SJAJ I BIJEDA HDZ-ove PRONATALITETNE POLITIKE: MOGU LI NOVE VLADINE MJERE SPRIJEČITI DEMOGRAFSKU KATASTROFU
ZAŠTO HRVATICE NEMAJU DJECU
Istraživanje među uspješnijim menadžericama pokazuje da su im djeca važnija od karijere i novca. Ipak, one ne rađaju
3 točke natalitetne politike Jadranke Kosor:
- Podizanje naknada za drugih šest mjeseci porodiljnog dopusta sa 1600 na 2500 kuna za zaposlene žene
- Podizanje naknada sa 900 na 1600 kuna za nezaposlene žene
- Mogućnost majke trećeg i svakog slijedećeg djeteta da uzme porodiljni dopust od tri godine
3 točke koje tu politiku osporavaju:
- Na rađanje još jednog djeteta motivirane su samo nezaposlene žene i žene s niskim primanjima
- Porodiljna naknada za prvih šest mjeseci je premala, ona mora iznositi punu ženinu plaću
- Nakon duljeg porodiljnog dopusta žena se u pravilu vraća na lošije radno mjesto
Piše Kristina TURČIN
Na činjenicu da je hrvatska demografska slika katastrofalna, da se svake godine u Hrvatskoj rađa sve manje djece i da kao nacija izumiremo posljednjih nas desetak godina gotovo svakodnevno upozoravaju razni stručnjaci, dušobrižnici i političari. U skladu s tim, svaka nova politička garnitura naglašava važnost kvalitetne pronatalitetne obiteljske politike i s tim u skladu kreže u izradu nove strategije, bliže svojoj ideologiji, koja se najčešće nikad ne provede.
Demografsku politiku nove vlasti, koja je osnovala i Ministarstvo obitelji, prema prvim najavama ministrice Jadranke Kosor, stručnjaci, i osobito, ženske udruge, ocjenjuju konzervativnom politikom koja se obraća prvenstveno nezaposlenim ženama i ženama s vrlo malim primanjima, dok stvarnost hrvatske žene ostavlja po strani.
Posljednjih desetljeća obiteljska struktura, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, značajno se promijenila. Dok su nekad žene prvenstveno bile kod kuće te se bavile domom i obitelji, one danas, ne samo iz egzistencijalnih razloga, najvećim dijelom rade, duže se školuju, kasnije stupaju u brak i tradicionalno žensko ispunjenje kroz majčinstvo, a osobito broj djece, sve im je manje važno.
Osim toga, i ono što roditelji danas žele za svoju djecu mnogo je više od onoga prije nekoliko desetljeća. I status djeteta je iz temelja promijenjen. Od djeteta koje mora slušati i sjediti po strani, ono je postalo osoba koju se sluša. Uz materijalne uvjete, roditelji danas djetetu žele posvetiti i kvalitetno vrijeme te se nerijetko može čuti «bolje jedno pa da mu mogu sve priuštiti».
«Kućanice silom prilika»
A biti zaposlena majka, slažu se stručnjaci, danas u Hrvatskoj znači biti diskriminirana žena, odnosno žena drugog reda. Upravo se u toj poziciji nalazi veći dio majki. One pak koje nisu zaposlene, prema relevantnim podacima i istraživanjima, najvećim su dijelom «kućanice silom prilika», odnosno žene koje žele, ali ne mogu pronaći posao te se izjašnjavaju kućanicama u nedostatku bolje definicije.
- Mora nam biti jasno da čovječanstvo ne izumiru. Izumiru, prema podacima, Hrvati. Ako to želimo promijeniti, morat ćemo prvenstveno promijeniti odnos prema zaposlenoj majci – kaže prof. Nadežda Čačinovič, profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta i poznati borac za ženska prava.
Mjere koje će najprije provesti ministrica Kosor jesu podizanje naknada za drugih šest mjeseci porodiljnog dopusta sa 1600 na 2500 kuna za zaposlene žene te sa 900 na 1600 kuna za nezaposlene. Osim toga, pružit će se mogućnost majkama trežeg i svakog slijedećeg djeteta da uzme porodiljni dopust od tri godine uz istu naknadu kao i za drugih šest mjeseci osnovnog porodiljnog dopusta.
- To su vrlo konzervativne mjere koje pokazuju poluosvještenost o položaju žene u društvu i koje nam poručuju da majka, ako želi biti dobra, mora biti dugo vremena uz dijete, kod kuće, i ne raditi. Ako to ne čini, ona je «loša majka». Time se povećava ta količina nečiste savjesti kod zaposlenih majki – ističe prof. N. Čačinovič.
Što se tiče materijalnih uvjeta, spomenute mjere, prema riječima Vedrane Miholić, predsjednice udruge Roda, na rađanje još jednog djeteta prvenstveno motiviraju nezaposlene žene i žene s vrlo niskim primanjima.
- Ako majka ne zarađuje, 900 ili 1600 kuna naknade čini joj se puno i vjerojatno će se odlučiti na još jedno dijete. Socijalno ugroženim obiteljima treba i na taj način pomoći, no mislim da nam to ne može biti jedini cilj – kaže Vedrana Miholić, predsjednica udruge Roda. Upozorava kako se mlade majke s boljim primanjima teže odlučuju na više od jednog djeteta, jer i materijalno i poslovno trpe. Naime, porodiljna naknada za prvih šest mjeseci trebala bi iznositi punu ženinu plaću, no, prema zakonu, ne može biti veća od 4250 kuna. Ženama koje zarađuju više od toga, ističe, rođenjem djeteta troškovi se značajno povećavaju, krediti i druge obveze ostaju, a primanja im padaju.
- Na poslu pak žena nakon porodiljnog dopusta, osobito trogodišnjeg, teže napreduje ili čak nazaduje, zamjera joj se kad izostaje s posla zbog brige o djetetu, često se nakon porodiljnog vraća na lošije radno mjesto – ističe Vedrana Miholić, dodajući kako bi tu naknadu svakako trebalo delimitirati.
Budući da smo još društvo niskog standarda, stalni posao i vlastiti stan još su glavni preduvjeti za stvaranje obitelji i rađanje djece. No, pokazuju istraživanja, već duže vrijeme nisu jedini preduvjeti.
- Na vrlo visokom mjestu pozicionirana je infrastruktura pomoći zaposlenoj ženi. Ona je u nas još postavljena kao da je majka kućanica, bavi se djecom i domom, a muž je taj koji uzdržava obitelj. Mi nemamo mjesta u vrtićima, uvjeti su loši, a o dvokratnim vrtićima i jaslicama da i ne govorim – upozorava demograf prof. Anđelko Akrap, jedan od članova užeg tima ministrice Kosor za izradu mjera demografske politike.
O nekakvom veliko i značajnom broju visokoobrazovanih žena koje ostvaruju karijeru, upozorava prof. Akrap, u Hrvatskoj još ne možemo govoriti. S obzirom na to da nam je obrazovna struktura iznimno loša te da tek sedam posto stanovništva ima visoku stručnu spremu, jasno je da većina žena radi na slabije plaćenim poslovima i da im mjere ministrice Kosor, osobito povećanje naknada za drugih šest mjeseci na 2500 kuna, doista mnogo znače.
No, pregledom dobne strukture visokoobrazovanih žena, jasno je da je među mlađom populacijom, odnosno među onima koje tek namjeravaju rađati, broj visokoobrazovanih mnogo veći, da će taj broj rasti i da se u planiranju pronatalitetne politike hitno i za njih trebaju naći odgovarajuće mjere.
Primjer – nordijske zemlje
Profesorica N. Čačinovič uočava kako se u javnosti, kad je riječ o pronatalitetnoj politici, najčešće ne iznose konkretne mjere, već vrijednosni sudovi. Vrijednosti su, kaže, neupitne, ali nama trebaju konkretna rješenja i mogućnosti. I istraživanje koje je provedeno među uspješnim hrvatskim menadžericama pokazalo je da im je, unatoč izvrsnim poslovnim uspjesima, na ljestvici vrijednosti posao tek na trećem mjestu, iza obitelji i djece. No, većinom imaju jedno dijete te su mahom nezadovoljne odnosom poslovnog i obiteljskog života. Većina ističe da im je teško uskladiti to dvoje, najčešće zbog neorganiziranosti društva koje im ne pruža adekvatnu pomoć i ne uvodi «dobre izume civilizacije» poput popodnevnog vrtića ili stalno dostupnih dadilja.
- Postoji cijela paleta usluga koje su u inozemstvu dostupne i koje bi zaposlenim majkama pomogle da ne moraju birati između karijere i majčinstva – od fleksibilnog radnog vremena, dijeljenja radnog vremena s nekom drugom ženom, bolja skrb o djeci u vrtićima i jaslicama i drugo – nabraja V. Miholić te dodaje da jedino zemlje s takvim mjerama u Europi bilježe prirodni prirast.
Kao primjer najčešće se navode nordijske zemlje, koje su, unatoč vrlo visokom standardu, donedavno bilježile veći broj umrlih nego rođenih. Iako imaju izuzetno visok broj obrazovanih, poslovnih žena, uspjele su postići da rađaju veći broj djece, i to zato, kažu demografi, što su postigli uvjete zbog kojih rođenje djeteta nije šok za obitelj. U nordijskim zemljama, tako, svako veće poduzeće ima svoj vrtić ili jaslice te majka u prostoriji pokraj ureda može dojiti dijete, porodiljni dopust je detaljno razrađen, dobro je plaćen, najčešće se može koristiti u trajanju od tri godine bilo kada do djetetove sedme godine, a mogu ga koristiti i otac te čak i bake i djedovi. Uz to, imaju detaljno razrađenu stambenu politiku za mlade.
Liječenje neplodnosti
- Da se razumijemo, ovo o čemu govorimo izrazito je skupo i mi to ne možemo uvesti preko noći, no bez mnogo novca nema dobre demografske politike i toga moramo biti svjesni. Unatoč svemu, to je još uvijek jeftinije nego oslanjati se na imigracijsku radnu snagu za dogledno vrijeme – upozorava prof. Akrap.
Stručnjaci upozoravaju da se u Hrvatskoj još više od 90 posto djece rađa u braku, najčešće iz tradicionalnih razloga. Budući da broj brakova svake godine sve više opada, nije čudno da pada i broj djece.
- Želimo li povećati broj novorođene djece, u pronatalitetnoj politici svoje mjesto svakako trebaju naći i žene koje nisu u tradicionalnoj vezi. Kod nas još nije uobičajeno da žena bez partnera ima dijete, niti ona može na umjetnu oplodnju – kaže prof. N. Čačinovič, dodajući kako vjeruje da će asimetrične obitelji i samohrane majke, jer i ministrica sama podiže dijete, dobiti također dužnu pažnju. U udruzi Roda upozoravaju da se u sklopu pronatalitetne politike ozbiljno moramo pozabaviti i problemom liječenja neplodnosti, koja pogađa sve veći broj žena, te uvjetima umjetne oplodnje.
JADRANKA KOSOR:
Želim svim ženama omogućiti izbor
Razmišljamo o beneficijama za stambene kredite i nižim kamatama
· Očekuje li nas sada, nakon promjene vlasti, još jedna strategija obiteljske i demografske politike?
- Problemi su davno definirani. Ja bih željela promijeniti pristup u tom smislu da stručnjaci uvijek isto govore, a vlast ništa ne čini i traži izgovore. Mi smo veliki dio predizbornog programa gradili na pomacima u obiteljskoj politici i mislim da je to bio jedan od stupova izborne pobjede. Okupljam jedan stručni tim koji će izraditi nešto što će se zvati politika stanovništva i obuhvatit će dugoročne mjere. No, ono što je ostalo dobro od prošle vlasti i što je prihvaćeno konsenzusom u Hrvatskom saboru, poput Nacionalne obiteljske politike, ne mislimo mijenjati.
· Što ćete, konkretno, predložiti osim najavljenih većih porodiljnih naknada i dužeg porodiljnog dopusta za treće i svako slijedeće dijete?
- Prerano je još govoriti, no namjeravamo se voditi iskustvima zemalja koje su uspjele preokrenuti negativni prirodni prirast, poput Švedske. Ne očekujem nikakvo spektakularno povećanje broja djece, ali bi uspjeh bio već i samo zaustavljanje postojećeg negativnog trenda.
· Čini se da vodite konzervativnu demografsku politiku, kojom motivirate isključivo nezaposlene žene i žene s vrlo niskim primanjima da imaju što više djece i da što duže ostanu kod kuće.
- Nikako se s tim ne bih složila. Nikoga ne motiviram da ostane kod kuće, već onima koje to žele pružam mogućnost izbora. Osim toga, statistike pokazuju da se u vremenu u kojem je trogodišnji dopust postojao, povećao broj trećerođene djece. Što se tiče zaposlenih žena, na sastanak s predstavnicima Hrvatske udruge poslodavaca iznijela sam neke vrlo konkretne prijedloge, a očitovanje ću tražiti i od GSV-a. Činjenica je da su žene na tržištu rada diskriminirane i da se to mora promijeniti. Pri zapošljavanju žene se često pita jesu li trudne, namjeravaju li u skorijoj budućnosti imati djecu, a bilo je i drastičnih slučajeva u kojima su radnice od straha skrivale trudnoću od poslodavca. To se mora promijeniti i to rigoroznim kažnjavanjem poslodavaca koji degradiraju i omalovažavaju zaposlenu majku ili trudnicu.
· Hoćete li tražiti delimitiranje visine porodiljnih naknada za prvih šest mjeseci, što bi žene s boljim primanjima moglo motivirati na drugo ili treće dijete?
- Ne mogu to sama predložiti, nego to moram raspraviti s kolegama i strankom. No, osobno mislim da je to potrebno i želja mi je da to upijem ostvariti u ovom mandatu. Uz to, imamo i drugih prijedloga koji mogu motivirati tu skupinu žena, a tiču se rješavanja stambene problematike i zapošljavanja mladih obitelji, što je svakako prioritet. Razrađujemo neke modele kojima želimo uključiti i lokalnu samoupravu. Razmišljamo o, primjerice, davanju beneficija na stambene kredite za drugo dijete ili niže kamatne stope, te o angažiranju lokalne uprave u manjim mjestima pri, recimo, poklanjanju zemljišta za kuću za višečlane obitelji.
· Zemlje koje ste spominjali kao one koje su uspjele preokrenuti negativni prirodni prirast uspjele su to zahvaljujući i odličnoj infrastrukturi pomoći zaposlenoj majci, poput kvalificiranih dadilja, fleksibilnih roditeljskih dopusta, fleksibilnog radnog vremena i sličnog. Što vi mislite poduzeti po tom pitanju?
- Infrastruktura pomoći o kojoj govorite izuzetno je važna. No, što se tiče konkretnog projekta dadilja, milim da su one trenutno luksuz koji si mali broj žena može priuštiti. Kad bi postojao široki krug zainteresiranih korisnika, ja bih to podržala, ali ne mogu ako su one ekskluzivna mogućnost.
· Mnoge si žene moraju priuštiti dadilju «na crno» i mislim da njihov broj prelazi broj žena koje si mogu priuštiti da ne rade tri godine i da, s troje ili više djece, prežive s 1600 kuna mjesečno.
- Mislim da bi veći broj vrtića, a osobito jaslica u kojima bi uvjeti bili na razini zapadnoeuropskih zemalja, bio mnogo produktivniji. Trebaju nam vrtići koji rade dvokratno, a apsolutna su nužnost kvalitetne jaslice za djecu od šest mjeseci. Država mora osigurati mogućnost ostanka uz djecu za žene koje to žele, ali im isto tako mora ponuditi i povratak na posao uz kvalitetnu skrb o djetetu.
24.01.2004. Jutarnji list
Odgovori s citatom
