Evo napokon i mi pišemo molbu za obradu.
Premda već sve detalje što i kako znam zahvaljujući ovom forumu išla sam se informirati u centar. Mislila sam pošto još nismo vjenčani da nema smisla predavati molbu dok to ne obavimo ali teta je rekla da svejedno predamo jer sve skupa dugo traje, pa da naknadno priložimo vjenčani list u toku obrade. Rekla je da će obrada vjerojatno potrajati duže od dva mjeseca ali da pred kraj ako nam oni kazu da smo pozitivno ocijenjeni možemo slati molbe prema drugim centrima, a ako nas pozovu da imaju dijete za nas iz nekog centra oni će požuriti s dovršavanjem obrade.
Imamo 26, MM 32godine i već tri godine pokušavamo imati dijete. Nakon svih mogućih pretraga doktori su nam savjetovali da pokušamo s potpomognutom, da smo mladi, da imamo odlične šanse s obzirom da je kod mene sve u redu ali oboje smo osjetili da još nije vrijeme za to, da cemo si dati vremena razmisliti.
Ja sam sama još od srednje škole razmišljala kako ću posvojiti dijete jednog dana, čitala članke u novinama.
Nakon godinu i nesto pokušavanja jedan dan mi je jednostavno sjelo u glavu da smo mi možda predodređeni za drugačiji put, drugačije roditeljstvo koje može unijeti novu dimenziju u naš život i dotaknuti dušu čak i dublje nego da smo postali roditelji na uobičajen način, čim smo to poželjeli.
Suočavanje s neplodnošću natjera nas da se možda i po prvi put stvarno suočimo sami sa sobom, i dotaknemo najdublje strahove i najbolnije rane koje inače potiskivamo i zaobilazimo. Ipak, taj proces liječi i širi razumijevanje kako prema sebi tako prema drugima.
Pisala sam na drugom topicu o nećkanju MM i nevoljkosti da razmatra posvojenej kao opciju iz raznoraznih razloga, a najviše iz neinformiranosti i nekog neodredenog straha. Zato sam se dala na posao i printala materijale s ovog foruma, tuđa iskustva, članke u novinama, opisivala mu proces i on se malo po malo otvarao toj ideji.
Ipak, mislim da je najviše pridonijelo to što smo bili na završnoj radionici kao gosti u Školici gdje su nam roditelji posvojene djece pričali svoja iskustva, (neki i sa ovog foruma
) i kad smo upoznali stvarne ljude koji s toliko topline i emocija pričaju o svojoj djeci. Ta energija dotakne čovjeka na puno dubljoj razini nego smo toga svijesni.
I eto sad i mi čekamo da postanemo roditelji.