-
Završili smo s noćnim dojenjem...
... i zajedničkim spavanjem...
I sada, nakon 4 prospavane noći...ja sam tužna!
Dakle, pisala sam o tome već na forumu, dugo smo to planirali i desila se prilika. Bila nam je baka u posjetu, prespavala i Iva je sama "izrazila želju" da bi spavala u svom krevetu kada ga je vidjela složenog za spavanje.
I bez problema prihvatila promjenu, ne traži više cicu po noći, što sam i pretpostavila da će tako biti, ja spavam cijelu noći i sva sam zbunjuena ujutro, sada se opet nikako naspavati, imam osjećaj da sam lakše podnosila onaj stari režim...
I sada meni moje dijete fali...Tužna sam jer vidim da me moja mala bebica, moja princezica ne traži po noći i baš sam tužna nekako.
Neću je vraćati, samo bih zbunjivala, nju a uostalom vidim da je njoj dobro, spava ko velika.
Ali eto, baš mi je nekako teško se pomiriti s tom činjenicom!
-
-
-
Znam da s vraćanjem u naš krevet vraćamo i noćno dojenje, a to je ono što ne želim.
A ona dok je pored mene...cica mora biti u ustima, ne cijelu noć ali je kako bi se reklo na "Izvol'te" pa se ženska fino i ponudi...
Ali da mi fali da ju mirišim i mazim, fali mi...
Mislim, uspavam ju na sebi (ne na cici), mazim ju i onda ju bar još jedno pola sata držim na sebi nakon kaj već zaspi, a kada ju trebam spustiti u krevet, ne mogu ju prestati ljubiti, gledati, stiskati...čudo da dijete spava, da se ne probudi!
-
Osoblje foruma
I Eva je konačno počela spavati u svojem krevetiću (pokraj nas), ali ona još uvijek traži cicu po noći pa onda samo ostane sa mnom u krevetu do jutra. Mislila sam da ću se osjećati kao ti, tužno i prazno, ali baš naprotiv, super mi je, konačno se mogu rastezati po krevetu.
-
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma