Zanima me da li je netko čitao navedenu knjigu i kakvi su vam stavovi, kritike i osvrti na pročitano?
 |
|||
|
|
|||
Epidemija popustljivog odgoja
Zanima me da li je netko čitao navedenu knjigu i kakvi su vam stavovi, kritike i osvrti na pročitano?
Nisam čitala navedeno.
Nisam pristalica takvoga odgoja.
Sve, dakle, s mjerom.
Ne namjeravam dalje meketati kako je to divno, krasno, a RL je u oprečnosti.
Nisam čitala. O čemu se ukratko radi u knjizi - pozitivno ili negativno gledanje na takvu vrstu odgoja?
Nisam čitala, a i ne namjeravam, jer mi naslov "Epidemija" zvuči kao da je popustljivi odgoj nešto loše.Ja mislim da nije, da je to jedini ispravni način odgoja.
Ne znam jesi ozbiljna ili karikiraš, u svakom slučaju ne mislim da ti to misliš.Deaedi prvotno napisa
Ni čula, ni čitala. A baš me zanima.
A tema me posebno interesuje, baš ovih dana, kada ozbiljno razmišljam da svoj ultrapopustljivi odgoj ipak pomalo zauzdam. Čuvena priča o postavljanju granica u praktičnoj primeni. Jer, moja su deca divna, rasterećena, bistra i rečita, verujem upravo zbog demokratskog odnosa prema njima i činjenici da uvek imaju pravo na svoj stav i reč. Ipak, ta svetla medalja ima i drugu stranu - molbe da se nešto uradi baš tada kada ja smatram da treba često ne urode plodom, one imaju "sto kade", objašnjavale bi se satima, a moja pažnja i razne usluge (vode, maramicu, češkanje...) se traže i kad je već uveliko vreme za spavanje ili neke druge obaveze. Ukratko, vidim da su princeze odlično prepoznale moju popustljivu crtu i da žicaju benefit za sebe kadgod im se ukaže prilika. Jasno mi je da je to sasvim, prirodno, ali trenutno smo u fazi podsećanja da granice moraju postojati, da je poštovanje uzajamna stvar i da su već sasvim velike da puno toga odrade same...
Kako vi, koji takodje sebe stavljate u kategoriju popustljivih roditelja, plivate u ovoj vodi?
slažem se sa anci
rado ću pročitati knjigu ako naletim na nju, makar iz mog iskustva knjige koje se tako uhvate neke teze obično budu površno i senzacionalistički napisane.
Nisam za autoritativni odgoj. Popustljivi odgoj - ne znam baš šta bi to trebalo značiti. Nastojim u obitelji postići neku ravnopravnost. Nekad ja popustim na njene zahtjeve, nekad ona na moje, nekad muž na naše, i tako...Ne znam jesi ozbiljna ili karikiraš, u svakom slučaju ne mislim da ti to misliš.
Mislim da je bitno da se svi u obitelji nauče popuštati u onim stvarima koje nisu najbitnije, a da se dosljednost zadržava samo kod bitnih stvari.
I da, dosta sam popustljiva. Npr. hoće još ostati u parku, a ja bi da idemo doma jer je već 8h. I sad, mislim si zašto da ne ostanemo: nastojim si postaviti obrnuto pitanje: a zašto da ne ostanemo? I onda kada shvatim da su razlozi vrlo banalni, i da stvarno neće svijet propasti ako večeramo 20 min kasnije, lakše je popustiti.
vishnja, pročitaj juula.
Deaedi
Po meni to nije permisivni, popustljivi odgoj. I ja samu sebe ubrajam u roditelje koji dosta izlaze djeci u susret, ali nisam permisivac
Tebi se ostaje u parku, pa ostanete. I svima ok.
Po meni je permisivan odgoj onaj gdje roditelj sve prepušta djetetu, gdje mu ne postavlja granice. Odnosno svoje granice, da se izrazim ko julovka.
Koliko sam dosad shvatila, tvoje dijete je onako, prilično mirno.
No da se počne tući u parku, da udari tebe, prijatelja i sl., ne vjerujem da ne bi reagirala nekako. Ne vjerujem da bi gledala sa strane i msilila kako ona samo ima visoku razinu potreba
I ja isto nekad ostanem duže vani ako se njima ostaje, a i ja mislim da nije neka frka žuriti doma.
Nekad idemo pješice iz vrtića doma jero ne tako vole pa se vučeno po sat vremena.
A nekad ja kažem da moramo autom jer je ili 35 tupnjeva vani ili moramo negdje ići ubrzo... ili sam ja gladna
Jedna stvar je autoritativni a druga autoritarni odgoj. A treća permisivni. Ovaj prvi je pravi ustvari i to treba znati postići. A tu opet postoji milijun nijansi. Oćeš ti to postići finim načinom ali da dijete zna tko je tko u kući ili ćeš nekakvom deračinom...naravno da je bolji ovaj prvi način. Permisivni odgoj je idiotski odgoj kojima će djeca do desete godine kakati po glavi. deadi, mislim da to nije to što ti pišeš.
Knjigu inače nisam pročitala, niti čula za nju. Samo sam uletila malo
Pročitala, odavno...vishnja, pročitaj juula.
ok, tema se zahuktala a nitko nije pročitao knjigu
a, tebe zanima praksa.
ja nisam pročitala ali pročitat ću kad je nađem, zašto da ne.
Deaedi - baš sam iznenađena tvojim popustljivim odgojem, očekivala bih nešto strože od tebe
Ja sam ti vrlo popustljiva i nedosljedna mama, i sama se sebi čudim kako me dijete uopće sluša. Vjerojatno to ovisi o djetetu, moja cura je stvarno vrlo "poslušna", odnosno rekla bi vrlo "razumna", tako da se s njom može dogovoriti. Iako je ona vrlo težak pregovarač, puno dosljenija i nepopustljivija od svih nas.Deaedi - baš sam iznenađena tvojim popustljivim odgojem, očekivala bih nešto strože od tebe
Stvarno ovisi o karakteru djeteta, ali i o dobi djeteta, utjecaju vrtića, naspavanosti, vremenskim prilikama i sl. dodala bih ja.ja nisam pročitala ali pročitat ću kad je nađem, zašto da ne.
Deaedi - baš sam iznenađena tvojim popustljivim odgojem, očekivala bih nešto strože od tebeJednostavno ima loš dan ili se zapili za nešto ili protestira ili, ne znam ni sama...
Što je stariji i više pod utjecajem drugih vršnjaka - to gore. Ne znam, ja isto ko i vissnja razmišljam o promjeni našeg odnose - manje rasprave - više "čvrste ruke".
Jasno da bi autoritativni odgoj bio ideal - ali kako ga postići (pročitala Juula - sve knjige i sve mi je jasno u teoriji, ali praksa :/ ).
Ne znam, željela bih čuti iskustva s malo "težom" djecom. Također i iskustva majki s dvoje i više djece.
a ni ne znamo koja knjiga, tko ju je napisao i tako took, tema se zahuktala a nitko nije pročitao knjigu
Nisam još čitala, ali me zanima. Evo malo više o tome:
Ne mislim da mogu kompetentno komentirati prije nego pročitam knjigu, ali evo samo nekih napomena o popustljivom odgoju općenito:Dobro se osvrnite. Ne možete ući u trgovinu ili u restoran, a da tamo ne ugledate neraspoloženu djecu kako vrište, mrgode se, prkose roditeljima. Roditelji se, pak, ljute, žale i, nerijetko, očajnički nastoje ignorirati neposlušne, osorne potomke. Današnji svijet je prepun nezadovoljnih i nesretnih roditelja te djece koja pate, djece kojoj je dosadno, koja su nezadovoljna, nevesela, otuđena, emocionalno hladna, pa čak i nasilna. No tek onda kad se dogodi nešto katastrofalno, poput tragedije u američkoj srednjoj školi Columbine, ili nešto drugo o čemu svakog tjedna bruje mediji, postajemo spremni priznati da se s djecom događa nešto užasno.
Ova ozbiljna knjiga stiže u pravi čas, ona vam kazuje kako ćete spasiti dijete i sebe od jedne prave pošasti. Savjeti koje ćete u njoj pronaći nisu, međutim, ni slični onima koje su današnji roditelji navikli slušati. Epidemija popustljivog odgoja nije knjiga u kojoj ćete otkriti samo kako trebate, već i knjiga koja vam govori kako morate postupati prema djeci, objašnjava razlike između egocentričnosti i samopoštovanja; tumači zbog čega morate djecu zaštititi od medija; nudi strategije za spašavanje djece koja su se našla 'na rubu'. Epidemija popustljivog odgoja je poziv roditeljima da preuzmu odgovornost za svoju djecu i pruže im ono što stvarno trebaju da bi rasla i razvijala se, voljela.
Robert Shaw je dječji i obiteljski psihijatar s privatnom praksom i voditelj Instituta za obitelj u Berkleyu, Kalifornija. Dječju psihijatriju je specijalizirao u bolnici Mt. Sinai u New Yorku i radio kao profesor na Medicinskom fakultetu Albert Einstein te bio upravitelj Službe za obiteljsko i dječje mentalno zdravlje.
- često je lakše popustiti nego učiniti "pravu stvar" i dijete usmjeriti na odgovarajući način
- često neki roditelji imaju traume iz djetinjstva ako su dobivali batina i bili kruto odgajani, pa odlaze u drugu krajnost
- često premalo vremena provodimo s djecom, pa se ustručavamo u ono malo minuta provoditi neke odgojne mjere
Odgoj je zahtjevan i težak posao. Teško je naći ravnotežu, znam po sebi. Imam faze kad popustim (pa se relativno brzo resetiram i vratim u ravnotežu - klasičan primjer su kućanski poslovi). Ima faza i kad pretjeram sa zahtjevima (klasičan primjer je škola i ocjene).
I tako, nema nam druge nego svu svoju pažnju usmjeravati na djecu i dati najbolje od sebe. Niti je svaki odgoj najbolji za svako dijete, niti će čitanje jedne knjige to bitno promijeniti (iako ja ovu namjeravam pročitati). Roditelj nikada ne smije dići ruke od djeteta. Puno je odgovornije (i teže) stalno biti budan i odgojne metode stalno 24sata dnevno pripasivati našem djetetu i našoj situaciji. Knjiga može pomoći da bolje razumijemo neke stvari, ali nema te knjige koja će umjesto nas odraditi odgoj. Nek nam je svima sa srećom...
hoce li netko napokon reci koaj je to knjiga , tko je autor/ica, gdje se moze nabaviti?
Kad sam izvlačila citat s interneta, ispalo mi je ovo:a ni ne znamo koja knjiga, tko ju je napisao i tako took, tema se zahuktala a nitko nije pročitao knjigu
Dr. Robert Shaw: Epidemija popustljivog odgoja
(autor je dječji psihijatar)
super petrlin
Ovako kaže gugl
http://www.superknjizara.hr/index.ph...=27728&naslov=
Zašto su naša djeca nevesela, nezadovoljna, sebična… te kako im pomoći
Dobro se osvrnite. Ne možete ući u trgovinu ili u restoran a da tamo ne ugledate neraspoloženu djecu kako vrište, mrgode se, prkose roditeljima. Roditelji se, pak, ljute, žale i, nerijetko, očajnički nastoje ignorirati neposlušne, osorne potomke. Današnji svijet je prepun nezadovoljnih i nesretnih roditelja te djece koja pate, djece kojoj je dosadno, koja su nezadovoljna, nevesela, otuđena, emocionalno hladna, pa čak i nasilna. No tek onda kad se dogodi nešto katastrofalno, poput tragedije u američkoj srednjoj školi Columbine, ili nešto drugo o čemu svakog tjedna bruje mediji, postajemo spremni priznati da se s djecom događa nešto užasno.
Ova ozbiljna knjiga stiže u pravi čas, ona vam kazuje kako ćete spasiti dijete i sebe od jedne prave pošasti. Savjeti koje ćete u njoj pronaći nisu, međutim, ni slični onima koje su današnji roditelji navikli slušati. "Epidemija popustljivog odgoja" nije knjiga u kojoj ćete otkriti samo kako trebate, već i knjiga koja vam govori kako morate postupati prema djeci, objašnjava razlike između egocentričnosti i samopoštovanja; tumači zbog čega morate djecu zaštititi od medija; nudi strategije za spašavanje djece koja su se našla "na rubu". "Epidemija popustljivog odgoja" je poziv roditeljima da preuzmu odgovornost za svoju djecu i pruže im ono što stvarno trebaju da bi rasla i razvijala se, voljela.
Robert Shaw je dječji i obiteljski psihijatar s privatnom praksom i voditelj Instituta za obitelj u Berkleyu, Kalifornija. Dječju psihijatriju je specijalizirao u bolnici Mt. Sinai u New Yorku i radio kao profesor na Medicinskom fakultetu "Albert Einstein" te bio upravitelj Službe za obiteljsko i dječje mentalno zdravlje.
Stephanie Wood je bivša glavna urednica časopisa "Child". Pisala je o roditeljstvu i problemima obitelji u raznim publikacijama
iskreno, naslov me debelo odbija
ne smatram apsolutnu poslušnost dobrom za razvoj djeteta kao odgovorne osobe
cilj knjige je ok, možda je samo varka u naslovu, a možda autor pati za 'starim' vremenima kad su djeca bila dresirana ka psi
Nisu djeca bila dresirana ko psi nego se znalo tko je roditelj a tko dijete. Danas se sve pogubilo, svi imaju svakakvu ulogu, djeca su svakakva i dešavaju se odvratne stvari. Djeca se ne mogu odgajati sama
Istina je to što Trina kaže... društvo se mijenja tako brzo da ne stignemo uhvatiti korak. Taman se prilagodimo nečemu, a iza ugla nas čeka novi izazov.
MGrubi, ne treba zaključivati naprečac.
Trina je lijepo napisala.
Nemam ništa protiv toga da dijete razvija svoje mišljenje, samostalnost, stavove i dr., ali ono, upravo prkoseći zapravo traži da mu se postave jasni zahtjevi i granice.
Npr. ne namjeravam svojima kupiti pseću ogrlicu niti tražim bespogovornu poslušnost, ali reda treba biti.
Baš me zanima kako će se taj famozni popustljivi stil odgajanja (u cilju stvaranja samostalnih i odgovornih individua), rezultirati budućnosti.
Mislim da nećemo puno čekati.
Vidim već naznake koje me plaše (i upozoravaju!) i kao roditelja, ali i profesionalno! Naglašavam da nisam apokaliptičar niti pesimist!
MGrubi, iskreno ti želim sreću, kao i dr. forumašicama koje podržavaju navedeni odgoj.
apsolutna poslušnost je odlika autoritarnog odgoja.
s djetetom treba znati pregovarati i biti mu pozitivan primjer.
ovo drugo nastojim biti a sposobnost pregovaranja mi je jako loša pa češće popustim (na dječju štetu).
moj je odgoj vrlo blizu popustljivog. ponekad i prijeđem granicu. :/
permisivan odgoj svakako nije dobar odgoj. no, ja još uvijek smatram da je manje zlo od odgoja uz batine, strogog i ono nešto auto... koje ne valja (nikako da zapamtim koji auto... valja, akoji auto... ne valja
slažem se s ovim što je peterlin napisala:
mnogi se neće složiti, ali ja sam uvjerena da će traume i općenito, posljedice, biti ipak manje u ovom slučaju.često je lakše popustiti nego učiniti "pravu stvar" i dijete usmjeriti na odgovarajući način
- često neki roditelji imaju traume iz djetinjstva ako su dobivali batina i bili kruto odgajani, pa odlaze u drugu krajnost
- često premalo vremena provodimo s djecom, pa se ustručavamo u ono malo minuta provoditi neke odgojne
ne znam da li postoji kakvo istraživanje kako su odgajani mladi ljudi koji imaju neke devijacije u ponašanju (bilo agresivnost, narkomanija i sl). ovako, odoka, mi se čini da je većina njih ipak bila strogo odgajana. pa i taj permisivni odgoj je kao neka "novotarija" - jel tako? evo i trina kaže da se prije znalo tko je roditelj, a tko dijete. :/
još nešto... popustljiv odgoj nije moj odabir nakon što sam proučila odgojne modele pa se priklonila onom koji mi je najbliskiji već je sukladan mom karakteru.
ja prvo trebam osvijestiti ono što loše činim pa se protiv toga boriti. mijenjati sebe pa će se time pomijeniti i odgoj.
Da, točno, stvari nisu crno-bijele. Nisu bile prije, nisu ni sada...
Sigurno je permisivan odgoj manje zlo od batina i autokratskog odgoja (jel to auto koji ne valja?), ali ako se djeci popušta zato što roditelji nisu uopće zainteresirani da ih odgajaju, nedostatak roditeljskog interesa je isto takvo zlo kao i batine, ako ne i gore. Očito, treba se znati što se podrazumijeva pod permisivnim odgojem.
Mislim da se ovo Trinino odnosilo na to da se prije znalo čija je odgovornost odgoj djeteta, a ne nužno da dijete nema pravo glasa. Ja sam to tako shvatila.
Selim na Izazove roditeljstva.
ja ne podržavam permisivni tj. popustiljivi odgoj
za mene to nije odgoj, to je izbjegavanje odgovornsti ka roditelja
moj odgoj se ne bazira na maksimalnoj poslušnosti, bazira se na osobnoj odgovornosti ... to ti je neka zlatna sredina između zapovjednog i poslušnog roditelja
Ovako nešto google izbaci. Ja mislim da je u principu tako:
AUTORITARAN – veliki roditeljski zahtjevi, nadzor nad djetetom,ne pružaju dovoljno topline i ljubavi
AUTORITATIVAN – postavljaju granice i provode nadzor, ali pokazuju toplinu i ljubav.
PERMISIVAN ( POPUSTLJIV) – roditelji od djece zahtijevaju malo,daju im preveliku slobodu
kod mene sa malim naglascima:
-granice nisu novoformirane, one se samo objavljuju , i ne postoji nelogična kazna za kršenje granice, 'kazna' je logična posljedica kršenja granice
- maksimum korištenja pozitivnog usmjeravanja i suzdržavanje od negativne kritike
-dopustiti da dijete pokušava samo nešto učiniti sve dok moguće posljedice neće ozbiljno ugroziti zdravlje i život djeteta
-stvaranje povjerenja
nedostaje još INDIFERENTAN - zanemarivanje djetetovih potreba, nedovoljno ljubavi, nikakva ograničenja ni nadzor, dijete je prepušteno samo sebi
meni je tesko kod tih knjiga uloviti sustinu odgajanja i sto je pisac u stvario htio reci...
kad sam dobila prvo dijete, poazljivo sam studirala juula, ali nikak nisam mogla pohvatati sto je htio reci i bila sam jako nesigurna u kojim situacijama kako reagirati prema djetetu, sto je dobro sto je lose...
sad kad imam doma cetvero djece, nikad se i ne upitam da li radim dobro ili lose, nekako sm puno sigurnija u sebe...
i dobro roditejstvo dolazi sa iskustvom i osjecajem i s time kakva si osoba, a prvenstveno je najvaznija ljubav i davanje mogucnosti djeci da zauzmu mjesto...
nemam osjecaj da su mi knjige pomogle...
ili mozda ne vidim da jesu...
Pročitala sam ih i ja bezbroj i loša strana svega toga je što svaki od tih autora tupi svoje. Ja mislim da je bit svega upoznati svoje dijete toliko dobro da se znaš postaviti pravilno u svakoj situaciji, voditi se za instinktom. Dobro je znati dječju psihologiju pa kad imaš tako nekakve temelje onda je lakše. Ja još nisam naišla na knjigu za koju sam mogla reći da je to to i da mi je legla. Ali općenito mi je idiotski držati se knjiga i djecu odgajati na taj način. Puno stvari nije zapisano, ono nešto što stvoriš između jedinstvene sebe i jedinstvenog djeteta pa to nadograđuješ, to je to
Baš si to lijepo napisala Trina!!!Puno stvari nije zapisano, ono nešto što stvoriš između jedinstvene sebe i jedinstvenog djeteta pa to nadograđuješ, to je to
Slažem se!!!
Prekidam čitanje danas nabavljene knjige na 74.oj stranici ne bih li dala dobronamjeran savjet MGrubi da knjigu svakako izbjegava u širokom luku
Čak je i za mene preekstreman :/ Par crtica:
- ne priznaje dojenje (ili općenito hranjenje) na zahtjev iza trećeg mjeseca djetetova života
- protivnik je cosleepinga
- donekle zastupa cry out kao metodu uspavljivanja
- navodi ekstremne primjere (kao što je masakr u Columbine-u i slični, nama manje poznati slučajevi takvog školskog nasilja u SAD-u) kao argument tvrdnji da nas permisivni odgoj uništava, tj. stvara takve tinejdžere odnosno odrasle ljude
Od svega navedenog, najmanje mi je sjeo njegov stav oko dojenja, ali to me ne odbija toliko obzirom na to da će malo tko u knjizi takvog naslova potražiti savjet vezano za dojenje. Međutim, opisuje tamošnje prilike (i doživljava ih kao negativne) onakvima za kakve bi većina forumske populacije umrla da ih mi ovdje imamo
Dakle, uglavnom sve suprotno onome za što se RODA zalaže, pa bi ponajprije članice ovu knjigu trebale izbjeći u svojoj lektiri.
Ali, ne biste vjerovali, protivi se doživljaju poroda kao medicinskog problema, no, mora mu se priznati da je to u skladu s teorijom koju iznosi, a o čemu su baš istodobno dok sam ja čitala te retke, pisale majoslava i Trina, a to je da majka treba slijediti svoj instinkt u svemu i prvenstveno tom instinktu vjerovati. Vezano za to se puno spotiče o one koje posprdno naziva "roditeljskim guruima" (dalo bi se pretpostaviti na koje autore prvenstveno misli
Još jedan point s kojim se slažem je (a onda završavam post i vraćam se knjizi) da je pogrešno pokušavati dječji život učiniti ugodnim 100% vremena, pogotovo na način da mu se ispunjava svaka želja, nebitno iz kojih motiva ("pravih"-zbog straha od toga da će se djetetu naštetiti ili "krivih"-zbog vlastite komocije). Na taj se način stvaraju narcisoidni tipovi (Anna Freud je o tome govorila) koji uvijek gledaju samo na ispunjenje svojih potreba ili alternativno, preosjetljivi ili čak klinički depresivni ljudi koji se ne znaju nositi sa grubom realnošću. A ona je takva (ovo su sad moje misli), prije ili kasnije, ma koliko se mi trudili to spriječiti tako što organiziramo ugodnu atmosferu i pogodno okruženje kod kuće, ili u školama (o čemu se priča na danskoj temi), to će se naše dijete susresti s nekom životnom neprilikom, pa ako je do tada živjelo pod staklenim zvonom, naravno da se s time neće znati nositi.
Sad idem, zanima me što slijedi na preostalih stotinjak + stranica.
nisam citala knjigu ali prema onome sto sam o njoj doznala pitam se koliko ta tema kod nas uopce moze biti shvacena. tip pise o necemu sto je problem u americi, gdje se vec najmanje 30 godina djecu odgaja ovako kako se kod nas tek pocelo.
roditelji koji su kao vecina nas, kao mali bili "dresirani", zeleci postupiti ispravnije, cesto upadnu u zamku popustljivosti. i to je ono sto se u americi sada dogadja - imaju cijelu generaciju mladezi "zeznute" popustljivim odgojem.
kod nas su aktualne neke sasvim druge stvari, mi se npr. moramo nositi s mladezi koju je zeznuo rat, nasilje i sl.
no cinjenica jest da se iz knjige, odnosno od amerikanaca sigurno moze nesto nauciti, ako nista drugo ne ponoviti iste greske.
bas o ovome govorim. mnoge americke autore i njihove "metode" je jako tesko primjenjivati u nasem drustvu jer je ono naprosto potpuno drugacije.
mislim da je upravo zato Juul toliko popularan kod nas, zato jer poznaje nasu sredinu, radio je s nasim ljudima i zna koji su nasi problemi.
obratite paznju na naslov originala:
The Epidemic: The Rot of American Culture, Absentee and Permissive Parenting, and the Resultant Plague of Joyless, Selfish Children
a prijevod:
EPIDEMIJA POPUSTLJIVOG ODGOJA
:/
e , koliko muke zadaju naši prijevodi
nekidan nisam skužila o kojem je filmu riječ, u orginalau je 'Taken', a naš prijevod: '96 sati'
tajk engleski naslov je sasvim jasan
zašto ga nisu preveli točno?
odbaciti ću njegov stav o dojenju jer je totalno neinformiran po pitanju važnosti majčinog mljeka, i očito samo još jedna žrtva marketinga adaptiranog mljeka 8)da je pogrešno pokušavati dječji život učiniti ugodnim 100% vremena, pogotovo na način da mu se ispunjava svaka želja, nebitno iz kojih motiva ("pravih"-zbog straha od toga da će se djetetu naštetiti ili "krivih"-zbog vlastite komocije). Na taj se način stvaraju narcisoidni tipovi (Anna Freud je o tome govorila) koji uvijek gledaju samo na ispunjenje svojih potreba ili alternativno, preosjetljivi ili čak klinički depresivni ljudi koji se ne znaju nositi sa grubom realnošću. A ona je takva (ovo su sad moje misli), prije ili kasnije, ma koliko se mi trudili to spriječiti tako što organiziramo ugodnu atmosferu i pogodno okruženje kod kuće, ili u školama (o čemu se priča na danskoj temi), to će se naše dijete susresti s nekom životnom neprilikom, pa ako je do tada živjelo pod staklenim zvonom, naravno da se s time neće znati nositi.
Sad idem, zanima me što slijedi na preostalih stotinjak + stranica.
slažem se da posao roditelja nije ugađanje, nego osposbljavanje djeteta na stvarni život
a to znači i nošenje sa negativnim situacijama
zato što nije marketinški privlačan.
e , koliko muke zadaju naši prijevodi
nekidan nisam skužila o kojem je filmu riječ, u orginalau je 'Taken', a naš prijevod: '96 sati'
tajk engleski naslov je sasvim jasan
zašto ga nisu preveli točno?
izgubio bi se među "otetima", "izgubljenima", "pogubljenima" i inima.
96sati je zvučan prijevod i ima izravnu i jasnu referencu na sadržaj filma.
(notting hill je isto bio sasvim jasan naslov
što se tiče originalnog naslova knjige i njegovog prijevoda, nikako se nije mogla ostaviti ona kobasica od naslova. radi se o prilagodbi (formatu naslovnice i tržištu). bit je sačuvana. i prodaje.
Možete prolistati uvod navedenoga naslova:
http://issuu.com/profil.hr/docs/name...fil/layout.xml
mozda onakav nije marketinski privlacan ali je ovakav posve netocan. da sam ja autor ove knjige ne bih dopustila ovako slobodan prijevod. u naslovu lijepo stoji: "The Rot of American Culture" i posve je jasno da su tu vaznu pojedinost izostavili iz marketinskih ralozga - po meni bezobraznih. a to pokazuje i mnogo postova na ovoj temi. ljudi od knjige ocekuju nesto drugo, a frajer lijepo pokusava rjesiti nesto sto je stvarno konkretan i goruci problem u americi.
X
Istina! A nama je teško to i zamisliti, kako je njima tamo u Americi (kako kome, kao i kod nas). Zapravo, pitanje je da li UOPĆE trebamo zamišljati. Slažem se da naslov dovodi ljude u zabludu.... Nije jedini. Već sam se previše puta nasadila kupujući knjige online, pa to više ne činim. Blažena knjižnica... (ali tamo još nema OVE knjige, provjerila sam kgz e-katalog).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom