Što da radim? razmaženost ili....???

[abonjeko]

Ne znam što da radim već duže vrijeme...bila sam govorila o tome ovdje na forumu, ali moje dijete u nekim trenutcima ima nadrealno nervozne ispade... Je li razmaženost posljedica slijedećih primjera ili???

Uglavnom, traži me sokić i ako ne dobije onoliko koliko je ona zamislila imamo s njom dramu koja traje jedno cca. sat vremena... plakanje, bacanje, griženje, čupanje... u tim divljim ispadima uvijek traži "pokrij, pokrij"...pokrijem je sa svime što imam u sobi i ona nije mirna...luđačka dernjava "POOOOOOKRIIIIJ"...strašno, nekada se oboje znamo tresti od muke jer ne znamo kako se s tim nositi... u tim trenutcima grljenje i objašnjavanje ne dolaze u obzir...ona ne sluša, ona demonski vrišti i tako nekada i po cijelo popodne....prije sam znala jednostavno ignorirati zatvarajući je u sobi dok ne prestane plakati...orije je to i palilo...kada je vidjela da je nitko ne "šmirgla" izašla bi van i sve OK...sada je situacija puno gora...ne držim stvari pod kontrolom!!! POMOĆ!!!! Mislite li da bih trebala pričati s nekim dječjim psihologom ili je jednostavno došlo vrijeme kada je trabam staviti u vrtić da vidi da se svijet ne okreće oko nje... :/

:? što se događaaaaaa????

[ivy]

mi smo imali sličnu fazu, rekla bih da je granično, ali normalno. svejedno, ništa te ne košta pitati stručnjaka. mi smo išli kod psihologa i za manje stvari
drž se

[Maslačkica]

A ovo nisi čitala možda?
Tvrdoglava ili premala???

[Mukica]

pa natoci joj kolko je zamislila

moji su to nekad znali radit, recimo oskar ovako: "mama ja bi sok!"
pa mu ja dam sok
a on meni nisam htio u TU casu
a uk oju si htio
nisam htio u TU casu
oke, u koju si htio napravicu ti u toj
nisam htio u TU casu
nego u koju
nisam htio u TU casu

samo bi ponavljao ko papiga ko da uopce ne cuje kaj ga ja pitam
i onda sam znala popizdit i rec e sad neces dobit ni u jednoj

a ubuduce sam ga kad je reko da hoce sok PRIJE pitala u KOJU TOCNO casu zeli

tak ti nju pitak KOLKO TOCNO soka zeli, nek ti pokaze s prstom
ali prije, ne poslije

[abonjeko]

pa natoci joj kolko je zamislila

moji su to nekad znali radit, recimo oskar ovako: "mama ja bi sok!"
pa mu ja dam sok
a on meni nisam htio u TU casu
a uk oju si htio
nisam htio u TU casu
oke, u koju si htio napravicu ti u toj
nisam htio u TU casu
nego u koju
nisam htio u TU casu

samo bi ponavljao ko papiga ko da uopce ne cuje kaj ga ja pitam
i onda sam znala popizdit i rec e sad neces dobit ni u jednoj

a ubuduce sam ga kad je reko da hoce sok PRIJE pitala u KOJU TOCNO casu zeli

tak ti nju pitak KOLKO TOCNO soka zeli, nek ti pokaze s prstom
ali prije, ne poslije

HVALA Maslačkice, pročitat ću link na taj topic...

Mukice, ista situacija kod nas...ona je jednostavno isključena iz svega što joj ja u tim trenutcima pokušam objasniti...malo mi je "sick of it all" svih tih "PAZI!!" situacija...želim nastaviti živjeti normalnim tempom, a ne bojati se hoće li mi dijete dobiti živčani slom ukoliko je ne poslušam ili ako je "ne-daj-bože" ne pitam nešto... mislim, ona za svaku sitnicu potencijalno "puca" po šavovima...opterećena je nekim totalno idiotskim stvarima...tipa, propuha, ili mjesto parkiranja njezinog biciklića, (s nepune 3 godine) :shock: .,...to baš sve mora biti kako je ona zamislila... e, pa brate....ja sam ti majka...prije djeca nisu bila takva...jelo se što se imalo u kući i slušalo se dobro svakoga, pa čak i starijeg brata/sestru....gdje smo se mi to svi izgubili???? Ili ja jednostavno imam takvu karmu dobiti takav težak karakter kojega moram oblikovati, a kako - pitam se...nekada niti sebe ne mogu "posložiti"!!!!!???

[Storma]

pronadi topice o tantrumima

[Brunda]

Imamo mi jednog takvog "teškog".
Ovakve ispade smo preživljavali (doslovno) otprilike u toj dobi.
Moj savjet: biti dosljedan u za tebe važnim stvarima, u nekim drugima raditi kompromise ili po njenom.
I dobra vijest za kraj: proći će, ali do tada pripremi još živaca jer to možda neće biti sutra

[ivy]

mene tješi što je Blanka Vlašić izjavila jednom da je bila užasno naporno i zločesto dijete

[s3ja]

. u tim divljim ispadima uvijek traži "pokrij, pokrij"...pokrijem je sa svime što imam u sobi i ona nije mirna...luđačka dernjava "POOOOOOKRIIIIJ"...

...A možda "pokrij" njoj znači nekaj drugo.

Dakle, pitaj je koliko soka želi i kaj joj znači - pokrij.

[Peterlin]

Evo, prijavljujem i ja jednog od te vrste.... Naš mlađi bio je (i povremeno još uvijek) dijete sklono ispadima i šizama. Puno je češće od starijeg brata TESTIRAO GRANICE do kojih smo spremni tolerirati njegovo neprihvatljivo ponašanje.

Da ništa ne radimo pogrešno uvjerih se odavno u vrtiću (i školi) - odande nikada nije došlo nikakvih prigovora, dijete je ok i pridržava se pravila...

Roditelj je nešto drugo, s nama se dijete osjeća slobodno vitlati kako ga je volja (a pogotovo ako je publika prisutna, bake-deda-ujo-susjedi...) pa postoji kvorum za predstavu.

Kod nas je u dobi od 3-4-5 godina palila metoda 1-2-3... SADA pali samo jedna rečenica, a to je "Odmah prestani!" Ne treba čak ni glas dizati. Zapravo, trenutno je skloniji raditi cirkus bakama i dedi, jer oni su "mekši" i skloni udovoljavati. A mi doma - ako dijete traži "Daj mi sok!" odgovor varira u ovom stilu (ovisno i o njegovom tonu):

- Ja sam mislila da si već dovoljno ODRASTAO da si možeš sam uzeti sok...

- Ima li kakav pristojniji način da mi to kažeš?

- Molim te, ponovi.... nisam te dobro čula... (pa ovisno o tonu igramo igru dalje)

I tako dalje.... Nismo ni blizu kraja, ali pomaci su vidljivi. A da treba imati debeeeele živce - treba! Sretno!

[Djenka]

I moja 2,5g odišnjakinja je baš u toj fazi...
puca od bijesa na bilo što što nismo shvatili iz prve, napravili iz prve, stvorili odmah...
tješi me što mi mama kaže da sam bila ista takva u toj dobi, a trenutno sam izuzetno ljubazno, strpljivo, tolerantno biće.

[Trina]

Moja kćer je takva, samo što ona ima 6,5 godina. Isto puca po šavovima zbog pi.zdarija a svaku sekundu mog nerazumijevanja ( ili moje flegme na njeno ludilo ili jednostavno ne stignem pokopčati što i kako joj treba) ona povećava tonalitet svog urlikanja i decibeli su sve jači. Za poluditi. Ona mora sve odmah i točno onako kako je zamislila. Kod moje kćeri ja sam skoro sigurna da se radi o karakteru jer je mamina kopija Ali teško mi je s njom za poluditi. Bila je savršeno dijete do 2,5 - 3 godine. I onda je sve počelo. Mislila sam da je faza ali nije bila. Puno pričam s njom, učim je kako da se nosi sa svojim osjećajima (bijesa, ljutnje, histerije), u teoriji sve kuži, sve 5 ali u praksi malo teže.

