 |
|||
"Zločesta" djeca?
Da li upotrebljavate taj naziv? Da li postoje? Od kad sam rodila nikad ne upotrebljavam termin "zločesto dijete", jer mi se nekako ploča okrenula. Moja teorija je da ne postoje zločesta djeca, nego samo zločesti roditelji.
Nema šanse da više prevalim preko usta da je neko dijete zločesto, ali je problem što kad nekog drugog čujem riječ zločesto, uvijek imam potrebu objašnjavati da nije tako (ne ja za svoje dijete, nego kad neki drugi roditelj kaže za svoje dijete da je zločesto).
Ha, inspiracija je s one teme o slučajnoj ozljedi u parku, zar ne?
Ja otkad sam na Rodi imam problem s tim terminom, smeta me, osjećam nelagodu kad ga čujem ili sama izgovorim. Ne zato jer ne vjerujem u zločestoću, nego zato jer sam indoktrinirana ovdje
Uspješno
ALI-zar više nikome nije bitna ELEMENTARNA PRISTOJNOST u djece?! Da ne bi bilo zabune, govorim o djeci koja su starija, možda 4 godine ili više. A smeta me i zato jer i sama svojem djetetu nalazim isprike i "razumijem razloge" kad se ponaša "zločesto". Neprihvatljivo. Testira granice. Kako god.
bitna je, al je problem roditelja, a ne djeteta od 4g.
Ne postoje zločesta djeca. Osim onih, jel, s radija
ako ne postoje zločesta djeca, otkud onda toliko zločestih ljudi oko nas ?
samo pitam.... ne provociram
da, kad nije dobra kažem da je zločesta, kaj da joj velim, nisi dobra?
roditelji se svojski trude naglasiti svojem djetetu negativne elemente karaktera pa postane to šta postane.
I tako s koljena na koljeno.
U suštini smo valjda svi jednako dobri il zli. Samo smo svi drmnuti na svoj način.
ne može se bit čas dobar čas zao/zločest, može se eventualno čas lijepo ponašati pa drugi čas ružnoanima prvotno napisa
ovo sam mariji odgovarala.
strašno
kad napraviš glupost - da li smatraš da si TI glupa?
ili je glupo tvoje PONAŠANJE?
kad se dijete ne ponaša očekivano, onda NIJE ZLOČESTO, već se PONAŠA na neprihvatljiv način. ili se ponaša ružno... ili se ne ponaša lijepo... ili...
a sad ću kvotati samu sebe, odavde:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...907bdb95d16839
pa lucky NIJE REKLA da je grozna
Nisi grozna. To nemoj ni misliti.
postoji nešto što se zove DILTSOVA PIRAMIDA. ona predstavlja sustavno uređeni model percipiranja čovjekove realnosti. robert dilts je taj model utemeljio kao pomoć za bolje i sustavnije razumijevanje učenja, mijenjanja i osobnog razvoja. povezuje zamisli o uvjetima, odnosima i razinama učenja, te svjesnim položajima percepcijskih položaja.
da pojasnim percepcijske položaje:
prvi je "doživljeno-asocirano" - kad situaciju promatramo svojim očima, i svjesni smo svojih misli i osjećaja.
drugi je "uživljavanje u druge - empatija" - kad se ućivljavamo u drugu osobu, "obuvamo njene cipele".
treći je "promatrač-disocirano" - kad "izdaleka" promatrate sebe i sugovornika. to je položaj kad nismo osjećajno upleteni u događanje, već smo u poziciji objektivnog promatrača.
u svakodnevnom životu ti položaji se mijenjaju. nije dobro zaglaviti ni u jednom
ako ste zaglavili u prvom - znači da je vaš osobni doživljaj vrlo intenzivan. u drugom - znači da smo pod utjecajem drugih (tuđe mišljenje važnije od vlastitog). u trećem - hladni smo i racionalni, i to nam oduzima životne radosti.
npr. (pojednostavljeno)
1. dijete padne i plače - a vi razmišljate kako vam srce puca od njegovog plača.
