"Dijete nije dobro previše vezati za sebe"

[Fish]

Fish, sad kad čitam tvoj zadnji post, čini mi se da je to njena reakcija na sve te promejene koje su se izdogađale i s kojima se ona nosi na svoj način.

U početku, mom djetetu je jako bitna bila teta. I tu se ona našla, kliknula s obje tete. Išlo je polako, ta njena adaptacija i plač je dugo trajao.
A sad mi se čini da su joj najbitniji prijatelji- tko ide u dežurstvo i to Točno ovako kako je cvijeta opisala. Naravno da je i teta bitna, no sad, kako je starija, jako su joj važni njeni prijatelji

Ali, moja je malo starija od tvoje.

Sigurno da i svaka dob nosi svoje - ne treba dijete na jednak način mamu s 1 god. i kad ima 4. Tete vjerojatno malom djetetu na neki način zamjenjuju roditelja pa su u mlađoj dobi važnije, a kasnije su sve važniji prijatelji. Zato i M. nije tugovala za tetama. Ali ja sam sva jadna i trudim se što manje razmišljati o svemu, jer od strane vrtića objašnjenje je "takvo dijete" i "takvi roditelji" i "takva vezanost za roditelje". Osjećam pravo olakšanje kad mi netko potvrdi da je odgovornost i na vrtiću.

[Mrvna]

pa šta ako je vezan za tebe dok god normalno može funkcionirati u društvu drugih kad si ti odsutna? iz istog razloga mislim da mu prilagodba u vrtiću uopće ne mora biti teška (a kamoli "strašno teška")

Mrvna, zanima me misliš li da vezanost za roditelja može biti uzrok tome da se dijete teško prilagođava/snalazi u vrtiću? Ja mislim da bi nevezanost djeteta pogoršala poteškoće, tj. da bi one bile izražene i u vrijeme van vrtića.

Ponavljat ću se, fish. Već sam dala primjer u kojem je dijete imalo kontakt isključivo s mamom, ona ga je doslovno vezala uz sebe onemogućujući mu razvijanje zdravih odnosa s okolinom. Da, takva će vezanost vrlo vjerojatno otežati prilagodbu vrtiću.
Ne znam što misliš pod "nevezanost"? Još nisam upoznala dijete koje nije vezano uz roditelje (od silnog ponavljanja "vezanje, vezano" sad samo štrik vidim u mislima ).

[Fish]

pa šta ako je vezan za tebe dok god normalno može funkcionirati u društvu drugih kad si ti odsutna? iz istog razloga mislim da mu prilagodba u vrtiću uopće ne mora biti teška (a kamoli "strašno teška")

Mrvna, zanima me misliš li da vezanost za roditelja može biti uzrok tome da se dijete teško prilagođava/snalazi u vrtiću? Ja mislim da bi nevezanost djeteta pogoršala poteškoće, tj. da bi one bile izražene i u vrijeme van vrtića.

Ponavljat ću se, fish. Već sam dala primjer u kojem je dijete imalo kontakt isključivo s mamom, ona ga je doslovno vezala uz sebe onemogućujući mu razvijanje zdravih odnosa s okolinom. Da, takva će vezanost vrlo vjerojatno otežati prilagodbu vrtiću.
Ne znam što misliš pod "nevezanost"? Još nisam upoznala dijete koje nije vezano uz roditelje (od silnog ponavljanja "vezanje, vezano" sad samo štrik vidim u mislima ).

Ima i nevezanih ... Ja jesam upoznala - dvoje... Roditelji stjecajem okolnost bili odsutni u ranoj dobi - jedno se sad s 10 god. jako lijepi za mamu, a drugo sa 7 želi što manje biti s roditeljima a više s bilo kim drugim.

[Fish]

Imala sam situaciju u kojoj mama ponosno izjavljuje kako se nikada nije ni na sat vremena odvojila od bebe i kako ju osim nje (i rijetko njenog muža) nitko nije primio na ruke (jer ona to nije dozvoljavala). To je bilo na početku adaptacije te jednogodišnje bebe - dovoljno je reći da nitko nije bio sretan dugo vremena, ni beba ni mama ni ja kao odgajatelj. A ne možeš joj reći da brije i pretjeruje...

I ja ću se malo ponoviti pa ću reći da je jedno povezanost s roditeljima a drugo nedostatak socijalnih kontakata iz kojih bi se razvila povezanost s drugima. Po meni u slučaju koji si opisala ne smeta povezanost s mamom nego izostanak povezanosti s drugima, tj. mislim da po sebi povezanost s roditeljem nije smetnja za druge odnose. I da ne bi trebao biti bed reći roditelju da nastoji da dijete postigne i te druge veze, kao što mu nastoji priuštiti i druge stvari. Sumnjam da bi ijedan roditelj takav savjet loše primio, dok god se njega ne isključuje. Dok god nema patologije, mislim da je povezanost dobra i da je ne treba sputavati niti premjeravati, jednako kao ljubav.

[mrkvica]

ma prestrašno. Evo naš primjer: u vrtiću do tri sata i što bi sad trebala????


Naravno da mu posvetim svu svoju pažnju, ljubim ga i mazim, igramo se, kuhamo, pospremamo, ludujemo i to sve ZAJEDNO!!!!

Baš sam posesivna mama! Ma daj!

kamo sreće da mogu i više biti s njim!!!!

[mrkvica]

Neću isključiti da postoji i patologija, a to je kad roditelj ne da djetetu da se s drugima druži nego samo s njima. To nije u redu. Ljudi su društvena bića. Kod nekoga je to izraženije kod nekoga nije.

[andrea2405]

pozdrav.Eto ja imam kcerkicu od 13mj. ovu jesen nije upala u vrtic i ja sam ostala doma.sto je i nama super.Malena je dosta vezana za mene (sto je po meni normalno za njenu dob).do sad je samo jednom bila na cuvanju i to prije tijedan dana na 3h,proslo je ok.do tad nam nije nitko trebao je cuvati jer meni stvarno nije problem nikamo otici s njom.Svi mi govore da cu imati problema sljedece godine s njom kad bude isla u vrtic,da kao ju cesce ostavljam kod nekoga da se ona privikava.Mi smo svaki dan u parku i ona se super igra s dijecom cak vec ima frendicu s kojom najvise voli biti...Ja nisam za to da se odvajam od nje ako nije potrebno ali nisam ni sigurna vise sta je ispravno ...pa pokoji savjet ako imate iz svoga iskustva slobodno pisite ...hvala

[Tami25]

ja sam mišljenja da dijete ne treba odvajati od sebe u smislu "navikavanja na odvojenost" zato što će eto jednoga dana ići u vrtić.
nema tu pravila. moje dijete je igrom slučaja bilo na čuvanju po par sati od svoje najranije dobi (s bakama i djedom, ponekad čak s prvom susjedom ili mojomj prijateljicom) dok sam ja učila za ispite i polagala ih. ipak, adaptacija na vrtić zbog toga nije išla nimalo lakše.
neka dijete bude s tobom koliko god treba. kad dođe vrijeme polaska u jaslice/vrtić, prilagodit će se kao i sva druga djeca.
neka se prilagođavaju teže, druga lakše, ali mislim da to ima puno više veze s temperamentom djeteta nego s tima je li bilo odvajano od majke ili ne. hoću reći, ima i drugih faktora i ovaj nikako nije presudan.
ali, savjetujem da izlazite van u parkiće i da bude u kontaktu s drugom djecom. ništa na silu, naravno.

[Veki]

do sad je samo jednom bila na cuvanju i to prije tijedan dana na 3h,proslo je ok.do tad nam nije nitko trebao je cuvati jer meni stvarno nije problem nikamo otici s njom.

Da je u to uključen i tata ili se stvarno niste ni minutu odvajale?
Ja sam "posesivna" mama i bila sam do treće godine sa njima, ali oduvijek su ih čuvale i druge bliske osobe. Tatu im ne ubrajam jer ima istu kategoriju kao i ja. Uz nas čuvale su ih i baka i teta.
Bili su stalno sa nama, vukli smo ih svuda, ali tu i tamo bilo je normalno da ih baka ili teta pričuvaju. Ne iz nekih viših razloga i jer se mora dijete naučiti biti bez mene, nego zato što sam time i tim osobama pričinjala zadovoljstvo i razvijali su svoje odnose.
Pogotovo sa drugim djetetom je to došlo do izražaja jer me je i curka trebala samo za sebe ( a tata puno radi ), pa imamo hrpu slika bake i tete sa bebom u marami
Sada su oni djeca koja idu u vrtić, koja žicaju spavanje kod prijatelja i cijele familije 8)

[andrea2405]

znam ja otici nekamo ali od kad sam rodila to je mozda 5 puta bilo i to na sto krace 1-2h tad ostane s tatom.Nisam opsjednuta s njom i nekad se stvarno zazelim "svoga vremena" ili "vremena za nas dvoje" ali brzo me zelja prođe i sta god da sam isplanirala nekako uvrstim i nju.Ni on ni ja nemamo roditelje (bake i djedove) za cuvanje ali sogor i sogorica su super a i sami roditelji ali eto nekako nam ne trebaju ... sad dali ja stvarno toliko grijesim sto je samnom stalno ili ... neznam ja nevidim nista lose u tome jer je ona svejedno dosta drustvena ... kad dođe netko koga nije vidla dugo treba joj vremena da se navikne ali prođe ju to i bude sve uredu ...vjerujem da kad naraste da ce vise provoditi vremena kod drugih pa i da ce cak sama traziti ali sad nevidim zasto bi...