[Nena-Jabuka]

Ja savjetujem konzultiranje sa stručnjakom, ne zato što je to kod vas nešto nenormalno, nego zato što ćete svi skupa izgubiti previše živaca i previše dragocjenog vremena, iscrpljujete se, a uz prave metode sve se da riješiti.
Zato struka (u bilo kojem području) i postoji, da pomogne laiku u nevolji.

[Peterlin]

Ja svom sinu znam isto reći da se mora naučiti živjeti u miru SAM SA SOBOM, jer mi se svi možemo maknuti od njega, a on se ne može maknuti sam od sebe...

Btw. kažu moji da sam i ja imala neke elemente tog ponašanja kao dijete. Nije svako zlo za zlo.... to kasnije (ako je pravilno usmjereno) može biti baš dobro - čovjek točno zna što želi, ali mora naučiti kako da to postigne na kulturan i civiliziran način.

[elin]

.to baš sve mora biti kako je ona zamislila... e, pa brate....ja sam ti majka...prije djeca nisu bila takva...jelo se što se imalo u kući i slušalo se dobro svakoga, pa čak i starijeg brata/sestru....gdje smo se mi to svi izgubili???? Ili ja jednostavno imam takvu karmu dobiti takav težak karakter kojega moram oblikovati, a kako - pitam se...nekada niti sebe ne mogu "posložiti"!!!!!???

ovak, ja imam malu staru 2 godine i mjesec dana i nikako se ne ponaša kao tvoja (iako ima i moja svojih bubica). Mali od brata će sada 2 godine i on se ponaša slično tvojoj. Čudno, ali i moj brati ima stav prema svom malom kao i ti prema svojoj maloj: ja sam roditelj. Ja nemam taj stav prema svojoj maloj, to što sam joj ja majka ne znači da je ona moj rob i da me mora u svemu slušati bespogovorno. Nemoj se ljutiti, možda ja nisam u pravu, ali ja jednostavno ne vidim djecu u relaciji ja iznad nje, nego ona i ja. U principu, ja svom djetetu iskazujem isto poštovanje koje iskazujem bilo kome drugome: prijateljici, majci, bilo kome i na taj način se prema njoj ponašam i sa njom razgovaram.

[mama_jos_malo]

proći će faza tantruma

[Sirius Black]

.to baš sve mora biti kako je ona zamislila... e, pa brate....ja sam ti majka...prije djeca nisu bila takva...jelo se što se imalo u kući i slušalo se dobro svakoga, pa čak i starijeg brata/sestru....gdje smo se mi to svi izgubili???? Ili ja jednostavno imam takvu karmu dobiti takav težak karakter kojega moram oblikovati, a kako - pitam se...nekada niti sebe ne mogu "posložiti"!!!!!???

ovak, ja imam malu staru 2 godine i mjesec dana i nikako se ne ponaša kao tvoja (iako ima i moja svojih bubica). Mali od brata će sada 2 godine i on se ponaša slično tvojoj. Čudno, ali i moj brati ima stav prema svom malom kao i ti prema svojoj maloj: ja sam roditelj. Ja nemam taj stav prema svojoj maloj, to što sam joj ja majka ne znači da je ona moj rob i da me mora u svemu slušati bespogovorno. Nemoj se ljutiti, možda ja nisam u pravu, ali ja jednostavno ne vidim djecu u relaciji ja iznad nje, nego ona i ja. U principu, ja svom djetetu iskazujem isto poštovanje koje iskazujem bilo kome drugome: prijateljici, majci, bilo kome i na taj način se prema njoj ponašam i sa njom razgovaram.

Elin, moja mala ima godinu i 9 mj. pa se ponaša slično ovom opisanom, a ja radim ko ti. Čak ponekad mislim da bih trebala suprotno, jer se tak ne ponašaju djeca kad su roditelji stroži, bar ja tak mislim. Meni nije padalo na pamet da vrištim kad sam bila mala. Ali ja ne mogu tak, uvijek ju pokušavam razumijeti, i okrenuti ponekad na šalu, ali kad je umorna a neće spavati onda izmišlja gluposti da bi ostala budna, pa ima takve faze da se dere kad nešto ne može dobiti.

[Anemona]

.to baš sve mora biti kako je ona zamislila... e, pa brate....ja sam ti majka...prije djeca nisu bila takva...jelo se što se imalo u kući i slušalo se dobro svakoga, pa čak i starijeg brata/sestru....gdje smo se mi to svi izgubili???? Ili ja jednostavno imam takvu karmu dobiti takav težak karakter kojega moram oblikovati, a kako - pitam se...nekada niti sebe ne mogu "posložiti"!!!!!???

ovak, ja imam malu staru 2 godine i mjesec dana i nikako se ne ponaša kao tvoja (iako ima i moja svojih bubica). Mali od brata će sada 2 godine i on se ponaša slično tvojoj. Čudno, ali i moj brati ima stav prema svom malom kao i ti prema svojoj maloj: ja sam roditelj. Ja nemam taj stav prema svojoj maloj, to što sam joj ja majka ne znači da je ona moj rob i da me mora u svemu slušati bespogovorno. Nemoj se ljutiti, možda ja nisam u pravu, ali ja jednostavno ne vidim djecu u relaciji ja iznad nje, nego ona i ja. U principu, ja svom djetetu iskazujem isto poštovanje koje iskazujem bilo kome drugome: prijateljici, majci, bilo kome i na taj način se prema njoj ponašam i sa njom razgovaram.

Moj maleni je isto star 2 godine i mjesec dana, nije u toj fazi, što ne znači da ne bude, ali inače razmišljam kao elin, mislim da je takav način ophođenja s djetetom vrlo važan. Drugo su stvari opasne po život, ali u svakodnevnim normalnim prilikama kod mene nema onog: Zato jer JA tako kažem.

[elin]

Elin, moja mala ima godinu i 9 mj. pa se ponaša slično ovom opisanom, a ja radim ko ti. Čak ponekad mislim da bih trebala suprotno, jer se tak ne ponašaju djeca kad su roditelji stroži, bar ja tak mislim. Meni nije padalo na pamet da vrištim kad sam bila mala. Ali ja ne mogu tak, uvijek ju pokušavam razumijeti, i okrenuti ponekad na šalu, ali kad je umorna a neće spavati onda izmišlja gluposti da bi ostala budna, pa ima takve faze da se dere kad nešto ne može dobiti.

ma ovo kaj sam napisala je zapravo princip kako se odnosim prema njoj. Ne kažem da ti uz to još ne treba mudrosti, dovitljivosti i mašte. Evo npr. jučer, već je 22 sata i neće spavati. Ja stavim njezinog Pigija (veliki plišani pingvin sa kojim spava) na krevet, nju kraj Pigija (uprkos njezinim prosvjedima) i legnem i ja kraj nje i Pigija.
Ona (urla): neće spavati.
Ja: o.k. nećemo spavati, ležimo
Ona (još uvijek plače): neće ležati
Ja: o.k. nećemo ležati, odmaramo.
Onda se smirila, još smo nekaj pričale i za cca 10 minuta zaspala.

[Sirius Black]

Eh, da mi treba dovitljivosti i mašte to znam. Kod nas je situacija takva da svaku večer urla da hoće gledati fifi na dvd-u i mi svaki dan govorimo da fifi spava. Gleda ju malo ujutro i pokušavamo ju naučiti da ne može dobiti fifi kad god se sjeti, navečer fifi spava i gotovo. I jučer joj velim da fifi spava, a ona: neeeee, budi fifi i onda ja počnem priču kak je fifi cijeli dan kopala i sadila cvijeće (naravno i pokazujem kak kopa, a ona me gleda ko neko čudo ) i onda se jaaaaako umorila i rekla ljubici: čuj, ljubica, ja sam ti tak umorna kaj bum pala u nesvijest i onda se srušila na krevet, i ja se tak prevrnem i glumim fifi i počela glasno hrkati itd. i onda je odustala od fifi ali je mm-u poslije pričala kak nema fifi i da fifi sad hrče

[abonjeko]

Eh, da mi treba dovitljivosti i mašte to znam. Kod nas je situacija takva da svaku večer urla da hoće gledati fifi na dvd-u i mi svaki dan govorimo da fifi spava. Gleda ju malo ujutro i pokušavamo ju naučiti da ne može dobiti fifi kad god se sjeti, navečer fifi spava i gotovo. I jučer joj velim da fifi spava, a ona: neeeee, budi fifi i onda ja počnem priču kak je fifi cijeli dan kopala i sadila cvijeće (naravno i pokazujem kak kopa, a ona me gleda ko neko čudo ) i onda se jaaaaako umorila i rekla ljubici: čuj, ljubica, ja sam ti tak umorna kaj bum pala u nesvijest i onda se srušila na krevet, i ja se tak prevrnem i glumim fifi i počela glasno hrkati itd. i onda je odustala od fifi ali je mm-u poslije pričala kak nema fifi i da fifi sad hrče

Da, možda sam ja malo preukočena i prestroga...striktna inače jesam ali ja nisam objektivna u tim situacijama...treba mi neki opservator da mi na to ukaže....
Tu se zapravo radi o živcima...ako ih imaš dovoljno tada lijepo postupaš, ako si strašno nervozan i ako ti treba odmora i sna tada ih nemaš i tu puca sve... cijeli odnos! :/

[elin]

Tu se zapravo radi o živcima...ako ih imaš dovoljno tada lijepo postupaš, ako si strašno nervozan i ako ti treba odmora i sna tada ih nemaš i tu puca sve... cijeli odnos! :/

ma ne, nitko od nas nema uvijek isti odnos sa djetetom, niti ti se uvijek da objašnjavati kako Fifi spava i hrkati (SB, super fora ) - nekada ti stvarno pukne film. Svima se to događa. Ali radi ti se o principu, kako se inače odnosiš - mislim da dijete to itekako osjeti.
Još sam nekaj skužila na mojoj maloj - njoj npr. treba dosta posvetiti vremena 1 na 1 i onda će sve napraviti kaj joj kažeš.

[klu.]

Moj decec je isto "zahtjevan". Strava koliko taj moze biti odlucan u nekom svom zabrijavanju. Sve situacije koje ste opisali su nam poznate iz naseg doma. I slazem se da puno ovisi o tome koliko zivaca ja u doticnom trenu imam na raspolaganju, jer ako ja krenem tvrdo, on ukopa pete i sve traje jos duze i jos je napornije, ako je to moguce.
Nije, medjutim istina da su to djeca prema kojoj se ne postupa (ne krece od te pocetne tocke) s postovanjem. Ja ih imam dvoje (cura je 20 mjeseci starija) i s oboje postupam s jednakim postovanjem i obzirom prema osobnosti, nastojeci iscitati njihova raspolozenja i potrebe. Cura je lako odgojivo dijete kojemu je dosta razlozno objasniti situaciju da pozitivno reagira, nikada nije inzistirala na glupim sitnicama i s njom se moze sasvim lako zivjeti. On inzistira dnevno xy puta, uz popratnu koreografiju deranja i bacanja itd...Da, naravno da su ispadi rjedji kad ima apsolutnu (zaista apsolutnu) paznju na sebi, kad je situacija relaksirana, kao na moru ove godine, kad se cura vise druzila s bakom, a nas dvoje s njim, pa smo oboje bili 100% posveceni njemu. Ali, takva situacija je iznimka, naravno. Uostalom, tu je i moje drugo dijete, koje isto jos nema 4 godine.

Ljute me pausalne procjene ljudi koji nemaju tu situaciju doma. Svaki fakin' put kad se dogodi njegov zucni ispad ja iznova procjenjujem svoj stav i svoje greske, svaki hebeni put. Nikako tome (ni njemu)ne pristupam s omalovazavanjem. Pa opet. Takav je od 7. mjeseca zivota, kad je poceo iskazivati svoju volju. Ne vjerujem da je faza. Prije bih rekla: genetika.

[Sirius Black]

Da, možda sam ja malo preukočena i prestroga...striktna inače jesam ali ja nisam objektivna u tim situacijama...treba mi neki opservator da mi na to ukaže....
Tu se zapravo radi o živcima...ako ih imaš dovoljno tada lijepo postupaš, ako si strašno nervozan i ako ti treba odmora i sna tada ih nemaš i tu puca sve... cijeli odnos! :/

Ma ja moram raditi tak da joj skrenem pažnju jer to jedino pali, npr. kad je bila manja čistila sam joj nosić sa namočenom vaticom prije spavanja i bilo je urlanja pa je mm za to vrijeme izvodio predstave da ju zabavi. Napisala sam na jednom topicu da radim igrokaz s čarapama kad ih neće obući i sl. Kad joj režem nokte ili kosu onda se igramo da smo u salonu pa ona dođe i ja joj velim "dobar dan, gospođice, dobro došli, udobno se smjestite" i dam joj nekaj da si čita i izmasiram stopala i onda imam 3 minute da odrežem nokte jer je tak dugo mirna. Inače je jako nestrpljiva, a ovakav pristup ju zabavi a MM i ja bi se mogli zaposliti u kazalištu

[klu.]

Ovo gore sve i ja radim...99% vremena. No, to je daleko lakse s jednim djetetom i u situacijama kad ne morate balansirati izmedju juhe koja hoce iskipiti, jednog djeteta koje vice da mu se kaka i drugoga koje toci hektolitre vode po podu u kuhinji...da opisem samo djelic atmosfere.
No, nije rijec o tome. Ovdje je rijec o djeci kod koje ni ovakav pristup, za koji sam sigurna da vecina roditelja na ovom forumu njeguje, cesto ne pomaze, odnosno, ne pomaze kad nesto zabriju. Vjerujte, sve sam isprobala. Ponekad jednostavno ne pomaze nista. I onda cucnes i cekas da prodje.
I ne govorim cak ni o tantrumima, koje je i moja cura imala, hvala na pitanju. Tantrum je, po definiciji Penelope Leach, koja mi izgleda najvalidnija, svojevrsno pomracenje svijesti, jer dijete u tim trenucima ne moze svojevoljno prekinuti provalu emocija.Moje dijete je savrseno svjesno sto radi i moze to prekinuti u svakom trenutku, ali ne zeli. Testirala sam, vjerujte. Ispocetka sam i mislila da su tantrumi u pitanju, i zapravo bih bila sretna da jesu. Al' nisu...

[stray_cat]

to nije tantrum nego meltdown

primjetit ces da su ucestali nakon odredjene hrane, kad je gladna, kad je umorna, kad je pospana i kad joj se kaka

objasnjavaj

kad krene nizbrdo pomaze voda (das na slamcicu jer mora udahnuti i usporiti da bi pila na slamcicu i smanjuje se urlanje, preusmjerava se pazanj). pomaze puhanje baloncica od sapunice (jer takodjer mora udahnuti)

kad osjetis da nailazi meltdown pokusas preorjentirati na drugu aktivnost, usmjeriti paznju na nesto drugo

presudno je da u tim situacijama ostanes stabilna jer ako ti prourlas skup sa njom prvo se ti trebas usidriti pa onda usidriti nju. znaci udahnes, vizualiziras si scenu koja tebe moze momentalno usidriti i vedro u smirivanje djeteta

[ivy]

kad krene nizbrdo pomaze voda (das na slamcicu jer mora udahnuti i usporiti da bi pila na slamcicu i smanjuje se urlanje, preusmjerava se pazanj). pomaze puhanje baloncica od sapunice (jer takodjer mora udahnuti)

kad osjetis da nailazi meltdown pokusas preorjentirati na drugu aktivnost, usmjeriti paznju na nesto drugo

presudno je da u tim situacijama ostanes stabilna jer ako ti prourlas skup sa njom prvo se ti trebas usidriti pa onda usidriti nju. znaci udahnes, vizualiziras si scenu koja tebe moze momentalno usidriti i vedro u smirivanje djeteta

ovo zvuči kao super savjet, baš ću probati
(iako mi sve izgleda kao da bi alen kod napadaja prije zafrljacio slamkom u zid, a ja nakon toga puhala mjehuriće da se smirim 8) )

[stray_cat]

ja imam sigg bocu na pipac

[iki]

to nije tantrum nego meltdown

primjetit ces da su ucestali nakon odredjene hrane, kad je gladna, kad je umorna, kad je pospana i kad joj se kaka

objasnjavaj

kad krene nizbrdo pomaze voda (das na slamcicu jer mora udahnuti i usporiti da bi pila na slamcicu i smanjuje se urlanje, preusmjerava se pazanj). pomaze puhanje baloncica od sapunice (jer takodjer mora udahnuti)

kad osjetis da nailazi meltdown pokusas preorjentirati na drugu aktivnost, usmjeriti paznju na nesto drugo

presudno je da u tim situacijama ostanes stabilna jer ako ti prourlas skup sa njom prvo se ti trebas usidriti pa onda usidriti nju. znaci udahnes, vizualiziras si scenu koja tebe moze momentalno usidriti i vedro u smirivanje djeteta

Bome, stala sam, razmislila, prisjetila se situacija i u pravu si.
Mislim na dio u crvenoj boji.

Hvala.

[ivanche]

Mi smo pitali psihijatricu što s takvim ispadima i rekla je da djetetov živčani sustav sazrije oko šeste godine i da možemo samo čekati i naučiti nositi se s time.
Ako nastavi i nakon 6te godine onda se treba konzultirati sa specijalistom.

[Pepita]

Ja u svakom slučaju ne bi čekala šestu godinu, već bi pokušavala izazvati u nje što manje tih ispada.
Ja sam bila dijete sklono ispadima i mojoj mami su rekli da to niti u kojem slučaju ne dozvoljava, jer poslije prelazi u nešto drugo, gore.

Kad bi me uhvatili takvi ispadi, mama bi otvorila sve prozore i rekla mi "evo sada će te čuti policija i odvesti, jer se ne smije tako vikati i histerizirati". Naravno ušutila bi u tren i trčala do mame.

Mislim da je potrebno pronalaziti načine, ali zaisigurno ne dopustiti ispade i pokazati tko je roditelj, a tko dijete.

Vraćam se na početak, nebitno je da li ona hoće malo soka ili puno soka, to pokrij, ima li na čaši kakva sličica, crtica ili slično, što ona želi da pokriješ na način da natočiš preko toga?

Oblačenje čarapa bi u mom slučaju bilo jednostavno, navučem i to je to, jer to smatram osnovama nekog normalno ponašanja i obrasca koji je potreban poštivati.

Kompromis, dvije stvari po njenom, jedna po mom, sutradan jedna po njenon, a četiri po mom i tako iz dana u dan dok ne prođe faza.

Ali nikako ne čekati, to svakako nije poželjno ponašanje i što ga se prije riješi to bolje.