2. dijete padne i plače - a vi suosjećate s njim, ne misleći na sebe
3. dijete padne i plače - a vi gledate "sa strane" da PRVO sanirate ranu i vidite da li treba nešto poduzeti
koji je ispravan put?
disocirano (sanirate ranu), empatija (tješite dijete), asocirano - kad je sve gotovo - vi se opustite...
i da se vratim na piramidu!
ona izgleda (od vrha prema dolje) ovako:
identitet (ja)
uvjerenja i vrijednosti
spretnosti i sposobnosti
ponašanje
okolina
ono što svi (u nedostatku samopouzdanja) radimo - je da težište stavljamo na JA.
ja sam grozna
ja sam loša majka
ja sam loša osoba...
umjesto na niže razine piramide.
npr. lucky je napisala da se "osjeća grozno" - i to je u piramidi vrlo nisko (ponašanje). znači - nije napala SEBE, već je tu lošu situaciju prebacila niže.
ili
dijete koje loše napiše test reći će:
nisam dovoljno učio, pa sam dobio 1 (ponašanje)
nisam dobar iz xy predmeta (JA) - /nedostatak samopouzdanja/
uf... ovo valjda niko neće čitati (čini mi se da previše pišem
ajme, toliko ste predvidljive
da, kažem i neke stvari za koje sam mislila da nikad neću, al jednostavno ne mogu biti koncentrirana od 0-24
i fakat mi je postalo svejedno kaj vi mislite o tome
ajme, toliko ste predvidljive
I precizne, i precizne... 8)
ja (ovako na forumu) ne mogu mijenjati tvoje mišljenje. ni tvoje ponašanje. ni tvoju (de)koncentraciju. niti želim...
no mogu osvijestiti svoj način razmišljanja, i ponašati se u skladu s tim...
eto, TO mislim
Baš zato sam postavila pitanje, jer se ne trebam koncentrirati, ta stavka mi je postala nekako normalna od kad imam dijete. Dakle, od tad smatram da nema zločeste dijece i strašno me razžalosti kad netko svojem djetetu kaže da je zločest.da, kažem i neke stvari za koje sam mislila da nikad neću, al jednostavno ne mogu biti koncentrirana od 0-24
ja fakat ne kužim zašto si ti postavila pitanje? samo da nam kažeš kako te to rastužuje?Baš zato sam postavila pitanje, jer se ne trebam koncentrirati, ta stavka mi je postala nekako normalna od kad imam dijete. Dakle, od tad smatram da nema zločeste dijece i strašno me razžalosti kad netko svojem djetetu kaže da je zločest.da, kažem i neke stvari za koje sam mislila da nikad neću, al jednostavno ne mogu biti koncentrirana od 0-24
pa dobro, sigurno se razlikuje ako kazes djetetu "zlocest/a si" u afektu ili dekoncentraciji--a ne mislis tako, nego ako mu/joj govoris da je zlocesto jer stvarno mislis da je zlocesto. ljudi smo, neke stvari se dese bez voljne kontrole.
radim s djecom, i s onom koja imaju etiketu zločeste i onom koja imaju etiketu uzorne, onima koji su negdje između i s onima koju imaju određenih problema..........
što sam starija sve više volim ove "zločeste " , a ježim se od ovih " uzornih "
one koji imaju probleme pokušavam shvatiti i adekvatno se ponašati uz stručni savjet
oni između su moja raja
najprije se mora definirati što je to po vama, nama njima zločestoća a onda možemo debatirati
Stalno me nešto prekida, pa nastavljam.
Što ti podrazumijevaš pod "zločesta"?
Npr. 1(karikiram): dvogodišnjak i mama si igraju. Mami dođe prijateljice i one piju kavicu i pričaju. Dijete recimo nastavlja igru, pa dolazi kod mame nosi igračke i uključuje mamu. Mama se djelomično uključi, ostalo je koncentrirana na prijateljicu,... Isti scenarij, više puta. Nakon pola sata dijete slučajno dok dodaje igračku baci na pod šalicu i razbije.
I što sad: Mama viče: Kako si zločest,.... zašto si to napravio,...
Ovo je izmišljena situacija, ali slična mnogim situacijama kod večine mama dvogodišnjaka.
Smatram da uvijek neki slijed događaja dovede do "zločeste situacije", u ovom primjeru mama nije bila koncentrirana na igru s djetetom, dijete je premalo da shvati da mama sad treba pola sata na miru piti kavicu. Dolazi do razilaženja mišljenja i potreba i dijete je ili več nervozno što ga mama "ne doživljava", pa je slučajno bacilo šalicu, ili je namjerno bacilo šalicu pokušavajući privuči maminu pažnju, pa i pod cijenu "negativne pažnje".
Kako bih ja reagirala? Ne mogu reči točno u riječ, ali vjerojatno bih rekla nešto u smislu: M., to je ružno, ne želim da to radiš. Zajedno bi to počistili i na neki način bi mi bilo jasno da se to dogodilo jer me dijete več pola sata vuče za nogu, a ja ne reagiram.
Malo glup primjer i moje pojašnjenje, ali poanta je da mi nikad ne padne na pamet reči djetetu da je zločesto, ili da je budala, to mi je vrijeđanja i nekako mi dođe kao psovka.
Da, baš zato.ja fakat ne kužim zašto si ti postavila pitanje? samo da nam kažeš kako te to rastužuje?
Imam malo dijete i govorim o djeci do nekog odlaska u školu, jer s njima imam iskustva, ali evo živim nasuprot škole i stalno sam u kontaktu s različitim školarcima.radim s djecom, i s onom koja imaju etiketu zločeste i onom koja imaju etiketu uzorne, onima koji su negdje između i s onima koju imaju određenih problema..........
što sam starija sve više volim ove "zločeste " , a ježim se od ovih " uzornih "
one koji imaju probleme pokušavam shvatiti i adekvatno se ponašati uz stručni savjet
oni između su moja raja
najprije se mora definirati što je to po vama, nama njima zločestoća a onda možemo debatirati
Što misliš maria 71, na primjeru djece koju poznaješ, a etiketirana su kao zločesta, zašto su "zločesta"?
Ona koje ja poznajem, su "zaribana" od strane roditelja.
Anemona, tvoj primer uopšte nije glup, naprotiv, sasvim je eksplicitan. Svima nama se dešavalo da nam deca naprave neku glupost u momentu dok im ne poklanjamo dovoljno pažnje. Moje su, na primer, večito izvodile ludorije baš kada pričam telefonom i to po mogućstvu službeni razgovor. Naravno da bih se razljutila, ponekad im i rekla da su nevaljale, ali posle takvog etiketiranja nismo se osećale dobro ni ja ni one. Poenta je zaista detetu skrenuti pažnju na nepoželjno PONAŠANJE, a ne pripisivati to nekakvoj osobini (glup si, nespretan, dosadan...), koja se pritom zaista svodi na uvredu, a ništa pametno ne uči dete.
riječi imaju MOĆ...
treba ukazati na PONAŠANJE, ne na ličnost.
ako joj kažem da je zločesta, to se odnosi na ponašanje, a ne na ličnost, tj. ja pod tim podrazumjevam da me ne sluša pa se zato dogode sr i ona je zločesta, ni pod razno mi ne bi palo na pamet govorit joj da je glupa, smotana, nesposobna i sl. i mislim da niti ona to tako ne percipira, of kurs, trudim se trudim ali dok se sjetim svih savjeta s foruma pop lagano
da, da, razumijem, zato i kazem. jer nekad lanes, a ustvari ne mislis tako--onda se kasnije ispricas i kazes da nisi tako mislio.
ako stvarno mislis da je zlocesto--e, onda imas problem
općenito mislim da djeca nisu zločesta "zločesta" Bože sačuvajako stvarno mislis da je zlocesto--e, onda imas problem
ali da lanem, lanem, kaj imam glumit
nemoj čitati misliako joj kažem da je zločesta, to se odnosi na ponašanje, a ne na ličnost, tj. ja pod tim podrazumjevam da me ne sluša pa se zato dogode sr i ona je zločesta, ni pod razno mi ne bi palo na pamet govorit joj da je glupa, smotana, nesposobna i sl. i mislim da niti ona to tako ne percipira, of kurs, trudim se trudim ali dok se sjetim svih savjeta s foruma pop lagano
tri mjeseca sam radila s jednom mamom čije dijete se "nije uklapalo" u razred... bila je otvorena, i spremna na promjenu SVOG ponašanja. na isti način je motivirala i obitelj (okolina). krenuli su od dna piramide...
rezultati su bili fantastični, i nije mi žao ni sekunde vremena...
kuzim, nisam ni mislila na tebe. i ja nekad kazem f. npr da ne bude zlocest, kad sam umorna i iscrpljena, a ne vjerujem u teoriju zlocestoce. samo ne znam sta bi vise rekla pa bubnem bezveze. kad sam ok onda uvijek objasnim na drugi nacin--to je bilo ruzno, nije bilo lijepo itd.općenito mislim da djeca nisu zločesta "zločesta" Bože sačuvajako stvarno mislis da je zlocesto--e, onda imas problem
ali da lanem, lanem, kaj imam glumit
I ja indoktrinirana svom novijom literaturom i ovim forumom/portalom, sam često bila u bedu kada "lanem" nešto što nije u skladu sa odgojem koji se tu zastupa.
No, shvatila sam da nisam robot, isprogramiran da svaki put reagira savršeno, već sam sretna da sam osvjestila stvari koje su meni u odgoju problematične pa sam zadovoljna da uopće prepoznam kada odreagiram na krivi način. Drugi put pokušam bolje!
I ovo sa kritiziranjem ponašanja umjesto osobe je jedna od ključnih stvari za razvoj samopoštovanja kod djeteta, definitivno!
Potpisujem u potpunosti, pogotovo boldano.
"Vidiš kako ovaj dečko lijepo sjedi, a ti si tako zločest i samo trčiš!!!" reče mama (cca)dvogodišnjem sinu u pedijatrijskoj čekaonici
I ne dozvoljavam drugima da tu riječ upotrebljavaju za moje klince, nas ili bilo koga drugoga (ljude ili životinje).
[quote="otocanka"]Baš sam na takve situacije mislila i da, definitivno me žaloste, ili kad mi mama pred djetetom kaže: Moja xy, je tak zločesta, ne želi se voziti u AS. I koje dijete tu sad može razumjeti/razlučiti da nije zločesta ona, nego njezin postupak, ili tako nešto. :/"Vidiš kako ovaj dečko lijepo sjedi, a ti si tako zločest i samo trčiš!!!" reče mama (cca)dvogodišnjem sinu u pedijatrijskoj čekaonici
I ne dozvoljavam drugima da tu riječ upotrebljavaju za moje klince, nas ili bilo koga drugoga (ljude ili životinje).
donekle se slažem s animom, da se tu naveliko cepa dlaka
ali eto, sofi duboko vrijeđa kad joj netko kaže da je zločesta, doslovce počne plakati, ne bi čovjek rekao da su oni tak tankoćutni
pa joj zato kad je zločesta
ja se baš trudim, jer nju to tako pogađa, pa joj eventualno kažem da je ono što je napravila zločesto ili ružno ili bla, bla, ne daj bože reć da je ONA zločesta
doduše, da ona oko toga toliko ne drami ne bi ni ja ni toliko pazila
Ovo mi je baš interesantno razmišljanje jednog roditelja. Kad pronađeš što dijete smeta/žalosti/nervira i onda namjerno i zločesto to i potenciraš. Svaka čast. I kako se TM nakon toga osječa? To ga veseli, ili? I tebe veseli kad gledaš kako TM namjerno pokušava riječima izluditi vaše dijete? Baš me zanimaju odgovori.donekle se slažem s animom, da se tu naveliko cepa dlaka
ali eto, sofi duboko vrijeđa kad joj netko kaže da je zločesta, doslovce počne plakati, ne bi čovjek rekao da su oni tak tankoćutni
pa joj zato kad je zločesta
ja se baš trudim, jer nju to tako pogađa, pa joj eventualno kažem da je ono što je napravila zločesto ili ružno ili bla, bla, ne daj bože reć da je ONA zločesta
doduše, da ona oko toga toliko ne drami ne bi ni ja ni toliko pazila
Naravno, svatko ima svoj način, ali meni je ovo u nivou kad ljudi vide malog jadnog peseka i odluče ga dražiti i nervirati do iznemoglosti. :/
Opet ja, što mogu pogađa me, a ne bi trebalo. Meni je to isto kao da ti imaš problema s kilogramima, a tvoji najdraži tj. oni koje najviše voliš do čijeg mišljenja ti je najviše stalo, oni koji bi ti trebali u životu pružiti neku sigurnost, u koje imaš povjerenje,... stalno te nastoje spuštati na zemlju i govore ti kako si debela neugledna prasica, pa daj se malo pogledaj u ogledalo,... a znaju da radi toga patiš, da te to živcira, da pukneš svaki put,... Baš super. :?
ja bi sofkinom mužu priuštila da ga na takav način dohvati šef.
bašja bi sofkinom mužu priuštila da ga na takav način dohvati šef.
a ovak nekaj čujem bar jednom dnevno
i to mi je apsolutno strašno :/
ali ne znam kaj bi po tom pitanju se dalo poduzeti u dnevnom životu
ma kaže se:bašja bi sofkinom mužu priuštila da ga na takav način dohvati šef.
baš
no ako on misli da je dobro prošao jer mu sofke ne vraća tu njegovu gnjavažu - vara se. naplata stiže za cca 10-tak godina
pa ja obično kažem da dijete očito ne zna zbog čega treba biti u AS, a ne zna jer mu roditelj nije objasnio. ili mu nije dovoljno dobro objasnio. pa ne smatram da je dijete zločesto, već da je roditelj zakazao. i jasno i glasno se zgrozim na takvo (roditeljsko) ponašanje. kom krivo, kom pravo.
jedna poznanica je tako stavila sina u AS, nevezanog... uz obrazloženje da se ON ne voli vezati... pred njim... pitala sam ju da li je svjesna mogućih posljedica, a ona je rekla da se neće ništa dogoditi :/ ... teško da bih joj povjerila bilo što u vezi njenog posla...
Meni je baš fora na pitanje "Kakvi su ti dečki?" odgovoriti "Slatki i zločesti", jer to najbolje oslikava moje medene vražićke.
Uglavnom potpisujem sorciere.
Djeca nisu niti mogu bit zločesta.
Kada moje dijete napravi nešto što ne odobravam, ne kažem mu kako je zločest već mu kažem da se ne slažem i ne odobravam to što je napravio.
Niti volim drugu djecu zvati zločestima niti volim da netko moje dijete naziva istime.
Jednom su moja mama i sveki u šali rekle N kako je zločest na što sam ih zamolila da se tako ne šale i da ne želim da ga tako etiketiraju.
Rekle su mi da pretjerujem i da je to šala na što sam im odovorila da klinici još ne razumiju što je šala, a što istina i onda se počnu s time poistovječivati. Ako nekoga često nazivamo zločestim ono će se sve više tako i ponašati jer je to način na koji dijete dobiva pažnju i "ulazi u ulogu" zločeste osobe.
U bilo kojem slučaju, izblegavam taj termin jer mi se nikako ne sviđa
Jako se dobro sječam predavanja jednog poznatog našeg dječjeg psihologa koji je temu "Zločesta djeca" započeo s " Vjerujte mi, ne postoji ni jedno zločesto dijete, postoje samo jako nesretna djeca!"
Mene je to iskreno pogodilo.[/i]
slažem se sa svimeDjeca nisu niti mogu bit zločesta.
Ako nekoga često nazivamo zločestim ono će se sve više tako i ponašati jer je to način na koji dijete dobiva pažnju i "ulazi u ulogu" zločeste osobe.
U bilo kojem slučaju, izblegavam taj termin jer mi se nikako ne sviđa
Ja sam sigurna da kod sofke to ne izgleda ni izbliza tako ružno kako se čini napisano.
Ja sam isto istinski mislila da ne postoje zločesta djeca, i da greška može biti jedino i isključivo u odgoju roditelja, ali jedno dijete me navelo da to ipak pomislim. Kad četverogodišnjak svoju prijateljicu vidi sagnutu s leđa, pa se zaleti u nju triciklićem, točno sam mu vidjela u očima da u tome uživa, kad prođe pored tebe i iz čista mira te bubne (ne pričamo o dvogodišnjaku), kad ti iz čista mira prospe punu košaru povrća koje čistiš i ne, neće pokupiti i još x situacija, ja se ipak pitam ima li nešto u tome.
Ne da bih etiketirala dijete, već da bih našla način kako se s tim nositi.
I da, dijete nije maltretirano, naprotiv.
Ja mislim da ima i zločeste i neodgojene djece. Pri tome ne mislim na djecu od 1, 2 g, ali nakon 5g-6g itekako ima "zločeste" djece. Da li su takva radi roditelja ili radi svog karaktera ne znam, ali definitivno je da ih ima.
I sad čekam paljbu...
A kaj je s djecom koja od najranije dobi maltretiraju drugu djecu i životinje i uživaju u tome, a da nisu zlostavljana ni ništ slično?
Neke stvari su prosto do genetike...
I kao što iz nesrećnih porodica nekad izadju divna deca, tako i neka deca o kojima se baš vodilo računa i koja su odgajana s ljubavlju izrastu u ne baš uzorne odrasle...ili svoj 'nezgodni' karakter počinju ispoljavati već u detinjstvu...
Uticaj roditeljske pažnje i ljubavi je ogroman. Ipak, nekada ni one nisu date na pravi način, pa kao rezultat daju egocentrične osobe sklone čak i maltretiranju drugih.
Uh, sklizak je taj teren na kojem se krećemo mi roditelji. Ovde zategni, tamo popusti, ovo dozvoli, ono nemoj...velika je odgovornost na nama i dobro je doklegod se preispitujemo i trudimo da se menjamo na bolje... Pritom je ljubav prema deci, naravno, nepromenljiva kategorija. Menjaju se samo naše dileme, strahovi i očekivanja.
Kada moja curica napravi nešto "neprimjereno" ona zna da to nije u redu pa kaže ja sam zločesta (nemam pojma odakle joj to jer ja izbjegavam tu riječ), a ja njoj lijepo uporno objašnjavam kako ona nije zločesta kako je ona jako dobra curica samo nekada nije u redu ili nije lijepo to što napravi. Ukratko, meni je jako ružna riječ zločest.
ja ne bi u ovoj situaciji nikada rekla da je dijete zločesto,čak ni da to ponašanje nije lijepo.
Da sam ja bila u toj situaciji ( a jesam
Kao prvo ne obračam pažnju na dijete,kao drugo ostavila sam šalicu tamo gdje ju dijete može slučajno srušiti
Da je namjerno bacio šalicu onda bi rekla:to ponašanje nije lijepo i ne sviđa mi se kada se tako ponašaš "
Odrasloj osobi nikada ne bi rekli da je zločesta ,zar ne?
pa zašto to onda reči djetetu?!
Tuđe dijete nikad ne bi nazvala zločestim, pogotovo pred djetetom ili njegovim roditeljem. Svoje...pobjeglo mi je par puta više u šali. Ona je to zapamtila pa ponekad kad vidi da ja nisam zadovoljna nečim što je napravila sama kaže da je "doćata". Onda joj je objašnjavam da nije zločesta, ali da se to i to ne smije raditi jer će se dogoditi to i to i onda će ju bubati bla, bla, bla... Neki dan sam bila ponosna na sebe jer ju nikad ne lupnem po guzi već se trudim sve objasniti, sankcionirati na neki normalan način... I onda mi se sljedeći dan dogodi da mi poleti ruka po guzi (lagano, bezbolno, samo da me ozbiljno shvati) i onda sama sebe popljujem u sebi kako sam to mogla.
A da li postoje zločesta djeca...ne znam. Postoje djeca s kojima je teško "izaći na kraj", djeca koja drugu djecu guraju, uzimaju im igračke, nameću nešto... Ne znam da li ih nazvati zločestima.
Jučer smo s malenom prijateljicom (moja ima dvije godine, a prijateljica je 2 mjeseca starija) bili u jednom parkiću u sklopu kafića. Igračke su uglavnom prilagođene manjoj djeci, ali bilo je 5-6-7 godišnjaka. Starije curice su bile dosta neobzirne prema ovim malenima, penjale se na onaj najmanji tobogan s krive strane i onda skakale s njega, na njego i po njemu...ma užasno mi je to bilo i gledati, a ove naše dvije stoje i čekaju red. Roditelji ništa, uopće ne reagiraju. Onda je jedan dečkić cca 3 godine počeo gurati našu prijateljičicu, ni njegovi roditelji ne reagiraju. :shock:
E onda su naše počale uzimati u ruke pjesak i bacati ga u zrak. Nas dvije smo odmah reagirale s objašnjavanjem da se to ne smije, da će nekoga pogoditi u oko...bla, bla. I cure su shvatile i krenule dalje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom