"Zločesta" djeca?

[pomikaki]

Icy, Deaedi i lory su rekle dovoljno, I couldn't agree more, pogotovo s icy, te ću ih samo potpisati.

Icy je (između ostalog - sori na izvlačenju iz konteksta) rekla ovako:

Zločesto ponašanje postoji, tako se mogu ponašati i djeca i odrasli. Ne sviđa mi se zatvaranje oči pred tim činjenicama. Svatko od nas će drukčije dati do znanja ono što misli iliti drukčije imenovati takvo ponašanje.

S čime se točno slažeš? Ja mogu se složiti s time da zločesto ponašanje postoji. I devijantno, i svakakvo.
To što ja neću djetetu reći da je zločesto ne znači da zatvaram oči. Znači da ne želim gurati to dijete dublje u onaj jad koji ga tjera da se tako ponaša. Jer dijete se nije takvo rodilo, drugi su ga tako oblikovali.

na to se nadovezuje i ovo

ima zločestih, kako da ne..ima zločestih i zahebanih ljudskih karaktera, meni je drago da neki ovdje iz svojih ružičastih svjetova nisu na takve naletili, a takve persone su jednom bila djeca..ili su se kao leptiri razvili iz čahura, ne znam, prvo su bili prekrasna i dobra djeca, onda su se začahurili pa postali zločeste i pokvarene odrasle jedinke

Ne živim u ružičastom svijetu, bila sam svojevremeno žrtva jednog zbilja zahebanog karaktera, i ta je osoba jednom bila dijete... koje je, kako sam kasnije doznala, bilo žrtva groznog fizičkog i psihičkog nasilja u obitelji...

[pomikaki]

Imam jedan primjer blaži primjer roditelja koji imaju dvoje djece, za koje se često lijepe pridjevi poput hiperaktivni. Dečki su zbilja živi, stalno u šteti, roditelji svi iznemogli i na granici očaja. Vidi se da oni zapravo vole svoju djecu, i trude se oko njih, vidi se i da dečki nisu zli, ali zbilja je s njima malo teško. Znate oni klinci koji jure naokolo, bore se štapovima koji bi mogli izbiti nekome oko, polijevaju se vodom i rade još sto stvari dok roditelji viču "ne", a djeca ih gledaju i smiju im se u lice, s dozom staha i inata. Pitala sam se jesu li bili takve sreće pa su ih dopali takvi klinci, ili ipak griješe negdje u odgoju.
Nakon što sam rodila, i pročitala nešto literature, ponovo sam sjedila u društvu istih roditelja dok su oko nas divljala njihova (sad već malo veća) djeca, a moje (ne zato što je fino odgojeno nego jer je premalo da ih slijedi) ih je gledalo razrogačenih očiju. Sad sam primjetila jednu stvar: roditelji su vikali ovako: "Ne! Ostavi to! Ne penji se tamo! Kako ste zločesti! Sad ću vas...!" I onda se majka obrati mojoj curici: "Vidiš ih što rade, kako su zločesti...!"

A možda samo ima teško odgojivu djecu?

[Svimbalo]

Podsjetila si me da sam zaboravila potpisati sofke, baš ovaj kvotirani dio.
A slažem se sa svime što je icy rekla. Jednostavno tako. Ako je icy negdje bila kontradiktorna 8kao što mi se čini da insinuiraš), onda je i u toj kontradiktornosti potpisujem.
Mislim da Deaedi reče da nema uvijek volje preispitivati razloge nečijeg zločestog (ili kakvoggod) ponašanja, ako se ono reflektira na njeno dijete ili bilo koju nevinu žrtvu. To je i moj stav. Time ti odgovaram i na zadnji post. Ja se klanjam onima koji imaju snage i volje uvijek biti toliko ne-površni, ali ja nisam ta! Potpisujem i tebe u onom dijelu s toljagom

[pomikaki]

Ne, nisam htjela reći da je icy kontradiktorna, ali površna bi već moglo proći. Znači, vidiš dijete da baca papir u parku, da udara mlađeg brata ili da se sprema zapaliti mačku. I onda što? Dođeš i kažeš "baš si zločest?" ili to samo pomisliš i ideš dalje?

Tako je lakše, ali što kažete što bi bilo ispravno učiniti?

Potpisujem i tebe u onom dijelu s toljagom

[Svimbalo]

Svakom primjeru svoja rekacija. Papir u parku je stvarno lako rješiv problem, ovo s mlađim bratom-pa, nadala bih se da je roditelj u blizini kojeg bih upozorila na neprimjereno iskazivanje ljubomore zbog nedostatka pažnje, a sa mučenjem već ti rekoh-toljaga
S tim da papir u parku predstavlja (po meni) nepromišljenost ili neobaviještenost, mlaćenje mlađeg brata mi je baš pravi primjer onoga što ja smatram zločestoćom. Ovo zadnje nije zločesto, to je zlo. Tu po meni nema šanse za razvoj dobre osobe. Ili je vlak prošao već odavno, ili je u pitanju psihički poremećaj. I stvarno je najmanje bitno kako ćemo takvo ponašanje nazvati.

[icyoh]

Ne, nisam htjela reći da je icy kontradiktorna, ali površna bi već moglo proći.

Ako mi imaš nešto reći, možeš mi slobodno reći, neću te ujesti (niti reći da si zločesta)
Ako sam površna, nek' sam. To što iskreno kažem da mi smeta prenemaganje u smislu da "ja nikad ne bih rekla ništa "zločesto" i osobno bih proanalizirala svako neprihvatljivo ponašanje pojedinca prije nego donesem sud i da, osobno se angažirala u "preodgoju" i davanju pozitivnog primjera baš svakom".
Meni su to priče za djecu (iliti mlaćenje prazne slame na forumu).

