"Dijete nije dobro previše vezati za sebe" - reče mi teta u vrtiću misleći na odnos roditelj-dijete, naravno. Što vi mislite o tome?
 |
|||
|
|
|||
"Dijete nije dobro previše vezati za sebe"
"Dijete nije dobro previše vezati za sebe" - reče mi teta u vrtiću misleći na odnos roditelj-dijete, naravno. Što vi mislite o tome?
zanimljivo pitanje...
a što ti misliš o tome?
Re: "Dijete nije dobro previše vezati za sebe"
što po njenom znaći previše :? , daj primjer
Hm, a na što je točno mislila? Ovo mi se čini poprilično izvađeno iz konteksta. Jest da se žena nespretno izrazila o čemu god da je bila riječ...
Imala sam situaciju u kojoj mama ponosno izjavljuje kako se nikada nije ni na sat vremena odvojila od bebe i kako ju osim nje (i rijetko njenog muža) nitko nije primio na ruke (jer ona to nije dozvoljavala). To je bilo na početku adaptacije te jednogodišnje bebe - dovoljno je reći da nitko nije bio sretan dugo vremena, ni beba ni mama ni ja kao odgajatelj. A ne možeš joj reći da brije i pretjeruje...
njoj je sigurno lakše raditi sa hipotetskim nevezanim djetetom.
a izjavu bih stavila u kategoriju paušalnih s.r.anja.
da, dijete je najboplje vezati za radijator.
ili, u najboljem slučaju - za poštara.
nevjerojatno!
a onda se poslije iščuđavamo kako starci umiru sami ko psi, dok susjedi ne osjete smrad raspadanja.
trebamo se svi što više vezati...
Re: "Dijete nije dobro previše vezati za sebe"
da, treba ga vezat za plot i ostavit na milost i nemilost prirode i slučajnih prolaznika - da očvrsneFish prvotno napisa
ha ha apri
X
Apricot i Lutonjice... Došla sam danas nakon dugo vremena po svoju stariju kćer u vrtić (inače je ne dovozim), sa sinom koji starta najesen u jaslicama. I navratila sam u jaslice sa sinom da vidi tete koje će ga čuvati prije nego nju pokupim... Činilo mi se zgodno kad ću dolaziti, njega malo pokušati "dati" ako tete nisu okupirane, na koju minutu dok nju dovedem. I tako, teta se prisjetila kćeri i rekla to u naslovu, ničim izazvana. A ovako je bilo s mojom M. Startala je sa god. i 10 mj., s tim da je bila na čuvanju godinu dana prije toga, jer smo mi radili. Bila je temperamentno i pričljivo dijete, koje je izrazito jako pokazivalo radost, žalost, ljutnju itd. Vrtić je radio neke pretumbacije, smjenjivao pedagogicu, prebacio M. u stariju grupu slijedeće god. bez da nas je informirao, sa samo još dvoje djece iz njene grupe, otišla naglo jedna teta, otišla naglo druga teta koju je obožavala (i za jednu i za drugu tetu saznali smo u petak da je više nema u ponedjeljak). M. je još uvijek drugačija u vrtiću nego "privatno" - povučenija, rijetko se samostalno uključuje u igru.
Vito je jako vezan za mene- ne radim, nemam mogučnosti da ga netko pričuva, MM radi od jutra do mraka...
Mazim ga, nosim, dojim na zahtjev, ne puštam da plače.
Jel to to?
Otvoren je, ne srami se, društven, za čas nađe prijatelje, sve 5....
Ne vidim ništa loše u tome.
Po ovome što si ti rekla, to koliko je M vezana uz tebe ili nije nema apsolutno nikakve veze s njenim ponašanjem u vrtiću, već se radi o situaciji u vrtiću koja na nju tako utječe. Ne kužim kako je žena povezala to dvoje :?
kakva je smislenost otvaranja teme ako se necija jedna recenica izvadi iz konteksa(tj. ne objasnivsi situaciju u kojoj je citirana recenica izrecena)te se onda tako,na slijepo donose neki zaključci,prvenstveno negativne konotacije na navedenu tetu u vrticu?i zasto se netko uopce osjeca ponukanim ukljuciti se na temu koja je ovako sturo postavljena?
Zasto Fish ne bi objasnila u kom ti je to kontekstu teta rekla pa da se onda razvije neka rasprava?
jer,hej,da-nije dobro dijete previse "vezati uza sebe" jer,eto jednog konkretnog primjera:majka u 40ima,sa dvije starije djevojcice koje su u skoli vec,rodi djecaka i onda niti ga ostavlja samog u igraonici,niti mu pruza prilike da se izrazi vec odmah spremna skace na svaki njegov mig,ne zeli ga upisati u vrtic iako dijete u okolini nema adekvatne socijalne kontakte sa svojim vrsnjacima+sto za bilo sto sto zeli napraviti trazi majku,dijete ima cetiri godine a jos veoma slabo prica i da dalje ne nabrajam..mislim da bi se vecina slozila da to dijete ne treba biti toliko vezano uz svoju majku,zar ne?
no hajdemo mi i dalje izvaciti stvari iz njihova konteksta,pa navaliti na citavu odgojiteljsku struku jer sve su tete.....(kakve?)a svaka je majka u potpunosti kompetentna i jedva ceka da joj netko sa strane kaze nesto suprotno onomu sto je iscitala iz par knjiga o odgoju,ne razmislivsi pri tome sto je pjesnik takvom izjavom(koja je citirana na pocetku)htio reci.
sundrops, evo ja branim odgojiteljske boje u ovoj "bitci"
Sundrops, otvorila sam temu s tom jednom rečenicom, jer je i meni rečena van ikakvog konteksta, bez ikakvog objašnjenja ili konkretiziranja pa me zanimalo samo kako bi to drugi shvatili. Ja sam zapravo pretpostavila da teta misli da sam ja svoju kćer "vezala za sebe", ona to nije izravno rekla. Mrvna, okolnosti u vrtiću su konkretno bile kako sam napisala, ali nitko ih nikada od strane vrtića nije spomenuo vezano za moje dijete. Nije ni bilo nikakvog informiranja o djetetu u gotovo dvije godine, osim onog što sam pitala tete prilikom preuzimanja djeteta i koliko sam saznala od pedagogice s kojom sam se sastala na svoju inicijativu.
Koliko sam shvatila poneki u vrtiću imaju svoj repertoar koji ispaljuju desetke godina svakoj novoj generaciji roditelja bez obzira na iznimke od općevladajućeg pravila. Tako i ova gore paušalna izjava ide u rang sa sljedećim:
Donesite dudu, bocu i omiljenu krpicu/meda/zeka. Nema NIŠTA od toga? A kako pije i spava? Doji? Da (ah, shit!) s takvima je uvijek najteže.
jako jako zločesto.
i, da te citiram, izvađeno iz konteksta.
u svojem komentaru NIGDJE nisam spomenula tete.
niti sam ikada u životu išla kontra njih.
dapače
osvrnula sam se na frazu jer je fraza u naslovu topica (pod navodnicima je, ne?)
i potpuno mi je nevažno je li je izrekla teta u vrtiću, pedijatrica, moja mama, najbolja prijateljica ili ti.
i dalje stojim pri svome da se djeca i trebaju vezati za svoje najbliže, zato i postojimo.
kad su nam jakova u dobi od 14 mjeseci uzeli da ga odvedu na operaciju, plakao je gorko i neutjesno. kad sam nazvala sestru za nekoliko minuta da pitam je li se smirio i kako ide, rekla je ZNATE, ON JE OCITO PREVISE VEZAN ZA VAS
to je bilo prije pet godina, jos uvijek mi nije jasno sto je mislila. nije izvadjeno iz konteksta, to je kontekst.
I moje dijete je vezano za mene! Pa sta? I da, teta je to "primjetila" Pa sta? Ja sam mu otac i majka dok tata radi, samnom spava, jede, uci pricati, trcati, skakati...Pa sta? Sad bi ga trebala dati nekom pedesetosmom da ga malo "odvojim" od sebe? Zbog cega?
Pa svaki trenutak proveden s njim je vrijedan svih njegovih urlanja kad ja odem na wc, beskrajnog stiskanja i ljepljenja po meni cijele noci, pa i njegovih suza kad ga ostavim u vrticu. Jer on ZNA da cu doci po njega, da cemo opet biti zajedno svaku mogucu sekundu i ono najbitnije, da uvijek moze racunati na mene!
Ako je to lose, odma ga sutra vezem za radijator!
ta recenica spada pod mitove
normalno da su vezani uz roditelje, pa uz koga bi bili?
mislim da se bezveze pjenite
x
Još jedna tema kolektivnog zgražavanja...
Ma ljudi... čemu takav pristup? Imam dojam da se ovdje ljudi počnu zgražati prije nego su razmislili što je osoba htjela time reći (i prije nego su je potaknuli/natjerali da obrazloži svoj stav). Ne mislim da je teta htjela reći baš to kako je ovdje prikazano.
Da se vratimo na početak....
Ovako - možda se teta odgajateljica nije baš dobro izrazila. Ne radi se o tome da nije dobro dijete previše vezati za sebe, nego da dijete prije polaska u instituciju treba postupno upoznavati i s drugim osobama. I to je točno. Dijete koje se suoči s odvajanjem od roditelja PRVI PUT pri polasku u jaslice ima dobre šanse za traume.
Ja mislim (a nisam odgajatelj) da je teta baš to htjela naglasiti. Pri upisu djece u vrtić svaki roditelj obično dobije upute o tome (samo ne slušaju svi baš pozorno, jer ne znaju da treba... to se dogodi kasnije) .
Daklem, roditelji imaju cijelo ljeto vremena dijete upoznati s drugim osobama - rodbina, susjedi i prijatelji, bilo tko u koga imaju povjerenja, a korisno je tu i tamo povjeriti im dijete na pol sata, pa pol popodneva itd. Najprije ste s djetetom tamo (ili oni u vašem prostoru) a onda ga ostavite. Moj stariji je urlikao 20 minuta kad sam ga prvi put ostavila (na 20 minuta). Nikad neću doznati što je bilo jer nikad se nije ponovilo, ni s njim ni sa mlađim bratom.
No, ja bih ovako - da mi odgajatelj ili netko od stručne službe u vrtiću kaže takvu rečenicu, ja bih ODMAH pitala "Kako to mislite?" pa bih osobi dala priliku da obrazloži. That's all folks!
Ja se uopće nisam zgrozila, niti ičim htjela prozvati odgajatelje. Tetu koja je to rekla
no, a sto onda komentiras moj zadnji post ako se nisi prepoznala?tko je rekao da sam aludirala na tebe napisavsi gore navedeno?pri tome mi je bio na pameti citav forum i sve one teme koje se odnose na tete iz vrtica..jako jako zločesto.
i, da te citiram, izvađeno iz konteksta.
u svojem komentaru NIGDJE nisam spomenula tete.
niti sam ikada u životu išla kontra njih.
dapače
Peterlin ,slazem se..sva moguca propitivanja,los osjecaj u zelucu i sl. se je moglo veoma lako i na licu mjesta izbjeci/rijesiti,zamolivsi tetu da malko pojasni svoju izjavu..
Mene zanima zašto su neka djeca vezana više neka manje za roditelje? Zvuči bezveze pitanje, ali nije.
Da pojasnim: moj maleni je za mene jako vezan. Ima dvije godine, radim od njegove starosti 15 mjeseci. I prije nego sam počela raditi znao je po par sati ostati kod nas doma s mojom mamom, jako ju voli. (Svi smo u istoj kući).
Maleni od brata je isto s nama u kući, isto su stari, sve isto, roditelji se jednako privrženo brinu za njega, kao i mi za svojeg, ali jednostavno moj maleni izgleda vezaniji za mamu. Od kad dođemo s posla MM ili ja on je s nama, nitko drugi ga ne zanima, tako je i za vikend, za godišnji, uvijek, a maleni od brata otiđe u prizemlje dedi i baki, pa čak i s njima otiđe autom nekud na sat dva, mojeg malenog to niti malo ne zanima. On kad vidi mene ili tatu, više mu nitko ne treba.
Meni je to ok, ali opet vidim da bi mu npr. prilagodba u vrtić bila strašno teška iz tih razloga.
On je razumno dijete, zna da moramo raditi i ako se probudi prije nego krenem na posao, ne plače kod razdvajanja, lijepo se zagrlimo, dam mu pusu, kažem mama sad ide raditi, mahne mi i to je to. Dolazim doma i na gablec, isti scenarije je i tad, zna da nakon gableca odlazim. Zagrljaj, pusa, mahanje i odlazak, ostaje i veselo se druži s bakom i bratičima. Sve super, ali kad ja u 15.00 dođem doma dalje sam samo njegova, više ne treba nikog i ne želi nikog.
Kod njega je jako bitno da mu se prvi dan najavi što će biti drugi dan. Dakle tko je ujutro uz njega, baka, tata ili ja, tko radi, tko ne, to nekoliko puta ponovimo, i on se točno u skladu s tim ponaša, ali do trenutka kad se vratim, od tada je priljepak.
ako je tebi to ok, sve je ok. pa šta ako je vezan za tebe dok god normalno može funkcionirati u društvu drugih kad si ti odsutna? iz istog razloga mislim da mu prilagodba u vrtiću uopće ne mora biti teška (a kamoli "strašno teška")
Ma meni je to ok, ali opet me kopka kad vidim da njegovi vršnjaci sami traže društvo djeda, bake i slično, ne samo roditelja.ako je tebi to ok, sve je ok. pa šta ako je vezan za tebe dok god normalno može funkcionirati u društvu drugih kad si ti odsutna? iz istog razloga mislim da mu prilagodba u vrtiću uopće ne mora biti teška (a kamoli "strašno teška")
pa nismo svi isti
neki su cijeli zivot vise obiteljski tipovi, vole biti doma, druziti se s najdrazima
neki vise vole landrati naokolo, tulumariti, upoznavati nove ljude
neki su introverti, neki ektroverti
neki se blisko vezu za jednu ili dvije osobe, neki imaju strasno puno prijatelja
pa i djeca su takva
nema tu neke tajne i velike filozofije
Moja P. je isto ko i mali od Anemone, samo kaj je mlađa. Ja radim i ona je doma s bakom. Lijepo joj je, igra se i s drugom djecom kad idu van, sretna je i zadovoljna. Ali cijeli dan čeka mamu, i kad ja dođem doma, nema šanse da se više od nje odvojim. Kad odem na pet minuta do dućana, ona plače za mnom.
Nema šanse da ju ostavim s bilo kim drugim, osim s MM-om i bakama. Baš je jako vezana uz mene i čini mi se da se boji da nekud ne odem. Nikad nisam otišla van navečer kad ju je trebalo uspavati i ne znam kak bi podnijela da moram otići nekud na dan-dva. Vidim da druge mame u okolini bez problema ostavljaju klince i na duže vrijeme, radi službenog puta, nekakvog izlaska i sl. U usporedbi s drugom djecom koju znam puno je više vezana uz mene. Mislim da je možda zbog dojenja jer joj je skoro do godinu dana, 90 % hrane i pića bilo mlijeko
Da vas "utješim", i moj 9-godišnjak je priljepak i plazi po mami (i tati), naročito kad par dana provede negdje drugdje. Ponekad pretjeruje... (npr. ja nosim 2 teške vreće stvari iz dućana, a on mi se vješa oko vrata...)
Morali smo ga naučiti da naklonost izražava na neke načine koji su prihvatljivi i njemu i nama. Sad s nama nosi stvari ako vidi da imamo pune ruke.
Da napomenem, naš mlađi sin jednostavno takav nije (on me puno više podsjeća na mene u toj dobi - moji kažu da su mi najčešće riječi bile PUSTI, DOLJE i SAMA!) On pažnju stječe i dobiva na drugačiji način (gledaj mama što sam nacrtao i napisao, napravio sam ti kartu za traženje skrivenog blaga i sl.)
Ljudi su različiti, djeca isto tako....
meni je to baš lijepo. znači da dijete jako voli mamino i tatino društvo i da mu (za sada) ne treba nitko drugi. Tako je i kod nas, kad sam ja doma, onda sam samo njegova, jer on to traži. Navečer više voli tatu.Ma meni je to ok, ali opet me kopka kad vidim da njegovi vršnjaci sami traže društvo djeda, bake i slično, ne samo roditelja.ako je tebi to ok, sve je ok. pa šta ako je vezan za tebe dok god normalno može funkcionirati u društvu drugih kad si ti odsutna? iz istog razloga mislim da mu prilagodba u vrtiću uopće ne mora biti teška (a kamoli "strašno teška")
Ne vjerujem, moj maleni je kratko dojen, a bratov maleni kojeg spominjem još doji.
Baš se slažem s opisom tvojeg djeteta i moj maleni je takav. Isto tako nema šanse da bi ga mogla ostaviti radi puta, izlaska, i sl. Mada i ja sam bila takvo dijete. Očito je do karaktera. I baš zato mi je postavka iz naslova banalna, smiješna i ustvari žalosna što dolazi od tete u vrtiću, jer bi barem onda one morale znati da je to do karaktera djeteta.
Inače, da malo off t. podijelim nešto s vama. Neki dan prolazim kraj vrtića u redovno radno vrijeme, dvije tete izađu van, izvan ograde vrtića u polje, čučnu u travu i ne, ne, nisu išle piškiti, nego su lijepo zapalile cigaretu i to u visokoj suhoj travi.
O.K., po tome je većina rasprava na ovom forumu suvišna. Teta je to rekla uopćeno, kako već napisah, kad smo spomenule moju stariju kćer. Jedno je sugerirati roditelju da djetetu nastoji omogućiti što više socijalnih kontakata, a drugo reći mu da ga nije dobro "vezati za sebe". Uostalom, moja M. je u vrtiću u početku bila vrlo otvorena i društvena, a kasnije se povukla. I ako je tamo dvije godine, što točno znači da je ja vežem? Ovdje je više riječ o tome da stvari idu "niz vodu", a poteškoće je najlakše objasniti uvriježenim frazama. I ne podržavam stav da je a priori odgajatelj u vrtiću u pravu, a da roditelj nešto izvoljeva, oblajava i tome slično. Nije fer.
A može li dijete trajno biti u vrtiću introvert, a u ostalo vrijeme ekstrovert, tj. je li u redu da bude tako? :? Meni se čini da nije, nego da dijete iz nekog razloga ima zadršku. Pedagogica je rekla da je to uobičajeno - da su neki otvoreni doma a zatvoreni u vrtiću, drugi zatvoreni doma a otvoreni u vrtiću. Vjerujem joj da ima jednih i drugih, ali mislim da postoji razlog za takvo ponašanje i da bi dijete ipak na mjestima i uz osobe gdje se ugodno osjeća trebalo iskazivati podjednaku osobnost -ne mislim da se mora identično ponašati, ali da bude "svoje".pa nismo svi isti
neki su cijeli zivot vise obiteljski tipovi, vole biti doma, druziti se s najdrazima
neki vise vole landrati naokolo, tulumariti, upoznavati nove ljude
neki su introverti, neki ektroverti
neki se blisko vezu za jednu ili dvije osobe, neki imaju strasno puno prijatelja
pa i djeca su takva
nema tu neke tajne i velike filozofije
Fish, slazem se
meni moja sveki stalno ponavlja da su moja djeca previše vezana za mene. i što da ja njoj kažem osim da za koga drugog bi trebala biti vezana i zbog čega ne bi trebala biti vezana? ne smeta mi to, jer vidim sad nju koliko joj fali to što joj sinovi ne dolaze često kao prije, ne dijele i ne brinu se. jer to odnekud treba krenuti, a pretpostavljam da treba od malih nogu.
šta ja znam, mene to nikako ne brine. brinulo bi me da nisu vezan za nas, bez obzira na karakter.
ja ću biti iskrena.....
mislim da sam JA previše vezana za svoju djecu a ne obrnuto
ali to mi je nekako stvar kojom se ne opterećujem...dajem im ljubav i pažnju koliko god mogu. Ljubav a ne gušenje smisao je roditeljstva kaj ne?
ajde da se i ja cudakinja jednom u potpunosti slazem s osobljem!!!! :D
Apsolutno se slažem.
Osvrnula bi se samo na ovo trajno, te u kojem je obliku. Meni je ( a uvijek krečem od sebe) cilj nakon početne adaptacije postići to da se dijete osjeća dovoljno sigurno, prihvaćeno i voljeno da se može ponašati slobodno, kao što kažeš bez zadrške. Kojiput je to normalan proces, kojiput traje duže, a kojiput traje i jako dugo. Cilj je osloboditi dijete, da stekne povjerenje.
Ono što stoji je da je dijete upravo u svojoj obitelji, sa mamom i tatom, u svom domu ( osim ako su narušeni odnosi) ono što zaista i je.
Ono što je po meni i ljepota življenja je naša različitost i dijete jako dobro zna kako se može ponašati u određenim situacijama i sa određenim ljudima. Tako dijete nikada ne može niti biti baš "isto" u različitim situacijama. NIsmo niti mi, moramo se prilagođavati novonastalim situacijama, a to je i ono što je velika sposobnost i malo dijete to tek mora naučiti.
Mrvna, zanima me misliš li da vezanost za roditelja može biti uzrok tome da se dijete teško prilagođava/snalazi u vrtiću? Ja mislim da bi nevezanost djeteta pogoršala poteškoće, tj. da bi one bile izražene i u vrijeme van vrtića.pa šta ako je vezan za tebe dok god normalno može funkcionirati u društvu drugih kad si ti odsutna? iz istog razloga mislim da mu prilagodba u vrtiću uopće ne mora biti teška (a kamoli "strašno teška")
Ja mislim da vezanost za roditelja ne može biti uzrok, već možda karakter djeteta. Možda je zbog karaktera više vezan za roditelja. Mislim, sva djeca su vezana za roditelje, samo netko više, netko manje.
Lut je po meni to lijepo objasnila, to o različitim tipovima ljudi.
Ja rodila po jedno od svake vrste
Ali ako karakter uvjetuje veću vezanost, po meni se to ne odnosi samo na roditelje, nego i za druge osobe koje brinu o njemu. Možda će, ako ne ostvari i s njima dovoljno jaku vezu takvo dijete ostati "kratkih rukava", što ne znači da bi mu bilo bolje da tu vezu nema ni s roditeljima. Valjda.
Ne slažu se sva djeca i sve tete jednako... kao ni drugi ljudi. Ako te stvarno brine, pokušajte zamijeniti grupu. Ne radi se o tome da su tete (ili djeca) ovakve ili onakve, radi se o tome da si jednostavno ne pašu... A ima i djece kojima uopće taj vrtićki/jaslički režim ne odgovara. Imam takvog jednog u bliskoj obitelji - iako su roditelji iskreno vjerovali da je vrtić dobro rješenje, u 2 godine nije se uspio prilagoditi i završilo je tako da je ostao doma - čuvale ga bake i tete čuvalice.
Stvar je roditelja da procijeni što je najbolje za njegovo dijete u okviru mogućnosti. Sjećam se ja svog brata koji isto tako nije volio vrtić i nije se tamo dobro osjećao, ali je pokorno išao nekoliko godina (ja sam dosta starija i znala sam ga voditi, to je bilo :/ ).
Tu ima previše utjecajnih faktora da bi čovjek lako mogao ustanoviti razloge - bitno je samo pratiti dijete i vidjeti što se može popraviti u cijeloj priči. Ako je rješenje druga grupa (to se recimo lijepo vidi sada, dok su dežurstva...) dijete se može preseliti. Nema tu jedinstvenih rješenja, a čak će i jedno te isto dijete ponekad različito reagirati. Kako god bilo, nadam se da će se na kraju ipak naći rješenje koje je najbolje ZA DIJETE, a prihvatljivo roditeljima. Sretno u potrazi!
ne mora uopće biti tako. j je npr bio (valjda) vezan jako uz mene, ali nikad posebno s tetama u vrtiću. ono, volio je da su tu kad mu nešto treba, bile su mu drage, ali najbitniji su mu bili njegovi prijatelji. npr. nikakav mu problem nije bila promjena tete, dežurstva i sl.Ali ako karakter uvjetuje veću vezanost, po meni se to ne odnosi samo na roditelje, nego i za druge osobe koje brinu o njemu. Možda će, ako ne ostvari i s njima dovoljno jaku vezu takvo dijete ostati "kratkih rukava", što ne znači da bi mu bilo bolje da tu vezu nema ni s roditeljima. Valjda.
Nisam htjela reći da dijete koje je jako vezano za roditelje ima potrebu biti jako vezano i za druge, makar vidim da je tako zvučilo. Mislila sam, da ako je jača vezanost uvjetovana osobnošću djeteta, da je to dijete općenito sklono dubljim a ne površnim vezama.ne mora uopće biti tako. j je npr bio (valjda) vezan jako uz mene, ali nikad posebno s tetama u vrtiću. ono, volio je da su tu kad mu nešto treba, bile su mu drage, ali najbitniji su mu bili njegovi prijatelji. npr. nikakav mu problem nije bila promjena tete, dežurstva i sl.Ali ako karakter uvjetuje veću vezanost, po meni se to ne odnosi samo na roditelje, nego i za druge osobe koje brinu o njemu. Možda će, ako ne ostvari i s njima dovoljno jaku vezu takvo dijete ostati "kratkih rukava", što ne znači da bi mu bilo bolje da tu vezu nema ni s roditeljima. Valjda.
Peterlin, hvala... M. inače uopće nije moj ni tatin "priljepak", rado ide nekud s drugima, obožava i druge, djecu i odrasle. Samo, oduvijek na sve intenzivno reagira (sad ima 3,5 god.). Skače i vrišti od sreće, udara od ljutnje, plače od žalosti. A u vrtiću uglavnom šuti i mirno se igra sama, s drugima uz poticanje. Mislim da mi tu ne možemo ništa, osim nadati se da će se napokon otvoriti. A situacija u vrtiću koju sam spomenula, naročito prelazak s nepune 3 god. u veću grupu djece od 3,5-4 god. nikome ne bi bila laka. Mi nismo bili informirani, i nešto duže smo se zadržali na godišnjem, tako da je došla u potpuno novu situaciju, s tim da je dvoje koje je prešlo s njom u međuvremenu bilo radi istog stresa potpuno okrenuto jedno drugom i ona se nije uspjela priključiti ni njima. Njoj je bila poznata samo jedna teta, s kojom je jedino komunicirala. Ta teta je naglo otišla, ali M. to nije teško palo. Nova teta je bila vrlo srdačna i topla prema M. i ona se tada pokrenula s mrtve točke i pričala o toj novoj teti u superlativima. Novu tetu su naglo otpustili, mi smo bili razočarani, ali M. ne (priča pozitivno o svim tetama, i o onima koje susreće prilikom spajanja grupa, iako najbolje o toj otpuštenoj) iako ju je to opet vratilo nekoliko koraka unazad. Vidimo da cijelo vrijeme voli vrtić i da su joj važna djeca koja su tamo, ali još uvijek nije svoja. Mogu samo reći da mislim da je to sad samo njena bitka. Ako se ne uspije izboriti, pretpostavljam da ćemo čuti i frazu "Neka djeca nisu za vrtić", jer znamo da su je već čuli neki roditelji u tom vrtiću.
Fish,od mene nikada ne bi cula ovakav stav,niti ga trunku podrzavam iako se mozda moglo drugacije naslutiti iz moga posta.
Fish, sad kad čitam tvoj zadnji post, čini mi se da je to njena reakcija na sve te promejene koje su se izdogađale i s kojima se ona nosi na svoj način.
U početku, mom djetetu je jako bitna bila teta. I tu se ona našla, kliknula s obje tete. Išlo je polako, ta njena adaptacija i plač je dugo trajao.
A sad mi se čini da su joj najbitniji prijatelji- tko ide u dežurstvo i to
Ali, moja je malo starija od tvoje.
Fish,od mene nikada ne bi cula ovakav stav,niti ga trunku podrzavam iako se mozda moglo drugacije naslutiti iz moga posta.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom