz šumu (asfaltiranim putem) do Čavljaka, pa se u plan. domu popije osvježenje, dosta je zelenila, i lijep je pogled na grad.
Super, stroby, hvala ti na odgovorima!
(znaš što je jedini problem? Niti MŽ niti ja ne pijemo ka(h)vu ... :/
Sigurna sam da ćete i Inat kući naći nešto što možete popiti ili pojesti
Možda se ovdje može naći korisnih informacija. Vodopad Skakavac je prekrasno mjesto u prirodi koje vrijedi posjetiti.
U Bihaću, u samo centru ima nekoliko zanimljivosti: džamija Fethija (nekad crkva), Kapetanova kula i ostaci srednjevjekovnih zidina. Na putu od Zagreba prolazi se baš pored toga. Moglo bi biti interesantno iako nismo nikada stali - ili je kiša ili nam se žuri ili nam je već dosta puta.Jel ima kakva zanimljivost vrijedna stajanja putem od Bihaća do Travnika? Znam za Jajce i slapove, a u Travniku sam bio i njega poznajem, no vjerujem da i osim toga ima ponešto što zaslužuje kakvu pauzu ...
I naravno, rijeka Una - predivna je!
U Jajcu ima još vrijednih stvari za pogledati, nekoliko spomenika kulture u samom centru grada (ili je bar bilo prije rata, ne znam kakvo je sada stanje).
Katedrala u Sarajevu... A kad već budete tu, možda bi vam bilo zgodno napraviti izlete do Kreševa ( samostan, muzej, prekrasna priroda, planine ) ili Fojnice ( hotel ''Reumal'', termalna voda, također prekrasna priroda, RC ''Brusnica''). Do Fojnice otprilike satak vožnje, a do Kreševa još manje...
Eee, tamo i do Prokoškog jezera, na Bitovnji, Pogorelici i Vranici, bio sam pred sami rat, 2-3 mjeseca kasnije su prestali voziti vlakovi na relaciji ZG-SA ...
Vidim ja da si ti dobro upoznat s našim planinama...Ja do rata živjela u Fojnici, sad u Kreševu i ne zna se gdje je ljepše. Ako nisi već, preporučam i Lopatu,gdje ima super uređen, poslije rata obnovljen planinarski dom,uvjetan i za boravak s djecom također...Eee, tamo i do Prokoškog jezera, na Bitovnji, Pogorelici i Vranici, bio sam pred sami rat, 2-3 mjeseca kasnije su prestali voziti vlakovi na relaciji ZG-SA ...
E da, kad sam bio tamo u lipnju 1991, tad je mene i grupu mojih prijatelja (bilo nas 15-tak) dočekao Zoran Šimić iz Kreševa (ako ga poznaješ, pozdravi ga!) koji je pomogao u organizaciji našeg planinarenja i organizirao boravak po domovima. Prvi dan smo spavali u domu an Lopati, drugi u domu na Pogorelici, treći na Vranici (s druge strane Prokoškog jezera) i onda smo se pored jezera vraćali za Fojnicu. Bilo je lijepo, i Zoran i svi ostali domaćini su izuzetno gostoljubivo primili,a pamtim taj izlet i po jako puno snijega koji se još nalazio na vrhovima (a bio je kraj svibnja), bilo ga je negdje i po metar.Vidim ja da si ti dobro upoznat s našim planinama...Ja do rata živjela u Fojnici, sad u Kreševu i ne zna se gdje je ljepše. Ako nisi već, preporučam i Lopatu,gdje ima super uređen, poslije rata obnovljen planinarski dom,uvjetan i za boravak s djecom također...Eee, tamo i do Prokoškog jezera, na Bitovnji, Pogorelici i Vranici, bio sam pred sami rat, 2-3 mjeseca kasnije su prestali voziti vlakovi na relaciji ZG-SA ...
Znači, dom na Lopati je ponovo u fuunkciji, čuo sam da je u ratu bio nastradao ... lijepa vijest!
tatek, ostajet vi ovdje koji mjesec
Radna verzija je da dolazimo 11.06. i ostajemo do 15.06. i vjerojatno se neće mijenjati osim u slučaju više sile.tatek, ostajet vi ovdje koji mjesec
Posjet je čisto turistički, MŽ i klinci nisu još nikad bili u SA (a u BiH tek jednom, pola dana u Bihaću) tako da malo osjete oni (a i ja s njima) bosansku atmosferu.
