 |
|||
Hvala na čestitkama, sutra nam je i rođendan, moja princeza ima dvije godine, a ipak je još uvijek prava beba, sin je bio s dvij godine već mini čovjek a ona je još prava nježna maza. Kako je život pun iznenađenja i predivan, nikad ne znaš što nosi idući dan.
Onda, malo uranjena čestitka za rođendan!
Želim princezi puno zdravlja, sreće i ljubavi (ovog zadnjeg vjerujem da joj ne nedostaje jer je okružena ljubavlju svojih najmilijih -braće i roditelja)
cestitamo !!!sretan rodjendan i sve najbolje
Citala sam sad od pocetka i naplakala se ko rijetko kad u zivotu, ali od srece, bas me ganula vasa prica
Zelim vam svima svu srecu svijeta, a vasim malim andelima zelim da odrastu u divne ljude kakvi ste vi
Baš me ovih dana pred sam kraj godine hvata neko pospremanje stvari, osjećaja, svega. Bila nam je tako intenzivna zadnja godina(doduše zadnje dvije), tako bogata i puna, prepuna.
Još uvijek se nekad kad se osvrnem bojim da sanjam, toliko sam zaljubljena u ovu svoju djecu, muža, toliko toga me uče, ne postoje riječi ili ih ja ne znam naći koje bi opisale sve što smo doživjeli na ovom svom posvojiteljskom putu, toliko sam sada beskrajno zahvalna na svakoj sekundi, svakoj prepreci, svim dragim ljudima koje smo sreli na tom putu i koji su postali dio naših života, tetama koje su se brinule o mojoj djeci.
Toliko sam se raznježila jučer kad sam se čula s jednom tetom iz doma gdje su mi bili dečki, koja se sjećala prve riječi mog sina iako nije bila direktno njegova teta već od starije djece ali su tete očito međusobno dijelile informacije o napretku djece i veselile se prvi koracima, riječima, uspjesima.
U srcu su mi najviše ovih dana neka djeca koju poznajem i volim a još nisu dobila svoje roditelje iako ih čekaju jako dugo, i molim se Onome gore da nagradi njihovo strpljenje i vjeru i da dobiju najbolje roditelje na svijetu, da oni koji odrađuju taj posao mu prionu s više ljubavi i predanosti.
Svim čekalicama želim puno strpljena i upornosti, vjere i nade da ćete uspjeti pronaći svoje djetešće/djecu, nije bez razloga ovaj put trnovit i težak, on je takav da testira našu želju i vjeru, ali je nagrada za one koji izdrže i više nego dovoljna da se sve isplati. Nadam se da ću čitati i brisati suze nad mnogim sretnim pričama na ovom forumu u idućoj godini. pusa svima od nas petero
P.S. Svima vama čekalicama koji se ne usudite ili ne želite pisati javno, možete mi se slobodno javiti na PP, rado ću svima pomoći svoji iskustvom ili savjetom, kako su i meni neki dragi forumaši na početku puta od kojih su mi neki postali dragi prijatelji.
Ivanas bas si me raznjezila , zelim tvojoj obitelji i sljedecu godinu srece i veselja barem koliko je billo u ovoj koja odlazi
Kako si lijepo to sve napisala
Čestitke od srca, uživajte u obiteljskoj sreći!
zelim ti sve najbolje u novoj,tebi i tvojoj dicici!!!
Čitam večeras s mojim najstarijim sinom slikovnicu o posvajanju, koja ima i primjere kakve sve obitelji mogu biti i jedno od potpitanja na dnu stranice je bilo "Što je najvažnije za sve ove vrste obitelji'" a moje dijete odgovara "Da se svi u obitelji puno vole" Srce mi je naraslo do neba kad sam ovo čula i nadam se da će mu to biti u mislima kad se nađe u situaciji da ga netko zadirkuje ili pokušava povrijediti govoreći da nema "prave roditelje" ili "pravu obitelj".
koja je to slikovnica,bas me zanima?i di je mogu kupiti
I mene zanima koja je to slikovnica i gdje je nabaviti? Hvala!
My new family - a first look at adoption autor Pat Thomas naručila sam preko amazona već dosta slikovnica, a top 1 daleko najbolja od svih je "A mother for choco" rekrasna priča o maloj ptičici koko koja traži mama koja liči na nju, al ju na kraju posvoji medvjedica koja doma ima još djece, krokokodila, prase.
Lijepa je i "Blessing form above" o mami klokanici
Meni riječi nisu nešto, ali ima lijepe šarene ilustracije i moji klinci ju obožavaju"We belong together" autor Todd Parr
Klinci ionako gledaju slike a tekst ja izmjenim po potrebi
hvala lipa,zapisati cu pa cu kupiti...hvala
Danas nam je točno dvije godine od susreta s prvim sinom. Kad bi birala najvažniji dan u mom i suprugovom životu to bi definitivno bio današnji prije dvije godine. Još se sjećam onog osjećaja u grudima, mislila sam da će mi vlastito srce se raspući od uzbuđenja dok smo ga čekali u onoj prostoriji u domu.
ivana ,kako tvoja djecica? kako ste mi?
pozdrav veseloj i dragoj ekipi, kada smo krenuli u postupak posvajanja počela sam čitati na ovom forumu vaša iskustva i ova priča mi je posebno dotakla srce, toliko hrabrosti i ljubavi, u dahu sam pročitala sve postove i gledala da netko na poslu ne vidi moje suzne oči, ovo je moj prvi post na ovom forumu i od srca vam želim zahvaliti što ste sve ovo otvoreno napisali zaista je velika podrška i poticaj na putu koji svi moramo proći da bismo došli do naših malih anđela. Hvala puuuuuno i želim vam i dalje puuuuno ljubavi, radosti.....ma sve naj naj.....
Evo pošto je sunčica potigla temu da se i mi javimo. Sjećam se da sam i ja ne tako davno gutala priče o posvojenju kao sančica i veselila se svakoj novoj napisanoj. Zato sam se i odvažila pisati na ovako javnom forumu, da ohrabrim sve koji tek trebaju proći taj put do svoje djece.
Dječica su super, zdrava, napreduju, najstariji sin i najmlađa kćer su početkom mjeseca krenuli u posebni vrtić, ali jeno ujutro, jedno popodne jer za stariju djecu imaju program samo popodne pa nam je raspored lud i ubrzaniji još nego prije ali nekako se stigne.
Srednji sin ne ide u vrtić jer bi to bilo neizvedivo, a i on je onako individualac i ne fali mu kolektiv, njemu je dobro uvijek i svugdje.
Moja kćer je eto tek s nepune tri godine počela jesti i drugu hranu osim izmiksane i povrće, htjela sam prvi dan kad je pojela zdjelicu variva zvati televiziju da obilježe taj slavni dan u njenom životu. Iako je jako vezana za mene, prilagodba na vrtić je prošla odlično, njen program je 5 sati, taman ni predugo niti prekratko. Inače je jako zahtjevna, ona traži i uzima puno viš pažnje nego braća, pa nam je vrtić super došao, da jutro provedem u miru s njima i da malo i oni dođu na svoje.
Srednji sin je 3.5 g. i poalo izlazi iz one fate "terrible two" i već se puno lakše dogovaramo i pregovaramo, jutro samo s dečkima mi je baš prekrasno.
Najstariji ide popodne u vrtić, on prilagodbu uopć nije imao niti trebao, nakon tjedan dana sve tete, čistačice, kuharice ga znaju kao i sva djeca. Jako voli ljude i društvo, stalno bi nekud išao.
Njih troje su baš prava ekipa, potpuno različitih karaktera ali se nekako nadopunjuju, baš smo komentirali MM i ja da ne možemo zamisliti da nemamo nekoga od njih, baš bi bila praznina čak i sa dvoje djece.
Puse šaljem...!
I tako pročitala sve ovo u dahu...ronim suze i sretna sam da postoje takvi ljudi kao vi. Sve najbolje vam želim od srca!
Ivanas, hvala ti što se javljaš, svaki put kad pročitam nešto što si ti napisala, napunim se pozitivnom energijom. Uživaj sa svojom dječicom! Pusa!
Kako toplo napisano!ivanas prvotno napisa
kako ste mi ivana? i meni se svidja svaki tvoj post,bas je sa toplinom napisan...vidin da si i ti imala posla sa TT,sa tantrumicima...nadam se da ste prosli,jer mi jesmo.a sad me ceka dejavu sa malom...nadam se da ste mi dobro,da ste mi zdravi i pisi cesce....ne dodjem cesto i ne pisen cesto al znam doci samo malo iscitati da vidin kako ste,kako napreduju neke cure...eto lip pozdrav,mozda se digod i vidimo u zadru...
Danas nam je točno tri godine od susreta s prvim dijetetom. Od svih važnih datuma i obljetnica u našoj obitelji uvijek se sjetim današnjeg dana, jer doslovno mogu podjieliti svoj život na pola, dio prije tog dana i sve poslije od tog dana. Onaj trenutak kad te oblije ta ogromna spoznaja da postoji netko na ovome svijetu koga voliš više od sebe, za čiji bi život dao svoj bez tisućinke sekunde razmišljanja. Zahvalana sam do neba što mi je darovan ovaj život i mogućnost da gledam kako rastu tri mala čovjeka, kako oni mene odgajaju, izvlače i najbolje i najgore iz mene, da riješim napokon i počistim što trebam počistiti iz sebe. Djeca nas testiraju svaki da i guraju nas do granica u svim smjerovima i kad se osvrnem unazad zahvalana sam i na onim teškim trenucima umora, iscrpljenosti, nervoze jer su me naučili ono što nikako drugačije ne bi mogla naučiti o sebi. Još uvijek imam osjećaj da sanjam ovaj život i svoju djecu, toliko sam puta sanjala prije nego se dogodilo, da me nekad strah da ću se probuditi iz tog lijepog sna.
lijepo i istinito..
Čestitke ivanas
... i slažem se sa svime što si napisala
ivanas čestitke!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
