Kako tuga tužno stiže...

[stellita]

Kada boraiš u bolnici i dijeliš sobu s nekim podijeliš skoro sve. Tako sam i ja svoju cimu dijelila desetak dana do svog poroda. Ja sam mogla svugdje ona nigdje. Ja sam bila aktiva a moja cima pasiva. Ja sam joj davala hladne vode i umoljavala u bircu velike čaše leda ne bi li joj malo olakšala konstatno ležanje koje je morala provoditi ne bi li sačuvala svoja dva zlata. Glumila sam i antenu za nemogući TV signal ali nije bilo baš učinkovito. Nasmijavala sam ju kako sam god mogla. A nazalost čula je i moje suludo povraćanje dan pred porod od moje nervoze i muke...
no tada ja odlazim...rađam svoje blizance u 38 tjednu i idem doma
ja i cima se nastaljamo čuti...i od prošlog tjedna nema ni glasa....
a znam nekaj nije ok.....ziher nije
slutnja je bila istinita........oba zlata nebitno kako bila su izgubljena...nedovoljno zrela da izdrže ovaj svijet....srce je stegla tuga i sjetila sam se svega što je podijelila sa mnom...teške puteve kojim je došla do te trudnoće nakon godina slomova..........

draga cimo ovo je tek moje glasno iskazivanje tuge zbog tvog gubitka...sam Bog zna kako to opravdati........tvojoj duši

[ZO]

ajme

[japanka]

uhhh

[dunja&vita:-)))]

Jako mi je žao...

[bzara]

[Crtica]

Sta bi to covjek mogao naci,a da je dovoljno smisleno da opravda vrijeme koje je prerano odnjelo dva mala predivna zivota.Kazes deset dana,ili sto deset koja je razlika,ali deset je tako blizu cilja,jeli bol tada veca.Mozda,sto su duze tu covjek,majka ih vise upoznaje,spaja se sa njima,borba je veca,hrabrost,jaca,nada neunistiva.I koliko mora srce te jadne zene biti tuzno.Da barem postoji rijec,dijelo,mali zagrljaj koji bi mogao nesto promjeniti,nazalost nemozemo ama bas nista uciniti.A tako bi htjela,mogu samo misliti za nju i moliti se da joj sa neba posalju snagu da prezivi,izdrzi,skupi snage.A gdje ce je naci,i kada sve zbrojim neizmjerno sam tuzna zbog njih,zbog nje,zbog nepravde,zbog toga zasto se to mora desiti.Ipak ponjet cu je u svojim mislima i poslati joj par toplih misli,mozda jednom dodu do njenoga ranjenog srca,mozda jednom bude nesto znacilo,mozda ce moja molitva i svih nas koje budemo u tim spokojnim mislima mislile na nju ipak donjeti malo mira,san na oci,malo spokoja da se dusa odmori.Ipak ponjet cu je u mislima,ipak postoji moje jedno malo mozda.........

[Brunda]

Koja tuga

[Marsupilami]

[malena beba]

[ina33]

[RozaGroza]

[stellita]

deset smo dana provele zajedno ja i cima.....
a mislim da je to bio porod u 26-27 tjedan.......prerano...


nadam se da ce bar naci malo utjehe........i mira

[tamagoči]

ovo nije pošteno

[stellita]

deset smo dana provele zajedno ja i cima.....
a mislim da je to bio porod u 26-27 tjedan.......prerano...


nadam se da ce bar naci malo utjehe........i mira

[Snjeska]

doista nije fer

[RozaGroza]

nadam se da ce bar naci malo utjehe........i mira

Ako dođeš s njom u kontakt, savjetuj joj da se javi ili na ovaj naš ili na neki sličan forum. Nakon što sam prošla identičnu stvar kao tvoja cima, ovaj pdf mi je doslovce bio spas života...

A utjehu i mir možda nađe s vremenom, treba si dati puno puno vremena, proći kroz razno razne faze, dizat se i padat...ali uz ljubav bližnjih i ljude koji je razumiju i podržavaju sigurno če joj biti lakše suočiti se sa stvarnošču

[anabela]

meni je isto ovaj forum pomogao
fizički sam dobro, ali psihički

[RozaGroza]

anabela

[tamagoči]

A utjehu i mir možda nađe s vremenom, treba si dati puno puno vremena, proći kroz razno razne faze, dizat se i padat...ali uz ljubav bližnjih i ljude koji je razumiju i podržavaju sigurno če joj biti lakše suočiti se sa stvarnošču [/quote]

Sve je rečeno...

[vikki]

[mandy]

kad neke stvari dođu na svoje mjesto uputi je na nas, da je utješimo i zagrlimo

[Maslačkica]

uh....

[bambus99]

ajme koja tuga!
meni je ovaj pdf spasio, nekad sam imala blagi odjećaj da ludim, al da nije bilo vas tu, neznam dali bi imala snage ponovo se dići na noge i kreniti dalje :/

[bodo]

Jako mi je žao

[stellita]

teško mi ju nazvati...kaj da kažem??? sve što kažem nema smisla........pustit ću je da odtuguje a onda nakon nekog vremena poslati joj možda sms ili nazvati...teško se postaviti kada čovjek zna koliko je nekome sada teško...i onda još ići gnjaviti.....

[sirius]

teško mi ju nazvati...kaj da kažem??? sve što kažem nema smisla........pustit ću je da odtuguje a onda nakon nekog vremena poslati joj možda sms ili nazvati...teško se postaviti kada čovjek zna koliko je nekome sada teško...i onda još ići gnjaviti.....

Ja mislim da bi joj bilo drago da ju nazoveš.Makar da samo pitaš kako je.
Pustit nekoga da odtuguje meni nema smisla jer netko ne odtuguje cijeli život,naravno,ako ste si bile bliske.

[stellita]

istina....tuguje se zauvijek...slažem se
ništa, morat ću ju nazvati....ma koliko god to bolno bilo...hvala sirius susjedo..

[sirius]

istina....tuguje se zauvijek...slažem se
ništa, morat ću ju nazvati....ma koliko god to bolno bilo...hvala sirius susjedo..

Ne moraš ju nazvati ako se dvoumiš.Ako ste bile bliske ,zovi.TUga i radost su dvije strane iste medalje.Rado djelimo radost ,ali tugu nismo navikli.Vjeruj mi ,ona sigurno ne očekuje da joj kažeš nešto što će ju utješiti,jer to i tako nije moguće.Ali mala pažnja,makar i plakale preko telefona ,sve je to život...
Znam da je i vjerojatno i tebi teško.Misliš si ,možda ,da je i tvoja priča mogla tako završiti.Ali ovo je njezina priča,a ti si tu samo prijateljica koja može ponuditi podršku ili samo poslušati njezinu priču ako je spremna za razgovor, i to je ljekovito...
Stvarno nije potrebno ništa više reći od "Žao mi je." i "Tu sam ako kako mogu pomoći."

[visnja08]

[bzara]

stellita, nazovi ju! ne moraš ništa reći, riječi su u takvom trenutku suvišne! običan "žao mi je" nekada znači puno više od pustih rečenica koje dugo planiramo i smišljamo!
vidjeti ćeš da će joj to puno značiti!
meni se preko foruma javila cura koja je došla u moj krevet nakon što su mene odveli roditi! prepoznala me opisu i vremenu događaja, jer je čula priče koje su kružila bolnicom! jako me ugodno iznenadilo čuti ju! i pročitati divne rečenice potpore i utjehe! svi mi volimo kad su ljudi uz nas i kad vidimo da nas razumiju!

[stellita]

javila sam joj se....i drago mi je da je poslušala davno dan savjet da ako se išta dogodi da se lijepo makne iz svoje sredine sa svojim m i ode negdje gdje će se moći obnoviti psihički koliko toliko...obećala je skoru kavicu pa se jako radujem i nadam se da će tako i biti.....

[bucka]

[lilium]

jako tuzno!
lijepo da si joj se javila!

[Danči29]

[bambus99]

[stellita]

moja draga cima je super snažna ženska!! Obnovila je svoju snagu i vjeru i ide dalje...redovito vas čita kaže i nalazi toliko pozitive. Cimo Bog vam podario vaše malo čudo već ove godine!!!

[bucka]

[RozaGroza]

[mandy]

ova me je tema sitila na moju cimu, još prije skoro 11 godina...ušla je u sobu oko 4 ujutro, držala se za leđa i trpila trudove bez i jedne riči i polako vadila stvari iz torbe i slagala ih u ormarić..najprije je izvadila jednu uokvirenu fotografiju, poljubila je i stavila na ormarić, a na slici jedna prekrasna mala djevojčica od 2-3 godine sa maramom oko glave; odmah mi je bilo jasno da je mala slatkica bolesna, a poslije kad je cima rodila prekrasnog dječačića ispričala mi je o svojoj maloj anđelici koja se godinu dana borila protiv bolesti i nije izdržala...neopisiva se tuga miješala u toj mojoj cimi i neopisiva radost dok je držala svog dječačića u krilu i gledala u njegovu sestricu na slici..tih nekoliko dana plakale smo svaki dan moja cima i ja, ona zbog svog anđela,godina izbjeglištva, muža koji je u svemu postao pijanac, a ja sretna što joj barem slušanjem mogu pomoći .... još ponekad priupitam poznanike za nju, dobro je, zdravi su...
godinama kasnije sve sam svjesnija kako je nemoguće riječima dočarati snagu majke i žene

[zarrin]

godinama kasnije sve sam svjesnija kako je nemoguće riječima dočarati snagu majke i žene[/quote]

istina

[stellita]

žena su nadbića......