Dobar dan... očuh... posao...mnogo pitanja

[aandreeja]

Drage supatnice,
u fazi sam kad ozbiljno razmišljam da napustim muža. Imam dvoje male djece.
Brak kao brak odavno nema smisla, a mislim da nikad nije ni imao. Ipak mi je teško donijeti odluku jer se bojim nekih stvari.
Zanima me koje od vas su imale očuha - kako je to bilo? Jeste li imali dobar odnos? I koje od vas imaju drugog muža? Kako to funkcionira s djecom. Ja nemam nikoga, nije da bih zato ostavila muža, ali teško mi je zamisliti da ovako mlada ostanem zauvijek sama, i onda mi se to pitanje automatski nameće...
A posao... eh, radim filantropski i plemenit posao, ali slabo plaćen. I previše vremena, previše smjena, previše je to teško za mene ako budem morala sama brinuti o svojoj djeci.
Razmišljam o svom biznisu, baziranom doma, pa ako i radim, da sam bar kraj djece; ako i platim nekog da ih pričuva, da sam im pri ruci.
Jel imate kakvih pozitivnih iskustava, da me ohrabrite? Ima li koja od vas da uspješno vodi svoj posao uz djecu, i to tako da je ipak posvećena prije svega djeci?

I zanima me ima li koja od vas da je ipak uspjela dotjerati muža u red, i ostati u braku - zbog djece? Moj muž je lijen, sebičan, egocentričan i tvrdoglav, i s godinama sam mu puštala sve da bude kako on hoće, jer bi se inače svađali dok ja ne bih popustila. Njemu je problem išta dati meni na volju, ma to ne možete zamisliti.

I tako ja živim unutar svojeg tijela, znači oblačim što hoću, i jedem što hoću, i isto tako za djecu, ali naša kuća, naše vrijeme, naši planovi, novci - sve to moj muž upravlja, i to loše jer se neće ništa dogovoriti.

On je zapravo vrlo željan toga da budemo skladni, on bi to htio, i nesretan je kad vidi da sam ja tužna, ili ljuta, i kune se da će promijeniti ovo ili ono, ali ne razumije nikako da nije poniženje dati drugome da odluči nešto tu i tamo, da bude kako druga osoba hoće. On želi - ali je razmažen, iz bogate obitelji, roditelji su ga dadiljali kao da je invalidan i on nije sposoban živjeti...

Jel neka od vas utjerala red u takvog čovjeka i ostala s mužem?

Nisam sigurna što je pametno.

[koryanshea]

aandreeja
jeste li pokušali s nekakvom terapijom za parove? ustvari zvuči kao da se TM ne bi baš lako dao nagovorit na to, ali ako shvati da razmišljaš o odlasku i da je TO ono što treba poduzeti da ne odeš - bar za početak - isplati se probati.

[Tata!]

aandreeja, teško je iz tako malo podataka shvatiti i doživjeti tko je u stvari uistinu tvoj muž, da bi ti se dao pravilan i sveobuhvatan savjet, mada će ti siguran sam velika većina ovdje jedva dočekati uzvratiti slijepom podrškom i pljuvačinom prema takvom čovjeku, što će tebi možda i goditi iako u konačnici sigurno nije ni jedino, ni najbolje rješenje... uostalom i sama si dala tendenciju podrške prozivajući sa "moje supatnice", iako patništvo doista nema spola, pa čak niti ovdje...

Pa obzirom da nisam "supatnica", a svakako sam prošao kroz kalvariju patništva i ponižavajućeg života u braku i raskida i razdvojenog života od svog djeteta, pokušao bih ti dati savjet da prije negu učiniš taj drastičan korak probaš vašoj zajednici dati šansu preko nekog Obiteljskog savjetovališta. Prvenstveno me na to ponukao slijedeći citat:

On je zapravo vrlo željan toga da budemo skladni, on bi to htio, i nesretan je kad vidi da sam ja tužna, ili ljuta, i kune se da će promijeniti ovo ili ono, ali ne razumije nikako da nije poniženje dati drugome da odluči nešto tu i tamo

Dakle on doista ima volju i želju za sretnom obitelji, iako očito ne može dokučiti razloge tvoje tuge i nezadovoljstva, pa ako dopustiš da neka autoritativna osoba, sa deklaracijom psihologa, pokuša razjasniti mu da ti proživljavaš veliko nezadovoljstvo i frustraciju time što ti se neda sloboda u odlučivanju, možda ga to duboko zamisli i poluči velikih rezultata i promjena u njegovom ponašanju. Osim toga doista se isplati i vis-a-vis djece... imate dvoje djece, nemožeš ni zamisliti koji će to kaos izazvati u njihovim glavicama i dušicama, a kad se i to nekako smiri da kako tako klapa, ostat će ti paklena borba razapetosti između novog poduzetnog pothvata i skrbi i brige za djecu. Nije to mala stvar!

Ako još uvijek postoji ljubavi prema ocu tvoje djece, ako nije iščezlo ni poštovanje i osjećaš li da se možete pomaknuti s mjesta ukoliko se promjene neke stvari, daj šansu svojoj zajednici i pronađite savjet stručne nepristrane osobe! Pa ako ni to ne poluči rezultata onda ćeš bar mirnije savjesti imati alibi za slijedeći korak, uvjerena da si doista dala sve od sebe.

Sretno!

[Joe]

slažem se sa tatom u većini osim u potcjenjivačkom odnosu prema forumskoj populaciji, koju nalazim izuzetno predvidljivom i iritantnom.

koliko su ti stara djeca? mislim, s vremenom postaje lakše, i obnavljanje veze postaje moguće, tako da nemoj gledati na svoj brak kao na bezizlaznu situaciju.

pred cca godinu-dvije sam bila u sličnoj poziciji kao ti, srećom nisam otišla, i danas je 100 puta bolje.

[aandreeja]

Hej, ljudi dragi, i muski i zenski...
Probali smo mi i terapiju i sve... nesto s njim nije bas kako treba, al nije on siroti tema...
Ja sam postavila ovaj topic zbog
1. ocuha i djece / kako to funkcionira kod razynih ljudi
2. jel ima koja mama koja vodi svoj posao uz djecu i da to funkcionira / da ima i vremena i novca i snage za djecu... ako znam samo jedan takav primjer / znaci da se i to moze...

[pomikaki]

aandreeja, dobrodošla, ja ti nisam supatnica (ili možda... jer sam u braku ali ponekad bih mm-a opisala sličnim epitetima, on mene puno voli ali slabo razumije, isto su ga roditelji razmazili preko mjere i nekad je prilično teško s njim. Trenutno radimo na tome da ga dotjeram u red ).

Moj komentar je - sve što pišeš je moguće, ali mnogima ne uspije. Može ti netko dati svoje osobno isustvo, ali što to znači kad ta osoba nisi ti? Mislim da moraš biti sigurna što želiš, i biti spremna biti i sama s djecom, i s malo novaca i malo vremena, radije nego ostati u takvom braku. Kad to riješiš sa sobom, znat ćeš što ti je činiti.

[samamama]

[quote="pomikaki"]

Moj komentar je - sve što pišeš je moguće, ali mnogima ne uspije. Može ti netko dati svoje osobno isustvo, ali što to znači kad ta osoba nisi ti? quote]

i ja potpisujem.

ali kada vec trazis neko iskustvo.. i meni je bilo jako tesko odluciti se na rastavu.. pogotovo zato jer sam bila i dosta mlada ( a i sada sam ), rastala sam se vec sa 25., nisam niti imala neki stalni posao niti puno pomoci sa strane, sa bebom od par mjeseci. Međutim, sve se moze kad se hoce... i raditi i organizirati sebe. Ne znam koliko su ti djeca stara, meni je vrtic bio spas i nikada nebi mogla ostati doma i raditi od doma, ja za to jednostavno nemam snage, kada radim mi treba koncentracija i mir a sa djetetom uvijek nesto treba pomoci, dodati, objasniti...

Kad god sam imala strahove dali cu ja to moci, podsjetila bi samu sebe da su i druge manje sposobne od mene uspjele sve to napraviti, i odmah bi ja dobila novi nalet energije.

Sto se tvog braka tice ( iako to nije pitanje tvog posta.. ) mislim da treba pokusati i pokusavati do krajnjih granica, to sto se tvoj muz "zeli" promjeniti je mozda dovoljno da gradite dalje,. moj se nije htio mjenjati i uopce niti jednog trenutka nije bio misljenja da nesto radi pogresno, pa tu nije bilo puno pomoci.

Po mom misljenju, djetetu i tebi ce uvijek biti lakse zivjeti sa bioloskim ocem, nego sa ocuhom ( barem sto se tice odnosa sa djetetom..) pa rastava ipak treba biti zadnja solucija, a trazenje ocuha i zamjenskog roditelja daleko nakon toga. Prije ili kasnije dođe sukob sa ocuhom oko djeteta koje nije njegovo.. ne kazem da sa bioloskim roditeljima nema problema, ali ipak mi se cini da je ovo lakse rijesiti...

[bleeda]

ja bih se ovdje složila s pomikaki.

ja sam u kratkim crtama:
- majka 14 mjeseci stare bebice
- maćeha (kako god to zvučalo ružno) dvejma djevojčicama od 7 i 11 godina
- MM i ja radimo u našoj firmi , radimo od doma tj ured i radiona su nam u istom dvorištu

koji su porblemi? evo nekoliko njih:
- sa djecom je nekad super, nekad malo teže ali ide...treba jako puno strpljenja i razumijevanja
- kombinacija vlastitog posla od doma je katastrofalno loša jer hoćeš nećeš na kraju počneš raditi i navečer, i vikendom...godišnji nismo imali već 3 godine

Ipak, nemogu reći da sam nesretna, nisam. Imam divnu obitelj, solidan posao, sve to ima svoje uspone i padove ali ako ti bilo tko kaže da mu je sve savršeno - laže. nemože nikad biti sve savršeno.

Ako se razvedeš, imat ćeš uspona i padova, ali to će proći i sjesti na svoje mjesto.
Ako kreneš sa svojim poslom isto tako imat ćeš uspona i padova a da li ćeš uspjeti ovisi što ćeš raditi i koliko ćeš raditi, to ti nitko nemože garantirati.
Jedino, činjenica je da ako to sve (razvod i posao) pokreneš u kratkom periodu jedno za drugim bit će ti poprilično teško. zato bi moja preporuka bila ako se rastaneš, prvo sredi svoje misli i osjećaje, budi uz djecu što više možeš dok prođe onaj najgori period pa tek onda počni sa svojim poslom.

[Vishnja]

Potpisujem Joe.
I, evo, samamama ti je dala primer iz svog zivota. Sve se moze, ali i ja verujem da vredi pokusati sacuvati brak, naravno, uz strucnu pomoc i na zdravijim temeljima. Doklegod postoji volja za promenom, verujem da ima i ljubavi, i u takav brak vredi ulagati. Ti najbolje znas koliko snage nalazis u sebi za tako nesto, isto kao i za razvod i mahom samostalnu brigu o deci. Neko ti je takodje lepo rekao - kad budes znala sta tacno zelis, bice ti lakse i da delas u tom pravcu...sretno, u svakom slucaju. I javi kako ide...

[Vishnja]

ja bih se ovdje složila s pomikaki.

ja sam u kratkim crtama:
- majka 14 mjeseci stare bebice
- maćeha (kako god to zvučalo ružno) dvejma djevojčicama od 7 i 11 godina
- MM i ja radimo u našoj firmi , radimo od doma tj ured i radiona su nam u istom dvorištu

koji su porblemi? evo nekoliko njih:
- sa djecom je nekad super, nekad malo teže ali ide...treba jako puno strpljenja i razumijevanja
- kombinacija vlastitog posla od doma je katastrofalno loša jer hoćeš nećeš na kraju počneš raditi i navečer, i vikendom...godišnji nismo imali već 3 godine

Ipak, nemogu reći da sam nesretna, nisam. Imam divnu obitelj, solidan posao, sve to ima svoje uspone i padove ali ako ti bilo tko kaže da mu je sve savršeno - laže. nemože nikad biti sve savršeno.

Ako se razvedeš, imat ćeš uspona i padova, ali to će proći i sjesti na svoje mjesto.
Ako kreneš sa svojim poslom isto tako imat ćeš uspona i padova a da li ćeš uspjeti ovisi što ćeš raditi i koliko ćeš raditi, to ti nitko nemože garantirati.
Jedino, činjenica je da ako to sve (razvod i posao) pokreneš u kratkom periodu jedno za drugim bit će ti poprilično teško. zato bi moja preporuka bila ako se rastaneš, prvo sredi svoje misli i osjećaje, budi uz djecu što više možeš dok prođe onaj najgori period pa tek onda počni sa svojim poslom.

X
bleeda, potpis ti jeee

[Loli]

Ja se mogu uključiti u onom dijelu koji se odnosi na očuha.
Kad su se moji starci razveli, tata se odmah oženio. Ta žena je bila cruela tip maćehe; jedna užasna, užasna žena koju sam ja mrzila (dijelom vjerojatno pod utjecajem moje mame), a ni ona nije voljela mene. Nakon 8 godina tata se i od nje razveo.
Mama se isto udala, njen muž je bio ok. Ništa ružno protiv njega ne mogu reći, iako nije bio osobito angažiran. I oni su se rastali, ali kako imam poslusestru iz tog braka, s njenim tatom sam povremeno u kontaktu, lijepo popričamo, on mene nazove ako misli da mu mogu nekako pomoći i to je meni ok. Znam da uvijek pita za moju djecu - sve u svemu, odnosi vrlo korektni. Da mi zatreba neđšto u čemu bi mi on mogao pomoći, iako nije više s mojom mamom u braku, znam da bi dao sve od sebe.
Tata se pomovo oženio, treći put, ima sad već više od 10 godina i s njegovom ženom imam dobar odnos. Ima uspona i padova, ali tako je u svim odnosima. Mama isto toliko godina živi s jednim muškarcem; nije se udala, ali kao da je nakon toliko godina. S njim nemam tako razvijen odnos jer su nam interesi bitno različiti, ali on je stvarno ok.
Moji roditelji godinama i godinama nisu mogli biti u istoj prostoriji a da se nešto ružno ne dogodi; unatrag nekoliko godina, bar dva puta godišnje svi (i njihovi partneri, naravno) dođu kod nas na neki ručak ili proslavu i sjede za istim stolom. Ne komuniciraju previše, ali atmosfera uvijek bude ok.

Nakon svih tih godina, kad pogledam unatrag, ili kad bi moja djeca bila u pitanju, ovako mislim: nije lako imati rastavljene roditelje, pogotovo ako su oni u trajnom konfliktu. Ipak, novi partner roditelja, pod uvjetom da je normalan, proširuje socijalnu mrežu djeteta; djete u životu ima više osoba na koje se može osloniti. Uspostavljanje odnosa između očuha/maćehe i djeteta, ovisi isključivo o odrasloj osobi i kakve granice i pravila odrasla osoba nametne, takav će imat odnos s djetetom.

Ja svoje oćuhe i maćehu smatram bogatstvom, iako mi ponekad toliko idu na živce....ma skoro kao da su mi roditelji

[Kaae]

Imam ocuha vec oko 25 godina (sluzbeno oko 16) i nista nam svima ne fali. Odnos s njim je bolji nego s ocem. Nije bilo savrseno, i jos uvijek nije, ali savrsenstvo ne garantira niti biolosko roditeljstvo. U prici je bila i pokoja tzv. maceha, ali o tome nemam sto reci jer niti jedna nije nikako utjecala na nase zivote.

Mislim da ti je svakako prerano razmisljati o ocuhu, jos uvijek si u braku. Ako ocuha bude, bit ce ga i svi ce ostati zivi i, vrlo vjerojatno, zdravi.

[LilacDream]

2. jel ima koja mama koja vodi svoj posao uz djecu i da to funkcionira / da ima i vremena i novca i snage za djecu... ako znam samo jedan takav primjer / znaci da se i to moze...

Ja se javljam zbog ovog pitanja, želim ti pružiti podršku u tvojim idejama i reći iz svog primjera da se može.
Imam svoju tvrtku i ured u sklopu stana. Teško je ukratko opisati kako sve funkcionira, naravno da ima težih i lakših dana, naglasiti ću samo da mi nikada nije bilo ugodnije i bolje raditi nego sada kada je moja djevojčica kraj mene a posebno kada se smije, igra ili pjeva. Ukoliko se može organizirati da netko čuva djecu dok ti radiš, nama se ova kombinacija pokazala najboljom, L. se igra, zadovoljna je, zajedno smo, ja radim a opet sam tu kraj nje.
Želim ti od sveg srca ostvarenje tvojih planova

[GrgurovaMama]

ja također kao pomakaki pokušavam svog MM-a dovesti u red...ovih dana čak sam jako često također zamišljala život kao samohrana majka...imamo dijete 13 i pol mjeseci...ali nekako mislim da se zbog tog malca treba još boriti...i imam takvu namjeru...

imam i očuha i mačehu mada te izraze inaće ne upotrebljavam nego njihova imena...imam ih čitav život...moji su se rastali kad sam imala godinu dana i oboje jako brzo krenuli u nove živote...

iz tatinog novog braka imam 2 prekrasne poluseke koje volim kao da su mi prave i koje su mi najbolje prijateljice...razlika je među nama 8 i 6 godina...ne mogu zamisliti život bez njih i tako je oduvijek

mačeha...hm...imali smo uspone i padove..nekad je prava cruella kao što je već netko napisao ali ne samo prema meni nego je jednostavna takva osoba...moja seka- dakle njena prava kći ju u mobitelu ima upravo pod tim nazivom- CRUELLA

očuh...prekrasan čovjek ali nikad nisam s njim bila prebliska...sve je to nekako u rukavicama...ali opet jer je poseban na svoju ruku

a da bi priča bila još ljepša sad sam i ja ta "cruella" iliti mačeha...MM iz prvog braka ima kćer od 15 godina i ona u principu živi sa nama...ljudi dragi...ne znam da li znate ali to je jako naporan i težak posao...osobito jer su u pitanju te godine- pubertet a dijete nije tvoje da te ponekad čuje šta ga ide...

dakle...zaključak bi bio- može očuh/mačeha/posinak i sl... biti ovakvi ili onakvi, krasni ili grozni ali u nijednoj varijanti nisam uspjela stvoriti totalnu bliskost (osim sa polusestrama)...ipak ti negdje u glavi uvijek leži da se s njima ne možeš razgovarati, ponašati kao sa nekim ko ti je pravi...jer se sve krivo može protumačiti i jako dobro moraš razmišljati prije nego nešto kažeš...trenutno sam u strahu od one slavne rečenice: "ti mi nisi mama, nemaš pravo mi to govoriti"

ali opet kao što je netko već rekao- lijepo je imati više ljudi oko sebe u životu na koje možeš računati jer znam i sigurna sam da ikad dođem nedajbože u neku groznu situaciju, svako od njih bi mi bio na raspolaganju...

eto to je moje skromno iskustvo...

[samamama]

grgurova mama.. bas ti je ljepo iskustvo

inace, ja sam dijete iz drugog braka, pa su moje polusestre imale ocuha i macehu kako ih vi to nazivate.. pa bas ne mogu reci kako im je bilo, mislim da je bilo ok.

međutim.. ja se ful bojim te situacije da budem nekome "maceha".. moj sadasni nazovi decko ima dvoje djece iz prijasenjg braka ( 6 i 12 godina ).. to je jedini razlog iz kojeg se bojim sa njih upustati u nesto trajno. Iako, djecu sam upoznala i ok su, sigurna sam da bi se slozili super, i oni su prema mom djetetu ful njezni i pazljivi ( kao i on.. a moje ima 2 i pol ).
Ipak, ono cega se ja ful bojim su varijante koje se mogu dogoditi, da se npr nesto desi njihovoj mami i da klinci dođu zivjeti sa nama ( sto i nije tako nevjerojatno jer je npr. mama od moje 2 polusestre umra vrlo mlada, pa su zivjele jedan period sa nama.. dok nisu krenule zivjeti same ).
E toga je mene ful strah.. u casu bi dobila jos dvoje djece, jer jedno su vikendi, a nesto sasvim drugo je zivot koji se najednom iz dvoclane obitelji pretvori u peteroclanu, a da ne zamisljam da bi imala jos djece ( sto mi je zelja)..
To sa ocuhom i macehom moze biti prilicno komplicirana situacija i da sam mogla birati uvijek bi pokusala sacuvati ono sto imam sa bioloskim ocem mog malog, da je pokazao i jednu sekundu ovog sto kazes da tvoj pokazuje ( da kaze da mu je zao i da ce se promjeniti ) mislim da bi se zvjerski trudila odrzati nas.

[doroty]

Eto i nas četvoro na forumu .
Sin 12 maza i zafrkant , kći 14 pubertetlija i buntovnik ,
mama u najboljim godinama i novi muž koji se silno trudi ,
plus bivši muž zapreka( djeci nabija osječaj krivnje) .
Komplicirano do boli .
Pokušavamo svi skupa zadržati svoje dostojanstvo
a istovremeno profunkcionirati kao obitelj .
Teško je sve to skupa poštelati ali kad se osvrnem malo iza sebe i stanja kakvog smo imali
sretna sam.
Trebati če nam vrijeme jer ja i djeca još vučemo prošlost za sobom , stare navike i laži.
Mislim da ćemo ja i muž uz veliki trud ( mi smo stariji ) i mudrost uspjeti stvoriti novu i ljepšu obitelj.
Eto to je moje iskustvo zasad , pratiti ću forum pa vas povremeno obavještavati o napretku jer smo tek na početku .