Evo jos iskustva iz Petrove....

Ovo su iskustva zena sa stranice "Knjiga zalbe hrvatskog zdravstva",
zanimaju me vasi komentari.Radi se o Petrovoj bolnici...

------------------------------------------------------------------------------------
Čitam ove stranice i ne mogu vjerovati da se u ovoj bolnici nije ništa na bolje promijenilo u zadnjih 13,5 god. Ratno stanje tada, dan uoći termina poroda dolazim po uputnicu za rodilište kad ono ginekološki užasno bolan pregled, neljubaznost liječnice. Cijeli dan bolovi, uvečer u 23 sata dolazim u rodiliste, vrata bolnice zaključana, obilazim okolo i zvonim da bi me ponovo vratili na gl.ulaz. Liječnik iako vidi da jedva hodam požuruje me i hoda ispred mene kao konobar koji me vodi do stola u restoranu. Uvode me u neku sobu daju spavaćicu i vode u rađaonu. U 23 i 35 rodila sam sina uz liječnika koji je usput gledao prekriženih ruku i komentirao da sam predhodnu trudnoću imala u Osijeku ili Zadru jer samo tamo režu s desne strane! Ja sam za to vrijeme ispucala umjesto da me doktor reže ! Poslije dva sata čekanja šivanje, a onda na odjel gdje sestri ni slučajno nije palo na pamet da mi pomogne leći na krevet. Jutarnja smjena ulazi sestra i vrišti u kojoj smo mi to štali odrasle pa stavljamo torbe na noćne ormariće (torbe je stavila sestra iz predhodne smjene!) Na upit da mi pomogne da se otuširam odgovara da se ne moram ni tuširati ako se sama ne mogu podići. Kako mi je suprug bio u Osijeku i došao samo na par dana drugi dan sam sišla dolje da ga vidim vratila se u sobu za vizitu, a rodilja do mene mi je rekla da su mi bebu donijeli na dojenje ranije iako mi ujutro nitko ništa nije rekao. Dolazi doktorica u vizitu i galami na mene da šta se ja šetam okolo da ne mislim na dojenje. Rekla sam joj da me nitko nije obavijestio da će mi donijeti bebu ranije , a i da nemam uopće mlijeka i da ni prvo dijete nisam dojila. NIKADA dok sam živa neću zaboraviti šta mi je odgovorila: PRVI SE MAČIĆI U VODU BACAJU !


Odmah poslije vizite nazvala sam suprga i u ponedjeljak u 11 sati izašla iz bolnice na moje traženje. Dijete sam rodila u petak u 23sata i 35 min. !Na izlazu iz bolnice bezobrazno su mi rekli da se varam ako mislim da će mi dijete primiti u bolnicu ako nešto ne bude u redu. Moj sin je za to kratko vrijeme u bolnici izgubio 450gr, jer ga nisu hranili iako sam i sestru upozorila da nemam mlijeko. Danas je moj sin hvala Bogu velik dečko iako je hranjen na bočicu kao i njegov brat, a liječnici koja je moje dijete uporedila sa mačićima želim da njeno svako žensko čeljade u obitelji doživi takav "njezin tretman". O Petrovoj samo ružno mogu reći, a iskreno nisam ni čula pohvale kada sam trebala ići tamo na porod. Prvog sina sam rodila u Osijeku prije 17,5god. i samo najljepše mogu reći o dr. Laušin i sestrama na 3 katu rodilišta gdje sam ležala. Sve ovo sto se dešava u Petrovoj je sramota za sve liječnike i sestre koje s ljubavlju rade svoj posao. Hvala Bogu na takvima!



--------------------------------------------------------------------------------


Moja je priča starijeg datuma i ovo je prvi put da sam je javno ispričala.
Trudnoću mi je vodio (preko veze) dr Joško Lešin. Redovno sam dolazila na preglede i osim što sam se previše udebljala, bilo je sve u redu. Pod kraj su mi noge jako naotekle, što nikoga nije zabrinulo. Na sam termin poroda, 26. 9. 1996. došla sam na pregled prilikom kojeg mi je dr Lešin rekao (i napisao) da sam još zatvorena, i da dođem za tjedan dana, osim u slučaju glavobolje. Nije mi napravio amnioskopiju, i nije reagirao na moje nabrekle i plave noge u 2 broja većim posuđenim cipelama, jer u svoje nisam mogla. Glava me nije boljela, ali 2 dana nakon toga osjetila sam užasne bolove u trbuhu i jako ritanje bebe. Trajalo je petnaestak minuta i prestalo. Nakon toga više nisam osjetila bebu. Navečer je moja svekrva (veza) nazvala dr Lešina kući i to mu rekla, međutim on je bio na putu, a njegova supruga joj je odbrusila da je pred porod normalno da se beba smiri. Drugi dan sam otišla u bolnicu na pregled i to je bilo to. Mrtvo dijete. Gdje sam bila do sad itd. Dr Kuvačić koji je ustanovio smrt razočarano je rekao sestri kako mu uvijek nešto mora pokvariti dan. Rekli su mi da mogu ostati u bolnici ili otići kući po stvari, pa se vratiti. Odlučila sam se za ovo drugo, jer me vani čekala mama koja je isto tako bila u totalnom šoku i nije se znalo koja koju kuda vodi. Tog dana u 18,00 pripremljena sam za klasični porod i smještena u rađaonu. Međutim, nisam se nikako otvarala ni dobivala trudove, pa sam tako sama kao pas, znajući što me čeka, slušala kako se kraj mene porađaju ŽIVA djeca. Ne biste vjerovali, to je trajalo 26 sati. Naime, rodila sam 1. 10. 1996. u 23,00, mrtvo dijete teško točno 4 kg. Nisam bila disciplinirana tijekom poroda, morali su me i vezati, a prilikom šivanja su me uspavali. Uglavnom, probudila sam se u sobi sa rodiljama, koje su dobivale bebe na dojenje.
Sad imam troje djece, sve sam rodila u Vinogradskoj. Najteže mi je bilo kad sam prije par godina u novinama čitala o pronalasku mrtve bebe iz Petrove na nekom odlagalištu smeća, kojom prilikom su liječnici izjavili za novine da se svaku ženu koja rodi mrtvo dijete pita da li ga želi sahraniti ili ostaviti u bolnici. Laž! Mene nitko ništa nije pitao, sama sam bila u tolikom jadu i šoku, zapravo uopće ne znam kako sam to preživjela, a moj suprug i obitelj nisu se tiz istog razloga sjetili, a od silne susretljivosti liječnika vjerojatno ni usudili ništa pitati. Zbog te jedne rečenice koju nitko nije izrekao, ja nemam miran san.
Suosjećam sa svima kojima se nešto takvo dogodilo i želim im, kad već ne mogu vratiti dijete, da barem viču na sav glas, da imaju hrabrosti koju ja nisam imala, jer to su ipak doktori, a ja imam samo srednju školu i što im ja mogu, a dijete mi ionako ne može nitko vratiti.
Htjela bih samo da dr Lešin ovo pročita, i da svakog 1. 10. zapali svijeću za moje dijete koje je zbog njegove nemarnosti umrlo.



--------------------------------------------------------------------------------



Evo jedna strašna priča! Momentalno je po novinama i televiziji. Rodila sam Karlu u 42 tjednu trudnoće, 10 sati sam čekala na carski rez, nije se bila ni spustila u zdjelicu (pripremila za porod) jer je bila prevelika, 4880 gr i 56 cm, nisam se ni otvorila, puknuo mi je vodenjak, mekonijska plodna voda..., nakon 10 mukotrpnih sati odlučila se gospoda smilovat debeloj i odvest ju na carski. Beba nakon prododa je mogla u školu!! ali, nisu provjerili sve parametre iza rođenja i tokom boravka u bolnici imali su granične rezultate krvi. Pustili su nas kući da bi dijete nakon 30 sati od otpusta dobilo temp. 40,2. imala je sepsu sa uzročnikom E. coli (napominjem da je ja nikada nisam imala i da ju nisam u nikojem slučaju ja mogla zaraziti jer nije prošla porođani kanal!!) Karla je njihovim nemarom i neadekvatnim liječenjem dovedena u zaraznu sa upalom mozga i moždanih ovojnica i sada je u trajnom vegetativnom stanju i na kućnoj je njezi uz pomoć aparata za disanje i praćenje vitalnih funkcija. To je rezultat njihovih pretraga, liječenja, i svega ostalog, i spor protiv njih se vodi već 2 godine. Od njih nismo dobili ama baš niti jednu jedinu riječ!

---------------------------------------------------------------------------------

Nema bolnice o kojoj bi moje mišljenje bilo toliko podijeljeno nego u slučaju Petrove.
Sve je počelo prije 4 mjeseca spontanim abortusom (blighted ovum)... Svaka žena koja je to proživjela sigurno poznaje bol i razočaranje, šok i nevjericu koje proživljava od trena kada shvati da djeteta neće biti. Pregledao me zaista divan liječnik, pun razumijevanja i odveo na ultrazvuk kojim se trebala potvrditi dijagnoza. Tamo sam doživjela prvi šok - dr. Despot.
U životu nisam vidjela prepotentnije, bezobraznije i nehumanije stvorenje! Način na koji mi je saopćeno da plodova nema je bio u najmanju ruku odvratan. Gotovo se izderao na mladog liječnika i samo šo nije pljunuo: "pa vidiš da ovdje ničega nema!". Ležala sam poput komada namještaja raskrečenih nogu. Nije me se udostojio niti pogledati, uputiti jednu ljubaznu riječ dok sam se lomila poput stakla - slušala sam kako se o meni govori, a ponašao se kao da me nema i kao da mi je svejedno...
Napravljena je kiretaža 3 dana kasnije. Ne smijem nepravedno ispustiti dr. Blajića koji je zahvat izvršio vrhunski i pokazao se zaista ljubaznim.

Dva mjeseca nakon kiretaže pukla mi je cista na jajniku (česta pojava nakon ab-a). Dobila sam toliko snažne bolove u donjem dijelu trbuha da sam bila na rubu nesvjestice. Naravno, hitno sam morala u ambulantu u Petrovu... Slijedi noćna mora :


Scena 1. - dežurnom ginekologu se očito smrkava što mu se netko udostojio doći (bezobrazluk je pojaviti se s bolovima u njegovoj smjeni). Nakon što je pregled obavio bez imalo razumijevanja za grčeve koji su se pojačavali, odveo me je na ultrazvuk i bolje da ne pričam kako ga je obavljao. Vučemo se natrag u ambulantu i on me ostavlja pokraj stola da se snalazim dok je zvao kolegu na konzultacije. Meni sve gore... Povraća mi se... On šeće, zvižduće neku pjesmicu... Odlazi sa sestrom u sobu pokraj gdje gledaju televiziju i smiju se...

S cena 2. - ulazi nadrkani (oprostite mi na izrazu) liječnik i to što mi je izveo na stolu pod "pregled" ne mogu uopće nazvati pravim imenom. Možda je dovoljno spomenuti da sam nakon toga imala sličnu traumu kao nakon silovanja i seksualne probleme. Tako se postavio na mene kao da sam kriva što me boli uz niz dobacivanja tipa "a sto vam ja mogu", "vidite da ovdje nema ništa"... Na kraju pregleda sam počela gubiti strpljenje.
"Vi niste ginekološki problem!" gotovo se izdere na mene. Pogledala sam ga i jedva uspjela procijediti:
"Zbog toga što nisam ginekološki problem nije mi nimalo lakše."
"Šta vam ja tu mogu! Imate vi i drugih organa!"

Eto, tako sam u Petrovoj saznala da imam i drugih organa koji mogu boljeti... Ništa nisam komentirala, bilo je suvišno. Mogu samo reci da toliko gadova na hrpi već dugo nisam vidjela i da mi je iskreno žao što odlični i dragi liječnici stoje u njihovoj sjeni.

Zato velika hvala dr. Golobu i dr. Blajiću. Nadam se da ćete naći neko drugo radno mjesto, primjereno ljudima poput vas.



--------------------------------------------------------------------------------
Prošlo je skoro dvije godine od mog kraćeg boravka prije samog poroda u Petrovoj bolnici, za koje vrijeme je osoblje bolnice, od spremačica, sestara do doktora - s obzirom na uvjete u kojima rade - bilo izuzetno fer i simpatično. Presretna i lažno sigurna da će sve biti korektno kao i prethodna tri dana ulazim u rađaonu, prekrasno uređenu i dočekujem vrlo odbojan prijem koje osoblje rađaone nije trudilo prikriti niti pred odjelnom sestrom koja me dovela. Od tog trenutka, prepuštena toj bezobraznoj ekipi, a i trudovi su postali neuredniji, strepila sam od svakog njihovog ulaska jer su prolazeći kraj boksa komentirali : "Ova uopće nema trudove? Tko je ovu doveo?" i tako dva-tri sata. Trudovi se pojačavaju i u tom trenutku ulazi doktor Zekan, sjeda na krevet na kojm ležim, naređuje da se namjestim jer mi treba probušiti vodenjak.
Nezadovoljan kako sam se namjestila upućuje mi uvrijeđen pogled pun gađenja i prijezira kao da gleda nekog gadnog kukca koji ga nešto gnjavi te reče ( povišenim tonom ) "Dobro, jeste li se vi došli igrati sa mnom ?"
Nisam znala da li da plačem ili da mu odgovorim. Zaključila sam da je bolje da šutim jer sam bila u potpuno podređenoj situaciji i iskreno, bojala sam se da me ne povrijedi, i mene i dijete koje sam rađala.
Moji su se trudovi pojačavali, nitko ne ulazi, svi imaju važnijeg posla, srećom, neka željezna štanga kraj kreveta služila mi je kao oslonac i otpornik za vrijeme dok su me najstrašniji trudovi sa pritiskom na debelo crijevo rasturali.
Hvala ti željezna štango, bila si u tom trenutku jedino toplo ljudsko biće u rađaoni, nadam se da te nisam previše savinula !
Moj porod je hvala Bogu dobro završio, dr. Ćorić i dr. Rajić bili su vrlo profesionalni i korektni, no babice u toj smjeni bile su stvarno katastrofa. Da li možete zamiliti da se mlade babice, koje se pred doktorima prave anđeli, smiju izgledu vaše rasturene vagine, što je sto posto provjereno. Naime, na krevetu kraj mog na odjelu babinjača ležala je mlada mama koja je u rađaoni čula njihov razgovor i podsmjeh.
Strašno !!!!! Fuj!!!!
Jedva sam čekala da pobjegnem iz bolnice i sve zaboravim jer je hvala Bogu sve dobro prošlo. No cijelo vrijeme osjećala sam strašnu potrebu da to s nekim podijelim, bolnici nisam pisala jer sam znala da nema smisla, a i vis a vis ostalih divnih i korektnih ljudi koji bi se trebali zamisliti nad takvima koji ih sramote i ruše ugled njima koji u sebi imaju ljudske topline, znanja i žrtve za rad u nemogućim uvjetima.


--------------------------------------------------------------------------------


--------------------------------------------------------------------------------


Na toj stranici ima i par dobrih prica,skoro doslovno par, ali meni one u ovom crnilu drugih izgledaju kao iznimka a ne kao pravilo.
A svaka iznimka samo potvrduje pravilo....

[inga]

Strasno :shock:
Ali zaista, zaista mi nije jasno zasto se suti. Kako to da im do sada nije upao niti jedan bijesni otac i napravio dar-mar? Ove price me podsjecaju na inkviziciju.
Na kakvom mi to odvratnom mjestu zivimo da sacica neodgojenih bezobraznika muci zene, kao da zaista zivimo u srednjem vijeku kad su zene bile vjestice.

[Loli]

Slažem se da je sve to jedna prestrašna koma, ali moram pitati i čemu ovaj topic :? .
Nemoj se ljutiti Mette Marit, znamo mi da je u Petrovoj stanje grozno i da nije puno bolje ni u mnogim drugim rodilištima, i da se nije puno promijenilo unatrag 10 ili 15 godina. Ali, čitati grozomorne priče od kojih su neke stare upravo toliko, to je je bez nekog prevelikog smisla u četvrtak, 11. 08. 2005.
Mislim, nešto treba promijeniti, to stoji, ali ovo nabrajanje starih priča neće tome pridonijeti, nego sasvim sigurno (još više) uznemiriti mnoge trudnice koje će ovo pročitati, a nemaju izbora nego roditi, baš u Petrovoj ili nekoj drugoj jednako groznoj bolnici.
Ja ovaj put neću ići roditi u Petrovu, ali me je tvoj post uznemirio. Mislim već smo 100x prožvakali priče o ovakvim i onakvim doktorima kojih ima u svakoj bolnici, ne samo u Petrovoj. Tko zna koji od njih će meni doći kad budem rađala. :/
Blago tebi što nećeš imati takvih problema na slijedećem porodu ako se za to odlučiš, a i ja bi puno rađe išla rodit u Oslo gdje me nitko ne razumije nego u Petrovu koja mi je doma

Zao mi je ako sam nekoga uznemirila ovim tekstom, ali mislim da ga treba objaviti, kao potvrdu da se malo toga izmjenilo, danas, na 11.08.2005.

Dobro je da druge trudnice znaju za ovo, tako da se znaju pripremiti ako idu u Petrovu, to je takoder poanta, zar je bolje da ne znaju pa da
dodu na prepad ovakvim doktorima i ljudima??


Ja sam trenutno u Norveskoj, ja cu zivjeti u Hrvatskoj, u Zagrebu, moze se dogoditi da sam zaitsa ja ta sljedeca u Petrovoj.
A da ne kazem da to moze biti za 20 godina moja kcer.

[Loli]

Vrlo često korisnice foruma otvore topic na podforumu 'Priče s poroda' i tamo svi možemo pročitati konkretna iskustva majki koje su nedavno rodile i žele svoje 'svježe' priče podijeliti s nama. Ako je netko svjestan stanja u hrvatkim rodilištima, onda su to korisnice ovog foruma.

Apsolutno se slažem da stanje u hrvatskim rodilištima treba mijenjati. Samo ne razumijem koja je u tom smislu svrha priča koje si s nama podijelila i kako ćemo, znajući za i za ta grozna iskustva (pored svih ostalih koje imamo priliku pročitati na forumu, a koja s nama dijele majke 'iz prve ruke') konstruktivno djelovati da se išta promijeni.

Moj zaključak: na ovom forumu stalno čitamo o ružnim iskustvima s poroda u mnogim bolnicama u Hrvatskoj i svi se slažemo da to treba mijenjati. Još jedno nabrajanje tuđih iskustava od kojih su neka i od prije više od 10 godina je, osim što je uznemirujuće (bar za mene osobno) i beskorisno ponavljanje već rečenog.

[Felix]

loli, svaka zena ima pravo izbora rodilista. nitko nije prisiljen roditi u petrovoj.
u jednu ruku se slazem da nema smisla citati price od prije 10 godina, ali... je li se ista promijenilo? bas i nije, barem u petrovoj, koliko vidim.
mora se stvoriti kriticna masa ljudi koji ce reci 'dosta je'. koji ce nesto pokusati promijeniti.
jer vecina ruznih prica iz rodilista zavrsava sa 'ma nije bitno, vazno da sam rodila i da je dijete zdravo, sve ostalo se zaboravi' - sto je sasvim razumljivo, ali i nefer prema zenama koje takvo iskustvo tek ceka. dok god se ponasamo tako da dozvoljavamo ponizavanje, nista se nece promijeniti.

[inga]

Mislim cak da i nije razumljivo reci 'ma nije bitno, vazno da sam rodila i da je dijete zdravo, sve ostalo se zaboravi', jer zasto bi se zaboravilo? Uostalom, nije jedino vazno da su majka i dijete zdravi. To je najvaznije, ali nije jedino vazno. Mislim da je jaaako vazan postupak koj se provodi nad zenama u bolnici, umjesto da se suraduje sa zenom tokom poroda, jer ona treba roditi, a ne da ju porode lijecnici.
Mislim da je zaista dosta ovoga, da bi trebalo nesto organizirati ne visoj razini. Udruga Roda se vec za puno toga izborila, ali treba nastaviti jos vise i jace inzistirati na promjenama i humanom odnosu.
Mette Marit, cudi me da se vracas zivjeti u Hrvatsku, obicno ljudi gledaju kako da odu odavde.

[Loli]

Skroz se slažem, potpisujem sve što si rekla. Ne vidim samo čemu prepisivanje dojmova iz nekakve knjige žalbi, na ovom mjestu, gdje takve priče iz prve ruke možemo pročitati skoro jednom tjedno. Sori ako ću sad ja bit malo gruba, ali meni se to čini kao potkurivanje i onako groznih dojmova, a bez stvarnog doprinosa bilo kakvim mogućim promjenama. Jer, ako nam nisu dovoljne priče slične onoj od Nattie (znam da je iz riječkog rodilišta, ali jedina mi sad pada na pamet), onda ne znam koji je pravi cilj objavljivanja na forumu grozomornih priča od prije 10 g. Ok, nije se ništa promijenilo, sad i to znamo. Još nešto?

Mislim da je bitno ovo ponoviti, bez obzira sto Loli misli,
ne bi ovo ponavljala da je danas drugacije, danas je isto, zato sam to napisala.
I Loli, to nije "nekakva knjiga zalbi", nego mjesto gdje ljudi mogu reci sto ih muci.

Inga, kad bi se svi uputili preko granica, tko bi ostao?

Ne tece med i mlijeko u drugim zemljama, pogotovo ne za strance.

Treba nam kriticna masa puno ljudi koji zele reci dosta!!
Ja sa svoje strane zelim pomci koliko god
mogu.(pomoci cu kroz Rodu)

Meni nije svejedno ako je bilo koja zena ovako tretirana.
A zene koje idu roditi u Petrovu (moram priznati da tu bolnicu ne podnosim) moraju znati sto ih moze docekati, moze, i ne mora, ali moze.
Ja bi prva bila sretna da je ovo samo proslost.

[michelle zg]

žalosno... tužno i pretužno...

Nije važno što se radi o pričama prije 10-15 godina. Nije tada bilo kameno doba i doba neandertalaca pa da se liječnici ovako odnose prema ženama/ljudskim bićima.

Prestrašno...

[Felix]

Mislim cak da i nije razumljivo reci 'ma nije bitno, vazno da sam rodila i da je dijete zdravo, sve ostalo se zaboravi', jer zasto bi se zaboravilo? Uostalom, nije jedino vazno da su majka i dijete zdravi. To je najvaznije, ali nije jedino vazno. Mislim da je jaaako vazan postupak koj se provodi nad zenama u bolnici, umjesto da se suraduje sa zenom tokom poroda, jer ona treba roditi, a ne da ju porode lijecnici.

naravno da se slazem s tobom (i s ostalim curama), ovo sto sam citirala je razumljivo ako gledas kao samozastitu, nacin na koji covjek nastoji potisnuti ruzna sjecanja. doduse, ono sto mislimo da smo zaboravili, nastavi zivjeti u nasoj podsvijesti, pa to i nije neki nacin, ali ipak vecina zena to radi nakon poroda.

Jedno je kad vas netko ponizava kad ste spremni braniti se a drugo kad vas netko napada a vi ne mozete stajati na nogama od bolova.

Ovo se ne mora dogoditi ponovo, ali moze.
Bolje da se zna, pa nek se i ponavlja, nista se promjenilo nije.
Neke price su prije nekoliko godina, slazem se, ali sta da radimo, da cekamo "svjeze" price kao od Puros iz dubrovackog rodilista sa novim naslovima "neljudski odnos" ili "porod, pa to je uzasno" ili......, pa tako u nedogled???????

Zato treba dobro razmisliti kao se suprostaviti.
Arijana napisa prije da bi trebalo napraviti jednu peticiju sa puno potpisa nezadovoljnih mama tretmanom u duborovackoj bolnici.
To bi trebalo dati na uvid ravnatelju i glavnom na ginekologiji.
A zatim i u novine, ne budu li oni obecali nista ili ako se obeca pa nista ne napravi....
Mislim da je to izvrsna ideja, narocito za Petrovu.

[Zrina]

Kao nadam se budućoj mami moram reći da su me ove priče poprilično isprepadale i daleko od toga da ne vjerujem svemu napisanom,ali baš i ne vidim svrhu tom nabrajanju stvarno horor-ekstremnih priča.
Da je sjajno,nije, da se može nešto učiniti,može se. I to: edukacijom,znači da znam što me čeka,da znam protiv čega se mogu pobuniti, da si osiguram podršku (muža npr.) na porodu i da budem glasna!
Uglavnom,više volim pročitati nešto što će mi pomoći da se zauzmem za sebe i svoje dijete,da naučim svoja prava i da čujem savjete od žena koje su se pobunile i tako dobile poštovanje koje zaslužujemo.
Sve prešutjet i pretrpiti i pustiti da vas tretiraju kao komad mesa i onda kasnije pisati o tome na nekom forumu,a ne uputiti svoj prosvjed direktno na doktore i bolnicu u kojoj se sve to događalo za mene ima malo smisla.
Možda sam i ja gruba,ali ne mogu ja ići u Petrovu i dizati prosvjede na gore prozvane doktore kad nisam bila tamo i imam informaciju iz druge ruke.