Ako je površno karakterizirati neprihvatljivo ponašanje zločestim, onda nek' sam stoput površna. Barem kažem iskreno što mislim, a ne "pušem u svoj rog".

[Tashunica]

pa mislim da je malo onih koji bi došli i nekom djetetu rekli -ti si zločest.
polazim od sebe, ja sigurno ne bih.
ali da bi tako nešto pomislila, bome bi.
ne za dijete koje baci papirić, slučajno prolije sok... ali za ono koje namjerno nešto radi i svjesno je da to nije ok, itekako.

[Deaedi]

Ne, nisam htjela reći da je icy kontradiktorna, ali površna bi već moglo proći. Znači, vidiš dijete da baca papir u parku, da udara mlađeg brata ili da se sprema zapaliti mačku. I onda što? Dođeš i kažeš "baš si zločest?" ili to samo pomisliš i ideš dalje?

Tako je lakše, ali što kažete što bi bilo ispravno učiniti?

Ja ću ti odgovoriti, makar nisi mene pitala:

Pa ako baca papir u parku - neću reagirati. To mi nije zločesto, nego neodgojeno. Pomisliti ću: Koje neodgojeno dijete.

Ako udara mlađeg brata - ako je negdje u blizi odrasla osoba za koju pretpostavljam da im je roditelj (valjda ako znam da udara brata, onda ih valjda i poznajem), uopće me to neće zanimati.

Ako se sprema zapaliti mačku- pa vjerojatno bi u afektu reagirala i ne znam kaj bi povikala. I ne bi mislila da je dijete zločesto, nego psihički bolesno. Ako bi se radilo o hrpici starijie djece, npr. 13,14 g, nazvala bi policiju. Jer nikada ne znaš, možda se ne bi zaustavili samo na mački. Možda pretjerujem, ali ja se bojim djeteta (bilo mlađeg ili starijeg) koje bi to moglo učiniti.

U ove 3 situacije nisam naišla na opis djeteta koje bi nazvala zločestim. Po meni je zločesto dijete: koje namjerno gurne ili udari tuđe dijete kako bi npr.: bilo prvo na toboganu, uzelo mjesto na ljuljački i sl. Pri tome, opet napominjem, to bi primjenila za djecu od 5-6g nadalje. Nitko ne govori da su dvogodišnjaci zločesti, a tu ima hrpa postova baš sa djecom u toj dobi. Za tu je dob normalno da su takvi.

[Tashunica]

smeta prenemaganje u smislu da "ja nikad ne bih rekla ništa "zločesto"

a ovo moram potpisati.

[Svimbalo]

Da, mijenjam iskaz pod utjecajem Tashinog posta, roditeljima ovo dvoje djece od kojih starije tuče mlađe samo bih iznijela činjenicu "stariji tuče mlađeg", bez da bih rekla kako je to zločesto, ili se, jelte, (ovaj jelte pokupih od Kaae, utjecaj ovog foruma seže dalekooo ) zaplela u tonu korektnih izraza kojima bih ustvari rekla isto.

[icyoh]

pa mislim da je malo onih koji bi došli i nekom djetetu rekli -ti si zločest.
polazim od sebe, ja sigurno ne bih.
ali da bi tako nešto pomislila, bome bi.
ne za dijete koje baci papirić, slučajno prolije sok... ali za ono koje namjerno nešto radi i svjesno je da to nije ok, itekako.

X
I komentirala bih MM kako je to dijete "zločesto". I njegovim roditeljima. A ne da bih se unijela djetetu u lice i rekla "fuj zločest si".
Osim u slučaju da vidim zlostavljanje. Ni onda ne bih rekla "zločest si", jer bi mi to bilo podcjenjivanje situacije - koja je puno gora od "obične zločestoće".
To sam htjela reći, ali tko će uvijek sve lijepo objasniti.

[icyoh]

I da, elokventnijima od mene.

[pomikaki]

U ove 3 situacije nisam naišla na opis djeteta koje bi nazvala zločestim. Po meni je zločesto dijete: koje namjerno gurne ili udari tuđe dijete kako bi npr.: bilo prvo na toboganu, uzelo mjesto na ljuljački i sl. Pri tome, opet napominjem, to bi primjenila za djecu od 5-6g nadalje. Nitko ne govori da su dvogodišnjaci zločesti, a tu ima hrpa postova baš sa djecom u toj dobi. Za tu je dob normalno da su takvi.

Dobro, na tvom primjeru, misliš li da je bolje reći "zločest si" ili "nemoj to raditi"?

Po meni nije razlika samo u semantici, nego je bitnija razlika u efektu koji se postiže. Mislim da bi se oko toga mogli složiti?

[Majuška]

Ne mislim na to.
Nego da kad se obraćate djetetu (ne osobi koja ga čuva i koja je formirana osoba) i vi utječete na njegov razvoj.

Gospođa iz parka koja se djetetu obratila kako se već obratila povrijedila je dijete.
Icy će svojim komentarom na dijete koje muči životinje, umjesto da potakne one koji su za njega odgovorni da nešto učine po tom pitanju, dijetetu potvrditi ono što je već čulo puno puta. Ono već ima negativnu sliku o sebi. Drugi su mu je nametnuli, i ono se ponaša u skladu s time. Dodajte i vi svoju kap u to more.

Lakše je reći da je tuđe dijete zločesto i ponašati se zaštitnički prema svom anđelku, umjesto da se mučite s politički korektnim riječnikom?
Moje mišljenje je da niste odgovorni samo za svoje dijete, već u manjem postotku i za tuđu djecu s kojom kontaktirate samo povremeno. Budite ljubazni i dobronamjerni, neće vas ubiti.

vidim da pišete istovremeno sa mnom, a ja nisam citirala. Pisala sam nakon Deaedi.

Da se nadopunim. Ako vidim dijete koje muči životinju, prvo bih spasila životinju. Djetetu ne bih rekla da je zločesto (koja bi svrha toga bila - to vas pitam?). Ako bi smatrala da je problem ozbiljan, porazgovarala bih s njegovim roditeljima, ako ih poznam, ili sa školskim psihologom, ako znam u koju školu ide.

X

.. a sad čitam dalje

[pomikaki]

I da, elokventnijima od mene.

nije ti lako, nije ti lako...

smeta prenemaganje u smislu da "ja nikad ne bih rekla ništa "zločesto"

a ovo moram potpisati.

jel to mene ide?
onda se nismo baš razumjele...

[cvijeta73]

Svakom primjeru svoja rekacija. Papir u parku je stvarno lako rješiv problem, ovo s mlađim bratom-pa, nadala bih se da je roditelj u blizini kojeg bih upozorila na neprimjereno iskazivanje ljubomore zbog nedostatka pažnje, a sa mučenjem već ti rekoh-toljaga
S tim da papir u parku predstavlja (po meni) nepromišljenost ili neobaviještenost, mlaćenje mlađeg brata mi je baš pravi primjer onoga što ja smatram zločestoćom. Ovo zadnje nije zločesto, to je zlo. Tu po meni nema šanse za razvoj dobre osobe. Ili je vlak prošao već odavno, ili je u pitanju psihički poremećaj. I stvarno je najmanje bitno kako ćemo takvo ponašanje nazvati.

ehej, lakše malo svimbalo s tim etiketiranjem
još nisam srela braću koja se barem jednom nisu potukla.

ja sam se skroz pogubila u ovoj temi, od kad me nije bilo (par sati).
kad su normalni roditelji u pitanju, nisam mišljenja da je odabir riječi presudan u situaciji kad dijete napravi neku nepodopštinu. pomikaki, ovima tvojima, i da su izbacili riječ zločesto, to ništa ne bi pomoglo, kad ne znaju što bi s njima. čini mi se da su ti oni permisivni.
to za vlastitu djecu govorim, iako ne koristim spomenuti termin prečesto, nemam ni neku averziju prema njemu.
u komunikaciji s tuđom djecom (a ja, za razliku od mnogih ovdje prisutnih, bilo je i oko toga polemike komuniciram s djecom) zadržavam se na rješavanju trenutnog problema, ne idem u dublje analize, ne govorim im da su zločesti. dakle, ono - prestanite odmah, to da više niste napravili i sl.

a kad je riječ o ovim sasvim malenima, najmanje od svega analiziram tko je nešto napravio namjerno, nenamjerno ili slučajno, i na tome baziram sud je li zločesto, teško odgojivo, agresivno, neodgojeno i sl. sve su to etikete, možda i gore od izjave jedne bake da je dijete zločesto (što ne opravdavam)

za mene nijedno etiketiranje nije dobro, i uopće ne vidim neku razliku između zločeste i teško odgojive djece. i to što smo pročitali par knjiga o odgoju, ne daje nam pravo za nikakvo etiketiranje ni druge djece, a bome ni njihovih roditelja.

u našem parku ima brdo djece, meni su svi do jednog nestašni, i djeca. i koji puta zločesti

prave zlice još nisam imala prilike upoznati (ove koji pale mačke).

[cvijeta73]

ok, meni je zadnji post bio onaj citirani od svimbala

[Majuška]

tema je 'on fire'

[Tashunica]

smeta prenemaganje u smislu da "ja nikad ne bih rekla ništa "zločesto"

a ovo moram potpisati.

jel to mene ide?
onda se nismo baš razumjele...

ne ide draga
barem ne s moje strane.

u našem parku ima brdo djece, meni su svi do jednog nestašni, i djeca. i koji puta zločesti

nu, eto izreče i ti tu riječ

[Tashunica]

fali mi na kraju zadnje rečenice

[pomikaki]

pomikaki, ovima tvojima, i da su izbacili riječ zločesto, to ništa ne bi pomoglo, kad ne znaju što bi s njima. čini mi se da su ti oni permisivni.

ma to je meni jasno da nije stvar samo u toj riječi. Ne znam jesu li permisivni, jure za njima, otimaju štapove iz ruke, bore se na svoj način, ali mislim da je prolem u tom stavu "jao meni što ću s vama kad ste takvi" i u tome što se toj djeci najviše pažnje obrati kad čine nepodopštine, a u ostalo vrijeme (kojega je malo) pokušavaju odahnuti. Ne mogu ih kriviti, jadni ljudi, ali tečaj roditeljstva i promišljanje o tehnici koju koriste dobro bi im došlo.

I to je baš ono što govorim - lakše reći/vikati zločesti ste - jao meni s vama (i slično), a teže pročitati, razmišljati, obratiti pažnju na politički korektne termine - ali rezultati su tu i govore za sebe.

[Deaedi]

U ove 3 situacije nisam naišla na opis djeteta koje bi nazvala zločestim. Po meni je zločesto dijete: koje namjerno gurne ili udari tuđe dijete kako bi npr.: bilo prvo na toboganu, uzelo mjesto na ljuljački i sl. Pri tome, opet napominjem, to bi primjenila za djecu od 5-6g nadalje. Nitko ne govori da su dvogodišnjaci zločesti, a tu ima hrpa postova baš sa djecom u toj dobi. Za tu je dob normalno da su takvi.

Dobro, na tvom primjeru, misliš li da je bolje reći "zločest si" ili "nemoj to raditi"?