E pa, tatek, dobro nam došao u naše krajeve-kad god došao
Hvala, hvala, još bolje vas našao!E pa, tatek, dobro nam došao u naše krajeve-kad god došao
Daj napiši, kaj je stvarno 4-krevetna soba 100 EU, a soba nema kupaonicu? Tako sam skuužila na webu. Mene je taj vaš izlet baš zaintrigirao, samo mi se cijena čini visoka i ta fora s kupaonicom mi se nikako ne sviđa.
ja ipak čekam da se vi vratite i pročitam sve detalje.
Nije, nego je 80 EUR i iam kuponicu.
(a mi smo ju dobili po 70 EUR jer smo se rano javili, kaže čovjek
Ima i apartman po 100 EUR sa balkonom i pogledom na Baščaršiju, ali ćemo ju mi radije gledati odozdo pa uštediti 4x30=120 EUR.
Evo jednog zgodnog članka kao prilog temi sarajeva; http://www.bhdani.com/arhiva/215/t21508.shtml
(pozor: ne čitati natašte!
super - 100 bez kupaonice mi je stvarno izgledalo puno. A i ja ne bih bez kupaonice
Znam da će izvještaj biti iscrpan, pa bi se i mi mogli uputiti, možda sljedeće godine. Pokupi sve korisno.
Kad smo već kod putopisa, evo mog doživljaja otprije 3 godine kada sam u kolovozu 2006 bio u Sarajevu dva dana radi gostovanja moje predstave na svjetskom omladinskom esperantskom kongresu.
Bio sam u Sarajevu 3 puta prije rata i taj posjet 2006. mi je bio prvi poslije rata i prvi posjet BiH uopće nakon rata tako da su mi dojmovi vezani uz to bili posebno jaki ...
===============
...
10.08.2006.
15:00: Napokon krećem iz sunčanog Zagreba. Vozim preko Sl. Broda, Doboja i Zenice za Sarajevo. Dionica do Sl. Broda mi je valjda najdosadniji komad ceste koji sam ikad vidio ... razmišljam o svačemu, slušam glasnu muziku (stavio sam iz nekog razloga sve same glasne bandove, Litfiba, Heroes del Silenzio, Manu Chao uživo ...) koja mi taman negdje pred Sl. Brod dosađuje.
17:00: Nakon kraćeg čekanja ulazim u BiH. Bosanski Brod izgleda kao malo veće selo na kojem su tragovi rata još i te kako vidljivi. Cesta je dosta loša, vodi kroz razbacana sela u kojima je još uvijek više srušenih kuća nego obnovljenih ... na sreću, prometa nema puno, a i većina vozača vozi jako kulturno (osim ponekog bahatog vozača BMW-a ili Audija sa HR oznakama), valjda i zbog friškog prometnog zakona sa višim kaznama, tako da vožnja nije naporna. Već dugo nisam puno vozio po lokalnim cestama i za vrijeme ovog puta sam pretekao valjda više auta i kamiona nego u zadnjoj godini dana sveukupno ... treba malo prakticirati to umijeće da se ne zaboravi. ;o)
18:00: Nakon Dervente prometa skoro da i nema, tu i tamo bude koja policijska patrola, no nitko me ne zaustavlja. Stiže Doboj, a s njim i veća gužva koja me prati još 30-tak km poslije. Ćirilićni putokazi koji su me pratili do Doboja (umjesto da pokazuju put za Sarajevo, pokazivali su put za Beograd, kuda se ide preko Gradačca, to im je očito važnija destinacija) su u općini Doboj jug zamijenjeni latiničnim, izašao sam iz Republike Srpske i ušao u drugi kanton. Tu me sad već čekaju i jednolični sivi oblaci nakon prvotnog sunca.
Zanimljivo, nakon srpskog dijela u kojem se nalazi po jedna benzinska valjda svaki kilometar (ali zato ni jedna nema npr. plan Sarajeva), u federativnom dijelu jedva da ima koja - očito je tu neka fora sa zakonima.
