Epidemija popustljivog odgoja

[leonisa]

da je pogrešno pokušavati dječji život učiniti ugodnim 100% vremena, pogotovo na način da mu se ispunjava svaka želja, nebitno iz kojih motiva ("pravih"-zbog straha od toga da će se djetetu naštetiti ili "krivih"-zbog vlastite komocije). Na taj se način stvaraju narcisoidni tipovi (Anna Freud je o tome govorila) koji uvijek gledaju samo na ispunjenje svojih potreba ili alternativno, preosjetljivi ili čak klinički depresivni ljudi koji se ne znaju nositi sa grubom realnošću. A ona je takva (ovo su sad moje misli), prije ili kasnije, ma koliko se mi trudili to spriječiti tako što organiziramo ugodnu atmosferu i pogodno okruženje kod kuće, ili u školama (o čemu se priča na danskoj temi), to će se naše dijete susresti s nekom životnom neprilikom, pa ako je do tada živjelo pod staklenim zvonom, naravno da se s time neće znati nositi.
Sad idem, zanima me što slijedi na preostalih stotinjak + stranica.

odbaciti ću njegov stav o dojenju jer je totalno neinformiran po pitanju važnosti majčinog mljeka, i očito samo još jedna žrtva marketinga adaptiranog mljeka 8)

slažem se da posao roditelja nije ugađanje, nego osposbljavanje djeteta na stvarni život
a to znači i nošenje sa negativnim situacijama

a ja se moram sloziti. donekle
mislim da je bitan trenutak.
stoga ne mogu bas ni stav contra dojenja na zahtjev nakon x mjeseci gledati sa nekog nutritivnog aspekta vec zadovoljavanja djetetovih potreba (opcenito).
djetetov zivot moze biti ugodan i bez da mu se ispunjavaju sve zelje.
a na frustracije ce naici i pod "staklenim zvonom".
jos kao beba nece uspijeti dohvatiti svaku igracku pa ce se ili malo vise potruditi ili shvatiti da to ne moze.
uopce mi se ne svidja prerano oduzimanje djetetovog osjecaja sigurnosti.

imam (tek) trogodisnjakinju ali iskustva mi govore drugacije.
zadovoljavajuci njene potrebe (ne sve zelje) a pod njih i spada sigurno okruzenje, dosle smo do toga da je ona SAMA skinula pelene, dosta prije njenih vrsnjaka, sama na svoju inicijativu, prestala dojiti, imale smo priliku pa ju nisam odmah u nepoznatom okruzenju i situaciji ostavila u vrticu na spavanju vec smo dosle do toga da ga je sama trazila, nisam ju nikad ostavljala bakama i didama na moru ili preko vikenda pa me, eto, iznenadila kad je sama inzistirala da ide sa bakom i didom preko vikenda na more.
moj stav je da ako djetetu osiguramo sigurnost u samom startu ono ce prije biti odvaznije na nove pustolovine koje zivot pruza znajuci da bez obzira na bure i nevere ima uvijek sigurnu luku.
a sigurna okolina sigurno podrazumijeva i "ne".

[Svimbalo]

Slažem se s leo
Međutim, on govori baš i o primjeru prepuštanja djetetu da samo odluči kad skinuti pelene kao o nečemu negativnom, navodeći kako je žalosno da se proizvode sve veći i veći brojevi (jednokratnih) pelena...
Ukratko, on je za red, rad i disciplinu od trećeg mjeseca života nadalje. Zato sam rekla da je i za moje pojmove preekstreman, iako se slažem s time da je pogrešan "moderni" stav da roditelja i dijete treba u svemu izjednačiti, da se gubi roditeljska uloga i ne zna tko je kome "nadređen". Ovo "nadređen" molim shvatiti uvjetno, ne pada mi na pamet bolji termin.

[leonisa]

pa postoji razlika izmedju pasivnog promatranja gdje dijete samo sa 6 godina otkriva da mu pelena ne treba i usmjeravanja i pracenja djeteta te davanja dijela odgovornosti djetetu da samo donese konacnu odluku na nacin da mu se da informacija (u ovom slucaju upozna sa tutom) ali i postuje njegova spremnost.
iz ovog sto si ti napisala o autoru cini mi se da ili povlaci krivu granicu ili ide u ekstreme u crno-bijelom svijetu.
i ne svidja mi se

[Svimbalo]

Ma znam da ti se ne sviđa, upozorila sam članice udruge
Meni se sviđa poruka, odnosno konačni cilj koji on želi postići, ali mi se ne sviđaju metode i ne mogu se složiti s time da dojenje na zahtjev (da, zaboravih spomenuti da u jednom dijelu čak ikakvo dojenje nakon 6. og mjeseca života smatra nepotrebnim, da citiram "trebalo se već odviknuti"-samo nisam sigurna misli li samo na noćno ili općenito, jer je rečeno u kontekstu noćnog dojenja) stvara dijete koje kad-tad s**e po glavi roditeljima i cjelokupnom društvu. Ali se svakako slažem s njime da takva djeca postoje i da su produkt lošeg odgoja, u koji ubrajam ekstreme koji podilaze djetetu u svemu (na tu temu sam već mogla i doktorirati, samo da složim sve svoje postove )

[Svimbalo]

Da se nadovežem- činjenica da postoje roditelji kojima je i sama riječ "odgoj" teško probavljiva (a susrela sam se s tim stavom na nekoj temi ovdje), govori da se u nekim elementima suvremenog odgoja stvarno otišlo u ekstrem. Kao-pustimo djetetu na volju u svemu i vodimo se isključivo njegovim potrebama i željama, ne namećući ni na koji način, ni u kojem slučaju svoje vodstvo. A toga stvarno ima, nažalost...

[Peterlin]

Zar nije tako sa svim drugim knjigama?

Još nisam našla ni jednu jedinu knjigu o odgoju (a bome ni o drugim temama) a da nisam u njoj našla i neke zamjerke... Juul included.

Na primjer, meni draga knjiga Diane Ehrensaft (RAZ)MAŽENO DIJETE bavi se istom problematikom (i isto je američka). Ima u njoj mjesta koja sam s užasom zaobilazila (npr. izjava kako ju je majka "resetirala" pljuskama) ali ima DIJELOVA koji su primjenjivi i u redu.

Iz svake knjige (i razgovora i foruma) treba uzeti što nam odgovara, a ostalo zaboraviti. Ja bih tako... Prije sam bila sklona nabacivati se drvljem i kamenjem, ali sad - nemam vremena baviti se tuđim razlozima zašto je u knjizi ili na forumu napisao ovo ili ono. Uzmem što mi treba i bježim dalje.

[leonisa]

Ma znam da ti se ne sviđa, upozorila sam članice udruge
Meni se sviđa poruka, odnosno konačni cilj koji on želi postići, ali mi se ne sviđaju metode i ne mogu se složiti s time da dojenje na zahtjev (da, zaboravih spomenuti da u jednom dijelu čak ikakvo dojenje nakon 6. og mjeseca života smatra nepotrebnim, da citiram "trebalo se već odviknuti"-samo nisam sigurna misli li samo na noćno ili općenito, jer je rečeno u kontekstu noćnog dojenja) stvara dijete koje kad-tad s**e po glavi roditeljima i cjelokupnom društvu. Ali se svakako slažem s njime da takva djeca postoje i da su produkt lošeg odgoja, u koji ubrajam ekstreme koji podilaze djetetu u svemu (na tu temu sam već mogla i doktorirati, samo da složim sve svoje postove )

da, ali ja smatram da spomenute metode mogu dovesti upravo do takvog ponasanja.
znaci cisto podilazenje djetetu u svemu moze dovesti, u konacnici, do istog cilja kao i "krojenje" djetetovog zivota tretirajuci ga kao lutku koju treba isprogramirati.
jer kad od rodjenja krenes rezati djetetovu osobnost pod izgovorom reda, rada i discipline, kad tad ce u kasnijem zivotu to dijete (kao mlada ili starija osoba) puknuti, bilo odlazenjem u neko psihicko stanje ili u nasilno ponasanje s**uci po svima nama i cijelom drustvu.

npr. znam da, kad L. pogleda jednu doru i krene kmeciti da oce jos i da ne slusam to kmecenje dopustim joj jos jednu, cinim losu stvar i sebi i njoj.
no isto tako znam, da kad je jutros kmecala da zeli pogledati doru i mi joj nismo dali, da smo ucinili dobru stvar.
ALI isto tako znam da sam ju proslo ljeto slala na more sa bakom a da je ona plakala da ne zeli, a da sam ju ja slala, pod izgovorom osamostaljivanja, da bi ucinila veliku gresku.
bas kao i da ju navecer ostavim u mraku i kazem: sad si vec velika- sama spavaj!
posto je sama presla u svoj krevet, pa kasnije i u svoju sobu, vjerujem da, kada ce biti spremna, pozeljet ce i sama navecer zaspati, bez da ju netko pri tome zagrli.
TO ne smatram podilazenjem.
zato kazem, da je, po meni, krivo postavio granice.

[Nena-Jabuka]

O odgoju djece čitam svašta i u startu krećem sa stavom da ću uzeti samo ono, za mene i moju djecu, najbolje i ono što mi možemo primijeniti. I inače tako postupam u životu, od svega pomalo, svugdje se može nešto pametno naučiti, pa i onda kad se zgroziš. Tada naučiš da si pametniji od autora koji misli da je pametan da piše knjigu, a ti si, eto, još pametniji. 8)
Ovu nisam čitala, dovoljno mi je Svimbalo prepričala (hvala ti ), a mislim da je i inače, za roditelje koji se ne osjećaju dovoljno suvereno u toj ulozi, dobro čitati vrijednu literaturu, ali ju ne uzimati kao Sveto pismo jer svaka tupi svoje pa na kraju ostaje dezorijentiranost.
Govoreći o sebi i popustljivosti, nisam za to, načelno. Dojim, nosim djecu, mazim, hvalim, spavaju s nama, no ne dozvoljavam histerične ispade, bacanje po podu, šizenje u dućanu, tjeranje svoje volje u stvarima u kojima dijete nije sposobno odlučivati. Dakle, razgovor da, dijete je uvaženi član obitelji, može ga se u konačnici i poslušati da bude po njegovom, ali je odluka, zadnja presuda i odgovornost na roditelju, ja sam ipak gazda. 8)

[Peterlin]

Potpisujem Nenu. Ovak slično i ja radim...

Inače, jučer sam na Trgu bana Jelačića buljila u knjigu u izlogu Naprijedove knjižare. Nije skupa, ali zapitah se "da li mi to baš treba?" i odoh dalje u smjeru Algoritma.

No, potražit ću je i pregledati ako je bude u knjižnicama. Naša je knjižnica dobro opskrbljena, ali očito je i tamo netko zaključio slično - brate mili, ovo oko nas je prava POPLAVA kojekakvih knjiga o odgoju (i ne samo odgoju), a treba biti mudar iz svega toga odabrati baš ono što nama paše i odgovara uvjetima okoline... Dok nađemo "onu pravu" knjigu, potrošit ćemo hrpu para na one koje pročitamo i odbacimo, zato ih rijetko kupujem bez provjere.

[Nena-Jabuka]

Potpisujem Nenu. Ovak slično i ja radim...

Inače, jučer sam na Trgu bana Jelačića buljila u knjigu u izlogu Naprijedove knjižare. Nije skupa, ali zapitah se "da li mi to baš treba?" i odoh dalje u smjeru Algoritma.

No, potražit ću je i pregledati ako je bude u knjižnicama. Naša je knjižnica dobro opskrbljena, ali očito je i tamo netko zaključio slično - brate mili, ovo oko nas je prava POPLAVA kojekakvih knjiga o odgoju (i ne samo odgoju), a treba biti mudar iz svega toga odabrati baš ono što nama paše i odgovara uvjetima okoline... Dok nađemo "onu pravu" knjigu, potrošit ćemo hrpu para na one koje pročitamo i odbacimo, zato ih rijetko kupujem bez provjere.

Ma znala sam, ti si sigurno jedna "zrela, staložena gospođa", ko i ja , mislim da sam to skužila i na nekim drugim temama. I ja to uzimam u knjižnici, ako mi nešto paše, doma skeniram i radim "svoju" knjigu od različitih, no to kasnije ni ne pročitam, još i zaturim negdje, ali dovoljno naučim dok samo radim te "skripte".

[Peterlin]

Tu smo negdje... he he he!

[MGrubi]

Govoreći o sebi i popustljivosti, nisam za to, načelno. Dojim, nosim djecu, mazim, hvalim, spavaju s nama, no ne dozvoljavam histerične ispade, bacanje po podu, šizenje u dućanu, tjeranje svoje volje u stvarima u kojima dijete nije sposobno odlučivati. Dakle, razgovor da, dijete je uvaženi član obitelji, može ga se u konačnici i poslušati da bude po njegovom, ali je odluka, zadnja presuda i odgovornost na roditelju, ja sam ipak gazda. 8)

mali osvrt na boldano
ja mislim da je jako bitno i prepoznavati vrijeme kad odgovornst za neku odluku postaje samo djetetova

ja ti odrastanje vidim ovako:
rodiš se sa 0% sposobnosti da preuzmeš odgovornost
rasteš, razvijaš se i učiš, konačan cilj (sa cca 18-21g) je sposobnost od 100% brige za sebe
da bi taj razvoj tekao nesmetano, jako je bitno da se ja, kao roditelj znam povuči tj. da ostavim odgovornost na djetetu

počne sa malim sitnicama tipa: koje boje majica (nema veze ako je u totalnom neskladu) , koje boje hlače, kad je gladna, kad ide na Wc, skidanje pelena je jedan od težih prepuštanja odgovornosti ... itd
malo po malo
do pune odgovornosti
prepuštam joj da odlučuje u svemu životno nebitnom (da li će se ljuljati ili igrati u pješčaniku) ... kod bitnijih stvari ju vodim, ne naređujem ali jako ulažem u sugestiju
bitno je da bude sigurna

ja znam da bih ja donijela bolje i jednostavnije riješenje od nje
1. imam iskustva
2. imam znanja
ali
ako ja odlučujem, ona neće naučiti tražiti riješenje, odvagnuti, poduzeti ostvarivanje rješenja i suočiti se sa posljedicom : bilo pozitivnom ili negativnom

[Svimbalo]

MGrubi, jako lijep post
Slažem se s tobom i više no što sam mislila

(priznajem da me je ona tvoja primjedba o prošlim vremenima kad se djecu dresiralo kao pse natjerala da pomislim kako si upravo ti permisivni roditelj)

[Romy]

Evo, ja čitam knjigu za koju sam vas pitala i postoje neke stvari koje su me se jako pozitivno dojmile..
Prepisujem, str.29:


"Vjerujem kako sljedeći postupci vašu djecu izlažu povećanom riziku od emocionalno iskrivljenog razvoja:

-Ne uspijevate stvoritisnažnu emocionalnu povezanost s djetetomzbog premalo vremena i pažnje koje mu posvećujete
- Vašem malom djetetu ne čitate, ne razgovarate i ne igrate se s njim kako biste mu pružili temelje pismenosti
- Prihvaćate zamisao o tome da će povećana skrb drugih ljudi biti adekvatna zamjena za vaš odnos s djetetom.
- Nemate čvrstih pravila ni svakodnevne rutine koje biste primijenili na miran, pravedan, uvjerljiv način, a da pritom ne osjećate krivnju ili da ne oklijevate.
- Svome djetetu ne prenosite - postupcima i riječima - moralne,etičke i duhovne vrijednosti u koje vjerujete (ili, još češće, svojem djetetu pokazujete da za vas ne postoje moralne, etičke ili duhovne vrijednosti).
- Dopuštate djetetu da uspostavi nimalo adekvatan nadzor nad vlastitim životom.Određeni stupanj nadzora dopušten onda kad ga je dijete spremno preuzeti, odličan je; previše nadzora u vrijeme kad dijete nije za to spremno ima razorno djelovanje.
- Vičete i prijetite djeci. Možete biti čvrsti i pouzdani u provođenju pravila i bez pribjegavanja ovim metodama. Gubljenjem strpljenja pokazuje da ste oklijevali s rješavanjem problema sve dok bijes i nemoć koji su se nakupili postanu teško podnošljivi. Možete odmah čvrsto djelovati,; ne morate čekati da se razbjesnite.
- Pretjerano se poistovjećujete s djetetom, do stupnja kad počinjete pretpostavljati da ono želi isto ono što i vi. To će zadovoljiti vaše vlastite ambicije ili će djelovati tako da poveća vaš osjećaj vlastite važnosti. Ukratko, radi se o očekivanju da će dijete ugoditi vašem egu i riješiti vaše probleme.
- Očekujete previše kad zahtijevate premalo. Nemojte, primjerice, djetetu dopustiti da se razvlači po kući i igra videoigre po čitav dan, ako od njega očekujete da se iz škole vrati s pohvalama.
- Dopuštate djetetu da iskusi nagradu za ono što nije zaradilo i postiglo vlastitim snagama.
- Pretjerano izlaganje utjecaju medija.
- Ne pružate mogućnosti da se dijete bavi onim vrstama aktivnosti i iskustava koje usavršavaju njegovu sposobnost da sjedi mirno, da se koncentrira i sluša, a onda od škole očekujete da ga "popravi". Čak ni najbolje privatne škole ili najsjajniji sustavi javnog obrazovanja ne mogu postići iste rezultate s loše prilagođenom djecom kao što mogu s onom dobro prilagođenom i spremnom na učenje.
- Ne razgovarate o problemima. Izravna, iskrena i potpuna komunikacija treba biti konstantna osobina vašeg odnosa s djetetom."

[tridesetri]

sad me zainteresiralo...procitat cu je svakako

[elin]

cure, nisam čitala do kraja postove, ali već vidim po prvoj stranici i nekim postovima na drugoj da se ovo pretvorilo u raspravu o odgoju djeteta. Zaboravljate nešto što je vrlo važno: iz onoga što sam čitala iz postova od Svimbalo (koja je valjda jedina ovdje pročitala tu knjigu ) proizlazi da se čovjek bavi problemima odgoja djece u SAD-u, a zaboravljata da su SAD i Europa, što se tiče ophođenja ljudi jednog prema drugom i prema djeci dva različita svijeta. Živjela sam godinu dana u SAD-u i mogu vam reći da 2 stvari nisam primijetila:
1. da roditelji odgajaju svoju djecu (to je više razina: mama hoću ovo, a mama će na to evo ti, bez drugih pitanja)
2. nisam primijetila da tamo netko nešto kuha (uglavnom, pizza, restorani, Burger King, McDonald's i sl.). A još sam manje primijetila da je netko kupio nekakvu sirovu namjernicu. Kuha se tako da se kupi već smrznuto, pa zagrije u mikrovalnoj.
Prema tome, ova se knjiga ne odnosi na nas, jer nije uopće kompatibilna našem društvu i nema potrebe dalje o tome raspravljati.

[Nena-Jabuka]

MGrubi, naravno da je tako kako ti pišeš, tko će u jednom postu to objasniti, ja sam samo skratila.
Djeca su mi vrlo samostalna, ne pada mi na pamet odlučivati hoće li u pješčanik ili na ljuljačku (karikiram) i sl. gluposti, ali kad ja kažem da se u autu veže ili da mi se mora dati ruka dok prelazimo cestu (kod mlađe) nema šanse da mi se usprotivi (odnosno, može, ali kratko i neuspješno i više ni ne pokušava).
Primjetila si da sam rekla "kod mlađe"?
To znači da kako dijete raste, u pojedinim stvarima uzde popuštaju, da bi, postepeno, postalo samostalna individua koja me može upitati za savjet, ali bez ikakve obveze da me posluša. Sve primjereno dobi i zrelosti djeteta, ali i ozbiljnosti odluke (nije isto što će piti, vodu ili colu ili koju će boju majice obući)
Ti si to malo bolje pojasnila, ja na brzinu svakih 2 sata ćirnem na forum pa ne mogu sve detaljno obrazlagati.

[tridesetri]

1. da roditelji odgajaju svoju djecu (to je više razina: mama hoću ovo, a mama će na to evo ti, bez drugih pitanja)
2. nisam primijetila da tamo netko nešto kuha (uglavnom, pizza, restorani, Burger King, McDonald's i sl.). A još sam manje primijetila da je netko kupio nekakvu sirovu namjernicu. Kuha se tako da se kupi već smrznuto, pa zagrije u mikrovalnoj..

neistina. sorry

[elin]

1. da roditelji odgajaju svoju djecu (to je više razina: mama hoću ovo, a mama će na to evo ti, bez drugih pitanja)
2. nisam primijetila da tamo netko nešto kuha (uglavnom, pizza, restorani, Burger King, McDonald's i sl.). A još sam manje primijetila da je netko kupio nekakvu sirovu namjernicu. Kuha se tako da se kupi već smrznuto, pa zagrije u mikrovalnoj..

neistina. sorry

e, znaš što, ovo me zbilja ljuti jer ispadam lažljivica, a nisam. Rekla sam da sam u SAD-u živjela 1 godinu i da su moja iskustva takva. Eventualno možeš navesti da su tvoja iskustva drugačija, ali reći neistina, sorry, ali to me vrijeđa.

[Nena-Jabuka]

cure, nisam čitala do kraja postove, ali već vidim po prvoj stranici i nekim postovima na drugoj da se ovo pretvorilo u raspravu o odgoju djeteta. Zaboravljate nešto što je vrlo važno: iz onoga što sam čitala iz postova od Svimbalo (koja je valjda jedina ovdje pročitala tu knjigu ) proizlazi da se čovjek bavi problemima odgoja djece u SAD-u, a zaboravljata da su SAD i Europa, što se tiče ophođenja ljudi jednog prema drugom i prema djeci dva različita svijeta. ....Prema tome, ova se knjiga ne odnosi na nas, jer nije uopće kompatibilna našem društvu i nema potrebe dalje o tome raspravljati.

Točno, ima puno knjiga čiji su dijelovi za nas previše "američki", nije to jedina, no bez obzira na to jesmo li pročitali knjigu, možemo raspravljati o popustljivom odgoju, njega ima i izvan knjiga, svuda oko nas.

[tridesetri]

e, znaš što, ovo me zbilja ljuti jer ispadam lažljivica, a nisam. Rekla sam da sam u SAD-u živjela 1 godinu i da su moja iskustva takva. Eventualno možeš navesti da su tvoja iskustva drugačija, ali reći neistina, sorry, ali to me vrijeđa.

pa to je razina razgovora koju si sama zauzela. mislim reci da tamo NE ODGAJAJU djecu - to vrijedja. mislim stvarno

[elin]

e, znaš što, ovo me zbilja ljuti jer ispadam lažljivica, a nisam. Rekla sam da sam u SAD-u živjela 1 godinu i da su moja iskustva takva. Eventualno možeš navesti da su tvoja iskustva drugačija, ali reći neistina, sorry, ali to me vrijeđa.

pa to je razina razgovora koju si sama zauzela. mislim reci da tamo NE ODGAJAJU djecu - to vrijedja. mislim stvarno

rečenica "Živjela sam godinu dana u SAD-u i mogu vam reći da 2 stvari nisam primijetila" ti apsolutno ništa ne znači, i to sa naglasnkom na ja nisam primijetila (znači moje iskustvo, a ne notorna činjenica zar ne?). Ako u mom postu naiđeš na rečenicu: Živjela sam godinu dana u SAD-u i tamo vam je pa onda ovo nabrajanje koji si citirala, onda slobodno možeš udariti po meni i ne bi se bunila, ali sad se bunim jer to nisam napisala, prema tome to nije razina razgovora koju sam ja zauzela, nego koju si nametnula.

[elin]

dodatak: a što te ima vrijeđati, pa ljudi koje sam tamo upoznala su zbilja to i radili. Ne kažem da nisu bili simpa i dragi, ali da nisu bili prisutni nimalo u životu svoje djece - e pa nisu (o toj temi postoje i nebrojeni američki filmovi, u konačnici).

[tridesetri]

ma dobro, to je ionako OT. ali...prije mjesec dana sam se vratila iz US i djeca su mi tamo isla u vrtic i druzila sam se s hrpom krasnih mama i uzivala u tome kako djeca tamo imaju "pravo glasa" i koliko ih se uvazava i koliko mama (trecina amerikanki) ostaje doma samo zato da bi se posvetile odgoju djece i to rade na tako jedan posten i divan nacin nacin i onda procitati "da je netko primjetio da oni tamo ne odgajaju djecu" stvarno zvuci
bas mi je zao zbog tvog iskustva.

[Svimbalo]

Dobro, dobro, lakše malo
Nisam još pročitala knjigu do kraja, ali kako idem dalje, to je bolja, odnosno popravljam neke dojmove. Ali-smeta me njegov stav prema ženama, onako je ostao u nekim pedesetim godinama prošlog stoljeća, cijeni ženu kao majku i domaćicu, ali brate, nemoj ići graditi karijeru, ostani kod kuće, jer u protivnom...
Doduše, i u tom se dijelu vidi da je pisao prvenstveno za Amerikance, jer piše o radnom vremenu od 9-beskonačno, što je ipak, još uvijek, kod nas iznimka (iz mog iskustva).

[Peterlin]

Dobro, dobro, lakše malo
Nisam još pročitala knjigu do kraja, ali kako idem dalje, to je bolja, odnosno popravljam neke dojmove. Ali-smeta me njegov stav prema ženama, onako je ostao u nekim pedesetim godinama prošlog stoljeća, cijeni ženu kao majku i domaćicu, ali brate, nemoj ići graditi karijeru, ostani kod kuće, jer u protivnom...
Doduše, i u tom se dijelu vidi da je pisao prvenstveno za Amerikance, jer piše o radnom vremenu od 9-beskonačno, što je ipak, još uvijek, kod nas iznimka (iz mog iskustva).

Da, da... ovo o radnom vremenu objašnjava i stav o ostajanju kod kuće. Nemaju oni ni pravo na porodiljni kao mi, nemaju ni tako dobar sustav predškolske skrbi (zapravo, teško je generalizirati), jednostavno nije isto kao kod nas. Ni kod nas nije svuda isto - velike su razlike između nekih gradova, još veće između gradskih i manjih sredina. Velike su razlike između radnih mjesta i zahtjeva na karijeru...

Nije loše prolistati poneku takvu knjigu i uvjeriti se da nije ni nama tako loše kako nas prečesto uvjeravaju. Količina problema je ista (ili manja), raspoređeni su drugačije...

A slažem se s Nenom o tome da je roditeljska riječ zadnja u NEKIM situacijiama. I slažem se s MGrubi da djetetu treba puštati na volju u NEKIM situacijama (pita me neki dan susjeda zašto moj sin ide u školu u trenirki, a ne u trapericama - a ja kažem da si je tako ODABRAO! Offt. koji crni dress code u prvom osnovne??? To je nešto za otvoriti novu temu.)

Natrag na popustljivi odgoj - sve što u mudrim knjigama piše treba fakat pripasati našim lokalnim uvjetima. Ne mislim tu na Hrvatsku, nego na konkretnu situaciju svake obitelji. Ono što je bitno - djeca trebaju OKVIR i granice, a unutar toga trebaju slobodu. Tak ja to doživljavam. Najteže je naći mjeru - da ne bude ni previše ni premalo. A odgoj djeteta uvijek se vrti oko PREISPITIVANJA tih granica.

[Anci]

A slažem se s Nenom o tome da je roditeljska riječ zadnja u NEKIM situacijiama. I slažem se s MGrubi da djetetu treba puštati na volju u NEKIM situacijama (pita me neki dan susjeda zašto moj sin ide u školu u trenirki, a ne u trapericama - a ja kažem da si je tako ODABRAO! Offt. koji crni dress code u prvom osnovne??? To je nešto za otvoriti novu temu.)

Natrag na popustljivi odgoj - sve što u mudrim knjigama piše treba fakat pripasati našim lokalnim uvjetima. Ne mislim tu na Hrvatsku, nego na konkretnu situaciju svake obitelji. Ono što je bitno - djeca trebaju OKVIR i granice, a unutar toga trebaju slobodu. Tak ja to doživljavam. Najteže je naći mjeru - da ne bude ni previše ni premalo. A odgoj djeteta uvijek se vrti oko PREISPITIVANJA tih granica.

Je, slažem se.
Ja sam Nenin post tako i shvatila... tj. da nije mislila da ona o svemu baš odlučuje.
S tim da moram dodati da nekad i ja kažem tu zadnju i po pitanju robe. Posebno kad se 5-godišnja djevojčica u 7:05 premišlja što će obući i 5 puta se presvlači A ti moraš hitno izaći iz stana.

Da dodam još... mislim da je bitno djecu slušati, ne ispuniti sve što žele, ali dati im pravo da kažu što žele pa razgovarati, pregovarati.

I još nešto: kad su u onom điru da te više ne čuju,a ti objašnjavaš, objašnjavaš, objašnjavaš... puno sam si olakšala kad sam shvatila da tu trebam prestati pričati i pustiti ih da se malo ohlade. Ili ako je frka, napraviti po svom.

[Joe]

Anci, jesi pročitala knjigu?

[Anci]

Anci, jesi pročitala knjigu?

Jok.

[pomikaki]

elin i tridesetri, kad ste bili u Americi, valjda ste primjetile da je to jako velika zemlja... i puna ekstrema i suprotnosti Kao da se svađaju dva čovjeka opisujući Aziju, a ne znamo da je jedan bio u Japanu a drugi u Kazahstanu.

Zanimljivo je ovo što je izvukla Romy, ovo mi se posebno sviđa:

Gubljenjem strpljenja pokazuje da ste oklijevali s rješavanjem problema sve dok bijes i nemoć koji su se nakupili postanu teško podnošljivi.

[Svimbalo]

Pomikaki, mislim da ti se ne bi svidio način na koji bi on problem na vrijeme rješio
Ali to je moj osobni dojam, možda i bi...
Međutim, poanta je svakako primjenjiva na sve

[Anci]

Zanimljivo je ovo što je izvukla Romy, ovo mi se posebno sviđa:

Gubljenjem strpljenja pokazuje da ste oklijevali s rješavanjem problema sve dok bijes i nemoć koji su se nakupili postanu teško podnošljivi.

Pa to je istina. Meni se pokazalo tako da je bolje na vrijeme reagirati i postaviti granice nego pustiti i pustiti pa se onda pogubiš i na kraju vikneš.
Ja govorim o jednoj situaciji, ne o nečemu dugoročnom jer mi se tako nešto nije dogodilo.

[vertex]

Nama je knjigu na roditeljskom sastanku preporučila Andrijina učiteljica. Ona smatra da i kod nas ima puno razloga za zabrinutost zbog permislivnog odgoja, ili bilo kakvog već manjkavog odgoja. Ima i konkretne razloge za to. Navodi da je već nekoliko godina situacija takva da, ako vidi recimo dva osmaša da se tuku, ne prilazi im i ne razdvaja ih, nego se makne. Boji se da je ne udare i ne osjeća da ima ikakav autoritet nad njima (koji bi oni priznavali). Napominjem da je žena sportašica, energična i živog duha, smatram da fenomenalno obavlja posao sa svojim razredom.
Ja sam u knjižari prelistala knjigu, odlomak koji sam pročitala nije mi se svidio (a u njemu i piše "možda vam se ne sviđa ovo što čitate.." ). Mislim da ću je na kraju ipak pročitati.
S tim da je vjerojatno važno imati na umu da je čovjek psihijatar, dakle bavi se problemima i viđa uglavnom problematične odnose zbog prirode svog posla. Ili, što bi rekla naša redovna pedijatrica (ujedno i specijalistoca neuropedijatrije) - "Oni u bolnici (bolnički neuropedijatri) više ne znaju prepoznati zdravo dijete".

[Nena-Jabuka]

Je, slažem se.
Ja sam Nenin post tako i shvatila... tj. da nije mislila da ona o svemu baš odlučuje.
S tim da moram dodati da nekad i ja kažem tu zadnju i po pitanju robe. Posebno kad se 5-godišnja djevojčica u 7:05 premišlja što će obući i 5 puta se presvlači A ti moraš hitno izaći iz stana.

Da dodam još... mislim da je bitno djecu slušati, ne ispuniti sve što žele, ali dati im pravo da kažu što žele pa razgovarati, pregovarati.
.

Tako, baš tako. Znate kako je bilo vruće prije par tjedana pa smo kupili nove japanke. A nekidan ujutro kiša, zima, duša ti se smrzne i moja gospođica hoće japanke jer su joj "nove i predivne". Nije puno gnjavila nakon odlučnog ne i obrazlaganje zašto ne, ali faca jad, tuga i očaj.
I šta bih ja trebala? Osjetiti grižnju savjesti, pustiti ju da izabere i snosi odgovornost za svoj izbor u vidu hodanja po ambulantama. Ja ne.
Takvih je primjera milijun, i tko kaže da je menadžerima teško, pa mi svaki dan donosimo naoko male, a zapravo vrlo važne odluke za život i budućnost djece. Malo je obeshrabrujuće što je teško postići balans koji Peterlin spominje. Trudiš se, trudiš, a vjerojatno će ti dijete kasnije nešto zamjeriti, no i to je normalno.
Možda će ova moja reći - mama, ti si nas vodila na izlete i kojekuda, a ja sam baš htjela one tenisice na kotače (e, s tim me pili već neko vrijeme).
Tko će to znati u budućnosti?
Po ovim citatima, meni taj autor dobro piše jer mislim da prelabavi, neodlučni roditelji, bez stabilnog, ali prijateljskog i uvažavajućeg autoriteta, mogu dovesti do pretjerano narcisoidnog, sebičnog, ali u konačnici nikad zadovoljnog djeteta.

[MGrubi]

Nena slažem se

[elin]

bas mi je zao zbog tvog iskustva.

ja mislim da se nas dvije nismo razumjele: gdje sam ja napisala da sam imala loše iskustvo tamo, ma gdje sam napisala da sam išla kao dijete? Meni je tamo bilo super, ma totalno drugi doživljaj, to je stvarno poseban svijet i ne kažem da je lošiji od našeg, nego drugačiji. Oni imaju, također, više materijalistički pristup, životu općenito. Kod njih je najnormalnija stvar da dijete dobije po guzici, i ti si čudak kad ti je to :shock: . S druge strane, komunikacija se ne odvija kroz vrijeme provedeno sa djetetom jer imaju zbilja dugo radno vrijeme, a djeca gotovo čitav dan provedu u školi (od 8-16), a nakon škole obično još idu i na nekakvu dodatnu aktivnost koju provodi škola. Prvi zajednički obrok je u 18 (uglavnom). Subote su rezervirane za izlaske - uglavnom Mall ili kuglana, nedjelje za crkvu. Takva su moja iskustva. Nisam primijetila da mama dijete odvede u park, čak niti nisam vidjela park tamo gdje sam bila. Opet, ovisi koja je okolina, u kojoj si državi, u kojem dijelu SAD-a. Čak će ti i oni reći da neki dijelovi SAD-a nisu SAD, već ih smatraju Europskim: uglavnom gradovi na Istočnoj obali.

[tridesetri]

Takva su moja iskustva.

razumijem. ali u tom slucaju ne vidim po cemu je to relevantno za ovu temu.

[elin]

Takva su moja iskustva.

razumijem. ali u tom slucaju ne vidim po cemu je to relevantno za ovu temu.

u tome što je knjigu o kojoj pričamo i koja je potaknula ovu temu napisao Amerikanac, sa iskustvom dječjeg psihologa u SAD-u. Čak i ti moraš priznati da si dolaskom tamo imala kulturološki šok kao i ja. Po mom iskustvu, to je drugačiji svijet od ovog našeg (tu ne mislim samo na Hrvatsku, već Europu, jer bez obzira koliko isticali razlike, ipak smo svi u Europi tu negdje, a razlike, iako postoje, su zanemarive), pa osim onih najbitnijih značajki (za koje smatram da su iste za sve ljude na zemaljskoj kugli), ostalo su izrazito velike razlike, životne, kulturološke i druge.

[tridesetri]

u tome što je knjigu o kojoj pričamo i koja je potaknula ovu temu napisao Amerikanac, sa iskustvom dječjeg psihologa u SAD-u

u tome se s tobom slazem. vec sam i prije napisala:

pitam se koliko ta tema kod nas uopce moze biti shvacena. tip pise o necemu sto je problem u americi, gdje se vec najmanje 30 godina djecu odgaja ovako kako se kod nas tek pocelo.

medjutim, smatram da ako govorimo o tim razlicitostima (SAD-HR ili SAD-Evropa) onda bi se trebali drzati barem koliko-toliko dokazivih cinjenica.
bez uvrede, ali diskusija na temelju tvojih losih iskustava mi je jednostavno :/

[pomikaki]

Pomikaki, mislim da ti se ne bi svidio način na koji bi on problem na vrijeme rješio

pa koji je taj?

Nesumnjivo, knjiga je sumnjiva one gluposti oko dojenja su žalosne, što drugo reći, pa automatski gubi na kredibilitetu. Ali vjerujem da se može izvući i pametnih stvari. Ja pročitam svašta. Ali sam već stvorila neki svoj stav pa lakše filtriram što mi je u redu a što nije.

[Svimbalo]

Meni ne gubi na kredibilitetu samo zbog dojenja-osim toga, dojenje nema baš nikakve veze sa njegovom specijalizacijom, stoga, ponavljam, uvjerena sam da nitko u toj knjizi neće tražiti savjete o dojenju. To ide u onu domenu "uzmeš što ti paše".
A problem bi na vrijeme riješio, kao što rekoh, radom i disciplinom
Sad, naravno, govorim skroz pojednostavljeno, osim toga, ja ipak (na sad već 184. stranici) preporučam knjigu-kao što bih preporučila i svaku drugu, onome tko je dovoljno razuman da pronađe taj svoj filter.

[Peterlin]

Ja sam došla na pomisao da je takav savjet o dojenju u toj knjizi (i drugim knjigama s "civiliziranog zapada") isključivo iz praktičnih razloga - nema porodiljnog kao kod nas, većina mladih majki ide raditi kad dijete ima baš tu dob koju ovaj preporučuje za prestanak dojenja. Ne znam... Nije to jedina knjiga u kojoj sam to našla, ali ne bih bez podloga nabrajala. Uglavnom, sve jameričke.

Nu, danas popodne idem opet u knjižnicu - možda su je nabavili ili planiraju...

[Nena-Jabuka]

A problem bi na vrijeme riješio, kao što rekoh, radom i disciplinom
Sad, naravno, govorim skroz pojednostavljeno, osim toga, ja ipak (na sad već 184. stranici) preporučam knjigu-kao što bih preporučila i svaku drugu, onome tko je dovoljno razuman da pronađe taj svoj filter.

Što se misli pod rad i disciplina?
Baš sam malo gledala teme tamo po godištima n aforumu da vidim bih li ja trebala moje cure malo "upregnuti" jer mi se čini da danas djeca pod milim Bogom ništa ne rade.
Ne mislim ja stvarati dječje robove no strah me, vidim svoju mlađu braću, tinejdžere, oni se maltene uvrijede kad im se kaže da nešto naprave jer to doživljavaju kao veliku uslugu "tome drugome", nemaju taj osjećaj da je normalno da i oni, osim prava, imaju obveze (osim školskih i svog kreveta).
Ne samo da bi mi fizički olakšalo da ove moje nešto malo rade nego me strah i da ne odgojim nedisciplinirane egoiste.
U takvim dvojbama volim poslušati glas "stručnijih", pa, što kaže?

[Peterlin]

A problem bi na vrijeme riješio, kao što rekoh, radom i disciplinom
Sad, naravno, govorim skroz pojednostavljeno, osim toga, ja ipak (na sad već 184. stranici) preporučam knjigu-kao što bih preporučila i svaku drugu, onome tko je dovoljno razuman da pronađe taj svoj filter.

Što se misli pod rad i disciplina?
Baš sam malo gledala teme tamo po godištima n aforumu da vidim bih li ja trebala moje cure malo "upregnuti" jer mi se čini da danas djeca pod milim Bogom ništa ne rade.
Ne mislim ja stvarati dječje robove no strah me, vidim svoju mlađu braću, tinejdžere, oni se maltene uvrijede kad im se kaže da nešto naprave jer to doživljavaju kao veliku uslugu "tome drugome", nemaju taj osjećaj da je normalno da i oni, osim prava, imaju obveze (osim školskih i svog kreveta).
Ne samo da bi mi fizički olakšalo da ove moje nešto malo rade nego me strah i da ne odgojim nedisciplinirane egoiste.U takvim dvojbama volim poslušati glas "stručnijih", pa, što kaže?

Joj, ovo su fakat i moje bojazni... Doduše, ja klince od malih nogu uključujem ne da pomažu nego da DOPRINOSE (kao i muž)=jer radi se o našem zajedničkom domu. Zašto ZAŠTO bi samo ja kuhala/spremala/bla bla... A ako se s tim ne krene na vrijeme, dok još to klinci ne smatraju tlakom, kasno je dragi moji petnaestogodišnjaku govoriti da bi elem nešto trebao, a do tada mu se sve serviralo. TAJ pristup doživljavaju kao tlaku. Djecu treba postupno uvoditi u svijet odraslih koji je pun obveza. Razina prava i obveza trebala bi rasti zajedno. Nadam se da ću uspjeti to izvesti sa svojom djecom, jer kad gledam oko sebe, vidim puno više loših uzora nego dobrih... :/

[Svimbalo]

Nena, to sam ja malo parafrazirala onu "red, rad i disciplina", s naglaskom na disciplina-on smatra da sva djeca od 6 mjeseci naviše trebaju znati sama se uspavati, pa i da sve kompliciraniji načini uspavljivanja ne vode ničemu (to je mali ilustrativni primjer). Inače, ne govori toliko o sudjelovanju djeteta pri kućanskim poslovima (BTW; potpuno se slažem s tobom ) kao takvom, nego navodi da bi npr. četverogodišnje dijete trebalo samo počistiti nered koji je napravilo (prvenstveno dirajući nešto što ne smije).
Uzmi knjigu, svidjet će ti se neki njegovi savjeti!

[Nena-Jabuka]

Nena, to sam ja malo parafrazirala onu "red, rad i disciplina", s naglaskom na disciplina-on smatra da sva djeca od 6 mjeseci naviše trebaju znati sama se uspavati, pa i da sve kompliciraniji načini uspavljivanja ne vode ničemu (to je mali ilustrativni primjer). Inače, ne govori toliko o sudjelovanju djeteta pri kućanskim poslovima (BTW; potpuno se slažem s tobom ) kao takvom, nego navodi da bi npr. četverogodišnje dijete trebalo samo počistiti nered koji je napravilo (prvenstveno dirajući nešto što ne smije).
Uzmi knjigu, svidjet će ti se neki njegovi savjeti!

Da, vjerojatno neki, ovo s bebama mi je već sad jeza.

[pikula]

Uh kad tek jadan shvati da i dojenje i cosleeping itd imaju itekako veze Nitko mu neće htjeti objaviti tu knjigu

[debeljucka]

meni je knjiga ok i svakako bih je preporučila. ne slažem se sa svime (stav o dojenju), ali roditelji svoju djecu trebaju odgajati još puno, puno godina nakon onih prvih dojenačkih.
Knjiga dobro pokazuje kako nepostavljanje granica u ranom djetinjstvu dovodi do depresije i problematičnog ponašanja u adolescenciji i odrasloj dobi. A granice o kojim se u knjizi govori nikako nisu one kojima bi se maltletiralo dijete već se spriječilo da ono maltletira druge,a ponajviše sebe, odnosno da ga se nauči kako biti zadovljna i samosvjesna osoba koja je dio obitelji i društva.
A primjeri iz knjige se ne dešavaju samo u onoj tamo Americi. Definitivno sam neke obrasce ponašanja pronašla i u svojoj djeci, djeci prijatelja i sebi.
Naslov je možda neprivlačan ali je bolno istinit.

[mrč]

Ovako nešto google izbaci. Ja mislim da je u principu tako:

AUTORITARAN – veliki roditeljski zahtjevi, nadzor nad djetetom,ne pružaju dovoljno topline i ljubavi
AUTORITATIVAN – postavljaju granice i provode nadzor, ali pokazuju toplinu i ljubav.
PERMISIVAN ( POPUSTLJIV) – roditelji od djece zahtijevaju malo,daju im preveliku slobodu

Eto kad promatram kako moj brat i žena odgajaju svoje troje dice,svrstala bih ih u ovu drugu kategoriju.

Već san valjda dosadna s tim,ali ako ja sa svojim malim postignem i pola,bit ću sretna žena

otprilike to izgleda ovako,autoritativan odgoj smatram pravim odgojem

-nema fizičkog kažnjavanja kao ni verbalnog teroriziranja dice
-ono što mama i tata kažu je zakon,ali ne u smislu krutosti,ima tu i puno kompromisa-pogotovo što se tiče sitnica(eto netko je da primjer ostanka u parku...na takve kompromise mislim)
no po pitanju jela i spavanja kompromisa nema,nemate pojma kako dica vole red kad jednom usvoje šprancu-zimi svi zaspu u 20,ljeti u 21 sat
-strašno puno polažu na fizički kontakt-ta dica dobiju tisuću poljubaca i zagrljaja na dan,svakodnevno se govori "volim te najviše"...ta se dica osjećaju voljenima
-postoje izrazita pravila ponašanja na javnom mjestu,na ulici,na plaži,u knjižnici,u dućanu....dica se predivno ponašaju
evo neki dan sam bila sa šogoricom u knjižnici,vodile smo mog malog u kolicima i njena dva dečka.Mi smo dugo birale knjige a njih dvojica sili za mali stolić,svaki jednu knjigu u ruku i u tišini listaju...ni jedan još nije krenija u školu

granice su i te kako postavljene,također,provode se i kazne u vidu kratkotrajnog ostanka u sobi na hlađenju i uskraćivanja npr crtića taj dan
podviknu na njih tek u krajnjoj liniji,inače rijetko

[pikula]

Rispekt. to se traži. Samo roditelji moraju biti odgojeni da bi znali odgajati.