Ispri?at ?u vam jednu pri?u. Moju pri?u.
Puno vremena sam provela u bolnicama. Upoznala sam puno žena. Neke su bile uporne i hrabre a neke su brzo odustajale. I re?i ?u vama ono što godinama govorim svakoj koja samo pomisli dignuti ruke od svega. NIKAD, ALI NIKAD nemojte odustati. Jednu sam re?enicu ponovila milion puta do sada: Ako i ne uspijem roditi dijete, želim u tamo nekoj svojoj 60-toj godini znati da sam pokušala baš sve što se pokušati dalo! Da za ni?im ne žalim. Želim vam poslati svima onu snagu i volju i upornost i energiju koja me vodila kroz život.
Moja borba je po?ela prije 15 godina. 1990 godine. Prošlo je ve? par mjeseci kako smo intenzivno radili na bebi. Razo?aravaju?e crvenilo svaki mjesec me bacalo u o?aj. Lagane pretrage koje kažu da je sve OK. Od trudno?e ništa. Nakon 2 godine ni?ega prva dijagnosti?ka laparoskopija. Priraslica i koje?ega. Trudno?e nema naredne 3 godine u kojima sam imala još jednu laparoskopiju koja ništa nije novoga donijela. Dg. STERILITAS SECUNDARIA. Do 95. Ja najzad trudna! Prvi put u životu! Cijeli svijet je bio moj kada sam ugledala +. Nakon 2 tjedna pojavi se malo krvi i lagani bolovi. Doktor kaže da to ne mora ništa zna?iti. Krvarenje nije stalo a bolovi su se poja?avali. Odjednom me stisnulo i hitna je morala do?i. Odvezli su me u bolnicu. Drugi dan su napravili kiretažu i poslali doma s napomenom da izvadim beta-hcg. Za tri dana ja odem to napraviti. Ina?e, bolovi nisu stali i meni je bilo jako loše. Teta koja mi je dala nalaze ponudila mi je vode jer je mislila da ?u se srušiti. Kaže ona evo, trudni ste. Kako trudna kad sam kiretirana prije 3 dana. Njen pogled mi je sve rekao. Bila sam sama i išla sam ravno u bolnicu. Ulazim u bolnicu, sre?em doktora, pružam mu nalaze i padam u nesvijest. Vanmateri?na, laparotomia, lijeva strana. Nisu primjetili! Ina?e, bili bi dvoj?eki. Jedan je prošao a drugi je zapeo. Kada sam se probudila prvo sam rekla sebi da ne?u plakati jer ja nemam vremena plakati. Ja se moram oporaviti i spremiti za svoju bebu, jer ona ?e jednom do?i!
Nakon toga oporavak, razne pretrage... Septum u kavumu uterusa. U?ini se histeroskopija u velja?i 97. U svibnju trudno?a. Najzad! Odmah su me primili u bolnicu. I vode me kao trudnicu što je mene strašno veselilo. Tri tjedna sam bila vesela. I onda šok. Sve je tu samo nema bebe! BLIGHED OVUM. Prazna trudno?a. To me ubilo. Ja suze nisam jednostavno mogla zaustaviti. A nisam glasa ispustila. A mokra sam bila do struka. Kiretaža. Kada sam se probudila(op?a an.) prvo sam pitala doktora kada opet mogu pokušati. I ja ne?u više plakati jer ja nemam vremena plakati. Ja se moram pripremati za svoju bebu. Jer ona ?e jednom do?i.
Prosinac 97. Trudna ja opet. Beta-hcg 3000. Pred sam Boži? po?inje krvarenje i u 7 tjednu je sve gotovo. Ta kiretaža je bila posebno bolna. Ali nisam dugo plakala. Jer ja nisam imala vremena plakati.
U velja?i 98 imala sam opet laparoskopiju. Trajala je 4 sata.
U sedmom mjesecu 98 baš smo se spremili na more. Kasni mjese?nica. Brzo test. +! Kofere raspakiramo i bolnica. BETA dobro raste. Ali po?inju bolovi i lagano krvarenje. Nije valjda opet?! Je! Vanmateri?na, ali sada na desnoj strani! Ne?u puno o tome samo ?u vam re?i da nisam dugo plakala jer ja nisam imala vremena plakati. Rekli su mi da više ne pokušavam jer ugrožavam svoje zdravlje i td. Nije mi padalo na pamet odustati.
U prosincu opet test pozitivan. Isti dan hospitalizacija. BETA dobra. Prvi uzv-ništa, drugi ništa, tre?i ništa. Na moj ro?endan, 28.12 doktorica na uzv govori da više nema smisla jer to je vanmateri?na i ode. Mene gleda nekakav stažist i govori da je sve ok i da ?uje srce i da je u maternici. Ljudi moji, nema rije?i da vam ja opišem svoje osje?aje. Ja se vra?am na odjel. Sa sestrama sam svim ve? prijateljica. Ali ja ne mogu govoriti. Jecaji izlaze iz mene a suze teku. Valjda su krenule sve one suze koje nisam isplakala a bile su tu negdje. Svi me sažaljivo gledaju, predpostavljaju da nije dobro. A ja bi vikala na sav glas da je dobro ali rije?i nisu htjele van. Ja sam samo plakala. Nikad prije i nikad poslije se nisam tako osje?ala. 23.08.99 carskim rezom u 10.20 rodila se moja Helena! Moja beba je došla! Moja duša!
Ali ja sam htjela da moja beba ima bracu ili seku. Ve?ina me po?ela osu?ivati. Iz ljubavi, ne iz zlobe. Jer sam recimo cijelu trudno?u provela u bolnici, imala sam faza kada sam imala 48 kila na visinu 1,75. 2001 opet jedan spontani u devetom tjednu. Nisam mislila odustati. 2003 još jedan rani spontani u sedmom tjednu. Ja opet nisam plakala dugo. Opet su rekli da ne pokušavam više. U prosicu 2004 opet plus. Mirovanje. 17.07.2005 carskim rezom u 21.03 rodila se moja Lorena! Moja druga duša!
A meni su mnogi doktori rekli da ja ne?u mo?i roditi, da ja ?ak više ne smijem niti ostati trudna jer da je to opasno za mene!!! Moja familija i prijatelji znaju sve ovo. Uglavnom govore da sam hrabra i da svaka meni ?ast! Nije to nikakva hrabrost. Ja sam samo željela biti mama. Hrabre i jake su moje cure. One su se izborile za život. Ja sam im samo malo pomogla. Zašto vam ovo govorim? Ako vas uhvati tuga, ako više ne vjerujete, ako padnete- recite samoj sebi: ne želim OSTARITI A DA ZNAM DA NISAM SVE POKUŠALA! I ispla?ite se a ONDA SE USPRAVITE! Nemojte gubiti vrijeme. Pomozite svojim bebama koliko vi to možete. A one ?e ostalo. Želim da osjetite u sebi tu snagu, volju i vjeru. To je ve? pola borbe. Željela bih svakoj od vas koja se bori za dijete re?i- NIKAD NEMOJTE ODUSTATI!
Oprostite na duljini posta. Puno toga sam presko?ila. I još vam nešto moram šapnuti. Nisam vam to rekla? Oduvijek sam željela tri duše. ?im se malo oporavim. Sljede?e godine želim opet pokušati.Tek mi je 38.
link:
http://www.mama-mami.com/forum/viewtopic.php?t=18223
Hvala ti
Melody na ovako divnoj prici!!!!!!!!
Mnogo lica neplodnosti
Odgovori s citatom
ksena28 prvotno napisa
a što sada,biti će možda drugi puta,pogledaj Karla-ima troje djece koja idu u školu,ne može ići na more,digao je kredit za kuću,teško mu je kraj troje djece otplaćivati.A ja sa spuštenom glavom i suzama koje cure u potocima odgovaram;ALI JA BIH SE TAKO RADO S NJIM MIJENJALA. 