Moram reci da sam iznenadena reakcijom u smislu zasto ponavljati stare price.....prvo, one se ponavljaju,ovdje su prvi put iznesene,

drugo, nisam ni mislila da zene kao Zrina koje nisu bile u Petrovoj pisu peticije za Petrovu ,nego one koje su to prosle.

i jos nesto, Zrina, mnogi nemaju snage, boje se ici ravnateljima, jer se boje da ce drugi put jos gore proci, forumi su im mjesto gdje mogu ispricati svoju frustraciju a nekom pomoci da ako se nade u slicnoj situaciji.

[s_a_n_d_r_a]

Potpuno se slazem sa michelle,nije bitno sto su price stare vec da se i nakon toliko godina dogadjaju iste stvari.Zalosno je sto se ovo sve dogadja u danasnje vrijeme i stvarno sam sretna sto ne moram radjati u Hr.A jos zalosnije od toga je sto vjerujem da nitko od navedenih doktora ili babica po tim ustanovama nije do sada odgovarao za svoje postupke i ponasanje.
I jos nesto,nitko od nas nije prisiljen da cita teme koje mu ne odgovaraju!

[momze]

Neke price su prije nekoliko godina, slazem se, ali sta da radimo, da cekamo "svjeze" price kao od Puros iz dubrovackog rodilista sa novim naslovima "neljudski odnos" ili "porod, pa to je uzasno" ili......, pa tako u nedogled???????

Sokatno, stravicno, prestrasno....! Mislim da je Mette Marit htjela napraviti jednu sok terapiju i u tome je uspjela. Razumijem vas koje je ovaj topic uznemirio, mene zasigurno je! No, takvo nesto nam je potrebno jer vecina nas na kojima su se izivljavali zeli to sto prije zaboraviti. I jednom kada dodje doma sa svojom bebicom (ako je imala srece da sve bude ok), sve pada u zaborav. Na taj nacin, nikada se nista nece promijeniti.

Nema svrhe govoriti sto netko srecom nece roditi u Hrvatskoj ili slicno. Jedna stvar nam je svima zajednicka - sve smo zene i (buduce) majke! I sve bi trebale imati humani pristup, to nije luksuz vec nase pravo.

Ovaj topik me je ponukao na to da posaljem njegov link nekoliko prijatelja koji nisu roditelji, niti ocekuju bebu no tek toliko da ljudi vide u kakvom okruzju se radjaju danasnja djeca i na koji nacin tretiraju njihove majke...

[Zrina]

Očito sam malo pogriješila u odabiru nekih rečenica,jer niti ovo ne želim čitati niti mi je svejedno to što su neke žene morale proći ovu torturu,niti mogu biti sigurna da se nešto slično neće i meni dogoditi kad dođem u rodilište.
Ipak,teško da će se stanje popraviti time što mi u nedogled ovdje na forumu raspravljamo o tome koliko je to strašno i koliko ima takvih primjera. Svi znamo da ih ima bezbroj,na žalost.
Ja vjerujem da se samo konkretnim akcijama mogu stvari pomaknuti na bolje,a to znači da bi trebalo promovirati plan poroda već u čekaonicama kod ginekologa,ohrabriti žene da pitaju sve ono što ih zanima i na što imaju pravo kad rađaju i sl.
Svi se mi pomalo bojimo suprotstaviti liječniku u nekim njegovim odlukama jer vjerujemo da bi ipak on trebao znati najbolje,ali da se tamo neka žnj sestra na odjelu na mene dere i da na to ja ne reagiram odmah,nadam se da mi se tako nešto neće dogoditi.

To je sve u redu, pripremiti se potpuno za porod, sve znati i pitati i imati plan i znati u detalje kao da idemo na specijalisticki ispit za ginekologa a ne na porod.
To je takoder na neki nacin zastita jer ti ne mogu raditi sto hoce jer im je tako lakse raditi i jer se nitko nije bunio.

Ali kako se zastiti od takvih ljudi koji ponizavaju druge ljude koji se ne mogu braniti?
Zrina kaze da ona nece dozvoliti da se neka sestra dere ne nju.Vjerujem da nece dozvoliti ni da se neki doktor dere, pozicija i autoritet nije isprika za dernjavu. Ali, ima puno zena koje ce ostati bez teksta (nadam se da nijedna koja ovo procita nece ostati bez teksta ako je netko napadne),
ili u bolovima nece moci odgovoriti....
I nije poanta da idemo u rodiliste sa dva straha, jednim od poroda i da li ce sve biti ok, a drugi strah da li ce se netko izivljavati na nama.

Ja ne mislim da je na ovom forumu ovo sto pricamo samo prica,
sve pocinje pricom, pa se dalje razvija.
Smatram da trebamo pricati i pricati, pa ce doci ideje,ne kaze se uzalud da dvije glave znaju vise od jedne, a koliko glava ovdje ima koje o tome svemu misle?
Puno se moze nauciti iz ovih jezivih prica, a zaobilaziti ih zato da se ne bi uzrujali i zato jer su nekoliko godina stare je teska greska.
Mene su toliko uzrujale da sam jedva zaspala. A plakala sam kao kisna godina na pricu o zeni kojoj je umrlo djete.
Ona sad ima troje djece ali nikad nece zaboraviti, a necu ni ja koja sam to procitala, vjerujte mi.

[imported_Anćica]

Baš sam tu pročitala kako je jedna od vas napisala "Kako neki suprug nije napravio dar mar...
Moj je napravio dar -mar ali oko bebe, našeg sina, pa su na njega poslali naoružanog stražara (onaj na portirnici) .
Kad ga je ovaj pitao što koji jarac on misli.... kao se može tako ponašati ipak je ovo bolnica...(MM nije napravio ništa osim što je poderao zelenu kutu u kojoj je bio kad je išao pogledat sina) MM mu je samo rekao daj ostavi me na miru djete mi je bolesno.
Dotični se samo bez riječi udaljio...

[puros]

dok sam bila trudna nisam niti jednu jedinu priču s poroda pročitala. nisam htjela. znam da bi me nešto bilo isprepadalo, a nešto ustreslo. znam i da sma mogla puno naučiti i možda sama sebi olakšati porod, ali strah od straha me je spriječio. na kraju i nisam rodila vaginalno pa je i manja šteta što nisam čitala te postove. ovaj sam topic otvorila, ali nisam pročitala nit jednu jedinu priču. takve me stvari danima jedu i ja i dalje bježim od njih. razdir eme tuđa priča i bol kao da je moja. potpuno podržavam mette marit koja kaže da se ove stvari moraju reći, ali razumijem i trudnice koje ovakve priče šokiraju i isprepadaju. ipak, postoji opcija za sve koji nalaze da se ovo nije trebalo napisati: nemojte pročitati kao što nisam ni ja. a opet znam da se radi o izgubljenoj djeci, razčaranim majkama, nesavjesnošću doktora.... ovi koji mogu pročitati vodit će polemiku, a mi ćemo čitati njihove postove i razmišljati o svemu.

Pitanje je sto bi Ancicin muz napravio da je na pitanje zasto dize prasinu odgovorio da su mu zenu maltretirali na porodu....

Interesantno je jos jedno, u ovim pricama sa poroda u Petrovoj, a to je da su ti doktori bili najneugodniji prema pacijentima bas u trenu kad je ovima bilo najgore.
Npr. doktor se dere na pacijenticu dok se ona previja od bolova,
dr. Kuvacic glumi gljivu i nonsalntno zakljucuje da mu je opet pokvarila dan mrtva beba u trenu kad ta zena lezi na utrazvuku i prvi put cije da je beba mrtva, dr.Despot zakljucuje bezobrazno da je plod mrtav recenicom "pa vidis da ovdje nista nema", a toj zeni je situacija u kojoj je dovoljna sama po sebi da se osjeca grozno i ona nema snage nista reci.
Oni su bili najgori kad je bilo najstresnije, zato te zene nisu mogle odgovoriti, reagirati.

Puros, ja sam isto jako osjetljiva na muke drugih ljudi, posebno zena.
Ali sam u trudnoci citala doslovno sve, sve price, sva iskustva, lijepo, grozno, sve. Sto vise citas, manje ce te iznenaditi.

Opet se vracam na pricu koju sam prije tri godine citala na Rodinom forumu, zena koja je rodila je ispricala da se nekoliko sati prije poroda i nakon tresla kao da ju je netko na struju ukljucio. To ja nigdje nisam procitala, ali mi je ostalo u pamcenju. Kad sam se i ja pocela isto tako silovito tresti, nisam se uplasila jer sam znala da je i ona to prosla i da je to normalno. Da to nisam znala, vjerojatno bi me pukla dupla panika.

[Felix]

Sokatno, stravicno, prestrasno....! Mislim da je Mette Marit htjela napraviti jednu sok terapiju i u tome je uspjela. Razumijem vas koje je ovaj topic uznemirio, mene zasigurno je! No, takvo nesto nam je potrebno jer vecina nas na kojima su se izivljavali zeli to sto prije zaboraviti. I jednom kada dodje doma sa svojom bebicom (ako je imala srece da sve bude ok), sve pada u zaborav. Na taj nacin, nikada se nista nece promijeniti.

tocno tako i ja mislim!
mozda ovaj topic pokrene nekoga da iznese i svoju 'zaboravljenu' (bolje reci potisnutu) pricu iz istog ili nekog drugog rodilista... mozda odluci i nesto konkretno poduzeti...

[Vodenjak]

Komentirati ili ne?
Razumijem i jedne i druge i slažem se i s jednima i drugima, ali isto tako mislim da nikakvog učinka ne bi imala niti jedna peticija i sl. Nije to samo Petrova, ova ili ona, takvih je 90% bolnica u našoj državi jer naše drage doktore, sestre, stažiste i druge zanima samo "stimulacija". Drage moje i ako se budete borile, želim Vam svu sreću, ali zar mislite da će neki od dotičnih ravnatelja s peticijom doći videjeti da li je sve u redu za vrijeme Vašeg poroda? Vjerujte, neće. Da li će doktori i ostala ekipa biti humaniji? Oni koji dosad nisu bili, niti neće, a svi se drže skupa, nema šanse da za neki nemar nađeš svjedoka i sl.
Moj Dino je umro, mogu reći da je 99% osoblja bilo korektno i ljubazno (vjerojatno zbog ishoda trudnoće), onaj 1% (doktora)... grr.. (neću niti zapisati koji bi im posao dala, jer bi time uvrijedila časne i poštene ljude koji se bave tim poslom).

... Novom ginekologu na prvom, drugom, pa i petom pregledu sam pokušala dati da provjeri stare papire, ali on se nije htio petljati, čak je i pravdao čovjeka kojeg nikad nije upoznao. Kad me je dovoljno upoznao, konstatirao je da nisam smjela piti lijek koji sam pila. I što sad da radim? Da ga tužim? Ne mogu, nemam dokaza, niti bi mi itko ikada potvrdio da nisam smjela piti taj lijek.. Jedino što mogu blatit ću ga gdje god stignem.

I eto draga Mette Marit, kad mi se desilo da sam izgubila dijete, čula sam samo komentare:"Ni prva ni zadnja! Pa zar ne znaš da kod njega više nitko ne ide?!" Kako ne ide kad ima cca 7000 otvorenih kartona i radi na jednom te istom mjestu već punih 25 godina i vjeruj mi radit će i dalje jer ipak se oni drže skupa..

Sretno svim budućim mamama, trudnicama, rodiljama i nadam se da će te "naletiti" na onog jednog pravog doktora u rodilištu..

Draga Vodenjak,
uzasno mi je tesko citati ovo sto si napisala zato jer je to cista istina. Jasno je meni kako se oni skupa drze i cuvaju jedni drugima leda.Jasno je i da hoce "stimulaciju", stimulacija je prisutna svuda ne samo u rodilistu.
Ali, mora postojati mjesto,mora postojati netko tko jasno i glasno govori da se tako tretirati pacijenta ne smije. I bez obzira da li to trenutno daje rezultate ,oni moraju znati da ih GLEDAMO ,gledamo ih kroz oci zena koje tamo prolaze i da BILJEZIMO sta rade i da to nece samo u vjetar otici, nego da je negdje zapisano i da se to negdje zna.
To je prvi korak koji moze potrajati...slazem se. Ja cak mislim da se mozemo nadati da ce tek nase kceri radati u boljim uvjetima, bez takvog odnosa. Ali ako ne postoji netko tko ih gleda i biljezi sta rade i ne da im mira, nece ni nase kceri dobro proci , a onda smo mi te koje su krive jer smo sve znale a nista poduzele, pa makar i male, male korake, svaki je vazan.
Ja nikad necu zaboraviti pricu koju sam citala u novinama , tako mi je zao sto nisam zabiljezila ime te zene, ali mozda negdje uspijem naci.
Zena je pravnica, zivi na Siciliji i vodi ured koji se bori protiv mafije. Financira je vlada, ali sa prikrivenim podsmjehom, jer to je kao da se bori protiv kokaina u Kolumbiji ili protiv islama u Iranu...ali ona se bori, djecu je morala poslati van Italije jer su joj toliko vec prijetili , da je shvatila da joj sinovi mogu stradati. Njeno objasnjenje: Netko se morao primiti gadnog posla, nitko nece,pa sam odlucila ja. Svaki dan imam osjecaj da se vrtim u jednom te istom mjestu, ali se barem vrtim, sto je bolje nego da sjedim i samo citam u novinama tko je bio sljedeca zrtva te organizacije.
Ne usporedujem pri tom nase bolnice sa mafijom, nemojte krivo shvatiti, samo zelim reci da, ako se ona bori protiv mafije na Siciliji, mozemo i mi krenuti u "nemogucu misiju" poboljsanja uvijeta u rodilistima i dostojanstvo zene, sto je ipak malo laksi zadatak nego njen, nadam se.

I jos nesto Vodenjak, ja bi ti bila jako zahvalna kad bi napisala ime tog doktora koji ti je davao krive ljekove, sto je rezultiralo smrcu tvog djeteta. Daj nam ime , da svi znaju, da budu na oprezu.

Zelim ti takoder reci da mi je uzasno zao i krivo sto je umrlo tvoje djete i da se suosjecam s tobom i svim mamama kojima se to dogodilo.
A cinjenica da se dogodilo zbog necije greske ili nemara me toliko moze razbjesniti da cu i u penziji sjediti za vratom takvima koji ne postuju majke i njihovu djecu.

[Minnie]

Mette Marit, vezano za pozivanje na javno objavljivanje imena lijecnika na forumu, pliz obrati se adminu (anchie76) ili ivarici, mislim da nije dozvoljeno isticanje imena u negativnom smislu.

Da, sad sam procitala opet pravila i ne smiju se iznositi imena, ni u pozitivnom ni u negativnom, a kad se navode onda se mogu navesti samo ako su ista navedena u nekom drugom mediju i tada se treba navesti u kojem. (kao sto jer npr. Knjiga zalbe hrvatskog zdravstva)

A s druge strane, kako nesto napraviti ako ne znamo imena?

[Minnie]

Nismo ni mi ovdje s imenima, iza nickova doslovno moze biti bilo tko.

Mislim da nije isto kad netko pise svoje vlastito iskustvo, kakvo god ono bilo, i spomene lijecnike koji si bili pri porodu.

A drugo je da idemo nabrajati kakav je tko doktor, pa sto cemo s tim, sloziti nekakvu top listu od najgoreg prema boljem, pa s tim ministru, a potpisi su nickovi sa foruma? Reci ce nam svatko da smo u najmanju ruku neozbiljni.

Mette M, imas pp.

[dijanam]

evo "jos jedne glave"

Ja se slazem da iznosenje ovakvih prica nema puno smisla.
Ja osobno polazim od opcenitijih pravila. Nitko ne moze postati bolji ako ga javno vrijeđas, bez obzira sto to radis iz ocaja ili boli.

Jedini put kojim se mijenjaju stvari (a ove se vec mijenjaju polako) sam bas ja sama. Dakle, sto se bolje pripremim za svoj porod i sto mi bude jasnije da moj porod najvise ovisi o meni samoj pa tek onda osoblju, to ce se stvari polako, ali sigurno mijenjati na bolje. Naravno, ovo ne vrijedi za rizicne porode u kojima se sasvim oslanjamo na osoblje i njegovu strucnost.

Mi smo u Zadru u Zajednici za obitelj i roditeljstvo krenuli sa trudnickim tecajevima u tom smislu. Imamo srecu da je zadarsko rodiliste jako dobro. Pretpostavljam da ima zena koje su i u njemu imale negativnih iskustava zbog stava osoblja. Stava sam da o tome buducim mamama ne treba pricati. Nasa prica polazi od toga da su trudnoca i porod prekrasna zivotna iskustva, da je bitan pozitivan pristup i da se nasa prava kao prava pacijenata tesko mogu ostvariti ultimatumom. Vece sanse ima najobicnija ljudska molba. Kod mene je sva tri puta upalilo i nije valjda sasvim slucajno. Sad kad bolje razmislim, sjecam se jedne neugodne sestre sa svog prvog poroda i njene tupe britvice, ali tada sam naucila da se brije doma i to iskustvo prenosim drugim zenama.

Znam, kad se usporedimo s nekim drugim zemljama, tesko se pomiriti s cinjenicom da je jedna Svedjanka dostojnija lijepog odnosa od jedne Hrvatice. Ali nismo ni mi pacijentice bas Svedjanke.

Dok se mogu citati izjave tipa:

Ja sam za to vrijeme ispucala umjesto da me doktor reže !

Moj sin je za to kratko vrijeme u bolnici izgubio 450gr, jer ga nisu hranili iako sam i sestru upozorila da nemam mlijeko.

...tesko cemo mocu ocekivati da medicinsko osoblje bude drugacije.

Smatram da stav koji je iznijela Dijanam nije ispravan.

Slazem se da treba gledati na porod kao na nesto prekrasno i prirodno i da se treba pripremiti, ici na tecaj i slicno.
Ali, nitko te ne moze pripremiti ako se doktor na tebe stane derati ili ti govoriti ruzne stvari koje vrijedaju dostojanstvo.
Ako pri tome imamo ponizan stav, u smislu da zamolimo: Molim Vas nemojte me tako vrijedati. Mislite li da ce to funkcionirati?

Prevencija protiv toga da Vas sestra izreze britvicom je da same to napravimo doma. A sto je sa onim zenama koje nisu zbog raznih razloga to znale, dolaze prvi put, opet ce dozivjeti takav ruzan tretman.

Ne treba nikoga javno napadati, treba reci istinu.
Istina nije napad. (mada je bolna onima na koje se odnosi pa je dozivljavaju kao napad)

Takvim pomirljivim stavom se nista nece promjeniti.
Slazem se da treba biti pristojan, lijepo sve zamoliti sto je potrebno,
ali se ne slazem da ne treba procitati pricu ,koliko god bila ruzna i teska.

[mommy_plesačica]

Uopće ne sumnjam da su ove priče istinite i da se u Petrovoj nije puno promijenilo u zadnjih 15-ak godina. Prije poroda sam puno čitala iskustva s poroda i na osnovu toga izabrala Rijeku što nisam nimalo požalila.
Ono što mene iritira je da ne vidim nikakvu inicijativu od strane osobe koja je započela ovaj topic. Ako već citiram horor priče s poroda, valjda ću onda i ponuditi neki konkretan način za rješavanje problema, sama ću nešto napraviti i eventualno tražiti podršku, a ne napisati "zanimaju me vaši komentari". Kakvi bi, pobogu, i mogli biti komentari na ove prestrašne i prebolne priče?!
Lijepa Ghandijeva izreka kaže: "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu." Dakle, ne nagovarati, ne teoretizirati, zdvajati i zgražati se, već djelovati.

[Mirta30]

Uopće ne sumnjam da su ove priče istinite i da se u Petrovoj nije puno promijenilo u zadnjih 15-ak godina. Prije poroda sam puno čitala iskustva s poroda i na osnovu toga izabrala Rijeku što nisam nimalo požalila.
Ono što mene iritira je da ne vidim nikakvu inicijativu od strane osobe koja je započela ovaj topic. Ako već citiram horor priče s poroda, valjda ću onda i ponuditi neki konkretan način za rješavanje problema, sama ću nešto napraviti i eventualno tražiti podršku, a ne napisati "zanimaju me vaši komentari". Kakvi bi, pobogu, i mogli biti komentari na ove prestrašne i prebolne priče?!
Lijepa Ghandijeva izreka kaže: "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu." Dakle, ne nagovarati, ne teoretizirati, zdvajati i zgražati se, već djelovati.

U potpunosti potpisujem mommy_plesačicu,samo što ću ja ipak ići u Petrovu, jer iskustva svih mojih poznanica i prijateljica koje su rađale u toj bolnici su OK i odlična, za razliku od onih koje su bile u drugim bolnicama.
Znam da će sigurno biti MM uz mene.
Mislim da nije u redu stvarati paniku, a ne ponuditi izlaz iz situacije. To me pomalo podsjeća na političku scenu u vrijeme oko izbora. Svi dižu frku a nitko ne daje konkretno rješenje.

Mommy plesacica, ne znam kako do sad nije vidljivo da sve sto pisem (i pokusavam ovdje objasniti kao svoj stav) i pisem zato da dobijem podrsku i vidim kako ljudi reagiraju na nesto sto se dogada godinama.

Uclanila sam se u Rodu sa zeljom da pomognem pokrenuti aktivnost koja bi poboljsala situaciju u smislu da ne citam vise ovakve price.


Zadnja namjera mi je bila da stvaram paniku, zelja mi je bila da upozorim da se stvari ne mjenjaju.

Zeljela sam cuti komentare nadajuci se da ce biti jos ljudi kojima je ovoga dosta i koji takoder misle da se stvari trebaju mjenjati.

Samo, nije lako pokrenutui konkretnu akciju ako oni u cijem je to interesu nisu bas zainteresirani da se nesto mjenja.Ako na ovakvu pricu iz rodilista dode komentar da treba najprije raditi na sebi, pa ce se stvari promjeniti, da iznosenjem cinjenica se samo radi jos gore i slicno onda se covjek pita da li je ikome stalo da se situacija poboljsa ?

Komentar da je ovo sto ja pisem je kao pred izbore, vika i galama pa poslije nista, me rastuzuje.
Vika i galama bi trebala biti svaki put kad netko u bolnici izivljava svoje frustracije na zenama koje su sigurne samo ako u bolnicu dodu s muzem jer ako dodu same, nikad se ne zna kako ce im biti.

Sa moje strane, ja bih rado citala lijepe price, ali ako ima ruznih koje se uporno ponavljaju onda zaista mislim da nitko ne moze biti ravnodusan.

Jos jednom zelim reci da je sve ovo napisano moj osobni stav,
s kojim se netko moze slagati ili ne.

I jos nesto, ja kao pojedinac , ili bilo kakva organizacija kao recimo Roda ne moze nista napraviti ako zene na koje se ovo odnosi smatraju da se nista napraviti ne moze ili smatraju da treba prvo mjenjati sebe,
pa ce se stvari promjeniti.

[Zrina]

Mislim da je sasvim jasno kako kako ćemo sve mi ovdje reagirati na ovu temu i na navedene priče i primjetila sam da smo većinom i nudile konkretna rješenja:žaliti se,educirati se,prijaviti nesavjestan rad...
Mene zanima što ti Mette misliš da bi konkretno trebalo učiniti?

Mislim da bi trebalo djelovati na tri nivoa:

1. pokusati sto vise izlaziti u medije, ja cu vidjeti preko Rode sto misle o Denisu Latinu i njegovoj emisiji,on mi se cini najozbiljniji.
Zatim u novine i magazine, zainteresirati novinare za ovu temu.
Zainteresirati vise novinara za ovu temu.


2. Napisati peticiju sa pricama i zalbama zene koje su imale ruzna iskustva. Peticiju predati ravnateljima bolnica na koje se ona odnosi, traziti ocitovanje.
A ako se price ponove opet samo sa drugim zenama, opet peticiju pa tako u nedogled...Za nadati se je da ce nakon desete peticije ravnatelj reci osobi cij ese ime spominje u ruznim scenama da pripazi sta radi jer da je pod povecalom javnosti.

3. Krenuti u mucni posao koji bi ja prozvala :"Mi Vas gledamo ( i biljezimo)" gdje bi se sve zalbe zena na grozan tretman skupljale i arhivirale , tako da se zna i povijest i sadasnjost.
U javnost dati na znanje da postoji mogucnost prijaviti se na tu ,nazovimo je tako,"Knjigu zalbe za rodilista".
Cilj ovog zadnjeg nivoa djelovanja je da oni zanju da netko biljezi njihove odvratne ponizavajuce geste i nekulturu prema pacijentu.

Eto, to je moje misljenje kako bi trebalo.

I onda...mislim za jedno 10 godina upornog pracenja situacije, mi cemo imati rezultate.
To je moje misljenje, nikakva revolucija, akcija i predizborna obecanja, nego uporno i uporno ponavaljanje svima da se nece tolerirati takav stav dijela osoblja.

Sta kazes Zrina?

[Zrina]

Kažem da zvuči odlično i da se sad vidi da sve isto mislimo.
Ali opet se ponavljam:priče moraju ispričati žene koje su to na žalost doživjele i staviti svoja imena na žalbe! Mi ćemo ih podržati i svakako podići glas,ali ipak one su tu na "prvoj crti".
Tako i ja imam dva rješenja: podržat ću sve peticije i napore da se javnost upozna sa događajima iz naših rodilišta,ali za mene je važnije da se pokušam osigurati da se meni to ne dogodi i to tako da čitam,učim i pripremim se na ono što me čeka.
Ponekad mi se čak čini tužno kako se počelo sve generalizirati: kao kod nas je sve koma,vani je sve super...
Zato predlažem ako će se pokrenuti knjiga žalbe da se pokrene i knjiga pohvala pa neka se spomenu i oni koji su dali sve od sebe da naprave svoj posao kako treba,a možda i više od toga. To ponekad može biti veći poticaj od kuđenja.

[mommy_plesačica]

Mette Marit, sorry ako sam bila oštra - sinoć sam baš bila nabrijana... Za mene konkretna akcija znači npr. "cure, ja sutra kontaktiram Denisa Latina (pišem peticiju, organiziram mirni prosvjed ili predavanje...) i treba mi vaša podrška". A ne - "a zašto se ne bi...?" ili "a zašto vi ne biste..?" Sada vidim da ti je to plan i imaš moju punu podršku ako ti je potrebna.
Još uvijek čvrsto stojim iza toga da se stvari trebaju mijenjati i na osobnoj razini. Moja bi priča iz bolnice izgledala puno drugačije da MM i ja nismo tvrdoglavci koji su se prethodno educirali o svemu što se tiče trudnoće, poroda i djeteta. Nisam čekala da se promijeni sustav da bih tražila da za mene promijene bolnička pravila. Moja dobra frendica kaže da smo MM i ja noćna mora svakog autoritativnog liječnika. Ja to shvaćam kao kompliment.

[mamazika]

Kod te problematike odnosa liječnika u porodu sukobljavaju se dvije stvari, ono, po principu "ovce i novce..." I mislim da je problem i u glavama rodilja i doktora/sestara.
Naime, dvije koncepcije - 1. porod je prirodan i ne zahtijeva intervencije i 2. porod je rizičan događaj u kojem hrpa toga može poći po zlu.
I sad, po prvoj koncepciji dere se na tebe jer "daj, moraš se samo malo pomučiti i rodit ćeš kao milijuni žena prije tebe, nemoj sad tu plakat i komplicirat", a po drugoj "moraš slušati sve što ti se kaže jer doktor zna najbolje".
Mislim da je teško naći odrediti granicu gdje nastaje situacija za intervencije, čak se ni doktori u tome ne slažu. I onda je teško i prepustiti im se s povjerenjem, a opet misliš, oni su to učili godinama, valjda znaju više od mene.
I još nešto, mislite li da bi se prema muškarcima tako ponašali da oni rađaju?

[Minnie]

Ni slučajno.

Prvo od straha da ga ovaj ne pukne šakom posred nosa, a drugo, da sami proživljavaju porođajne bolove, to bi uzdigli na najviši pijedestal: oni trpe i donose svijetu novi život.

Mogli bi se pozdraviti tada sa ravnopravnosti spolova, nebo bi nosom parali od vlastite važnosti i doprinosa svijetu.

[Minnie]

Da još samo dodam, po meni je odnos prema rodiljama u bolnicama, na žalost, samo rezultat patrijahalnog odnosa prema ženama općenito.

Jos uvijek se za domaćicu, znači nezaposlenu ženu, komentira da ništa u životu nikad nije radila (a djeca? zar kuhanje i pospremanje nisu poslovi vrijedni priznanja?).

Ja ovakve komentare čak čujem češće od žena nego od muškaraca, i mislim da se ta klima nepoštivanja žene kao takve prenosi i u rodilište, gdje to posebno boli jer je žena tamo izuzetno ranjiva.

Sinoc gledam na TV nešto od Milića, skandinavske zemlje i izrazito jaka uloga žena u njima. A znamo kako se prema ženama tamo odnose u rodilištima.

[Felix]

je, minnie, to itekako ima veze!!
ima to veze i s tim sto je lijecnik uglavnom muskarac, a rodilja uvijek zena. ima to veze i s tim sto zene lijecnici misle da se moraju dokazati pa se znaju ponasati jos i gore od muskaraca. tipicna igra nadredjenog i podredjenog polozaja.

Smatram da pri ovoj nazovimo to tako "borbi" ne treba ulaziti u to koliko je netko strucan ili ne, u lijecnicko znanje ili znanje babica, odnosno ne dirati njihov autoritet u tom podrucju.Ja vjerujem da ih je vecina itekako strucna i sposobna.

Treba se ograniciti samo na dio "odnos prema pacijentu", nitko se nema pravo derati na pacijenta, iskaljivati svoju frustraciju na zenama koje radaju i slicno.

Ja isto mislim da ima u svemu tome i dosta toga da je nase drustvo patrijahalno. To se dovoljno dobro vidi kad je neophodno da muz bude na porodu jer inace se ne zna kako ce zena biti tretirana.

Norvesko drustvo je vise matrijahalno. Bilo bi najbolje da je nakako uhvatiti sredinu. Ovdje je sve dozovljeno, sto je takoder nekad malo previse. Normalno je da u zivotu imas jedno 3 braka i djece iz svakog tog braka, pa onda djeca idu od mame do prvog tate, drugog tate, treceg tate, pa se sele svako malo...ne zvuci meni to bas tako sjajno.

Ja necu nista sama poduzimati dok sa godisnjeg ne vrate cure koje su u Rodi vec vise godina radile na ovom podrucju i koje znaju situaciju bolje od mene.

Mommy, da su svi kao ti , da se ne boje autoriteta lijecnika i "osvete" sestara i slicno, mi bi vec bili na dobrom putu.
Mislim da treba teziti tome da svi budu dobro tretirani, barem ne sa vikom i nehumanoscu. Bez obzira na skolu, imala ta zena osnovnu, srednju ili dva fakulteta....ako se dobro pripremi za porod, zna barem osnovno,trebala bi imati isti tretman u rodilistu.
Smirenost i postovanje.

BIlo bi dobro da postoji i Knjiga pohvale, slazem se.

Puno ovisi o tome koliko se zena pripremila za porod, koliko je citala, koliko zna sta je ceka...a nikad ne znas sta te u biti ceka kad ides prvi put. Ali, sama priprema, obavjestenost o svemu nas ne stiti kad pocne dernjava ili vrijedanje ili ignorancija ili bilo sto ruzno.
Po meni je sama pozicija zene jako delikatna pri porodu, ne samo da se bojis za sebe, bojis se i za djete, pa hormoni divljaju, pa sva ta bol i tiskanje, sve je to samo po sebi dovoljno da se osjecas pomalo bespomocno, barem sam se ja osjecala tako.

Nece svatko znati odgovoriti ,postaviti se.
Ja znam da ja ne bi mogla, vjerojatno bi samo plakala u tom trenu pogotovo da me nitko nije pripremio da se takav odnos moze dogoditi prema meni.

[Mamasita]

Osim što je rezultat patrijahalnog odnosa prema ženama, odnos bolničkog osoblja prema rodiljama rezultat je i komunizma u kojem smo toliko dugo živjeli, a i slika je i prilika naše države, baš kao što su i sve ostale državne institucije. Svima nam je valjda jasno da nas je komunizam vratio 50 godina u natrag. Da, neke stvari su se promjenile...npr. prodavačice u dučanima više nisu namrgođene i bezobrazne kao što su bile prije 15 godina. Ha što ti je privatizacija i konkurencija!!!
A tu je i naš, balkanski mentalitet, htjeli mi to priznati ili ne!

[Felix]

vidis, to s prodavacicama me podsjetilo na jednu stvar, a to je da ljudi u komunizmu nisu stekli osjecaj odgovornosti za posao koji rade, sto god to bilo. kako god lose ga radili i koliko god malo, posao je bio siguran i placa redovna. nitko se nije obazirao da li se neko zali na njegov rad.
vremena su se promijenila, ali mnogi su i dalje u sistemu u kojem te nitko ne kontrolira kako radis i mozes izbacivati osobne frustracije koliko god zelis. ocit je primjer sestre-mesarice koja je brijala puros (btw, zasto zaboga je brijala sve kad si isla na carski??? ) - nema tu razmisljanja o vlastitom poslu, obavis kako obavis, malo se izivis ako zelis, zasto ne, i bas te briga. znas da si zasticen, siguran, jer svi oko tebe razmisljaju na taj nacin.
i kad takvom odnosu prema poslu dodamo patrijarhalizam, tj. sistem u kojem je prakticki dozvoljeno i normalno da muskarci ponizavaju zene i iskaljuju na njima svoje frustracije i hrane ego, eto idealnog posla za muske: ginekolog obstreticar. :/

[Felix]

u ostalim zanimanjima, stvari se polako mijenjaju. nazalost, drzavni poslovi ce biti zadnji u sistemu promjena nacina razmisljanja i ponasanja, jer ima puno manje kontrole i korisnik usluga nije onaj koji izravno odredjuje placu i beneficije. tako je i sa rodilistima. nisu oni dovoljno svjesni da ih MI placamo, doduse direktno, ali oni su tu zbog NAS, a ne mi zbog njih. to treba stalno i stalno ponavljati, jer jos uvijek mnogima nije jasno.

kad se pojave privatne bolnice koje ce biti dostupnije svekolikom gradjanstvu, mozda se stvari malo promijene. jer razlika ce biti ne ocita, nego toliko golema da nitko nece moci zatvoriti oci pred tim, koliko god se drzavne bolnice jadale da nemaju novaca, sirocici, sve je u novcima

ali do privatnih rodilista jos ce puno vode proteci savom... a ona ionako nisu rjesenje.

Da, i ja se slazem da je to sve zapravo navika od prije, taj odnos u bolnicama, stvari su se u privatnom sektoru promjenile, a ovdje se nece dok se ne pocne vristati o tome.

Zanimljivo mi je i da vrlo rijetko, skoro nikada ne citam da je netko bio izvrijedan nakon operacije sljepog crijeva ili nakon bilo koje operacije, ne cuje se bas da se netko izivljavao na nekome na kardiologiji, ortopediji,
intrenoj, tamo nema izivljavanja.

Zasto onda u rodilistu ima?
Svega po malo tu ima, a svatko je od nas rekao dio te istine: patrijarhalno drustvo, zeno suti i rodi pa po mogucnosti u kuhinju poslije.
(karikirano ali skoro pa tako) navike od prije, prije smo svi imali isti tretman, komunizam je dosta unistio taj pojam individualnog pristupa pojedincu, neeee..sve isto za svakoga, svi su isti, pa tako i kad ides roditi, bolnica je drzavana firma, recimo to tako, pa udri kako hoces,
kazna dolazi tek kad nesto opako pogrijesis.

Meni osobno je najgori taj ogromni autoritet koji imaju neki doktori, ponekad kad dodem kod nekih nasih doktora osjecam se kao mali mis ili jos bolje mrav, bubica, ne znam ni ja sta....njihov nastup je tako nabrusit da covjek jednostavno mora ili se postaviti kao da se treba braniti ili odsutiti i pricekati da izade na zrak....osobno me najvise smeta odnos ja,doktor-Bog. ti ,pacijent-smetalo i nula. To se lijepo vidi u ovim pricama iz Petrove.

[Tea]

evo, da se i ja malo uključim.

moja je priča ova 3. po redu. to smo ja i MM dali prije par mjeseci dok se naša priča vodila po novinama i tv-u. također smo na drugu stranu stavili i pohvalu za zaraznu bolnicu fran mihaljević- zagreb, tako da se ne može reći da smo samo bili na doktorskim stranicama samo zbog blaćenja i iznošenja kojekakve priče, nego također i pohvala.

1. slažem se sa stavom Mette Marit u svezi objavljivanja priča pa čak starih i 15 god. voljela bih kad bih u jednim dnevnim novinama izašao i dodatak svih groznih priča unatrag desetak god. da javnost a i oni gore vide da se ništa ne mijenja. neki će na ovo reći da se isto tako moraju objavljivati i priće sretnih poroda ili operativnih zahvata. DA- ali samo priče koje iz nemoguće situacije, krajnje opasne i jenom riječju gotove situacije, zaslugom liječnika dobijemo SRETAN svršetak. sa takvim se pričama trebaju hvaliti, a ne sa onim gdje od normalne trudnoće dobijemo normalan i lijep ishod.

2. MISLIM DA SU SADAŠNJI TRUDNIČKI TEČAJEVI ČISTI PROMAŠAJ!!! zašto??? e pa zato što na tim tečajevima govore same gluposti. govori se o tome što jedna trudnica mora jesti, kako se oblačiti, kako hodati, vježbati, a najmanje se govori o samom porodu, tj. o svakakvim situacijama na koje mogže bilo koja trudnica naletiti. trudnice trebaju na tim tečajevima biti informirane kako reagirati kad osjete nekakve promjene, i opčenito znati što se sve loše može dogoditi kod običnog porođaja. također, kakve se sve situacije sa djetetom i rodiljom mogu dogoditi nakon proroda, na što sve moraju obraćati pozornost kad dođu doma, temperature, promjene raspoloženja, krvarenja, pupak, nesvjestice, djetetove grimase, pokreti....
milijun stvari UŽASNO BITNIH koje uopće nitko ni ne spomene. a najbolji tečajevi su ove priče žena sa poroda, znaći tuđa iskustva. njihovim primjerima možemo promijeniti svoj porod i pokušati iz tuđeg iskustva izvući svoju školu.

3. podržavam da se sve loše priče stalno iznose, a onaj tko nije spreman ih ćuti ne mora ih čitati. ja bih dala sve na svijetu da sam znala za rodine stranice prije nego što sam išla rodit karlu i da sam bila samo jednu tridesetinu informirana o mogućim situacijama o porodu nego što sam sad informirana. uvjerena sam da se ne bi dogodilo ovo što se dogodilo.

4. smatram da svaka žena treba slijediti svoj instinkt, MAJČINSKI INSTINKT, koji je crta vodilja za sve.
konkretno: ja sam tjedan dana prije poroda osjećala da u toj bolnici nešto neće biti u redu i očajnički molila i tražila veze za neku drugu bolnicu osim petrove. nisam je našla. da sam bar tada bila ustrajna u svojim osječajima i unatoč svemu pošla negdje drugo.

5. VODITE MUŽEVE NA PORODE!

6. treba imati čvrst stav prilikom svakog odlaska liječniku. doktor treba iz vašeg stava shvatiti da niste budale i kokoši koje nesu jaja a oni su ti koji ih samo kupe. treba im svakom njihovom bezobraštinom malo pokazati zube, možda i zaprijetiti, samo da vide da se ne mogu ponašati sa vama kao prema kravama koje idu na električnu mužnju. također i sa sestrama. što su one pametnije i odriješitije od vas. vi ako ste došle roditi ili na pregled, oni su tu da vas moraju informirati o svojim akcijama, a vi ste te koje dirigirate pjesmu. mislim da autoritet na bi trebali biti oni kod kojih dolazite, nego vi sami.
i ja sam takva u početku bila, šutila i jela g.... da se ne bi slučajno kome zamjerila, međutim, da li je bolje odbrusiti nekome za nedolično ponašanje prema vama ili prešutiti i dopustiti da vam se ili vašem djetetu nešto dogodi- to si ne biste oprostile, prema tome PITAJTE, GUNĐAJTE, LAJTE, KOKODAČITE, ZAPITKUJTE I ZAMOLITE DA VAM SE OBJASNI- toliko su vam dužni.

[Tea]

zaboravila sam reći da podržavam peticiju, i prva se potpisujem kad je napravite.

a u latinici sam si već rezervirala mjesto! obećali su ga, pa se vidimo na jesen, a mislim da bi onda nakon toga trebao splasnuti kiseli smješak sa lica sadašnjeg ministra.