Po meni nije razlika samo u semantici, nego je bitnija razlika u efektu koji se postiže. Mislim da bi se oko toga mogli složiti?

Mislim da nisam dosada direktno u facu nekom djetetu rekla da je zločesto: rekla sam: nemoj to raditi, ostavi nas na miru i sl.
No, bez pardona sam sa MM ili nekim drugim u parku normalnim glasom komentirala: bezobrazno, neodgojeno i sl.
I ako netko već može druge maltretirati svojim ponašanjem onda i ja mogu reći šta mislim o takvom ponašanju.

A razlika u efektu: sumnjam. Obično su djeca uključena u takve konfliktne situacije totalno izvan svake mogućnosti utjecaja.

[BebaBeba]

hmmm a kako okarakterizirati petogodisnjaka - mog necaka, koji cim nema svu paznju svih oko njega usmjerenih na sebe i ako bas sve nije po njegovom postaje bahat, bezobrazan, ruzno odgovara, cak i opsuje? S time da je doslovce preko noci postao takav i to vec traje dobrih godinu dana!
A kad se igra sa svojim malim rodakom (2 god) je uuuuzasno skrt, grub, stalno ga gura i svasta mu govori.
Do prije godinu dana to je dijete bilo olicenje maznosti, pristojnosti, ma bombon!

[icyoh]

U principu se mogu složiti sa barem po jednom rečenicom svakog pojedinca

Pojam "zločest si" mi nije bauk. Štoviše, to mi je više onako, ne znam opisati - "ma joj, vidi moje zločesto dijete šprica mamu vodom...sad će tebe mama svog izljubiti pa si gotov.."

U parku uglavnom ne komuniciram s drugom djecom (u smislu da dođem iznebuha i počnem razgovor).
Ako mi se ponašanje ne svidi, riješit ću to s roditeljem. Ako dotično dijete (tu ne mislim na 17.ogodišnjake) namjerno povrijedi moje dijete (iz pakosti), sigurno neću birati termine kojim ću iznijeti problem njegovim roditeljima. Pa i pod cijenu da (kao Pomikaki) zaključe da sam površna jer sam dijete nazvala "zločestim" jer je udarilo moje, a ne "življim".


Kad se radi o izrazito devijantnom ponašanju (tu prvenstveno mislim na >15, 16god.) onda ću drukčije reagirati. I tu prije svega govorim o zlom, a ne zločestom ponašanju. Doživjela sam susret s takvima, ozlijedili su nešto "moje" i nisam prava osoba da sudim kako bi ih primjereno nazvali i "nagradili".

[BebaBeba]

Kad se radi o izrazito devijantnom ponašanju (tu prvenstveno mislim na >15, 16god.) onda ću drukčije reagirati. I tu prije svega govorim o zlom, a ne zločestom ponašanju. Doživjela sam susret s takvima, ozlijedili su nešto "moje" i nisam prava osoba da sudim kako bi ih primjereno nazvali i "nagradili".

Ista stvar i kod mene... ozlijedili i mene i nesto "moje". Za mene iskreno vise-manje, ali to sta su napravili necem/nekom sto smatram mojim i sto iskreno volim... e to mi je nesto najgore, pa makar pocinitelj toga bio neko tko je prakticki jos dijete!

[Anci]

OMG, pa po kakvim vi to parkovima hodate? (icy, deaedi)

Netko je gore napisao, cvijeta ili pomikaki- kad se npr. dogodi da mi netko gurne dijete ili se malo dohvate , bez obzira na političku korektnost, nije mi stvarno ni u peti da kažem: Baš si zločest (ili zločesta ). Kažem "nemoj to raditi" i gotovo.
Ne ulazim u rasprave niti s djetetom niti s roditeljima oko toga.

I Svimbalo, da, lakše malo s braćom, tj. sestrama fajtericama

[Svimbalo]

Ma, mislila sam na zločesto udaranje, ne na dobronamjerno sestrinsko čupanje ili bratsko hrvanje, naravno

[cvijeta73]

Ma, mislila sam na zločesto udaranje, ne na dobronamjerno sestrinsko čupanje ili bratsko hrvanje, naravno

svimbalo, nematu ničeg dobronamjernog, vjeruj mi.

[piplica]

Ma, mislila sam na zločesto udaranje, ne na dobronamjerno sestrinsko čupanje ili bratsko hrvanje, naravno

svimbalo, nematu ničeg dobronamjernog, vjeruj mi.

Potpis k´o kuća.

[Svimbalo]

OK, onda su zločesti
A što vam ja tu mogu
Moje dijete zadnjih dana tuče, štipa i cipelari gipsom mamu po zubima, ali nije zločesto (osim zato što nema ni dvije godine, i zato jer mu čak i ova njegova nerazumna majka razumije frustraciju i dosadu).

[vissnja]

E sad, po cenu da će mi neko reći da se prenemažem, ali ja zaista nikada nisam pomislila (od kad imam dete, tj. od kad se javila želja za detetom pa sam ušla u tu priču) da je neko dete zločesto, bezobrazno, niti sam u razgovoru sa MMom ili nekim bliskim komentarisala da je neko bezobrazan. Uglavnom kad se sretnem sa decom koja se tako ponašaju (npr. dečak od nekih 5-6 godina koji uporno pokušava da pregazi moje dete na toboganu, MMov nećak koji otima, viče, psuje, pljuje roditelje i sve druge, devojčica u dvorištu koja kamenjem gađa mačke...) bude mi ih jako, jako žao i ne mogu da prestanem da se pitam šta je to toliko isfrustriralo jednog 5-6 godišnjaka da se tako ponaša.... Kad se sretnem sa nekim takvim detetom u parku, koje se baš upadljivo nasilno ponaša obično odmah pogledom tražim roditelja ili nekog ko ga čuva, i obično vidim nezainteresovane roditelje koji sms-aju ili nešto slično, a jednom čak i babu koja je ubrala prut i preti sa klupe. I ni na kraj pameti mi onda nije da nešto komentarišem, prevaspitavam ili objašnjavam jer mi se nekako čini da tu nema mnogo pomoći. I stvarno nikad o detetu nisam pomislila nešto ružno, samo mi ga bude jako žao.