Zabavljam se slušajući lokalni radio, pun je loše muzike i još jadnijih reklama, no bitan je govor koji me uvijek razvedri ... Neki iscjelitelj se reklamira da liječi x bolesti (u reklami su nabrojane valjda sve bolesti koje ljudski rod poznaje), reklama za Peugeot aute (tamo se «Pežo» izgovara sa naglaskom na prvom slogu) kaže «Sjetite se starog vica - ovaj Peugeot bi mi baš leugeot tj. ovaj pežo bi mi baš ležo ...
19:30, Zenica.
Iz oblaka padaju prve kapljice kiše. Već mi je dosta sjedenja pa ulazim u grad s namjerom da se malo prošećem. Prvi dojam nije baš neki, no uskoro nailazim na pješačku zonu pa parkiram. Pola sata je brzo prošlo, traženi plan Sarajeva nisam našao, no malo sam razmrdao mišiće. Nebo visi nad glavom i ubrzo počinje prava kiša. Vozim dalje dobrom brzom cestom - vidi se da se približavam glavnom gradu, jer je cesta sve bolja, promet gušći, putokazi noviji i bolji ... ali i kiša sve jača.
20:30, Sarajevo.
Vani je mrkli mrak, hladno je i kiša lije, kao da je studeni. Na benzinskoj napokon kupujem plan grada i saznajem da sam vrlo blizu odredištu, studentskom domu Nedžarići, gdje se odvija susret. Stižem tamo, napokon na cilju nakon 10 sati netto vožnje, prijavljujem se, dobivam sobu (zajedno sa jednim nijemcem i jednim amerikancem), odlazim u obližnju ćevabdžinicu Venera na ćevape (male, već je kasno), još se malo družim s ljudima (srećem prošlogodišnju našu gošću Sandru iz Španjolske, Sjoerda iz Švedske, Damira iz Osijeka, Edit i Ondi iz Madžarske ...), pronalazim i ostatak glumaca koji su tu od prvog dana (susret je trajao od 06. do 13.08.) i dogovaram probu za sutra u 14h, a sa tehničarima Vladom i Zdenkom (koji «opslužuju» i predstavu Vide Jerman koja je prije nas na programu) dogovaram taktiku rasvjete na pozornici za koju uopće ne znam kakva je ...
Napokon malo iza ponoći stiže malo mira, kupujem Vedranu novoizašli strip o mladom Spiruu kojeg su na esperanto preveli francuzi, zatim kratko idem na koncert skandinavskog benda Dolcxamar, no malo mi je to prebučno za to doba pa onda ipak idem u krevet ... sutra je dan za malo turizma prijepodne i proba i nastupa popodne i navečer.
11.08.2006, Sarajevo
Osjećaj dužnosti me budi već u pola 7. Ponavljam tekst u krevetu dok moji znanci iz sobe spavaju naveliko. Izlazim van i u obližnjoj buregdžinici kupujem odličnu sirnicu i jogurt, mljac mljac. Nakon jučerašnje kiše Sarajevo je osunčano i svježe.
Još se malo muvam uokolo i u 9 krećem sa Zdenkom i Vladom do dvorane (eskiviram Vidu, jer mi se ne priča njom, koncentriram se na svoju predstavu ...). Predstave će se održati u dvorani općine Novo Sarajevo, prekrasnoj maloj dvorani za cca 250-300 ljudi, taman, ni prevelikoj ni premaloj, posuđeno osvijetljenje je OK, garderobe super, ma užitak jedan!
Do probe u 14h odlazim do centra grada u turizam. Bio sam prije u sarajevu triput, jednom cijeli dan i dvaput po pola dana, no zadnji put prije rata, prije 15 godina, pa treba oživjeti uspomene i uočiti novosti. Kao sudionik susreta imam besplatnu vožnju tramvajem br. 3 koji vozi do centra pa to koristim nemilice. Vožnja od Nedžarića do centra traje 15-tak minuta - ambijent je kao vožnja Vukovarskom ili kroz N. Zagreb, smjenjuju se velike trgovine, predstavništva, hoteli, firme, neboderi, tragova rata je malo. Nema ni puno promjena u načinu oblačenja - vidio sam tek pokoje dimije ili veo, a puno je više minica, uskih majičica i hlačica, tangica. Nailazim i na 2-3 «fundamentalista» kako sam ih ja nazvao, sa bijelim kapicama i dugim bradama, prodaju religijske knjižice pred džamijama. No, generalni ugođaj u gradu je generalno metropolitanski ...
Napokon u centru, silazim kod Miljacke pa produžavam pješice i puno slikam da mogu grad što bolje dočarati Daši koja još nikad nije bila u Sarajevu. Posjećujem knjižare i neplanirano kupujem pl. Vodič planinama oko Sarajeva. Motam se Baščaršijom, uživam u gotovo cjelokupno obnovljenom povijesnom jezgru i s mukom se pridržavam kućne politike štednje, jer me toliko toga vuče da potrošim koju BiH marku: zgodne orijentalne krpice, bakreni suveniri (najviše me privukao jedan bakreni mobil, no 60 km tj. 240 kn mi je ipak previše ... šmrc), sitna drvenarija ... na kraju kupujem Daši kao poklon maramu sa «srebrnjacima». Htio sam pojesti ćevape kod «Želje», no nema mjesta pa šetnju nastavljam kvartom Vratnik gdje je ugođaj manje izglancan i autentičan, a turista gotovo nigdje (za razliku od Baščaršije gdje se čuju svi jezici svijeta). No, već sam pomalo umoran, a i vrijeme je za povratak, idem na ćevape ipak u poznatu «Veneru», dobri su, a usput.
Uguravam ćevape u želudac, no nekako mi baš ne ide ... nije zbog treme, već valjda više zbog ukupnog stresa ovih dana, što zbog Vedrana što zbog puta. Sastajemo se svi u 14h, Vida je taman na odlasku, vidim da njenim tehničarima kosa strši u zrak i dimi im se iz glave ...
Mi počinjemo polako i mukotrpno, treba riješiti 100 stvari, od svjetla, pozicija, teksta sa CD-a ... kao i obično, prvi ulazak u neku dvoranu je užitak, no nakon njega slijedi mukotrpan rad, čini se bez rezultata, jer se stalno negdje bunimo i otkrivamo rupe. U gledalištu sjedi samo Kaja, kao znatiželjni gost, i to mi pomaže, ipak je i jednočlana publika nekakva publika pa imamo dodatni motiv za rad.
Prva proba je bila kilava, no druga je već bila sasvim solidna (iako još pomalo drvena) i odustajemo od treće, bolje da se odmorimo. Ja odlazim opet za centar da iskoristim vrijeme, a i volim biti prije predstave ili sa ekipom s predstave (koja je sad imala neke svoje poslove i dogovore) ili sam kako bih bio u štimungu za nastup. Muvam se još malo Baščaršijom bez nekog cilja, klopam burek i sladoled (za razliku od drugih cijena koje su uglavnom slične našima, kugla dobrog sladoleda košta samo 2 kn!) i vraćam se nazad trolejbusom kroz siromašniji dio grada koji otkriva drugačiju sliku. Austro-ugarski dio grada bi mogao biti i u Zagrebu, Beču ili bilo gdje u Evropi, Baščaršija je čisti istok, ali dobrim dijelom uljepšan kao spomenik i s turističkom namjenom, no ostatak grada je ono pravo Sarajevo.
Taman stižem na početak Vidine predstave, no namjerno ostajem sa ekipom vani da si ne kvarimo atmosferu iščekivanja, i to je dio cijele zabave. Tu su Vladimir, Dag, Marta i Tina, tehničar Vlado, isto iz našeg klupa, se muči unutra na Vidinoj predstavi, a navrati jedan lokalni BiH-esperantist koji je na vratima pa zbijamo šale, a uskoro stiže i mala lozovača da još malom podigne atmosferu. Vida je brzo gotova i mi utrčavamo u garderobu: treba urediti pozornicu, obući se, dogovoriti još par sitnih detalja, obodriti ekipu (nekima se noge tresu kad vide cca 200 ljudi u publici), otići pet puta na WC ... Dogovaramo start sa Vladom, gase se svjetla, ide poduži uvod sa CD-a i ulazimo ... krećemo, hura!
Predstava lijepo klizi, ukočenost je skoro iščezla, tu i tamo se griješi, ali improvizacije glatko spašavaju stvar. Publika je sa nama, osjećamo ju, dobro reagira i to nam daje dodatni poticaj.
Završavamo nakon otprilike 45 minuta i publika ustaje i gromoglasno plješće, izlazimo na poklon, poklanjamo se i odlazimo iza scene. No, oni plješću i dalje, izlazimo drugi put ... pa treći put ... pa četvrti. Oni i dalje stoje i plješću ... ah, to je san svakog sudionika javnog nastupa!
No, dosta je bilo, idemo u garderobu (usput nam čestita i Vida) i tamo se odajemo euforiji. Zbijamo viceve, veselimo se, tu i tamo netko bane čestitati nam ... polako se presvlačimo i pri izlasku nas dočekuje već prazna dvorana i mrak nad gradom. Vraćamo se pješice i euforija se polako pretvara u onaj lijepi osjećaj zadovoljstva. Idemo do kongreseja, sjedamo za stol i pijemo pivca i jedemo napolitanke, navraćaju i dalje ljudi sa čestitkama, a mi se osjećamo veliki, veliki ...
Negdje nakon ponoći osjećam umor, a sutra me još čeka cjelodnevna vožnja ... vrijeme je za spavanje. Ostavljam dobro raspoloženu ekipu, pred njima je još cijeli jedan dan susreta ...
12.08.2006, Sarajevo-Travnik-Zagreb-Cres
Budim se u pola 7, pakiram stvari i idem opet po burek, no još nije gotov pa idem do druge burekdžinice koja ranije rani. U 07:45 stiže mi i društvo za povratak, talijanka Elena i njen prijatelj francuz, oni idu za Zagreb posjetiti zajedničku prijateljicu Ljiljanu pa možemo zajedno. Na nebu se miješaju oblaci i sunce, a telefonski razgovor sa Zagrebom i Cresom otkriva da tamo pada kiša koja nas vjerojatno čeka po putu. Krećemo u 08:00.
Do Travnika ništa novo, od odvojka za Zenicu muči nas zavojita cesta, dosta prometa, a ni pejzaži nisu neki: puno firmi, trgovina, skladišta, pogotovo oko Viteza. U Travniku se parkiramo u centru i šećemo do tvrđave na vrhu brijega. Dobar je pogled i tvrđava je OK iako nema ništa posebno na njoj. Silazimo dolje i suputnici idu na kahvicu, a ja na još jednu rundu šetnje gradom, a usput kupujem Daši i zgodnu metalnu narukvicu za par maraka. Nisam još načistu kojim putem dalje ići, da li preko Vakufa glavnom cestom ili poprijeko i svi me upućuju na cestu preko Skender Vakufa. Ajd, idemo onda tamo.
Taman pred odvojak na tu cestu dočekuje nas prometna patrola. Koncentrirali smo se da ne promašimo odvojak i nisam pazio na gas pa smo vozili 69 km/h gdje je dozvoljeno 50. Policajci su kao iz filma, ogromni ljudine sa nepromašivim naglaskom. Kažu, kazna je 40 BAM, no dobar sam ja čovjek pa će mi naplatioti 30 jer imaju tu već jedan napisani blokić. Ja se mašam za džep, a oni kažu da se možda možemo dogovoriti da ih počastim pa da ne platim toliko. OK, ajde onda svakome po 10 BAM. Može, rekoše oni, i još mi opisali put do Skender Vakufa. E, što ti je BiH policija ...
Cesta je OK, iako dosta neravna i zavojita i dosta strmo se penje ... no, vozi se bez problema 60-70 km/h. Ispod Vlašića prolazimo uz veliko naselje novosagrađenih kuća, valjda vikendice. Cesta vrluda uz prilično dubok kanjon neke rječice, usput ima i nešto odrona i iza jednog od njih nas čeka policija republike srpske ... dakle, već smo ušli u njihov revir. Kažu oni, redovna kontrola, vozili smo 61 km/h tamo gdje je dozvoljeno 50. Kako, rekoh ja, pa otvorena je cesta. E, to je zbog odrona ... Ne sjećam se da sam igdje vidio kakav znak, no nakon predavanja o prilagođavanju brzine uvjetima na cesti i potpitanja o novostima u Zagrebu (policajac je prije rata radio u Zagrebu) prolazimo bez kazne.
Krivudamo po šumama i visoravnima, prolazimo i Skender Vakuf (sad preimenovan u Kneževo), gradić smješten usred ničega (ima čak i jedan semafor, naravno, ne radi!), cesta je sad ravnija, ali nešto uža i zavojitija pa se vozi sporije. Nikako se spustiti u dolinu Vrbasa ...
Nakon dva sata te ceste ipak stižemo do Vrbasa, taman pred Banja Luku. A sa Banja Lukom stiže i nevrijeme. Zacrnilo se i počeo je pljusak, takvog već nisam vidio nekoliko godina. Jedva se vidi ispred nas, gmižemo 30 km/h, a po cesti stoji i teče i po 20-tak cm vode. Prolazimo kroz grad, još nisam tamo bio, no djeluje zeleno, sa puno parkova i drvoreda, povremeno nailazimo na granje na cesti, i taman pred izlazom pljusak jenjava. Do granice se već promalja sunce kako bi nam skratilo taj isto dosta dosadan ravničarski dio puta sa jakim prometom ... od spoja na cestu uz Vrbas do granice nam je trebalo sat i pol.
Granicu prelazimo brzo (s druge strane je duuuuga kolona) i jurimo do Zagreba, vrijeme je za odmor, već mi je dosta vožnje.
Nadam se i s nestrpljenjem očekujem putopis sa slikama, jako me interesuje vaše porodično viđenje moga grada.
ako imate vremena i ako vam se vozi 50 km od SA otidjite do Vareša, isplati se
Skužio sam da postoji mogućnost da jedan dan napravimo izlet do Mostara vlakom. Vlak iz SA ide malo nakon 7h, oko 10 je u Mostaru i vraća se oko 18h. Mislim da je to vrlo zgodna prilika da vidimo kanjon Neretve u najljepšem izdanju!
A što se Mostara tiče, bio sam davno (prije 25 godina) tamo pola dana, sjećam se samo mosta i suvenirnica oko njega ... kako je sa ostatkom grada, ima li se čime popuniti tih 8 sati?
(naravno, ovo ne dolazi u obzir ako će biti jako vruće ... tad bi se živi skuhali)
Ma sigurno se može provesti 8 interesantnih sati u Mostaru, lagane šetnjice po starom gradu oko mosta, pa odmor u kafanici, a opet jasanje (ili ti besciljno lutanje
I da, ako će biti velike vručine ne bi bilo ni malo ugodno :/
I još, sigurna sam da se može sići do Neretve na kupanjac.
a možda bi tatek i skakao s mosta
Budi sigurna da ne bi ...a možda bi tatek i skakao s mosta
E da, od jednog iskusnog MO-željezničara dobio sam savjet kuda gledati iz vlaka na putu iz sarajeva za Mostar - evo citat:
==============
... treba utrefiti na koju stranu treba gledati.
Desno do iza Hadzica; lijevo do Ivana; desno pa lijevo do Konjica (tacku promjene pronadjes na slici s crveno ucrtanom trasom); do Celebica lijevo; do Ostrosca desno; Jablanica iza tunela desno; uz Neretvu do Mostara lijevo (do prelaska preko Neretve nakon cega je Mostar desno).
Jednostavno (ako nisam negdje profulio)
==============
A na željezničkom forumu postoji tema od 41 (!!!) stranicu o toj pruzi, vidi na http://zeljeznice.net/forum/viewtopi...er=asc&start=0 (među ostalim, ima puno fotki koje su snimili sami vlakovođe sa svog radnog mjesta!).
P.S. Za čitanje teme se treba registrirati na forum zeljeznice.net
Top lista nadrealista!
Nisam se javljala prije na temu jer je SS obradila sve podatke koje sam i ja mogla dati
ali ovo navodjenje pogleda je sou
i sami cete zacas skontati gdje treba gledati - vrlo je jednostavno, ako necete gledati u nisko i visoko rastinje na 3 m od voza, gledajte na drugu stranu
mada, Mostar u podne u junu - nije bas idealna opcija. navijam za oblacan dan
Vratismo se mi nakon lratke (5 dana) BiH turneje ... i naravno da je bilo dobro!
Vidjeli smo Bihać (2 sata, ali tamo smo već bili pola dana pred dvije godine), autom zašli u Bos. Petrovac, Ključ i Mrkonjić Grad, proboravili 3 sata u Jajcu (i obišli sve što valja), provezli se kroz Travnik (tamo isto bjeh 2-3 sata pred 3 godine) ...
Zatim bjesmo u Sarajevu: pansion Lion je prva liga, usred BAščaršije, super ljudi, sobe - sve 5!
Dakle, na Baščaršiji smo spavali, jeli, šetali ... burekdžice, sirnice, zeljanice itd kod "Bosne", roštilj kod "Mrkve", ostalo u aščinici kod tramvaja (zaboravio ime), kupovali u Konzumu kod KOvača ... od razgledavanja, obišli Vratnik (od dna pa do bijele tekije), minibusom bili do Sedrenika (vožnja kroz Vratnik je adrenalinski izlet!), pa u muzeju (najbolje etnografska i arheološka zbirla), do Ilidže, fijakerom do Vrela Bosne , a nazad pješice ... našli i par igrališta za djecu ... posjetili i little Indiju ...
A jedan dan smo bili do Mostara, naravno vlakom. Divili se mostu, starim otomanskim kućama i dobrom muzeju uz kulu pored mosta, ručali u "Mlinicama" ... i naravno, bilo je vruuuće.
Na žalost, jedno do najjadnijih mjesta koje smo vidjeli ovih dana je baš oz Mostara, ona grozna želj. stanica koju golubovi već godinama mažu, a nitko je ne čisti ...a bogami i ljudi bacaju smeća bez granica.
Danas na povratku išli pravcem preko Zenice, pogledali staru tvrđavu i džamiju Kuršumliju u Maglaju i ručali u "Boriku", te se provozali Dobojem ...
Sve u svemu, lijepo putovanje, 900 km autom, ali i 3 cijela dana bez njega u Sarajevu.
Naravno, ljudi kao uvijek ljubazni, sarajke lijepo obučene
Eto, bit će i fotki, a i detaljni izvještaj za par dana!
Izvinte me, tu je trebao biti ovaj oduševljeni smajlić :D pa mi se omaklo kod tipkanja ... :/Vratismo se mi nakon lratke (5 dana) BiH turneje ... i naravno da je bilo dobro!
Uvijek ako mogu izbjeći brdovita predjela Sarajeva izbjegavam. Strmo, ulice nevjerovatno uske, meni katastrofa...(vožnja kroz Vratnik je adrenalinski izlet!)
Tatek, danima planiram ti poslati pp, ali sve kao sutra ću - ja se ufurala da vam je dolazak u 7. mjesecu...
Posjetio si više nego ja u Sarajevu
Čekam slike...
Hehe, fotke su već na webu: http://picasaweb.google.de/vanja1903/Sarajevo#
Ma, mislio sam se ja javiti vama iz Sarajeva pa dogovoriti neki sastanak na igralištu ili kod Inat kuće
Što se tiče brdovitih i uskih ulica, ono na Vratniku je zbilja grozno, za neke aute uopće nemam pojma kako su došli tamo gdje sam ih vidio. A kako sve to izgleda po zimi kad zapadne snijeg - pojma nemam, niti za pješake, niti za aute.
(a što tad radi minibus, recimo prije skretanja za Jekovac Mejdan ... :shock: )
Inače, od stvari koje sad nismo stigli vidjeti, a želio bih jednom mogu se sjetiti slijedeće:
- šalabazati po prirodi u okolici: Trebević, Barice, Skakavac, sela između Bjelašnice i kanjona Rakitnice
- otići do Pionirske doline (rekli su nam da je tamo ugodno za klince)
- posjetiti ethno dućan "Goa" na Koševu (uočili ga iz auta na odlasku i niej nam se dalo stati)
- probati sve pite u "Bosni" (ima ona neka sa iznutricama ... na "f" se zove) i nepoznata jela u aščinici "Sofra"
- šetnja do groblja na Alifakovcu
- dočekati mrak na utvrdi na Vratniku i pogledati grad noću
- posjetiti muzej Sarajeva (sad nam je nekako promakao)
Naravno, doći će i putopis, ali ima toga puno za pisati, a posao stišće tako da ćete još malo pričekati ...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom