Ja ću pokušati prekinuti dojenje tijekom noći. Ono je zapravo jedino koje je preostalo jer večernje prije odlaska u krevet Lucija ponekad zaboravi tražiti.
I sad se osjećam .... kao zločinac. Plače mi se od same pomisli. Gubim nešto posebno što sam joj samo ja mogla pružiti i strah me da će tu ostati rupa u našem odnosu, da to ni sa čime neću moći nadoknaditi.
Već danima to odgađam. Mm me kuži, odnosno suosjeća ali ja mu ne mogu prenijeti koliko me to zbilja boli, evo i sad plačem a samo pišem o tome, trebate me vidjeti kad započnemo razgovor o toj temi