[Loryblue]

Netko je gore napisao, cvijeta ili pomikaki- kad se npr. dogodi da mi netko gurne dijete ili se malo dohvate , bez obzira na političku korektnost, nije mi stvarno ni u peti da kažem: Baš si zločest (ili zločesta ). Kažem "nemoj to raditi" i gotovo.
Ne ulazim u rasprave niti s djetetom niti s roditeljima oko toga.

ja sam definitivno nula od političara i osobe koja rabi političku korektnost kad vidim da mi je dite upalo u tuđe "ralje".

kod mene nema "joj dušo kako se ti ružno ponašaš"...."joj dušo nemoj to radit".... a nema bome ni "joj dušice šta si ti zločest"......kad mi netko namjerno udre, gura, maltretira L.
ja dreknem pa kome milo. i to odma "aloooo jesi ti normalan! šta ti je! oćeš je ubit/oćeš da padne i razbije se/aj nek te vidim još jedan put....."
kakvo tepanje o zloćestoći i ružnom ili neprimjerenom ponašanju. dođe mi odma vratom okrenit.
naravno kad su u pitanju dica starija od moje L.
kod manje dice to mogu i tolerirat pa objašnjavam L. kako se radi o malom ditetu koje je nije namjerno udrilo/gurnilo/rasplakalo...jer se "bore za svoje mjesto pod suncem", ali kod starije neću.
pa nisam ja svoje dite našla na cesti da mozgam koji su razlozi doveli do toga da neko dite ima poriv iz čista mira udrit moje dite, onako jer mu je dosadno i u prolazu. zaboli me koji su razlozi takvog ponašanja.
a još manje mi pada na pamet sist s mamom ili tatom tog diteta i radit parkovsko/uličnu psihoanalizu njihovog odgoja.

i da, ja sam isto od onih koji komentiraju "isuse divljega li diteta"....

[koksy]

Osjetim poriv, onaj majcinski "tigar" poriv da zastitim svoje dijete kad mu netko od obitelji kaze da je zlocest. Ponekad dreknem, ponekad presutim, ovisi kolko je malac to dozivio.
Klincima u parku, dakle vecima, koji naguravaju moje dijete jer je mali, pridem i kazem "nemoj to raditi, on je malen i moras ga paziti a ne gurati" Dal su roditelji u blizini ili ne, ne zanima me, ja svoje rijesavam sa "pociniteljem".
Neki dan pricam s frendicom a njena mala me uporno udara nogom, ja joj uporno govorim (istim tonom kakvim se obracam svom djetetu) da me ne smije udarati jer me to boli, jer to nije lijepo i sl. A ona ne odustaje, udara me i zabavlja ju to. I onda sam pomislila 1. kako ja, kao majka, nebi nikad to dopustila svom djetetu bez da ista kazem, kao sto je ta moja frendica napravila i 2. da je dijete neodgojeno i da to seze puno dublje tj. ocito je da dijete ne zna na koji bi drugi nacin privuklo paznju.
Nisam pomislila da je tesko odgojivo, samo neodgojeno. Ne zlocesto.

[Anci]

Nekako mi se čini da se provlači da ako nisam rekla nekom djetetu da je zločest ili neodgojen ili štoveć.. da nisam stala u njegovu obranu :?

Ne znam... ne događa nam se često da se netko tuče vani. Zato pitam po kakvim vi to parkovima hodate

Ono što se dogodi je plač oko neke lopatice, meni normalno, ne uzrujamav se.
Jednom je dječak od nekih 7 godina gurnuo moje mlađe dijete. Ja sam ja primila, i njemu rekla da to ne radi više, da je ona mala, da je može jako ozlijedit i nek prestane.
I mali je stvarno prestao.

I kad sem oja djeca međusobno dohvate, ja ne ulijećem s epitetima, posebno ne kažem: e jeste neodgojene , ali učim ih kako da se postave "ne, nemoj mi to raditi".

Meni to da kažem: "e jesi neodgojen ne rješava ništa". Samo sam udijelila epitet nekom djetetu. A kad mu onako strogo ozbiljno kažem da ne dozvoljavam neko ponašanje, onda je jasno da ja nedam da se netko prema mom djetetu tako ponaša.
I djeca slušaju nas, uče iz našeg ponašanja. I vidim da se sasvim dobro snalaze u takvim situacijama. Ok, starija. Mala je još mala.

[flower]

ja sam uvijek pristojna, stvarno ne vidim razlog da na grubost djeteta ulecem gruboscu rijeci, niti odraslima - nekako se situacija najbolje i najmirnije rijesi ako ja ne potenciram agresivnost, uvijek upali...cak i kod onih "delikvenata" u parku, kad ih se lijepo zamoli i objasni oni uvijek poslusaju. mislim da je tu u pitanju i malo sokiranja - iznenadjenja, kad im kazes-molim, nemoj, boli ju, smeta nas...oni su toliko iznenadjeni da jednostavno moraju poslusati.

[maria71]

današnja scena u vrtiću moj marko stoji i izlazi jedna rabijatna curica i gurne ga, namjerno

pita mene marko jesam ja kriv?

ja , naravno da nisi, ničim nisi izazvao takvo ponašanje

madmoazel mi se belji dok kopa po ormariću, ja ništa, marku se isto belji, viče mali, mali posranko, popišanko, glupane itd

marko opet , pita, a što da radim, sad smo skupa u grupi ?

ja, pa izbjegavaj je, a ako dođe do ozbijlnije situacije, reci teti ,malo vas je u grupi pa se sve vidi

da mislim da je ta mala zla, ali to ne govorim jer nema svrhe , a to nije prva ovakva situacija sa dotičnom
sva sreća što na jesen ode u školu ( za marka )

[Deaedi]

Netko je gore napisao, cvijeta ili pomikaki- kad se npr. dogodi da mi netko gurne dijete ili se malo dohvate , bez obzira na političku korektnost, nije mi stvarno ni u peti da kažem: Baš si zločest (ili zločesta ). Kažem "nemoj to raditi" i gotovo.
Ne ulazim u rasprave niti s djetetom niti s roditeljima oko toga.

ja sam definitivno nula od političara i osobe koja rabi političku korektnost kad vidim da mi je dite upalo u tuđe "ralje".

kod mene nema "joj dušo kako se ti ružno ponašaš"...."joj dušo nemoj to radit".... a nema bome ni "joj dušice šta si ti zločest"......kad mi netko namjerno udre, gura, maltretira L.
ja dreknem pa kome milo. i to odma "aloooo jesi ti normalan! šta ti je! oćeš je ubit/oćeš da padne i razbije se/aj nek te vidim još jedan put....."
kakvo tepanje o zloćestoći i ružnom ili neprimjerenom ponašanju. dođe mi odma vratom okrenit.
naravno kad su u pitanju dica starija od moje L.
kod manje dice to mogu i tolerirat pa objašnjavam L. kako se radi o malom ditetu koje je nije namjerno udrilo/gurnilo/rasplakalo...jer se "bore za svoje mjesto pod suncem", ali kod starije neću.
pa nisam ja svoje dite našla na cesti da mozgam koji su razlozi doveli do toga da neko dite ima poriv iz čista mira udrit moje dite, onako jer mu je dosadno i u prolazu. zaboli me koji su razlozi takvog ponašanja.
a još manje mi pada na pamet sist s mamom ili tatom tog diteta i radit parkovsko/uličnu psihoanalizu njihovog odgoja.

i da, ja sam isto od onih koji komentiraju "isuse divljega li diteta"....

Lory, carice Skoro ko da si mene opisala.

Potpis 100%

Kod mene se prvo pojavio sestrinski instinkt, prije 20tak godina, kada sam susjeda (tada cca.8g) zgrabila za vrat i zaurlala: Zgazit ću te ko mrava!, kada je mog brata (tada cca. 6g) pogodio s kamenom.
Rezultat je bio zahlađenje dotad dobrosusjedskih odnosa.

[Joe]

kad netko u parku maltretira moje dijete (a to je rijetko, mi idemo u fini park ), ne gubim vrijeme na karakterizaciju djeteta i na epitete, nego mu lijepo naredim da mi pusti potomka na miru. a kasnije komentiram, i nisam previše politički korektna

[icyoh]

Netko je gore napisao, cvijeta ili pomikaki- kad se npr. dogodi da mi netko gurne dijete ili se malo dohvate , bez obzira na političku korektnost, nije mi stvarno ni u peti da kažem: Baš si zločest (ili zločesta ). Kažem "nemoj to raditi" i gotovo.
Ne ulazim u rasprave niti s djetetom niti s roditeljima oko toga.

ja sam definitivno nula od političara i osobe koja rabi političku korektnost kad vidim da mi je dite upalo u tuđe "ralje".

kod mene nema "joj dušo kako se ti ružno ponašaš"...."joj dušo nemoj to radit".... a nema bome ni "joj dušice šta si ti zločest"......kad mi netko namjerno udre, gura, maltretira L.
ja dreknem pa kome milo. i to odma "aloooo jesi ti normalan! šta ti je! oćeš je ubit/oćeš da padne i razbije se/aj nek te vidim još jedan put....."
kakvo tepanje o zloćestoći i ružnom ili neprimjerenom ponašanju. dođe mi odma vratom okrenit.
naravno kad su u pitanju dica starija od moje L.
kod manje dice to mogu i tolerirat pa objašnjavam L. kako se radi o malom ditetu koje je nije namjerno udrilo/gurnilo/rasplakalo...jer se "bore za svoje mjesto pod suncem", ali kod starije neću.
pa nisam ja svoje dite našla na cesti da mozgam koji su razlozi doveli do toga da neko dite ima poriv iz čista mira udrit moje dite, onako jer mu je dosadno i u prolazu. zaboli me koji su razlozi takvog ponašanja.
a još manje mi pada na pamet sist s mamom ili tatom tog diteta i radit parkovsko/uličnu psihoanalizu njihovog odgoja.

i da, ja sam isto od onih koji komentiraju "isuse divljega li diteta"....

ovo kao da je moje
Taktična i slatkoriječiva nisam nikad, pogotovo kad se radi o mom djetetu.
Odgajam svoje dijete, nemam ni vremena, volje, ni želje preodgajati, analizirati i detaljno karakterizirati tuđu djecu. I pogotovo nemam namjeru pisati na način da se insinuira da sve to navedeno radim.

Odrasla na Trešnjevci i Dubravi, ako nekog zanimaju gdje su (nekad bili) parkići o kojima pričam

[Anemona]

Večina vas piše o "uličnim borbama u parku" i tuđoj "zločestoj" djeci, a ja sam pitala kako reagirate na nepodopštine svojeg djeteta.

[Deaedi]

Večina vas piše o "uličnim borbama u parku" i tuđoj "zločestoj" djeci, a ja sam pitala kako reagirate na nepodopštine svojeg djeteta.

Nije da se hvalim , ali moje dijete ne radi nepodopštine o kakvima pričamo. Ne udara drugu djecu, ne izaziva svađe i sukobe. Ne gura drugu djecu, ne uzima im igračke i stvari bez pitanja. Ne divlja.

I nikad nije dobila po guzi, nikad ni na koji način nije bila kažnjena. Nije ni bilo razloga za kaznu. A kada je bila neposlušna prema nama (što bi za neke bio razlog za kaznu, meni nije), riješili smo to razgovorima. I učim je da vrati i da se bori s drugom djecom ako je gnjave ili ugrožavaju. Da se izbori za sebe, ali da nikad prva ne počinje sukob.

I da, mislim da pristojno ponašanje nije stvar karaktera ili genetike, nego primarno kućnog odgoja.

[Peterlin]

Ja napisala već gore da sam ih upozoravala što ne treba činiti jer to je zločesto.

Za cirkuse u parku (u vrtićkoj dobi) nekoliko puta sam ih pokupila. Najgorja noćna mora bila im je rečenica "Mi sad idemo doma!" koja se koristila nakon 2-3 opomene, ako ne bi poslušali i prestali sa zločestim ponašanjem. Razlozi - otimanje tuđih igračaka, posipanje pijeskom, tučnjava, rušenje tuđih kula u pijesku i sl.

Sve je fino klapalo kad smo bili dvoje, mm i ja... ili ako je bio jedan odrasli + jedno dijete. To klinci brzo shvate - ako žele ostati u parku, moraju se ponašati prihvatljivo. Ono što mi je išlo na živce je činjenica da sam nekoliko puta silom prilika kaznila oba svoja sina, a zgriješio je samo jedan (nisam mogla drugog ostaviti u parku, iako je bio dobar) pa smo smišljali metode kompenzacije tipa "doma možeš dobiti tatin alat za igranje, a tvoj brat ne može" ali to je uvijek bilo jadno i teško mi je padalo. Srećom, brzo su pohvatali i nije bilo puno takvih dvojbenih situacija.

Tuđa djeca - ako bi netko drugi bacao pijesak na moje klince, ja bih rekla "nemoj to raditi" i ogledala se za odraslim u pratnji. Ali najčešće smo se odmaknuli na drugu stranu igrališta. No, moji su to brzo prerasli... Ali i danas ponekad upozorim dječurliju oko zgrade u stilu "Pa nemojte trgati mlado drveće" i slično. Čovjek treba dobro paziti da ne izazove kontraefekt... Nije bitan samo čin, nego i način... Obično kažem - da je to tvoje drvo, da li bi ti bilo drago da ga drugi trgaju? Pa nemoj onda ni ti!

[vertex]

Druga djeca definitivno reagiraju na normalan ton i ozbiljno upozorenje. Točno kako kaže flower, budu malo iznenađeni što im se pristupa kao velikima i obično brzo poslušaju, a često žele nastavit druženje na ugodniji način, ili se upuste u priču s onim tko ih je opomenuo. Neka djeca ne reagiraju uopće, nego nastavljaju sa grubostima ili čime već, i u tom slučaju to rješavam s roditeljima. Vikat djeci po parku ovako kako viče lory i istomišljenici smatram primitivnim, roditelje koji tako odgajaju svoje prinčeve i princeze smatram teškim pilanama i zaoiblazim ih u širokom luku. Ne i njihovu djecu, jer djeca ko djeca, sva zaslužuju jednaku šansu.
Uopće nemam osobite zaštitničke porive kad se radi o mojoj djeci u odnosu s drugom djecom, vodit ću računa da moji budu korektni, stat ću u njihovu obranu kad treba, a gotovo svaka situacija sukoba se može rješavat tako da taj način rješavanja služi na korist obje strane.
Za to ne trebaju nikakve supermoći ni sladunjava politička korektnost, za to treba malo srca, pameti i volje. Pa ko ima - ima.

[Loryblue]

Večina vas piše o "uličnim borbama u parku" i tuđoj "zločestoj" djeci, a ja sam pitala kako reagirate na nepodopštine svojeg djeteta.

pa kad te zanima ni tu nisam uvik politički korektna. dreknem i na nju iako ona nije dite koje će se tući, gurat.....(iako bi ja iskreno volila da zna koji put pokazat zube, a ne mi odmah doletit cmoljeći jer ju je mate, stipe, jure gurnio....).
ako vidim da u žaru igre uzme npr. kamen koji bi joj se iz ruke mogao preselit u vis, pa nekome na glavu i njoj dreknem je li normalna i di je krenila s tim kamenom. jer mi ne bi bilo drago da potegne nekoga u glavu (ma šta drago, poludila bi).

šta se tiče nepodopština - zavisi kakve su i sukladno tome ide i moja reakcija: one dječje i bezopasne najčešće ostanu bez reakcije ili blago upozorim. ako su takve da mogu nekoga ozlijedit ili nekome nanit štetu tu odmah reagiram. nije moje dite pod staklenim zvonom niti zakonom zaštićeno pa da joj se ništa ne smije kazat.
isto tako očekujem od nekog roditelja ako prije mene vidi dolazak opasnosti od strane mog diteta da reagira, da je upozori ili da meni kaže.

nisam baš tip koji će ići okolo svađat se s roditeljima jer su se dica počupala ili svadila oko igračke. dica se svade i za 5 minuta je mir i tišina uz grljenje i ljubljenje, a roditelji se svade na pasja kola.
dječje prepirke ne rješavam s roditeljima, a još manje bi se radi toga s njima svađala.
ali ako vidim da su ozbiljne stvari u pitanju e tu tolerancija prestaje. pogotovo ako vidim da mama ili tata ne reagiraju na "nepodopštine (da ne kažem neko drugo ime) svoje dice.

meni je nenormalno da roditelj može stajat uz svoje dite i gledat (ili laprdat u parku) kako ono tuče drugu dicu i ne reagirat niti jednom jedinom riči. e tu mi dođe odmah takvom roditelji prisvirit dvi priko tikvetine.

[Deaedi]

. Vikat djeci po parku ovako kako viče lory i istomišljenici smatram primitivnim, roditelje koji tako odgajaju svoje prinčeve i princeze smatram teškim pilanama i zaoiblazim ih u širokom luku. Ne i njihovu djecu, jer djeca ko djeca, sva zaslužuju jednaku šansu..

Drago mi je ako imam primitive instinkte u obrani svog djeteta. Bilo bi mi žao da sam ih izgubila i da su mi tuđa i moja djeca jednaka. I da, ja odgajam princezu. Ako nije moja princeza, a čija će biti.
Nisam je rodila da je netko maltretira, a da je ja ne branim. Žalosno mi je kada vidim da će neki roditelji prije stati u obranu tuđeg djeteta nego svojeg.
I ima djece koju zaobilazim u širokom luku. Baš zato da bi incidente svela na minimum.

[vissnja]

Druga djeca definitivno reagiraju na normalan ton i ozbiljno upozorenje. Točno kako kaže flower, budu malo iznenađeni što im se pristupa kao velikima i obično brzo poslušaju, a često žele nastavit druženje na ugodniji način, ili se upuste u priču s onim tko ih je opomenuo. Neka djeca ne reagiraju uopće, nego nastavljaju sa grubostima ili čime već, i u tom slučaju to rješavam s roditeljima. Vikat djeci po parku ovako kako viče lory i istomišljenici smatram primitivnim, roditelje koji tako odgajaju svoje prinčeve i princeze smatram teškim pilanama i zaoiblazim ih u širokom luku. Ne i njihovu djecu, jer djeca ko djeca, sva zaslužuju jednaku šansu.
Uopće nemam osobite zaštitničke porive kad se radi o mojoj djeci u odnosu s drugom djecom, vodit ću računa da moji budu korektni, stat ću u njihovu obranu kad treba, a gotovo svaka situacija sukoba se može rješavat tako da taj način rješavanja služi na korist obje strane.
Za to ne trebaju nikakve supermoći ni sladunjava politička korektnost, za to treba malo srca, pameti i volje. Pa ko ima - ima.

Potpisujem u celosti.

Nije mi nikad bilo jasno to etiketiranje bilo koga. Kada me neko nagazi u tramvaju, na poslu, u familiji, nikad nisam rekla ti si bezobrazan ili ovakav ili onakav. Uglavnom kažem: Molim te da se ne ponašaš tako prema meni, i odraslima i deci. I ne osećam se pozvanom niti mi je to lepo da nekome prišivam epitete.

[Svimbalo]

Joj, joj, vertex, kako meni rekoše: lakše s tim etiketiranjem, tako i ja tebi. OK; ti smatraš, to je ta famozna konstrukcija "moje mišljenje", koje je lijepi štit, ali...
Potpisujem Deaedi.

[vertex]

Deaedi, očito smo bitno različite. I živimo u bitno različitom svijetu. Ti i tvoje dijete, valjda, u nekom groznom svijetu punom strane djece koja je žele maltretirati, a ja i moja djeca u svijetu stvarnih ili potencijalnih prijatelja s kojima se ponekad dogodi svađa.
Ili, kako je to Anci rekla manje nabrušeno (jer ja sam u nekoj emotivnoj fazi života): A u kakve to parkove vi idete?

[ninet]

Ja ne odgajam princeve iako su i najbolji i najljepsi i najpametniji i tako ih etiketiram No moraju se znati sami nauciti nositi s konfliktima, a bojim se da nece, ako nad njima lebdi mama - vila koja "ishka" male zmajeve i tjera ih carobnim stapom daleko od princeva. Ili ih pak zaobilazi u sirokom luku.
A naucice nositi se s konfliktima upravo onako kako je vertex napisala....kad vide mene i sta ja radim. Ako me vide da etiketiram i urlam, pitanje je dana kad ce to isto uraditi i oni....pa dobiti po nosu ili nedajboze cemu drugom. Jer tudje "zlocesto" dijete nece napasti neciju mamu, ali necijeg princa ostavljenog nasamo, itekako hoce.

A kad oni sami rade stvari koje ne prihvatam to im lijepo i kazem....nekad i ne tako lijepo "Grozno me nervira to sto radis", pa brojim, pa kaznim, pa zaprijetim, pa dignem nos...pa saljem kuci ili u drugu sobu na hladjenje.

Ali ne govorim "ovakav si i onakav si" jer su, kako sam vec rekla, najbolji, najljepsi i najpametniji.

[vertex]

Joj, joj, vertex, kako meni rekoše: lakše s tim etiketiranjem, tako i ja tebi. OK; ti smatraš, to je ta famozna konstrukcija "moje mišljenje", koje je lijepi štit, ali...
Potpisujem Deaedi.

A ne, meni je savim jasno da je ovaj post bio neugodan. Priuštila sam si nekoliko takvih postova u životu i nadam se da se ne skrivam iza fraze "to je moje mišljenje". Uostalom, jesmo li ismijali političku korektnost ili nismo? Ja za djecu imam puno volje i živaca, svoju i tuđu. Ali kako sam u biti lako zapaljiva, po prirodi svađalica koja se donekle korigirala, a izraz "prenemaganje" povezan s mojom osobom mi izuzetno diže živce, tako sam si priuštila predah od autocenzure, jer ovdje smo samo odrasli.