 |
|||
s koliko su krenuli u školu?
Pozdrav svima!
Mi ćemo uskoro dorasti vašu dobnu skupinu, pa nas zanimaju iskustva
iskusnijih roditelja.
Molila bih iskustva mama proljetnića koji su se morali dvoumiti dali da dijete pošalju sa 6 i skoro pol ili 7 i skoro pol, kako su zadovoljni sa svojom odlukom.
Pogađate, rođendan nam je početkom travnja.
Hvala
Nisam školarka, nisam mama, ali ja bi rađe dijete poslala sa 7 godina.
Možda bi bilo dobro otići kod psihologa da procjeni da li je dijete spremno. Ja sam išla sa nepunih 6 (krenula u rujnu, rođendan u listopadu), ali bila sam presretna (ali i prošla sam opsežnija testiranja u psihološkom i fizičkom smislu) dok je moj brat krenuo sa 7 i tekođer bio spreman i zadovoljan. ovisi o djetetu.
Stariji je napunio 7 i krenuo u skolu.
Mladji je krenuo sa 6 godina i 7 meseci,najmladji je u razredu i iako je pokazao zrelost na svim testovima,i odlican uspeh kasnije,ipak smo se malkice pokajali.Mislim da bi bilo bolje da je krenuo godinu kasnije.
Moj je krenuo sa 6,5, i to zato sto mi je bilo prekomplicirano dobiti odgodu (mislim da bi mu taj proces donio stetu). Da je bio rodjen pocetkom travnja, ni sekundu ne bih imala dileme.
Anchie zasto ti je bilo prekomplicirano dobiti odgodu? Sta ste sve morali proci da bi dobili odgodu? Naime, moja je rodjena 15.03. i namjeravam je dati sa 7,5 godina u skolu.
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=72063
pogledaj malo ovo
i ja sam bila u istoj dilemi
mi smo na kraju donjeli odluku da ne tražimo raniji upis
i mislim da smo dobro napravili
ona je sasvim zadovoljna u vrtiću
s njom je od stare grupe ostala još curica rođena početkom trećeg mjeseca, ali su roditelji tražili odgodu
a našla si je i novo društvo
i ni jednom nije izrazila želju za školom ili žaljenje što ne ide
uživa doma i u vrtiću, spava do poslije 8, ja kad stigem odem ranije po nju u vrtić, pa se lijepo šetamo
godina dana mira
Stariji sa 7 godina i 4 mjeseca. Mlađi sa 7 godina + 3 tjedna.
Nikad nismo požalili, niti nam je padalo na pamet da ih dajemo ranije, ali rođeni su tako da nije bilo velikih dilema... Ja nekako uvijek mislim da je manje zlo 6 mjeseci prekasno nego 6 mjeseci prerano - u toj dobi to puno znači, ali to je individualno. I imam dečke... S druge strane, JA sam išla u školu sa 6 godina i 2 mjeseca u ONO vrijeme i to je isto dobro ispalo, tak da nemam zapravo pametan savjet. Gledaj svoje dijete i dobro razmisli što je baš za njega najbolje.
Ja mislim da je za decke pogotovo vazno da ne krenu ranije,cure su ipak zrelije.
Mada,ja sam krenula s 6 godina i 4 meseca,uvek bila najmladja i nekako mi je falila ta jedna godina
Drago mi je to pročitatialeksandra70vanja prvotno napisa
:D :D :D
aleksandra thanks na linku, citala sam ja tvoj topic kad je bio aktualan. nemam ja dileme sta se tice kasnijeg odlaska u skolu, ja sam apsolutno za to. ali mene muci ako ce mi raditi probleme da mora krenuti sa 6,5 jer rodjena je 15.03. a svi rodjeni do 01.04. bi trebali sa 6,5 krenuti. pa sam zato htjela pitati anchi zasto joj je bilo komplicirano traziti odgodu, jeli joj komisija nesto komplicirala i kako?
i aleksandra mislim da si odlicno napravila sto ju nisi dala ranije u skolu. zato i ja hocu jos tu godinu ju ostaviti u vrticu . a k tome ime i odlicno drustvo i lijepo joj je
nevena moja starija je rođena istog datuma i oni moraju u školu sa 6 1/2 god. , ako želiš da ide kasnije morat ćeš tražiti potvrdu od psihologa da nije spreman za školu; mlađa je rođena u 4.-om mj i krenula je sa 7 1/2 i razlika je ogromna, prvenstveno u zrelosti i odnosima unutar razreda, ona koja je krenula sa 6 1/2 i najmlađa je u razredu stalno ima "prigovore" da je "bebica" i "još dijete" od svojih kolegica; što se tiče ocjena najbolja je u razredu, tako da to nije mjerilo što se tiče učenja; moj ti je savjet - radije sa 7 1/2 (škola čeka nigdje neće nestati, a godinu dana igre u vrtiću ili doma više neće dobiti natrag)
mandy thanks tako i ja isto mislim i zato hocu da ide kasnije. A nista ostaje mi nada da nece praviti neke probleme (mislim komisija) i da cu dobiti tu potvrdu psihologa da nije spremna za skolu.
Sad moram pohvaliti naš vrtić jer oni već u jalicama formiraju grupe kako će kasnije kretati u školu. Znači granica grupa je 1.4. tako da je moja mala od početka najstarija i skroz je naviknuta na tu generaciju djece, koji mjesec mlađu od sebe. Točno osjetim razliku kad se družimo sa djecom koja su par mjeseci starija, to je još uvijek velika razlika.
KayaR jel to govoriš o sinu rođenom u siječnju?
Moja je mlađa kći siječnica, pa me zanima jel ima koga tko
je odgodio i u takvom slučaju (znači da kreće sa 8g - 4mj)
Mladji je napunio 6 godina 9.01.i krenuo te godine u prvi razred,znaci nije imao jos 7 godina.
Kada je stariji isao na testiranje(godinu ranije)psiholog je rekao da je granica 31.03.i da sva deca starija od tog datuma moraju poci u skolu.
Kao,po sili zakonajedino ako se na testiranju proceni da dete nije zrelo za skolu.I tako je on procenjen kao zreo "morao" poci.....
Sve je on postigao ali je bio spor :/ cini se da mu je falila ta godina...
Sada je treci razred i sve je ok,ali je nalmladji,s njim u razred idu deca skoro godinu starija,i to je ,izvin'te,ogromna razlika
Kod nas postom dobijes krstenicu(krsni list)tog proleca kada su upisi,za dete koje polazi u skolu(poklon od grada blabla)i moj Damjan dobije sledece godineToliko o zakonu....
Znam za decu koja su krenula sa 8-4 meseca,ima ih.Dete ostane jos godinu u vrticu.Znam ih par koji su trebali poci s mojim starijim a ostali su u grupi s mladjim jos godinu.E sad,zbog obaveznog predskolskog,ne znam kako se to regulise,tj ta deca idu 2x u predskolski...
Tako je za sada kod nas.
Moja je krenula u školu sa 6,5.
Rođena je 18.3.
Njamlađa je u razredu, ali i najbolja po učenju.
Baš sam danas bila nai nformacijama i učiteljica mi je to rekla bez imalo suzdržavanja.
Temeljita je, sve izvršava savjesno, osim škole ide još na klavir, taekwondo i folklor.
Da ima valjda još 3 slobodne aktivnosti, mislim da joj ne bi bilo previše, ali nekako ne dozvolim više 8mada me gnjavi da ju upišem na engleski, a iz ona maltene razgovara sa mnom i MMom engleski kod kuće, veći dio vremena; naime MM je živjeo u Australiji kao klinac).
Kad je napunila 6 godina, molila me svaki dan da je ispišem iz vrtića, da joj je tamo dosadno i da ona želi ići u školu.
Tako da ja nikakvu odgodu nisam tražila.
U glavi je ona točno stara onoliko koliko je i po kalendaru.
Što se igre tiče, još je pravo dijete i baš mi je drago da uživa u igri.
Ovo sve pišem kako bi mame vidjele da ne mora značiti da ako dijete ima 6,5 da nije spremno za školu. Moja je spremna još od 5,5.
A možda je to i utjecaj obitelji, jer uvijek svi pozitivno pričamo o školi i školovanju općenito.
A. je rođen 25. 3. i krenuo je u školu s malo manje od 6.5 godina. Za njega je to bila prava odluka, bio je spreman za školu, radovao se i uživao u prvom razredu, što se nastavilo do sada kad je četvrtaš.
Zato sto sam znala kako nasa sk dr razmislja i sto bi sve morali proci da dobijemo odgodu (iskustvo mame koja je to prosla godinu prije nas). I procjenila sam da bi mu taj proces donio vise stete nego koristi.
A opet druga frendica je ove godine dobila odgodu bez nekih velikih problema, i to samo zato sto je sk dr sklona poslusati roditelje. Iako im je rekla da ona ima naredbu da se svi moraju upisati. Dakle ovisi o tome koliko se sk dr drzi te upute.
A u vrticima u zg nema mjesta, i vjerujem da je to jedan od razloga zasto je naredba da se svi upisuju u skole (jer su skole prazne).
poznanica, čiji je mali rođen krajem 3. mjeseca. dobila je odgodu bez da je pitala
rekla je da su kod njih odgađali svu djecu u 3, a i dio 2. mjeseca
kao zbog emocionalne nezrelosti
ali zapravo jer nema mjesta u školi
Malešnica
ona je jako zadovoljna zbog toga
ali je žalosno da odgodu/neodgodu određuje bilo što drugo osim interesa i dobrobiti određenog djeteta
ja sam linkala na onu temu baš radi debeljuce, jer je u istoj situaciji u kojoj smo mi bili ove godine
i tu nema univerzalnog riješenja
i kao što su mene tješili, vjerovatno i nema neke velike greške, ako je dijete na granici, i nema neka velika odstupanja u razvoju i ponašanju
ako ide i ranije i kasnije neće ni jedno biti strašna greška
možda da smo krenuli u školu, bi bili zadovoljni
i možda bi sad govorila da mi je baš drago da smo krenuli
možda...
naša odluka je takva kakva je, i suprug i ja smo bili nekako srcem za to
puno smo o tom razmišljali, puno razgovrali, skupljali iskustva, gnjavili ljude i na forumima i u RL
mene nije bilo strah učenja
mislim da je program prilagođen prosjeku
a moje dijete je prosjek i nema razloga da bi imalo problema sa savladavanjem programa
bilo me strah emocionalne i socijalne zrelosti
konkretno moja V je jako povodljiva
sklona idolopoklonstvu
i mislim da joj je, kao takvoj, bolje da ne bude najmlađa
mislim da će kao starija biti manje sklona manipulacijama
ja tako mislim, dal je ispravno, ne znam
mislim da će joj biti lakše sa 15 odrediti u koju će srednju, sa 19 koji će fax, ako će studirati, nego sa godinu manje
sad me malo muči što će joj u razredu svi dečki bit mlađi, morat će hvatat piletinu
to su sve bila moja razmišljanja
za moje dijete
a svatko zna svoje, i što je za njega najbolje
možda sam kao majka jedinice htjela još malo duže imati malo dijete, ne gurati je u ranije sazrijevanje..
ma svašta se meni po glavi motalo
i racionalno i iracionalno
a na kraju je odlučilo srce, osjećaj da je za nju bolje da se još igra
nadam se da je ta odluka dugoročno bolja za nju
I mene je bilo strah te emocionalne nezrelosti.. no za sada stvari funkcioniraju vrlo dobro, i nadam se da vrijeme nece pokazati da smo pogrijesili.
moj je malac među najstarijima u vrtićkoj grupi, i mogu ti reći da to sa dobi nema previše veze.
dapače, on se bolje snalazi sa starijima - trebala bih ga upisati odmah u treći razred.
zasad vas samo pomno pratim. 8)
ja nekako mislim da su svi mali Francuzi emocionalno nezreli kad s 5 godina kreću u školu
mali Amerikanci i Njemci sa šest
jedino mi moramo čekati 7, a ponekad bi bilo poželjno i 8. fakat ne razumijem zašto.
i ne, nije stvar u planu i programu, niti u lakšem i težem, niti u broju djece na jednu učiteljicu. svi uče isto. u razredu moje kćeri je 18-ero djece, nije 30 ili 33.
kakvo je to dijete koje je emocionalno zrelo za polazak u prvi razred hrvatske škole?
i što je vama, koji ste krenuli u školu sa 6, točno falilo u toj jednoj godini?
i što točno znači da škola neće nikuda pobjeći? možemo li onda desetogodišnjake upisivati u prvi razred jer imaju cijeli život za školovanje?
Nase skole se BITNO razlikuju od skola vani gdje klinci krecu s 4 ili 5. Da mi je skola ko ona gdje idu Ancicini klinci, ihaaaaj..
Pa pogledaj samo tezinu torbe koju moraju behandlati nasi klinci u prvom osnovne? Cinjenicu da moraju sjediti 45 min.. cinjenicu da je sve kruto strukturirano (a znam da to nije slucaj vani, niti u stranim skolama u hr).
I ja sam isla sa 7,5 a gle me sad
Problem kod nas je ta krutost u skolama, velika ocekivanja itd. A sama psihologica nam je rekla da svako dijete ima svoj tempo kod te emocionalne zrelosti, to se ne moze na silu natjerati. I problem je taj sto ZNAM slucajeve roditelja koji su upisali klince sa 6 pa poslije lupali glavom od zid jer se naravno ispostavilo da su klinci nezreli, ali nitko im se nije potrudio ukazati na to u procesu upisa u skolu, i tada NEMA natrag! tak je kak je.
A da ide godinu dana kasnije, u zivotu mu faliti nece, a vjerojatno ce sigurno postici taj nivo zrelosti da je u stanju nositi se s obavezama koje nosi skola kod nas.
I da se nadovezem...
I taj prerani upis, ta nezrelost se onda nerijetko reflektira na daljnje skolovanje. Dijete odbija skolu, mrzi skolu itd itd itd.
jos jedna bitna stvar je da se u skoli vecina djece prvi put nadje u situaciji da ih netko procjenjuje, i da ocjena moze biti i losa.
U vrticima toga nema (ili bar ne bi trebalo biti) - tamo se (bar nacelno) njeguje individualnost i osobnost, gotovo sve aktivnosti su izborne, i nema ocjena.
U skoli su djeca prisiljena raditi i ono za sto mozda nemaju talenta ili im ide tesko, za to ih se ocjenjuje i usporedjuju se s ostalima.
Za dobiti losu ocjenu, ili shvatiti da jednostavno nesto radis losije od ostalih, dijete treba biti prilicno zrelo, a da bi moglo reagirati konstruktivno.
daj, anchie, u prvom razredu svi uče iste stvari.
mali francuzi u prvom uče tiskana slova i čitanje, matematiku zbrajanje i oduzimanje do 20, ne znam imaju li strani jezik kao naši, ali što misliš što naša djeca uče na satu stranog jezika u prvom razredu osnovne škole? nepravilne glagole? simple past tense?
uče li mali ameri, kanađani ili njemci o godišnjim dobima i lijepom ponašanju? ne?
pa tvoje dijete je krenulo u prvi razred i znaš što radi iz svakog predmeta. ne znam što je u prvom razredu teško a da to šestogodišnjak ne bi mogao svladati.
a neću niti započeti o radnim navikama i nepostojanju istih. ne znam za vašu djecu, ali moje dijete prije polaska u školu nije imalo nikakve radne navike u smislu da je postojalo nešto što se redovito moralo napraviti. naravno da je djetetu polazak u školu gdje je obveza svakodnevna onda šok. mislite da će sedmogodišnjak to zbeandlat bolje od šestogodišnjaka? ja ne mislim. ja mislim: što ranije to bolje.
i ne vjerujem u stav da se radne navike mogu steći bilo kad i da za njihovo učenje nikad nije kasno.
nemam pojma što znači zbeandlat
Nije istina da u 1. razredu svi uce iste stvari. BiH ima sada obvezno 9-godisnje skolovanje.
Prvi razred odgovara onome sto se kod nas radi u maloj skoli ili zadnjoj vrtickoj godini.
Ma mogu djeca u skolu i sa 5 i sa 4 godine ALI program mora biti primjeren.
Ja sam dobro razmislila o tome da li moji sinovi mogu FIZICKI izdrzati zahtjevni produzeni boravak. Mogu biti superpametni, ali ako im je to fizicki tesko i emocionalno naporno (a sjede u skoli dulje nego sam ja na poslu) bolje im je da krenu godinu dana kasnije.
Offt. svidjaju mi se ovi purgerski izrazi tipe "zbeandlat"...
Da napravimo purgerski rjecnik? A ja cak nisam Zagrepcanka, neg dotepenka...
a da ne spomenem to da kad bi škola bila obvezna sa šest, prvi razred bi bio još lakši
ali pričam šuplje priče, znam
i ovakvo razmišljanje će me vjerojatno držati do prve lektire
evo me
Super sazeto!
I nikako nije svuda isti program Sladjana, a i ak je isti program, pristup djeci je drugaciji od ucitelja do ucitelja. Neznam kome da ja zahvalim na nasoj uciteljici i stavovima koje ona propagira, jer da ona nije takva, slutim da bi smo vec imali slucajeva kad suze lete metrima u zrak.
Ili dobijes uciteljicu o kakvoj mi je pricala frendica, gdje klinci na HJ vec pisu recenice. Pa ti vidi kako bi to tvoje dijete behandlalo koje jos uvijek nezna niti jedno slovo (jer navodno ne trebaju znati slova prije polaska u skolu, yeah right).
Nikako nije isto jel djeca moraju sjediti 45 min, ili sjede na podu na jastucima i uce slova kroz igru i zezanciju (ili modeliranju puzeva da bi kroz to dosli do slova P) ili to odradjuju kroz tih 45 min kada trebaju sjediti i pisati (a pisanje i crtanje im npr ne ide)
Moje dijete ima poprilicno energije, ali vidno je to kako on sada odlazi u 9 spavati SAM jer kuzi da je MRTAV umoran i da nece imati snage dici se ujutro ako ne ode leci. Nije to uopce lak tempo za njih.
Takoe
I ja kad sam vidjela raspored svog djeteta.. ajme.. on 3 dana u tjednu ima 5 sati, i 2 dana 4 sata :shock:
Ja se sjecam sebe da smo imali i dana s 3 sata u prvom osnovne, vecinom 4.
Uzasno puno se ocekuje od danasnje djece, od tezine torbe do kolicine koncentracije.
ali kao što rekoh: da idu ranije, program bi bio lakši.a da ne spomenem to da kad bi škola bila obvezna sa šest, prvi razred bi bio još lakši
ne misliš li da bi bilo lakše da krenu sa 5 ili 6 uz lakši sadržaj, nego sa 7 uz pet sati po 45 minuta dnevno?
i što da ja sad kažem, kad mi dijete nikad nema 5 sati, pisalo je rečenice iz prirode, i nije znalo čitati kad je krenulo u školu.
čak štoviše, prvi tjedan škole nam je bio užas i katastrofa ali samo zbog škole kao takve, ne zbog plana i programa.
a da smo krenuli sa skoro 8, bilo bi nam još gore. i to odgovorno tvrdim.
moje dijete je 5 godina u vrtiću razvijalo svoju kreativnost, radilo ono što joj paše, ono što joj nije pasalo, nije radila. mašta je bila cijenjena i razvijana.
u školi mi toga nemamo, ako slažemo rečenice i učimo geometrijske likove. nije to teško, ali nije kreativno. a teško da kreativno i može biti ako se zna što se u prvom razredu treba odraditi. nema se, jelte, vremena.
od naše djece se 7 godina ne traži ništa osim kreativnosti i mašte, a sa sedam ih se izbombardira sa stvarima koje jesu za njihov uzrast, ali ne tim tempom i ne odjednom.
nadam se da sam bila jasnija.
U potpunosti se slazem (iako je nas vrtic bio miljama udaljen od ovoga sto ti pricas). I spremna sam tvrditi da se i ovo sada moze nauciti i na kreativan nacin s drugacijim pristupom. Strane skole to potvrdjuju. Ne uci se samo sjedeci 45min
Opet moram reci da mi se koji put cini da zivim u raju...
Kod nas u skoli ima i tepih (iza klupa), doduse samo u razredima s boravkom. HNOS je donio puno zbrke, ali i nekoliko dobrih stvari - uciteljice se ne moraju obazirati na zvono. Gradivo se moze poucavati na nacin koji uciteljica odabere (pa i izradu puzeva od gline).
Imam dobro iskustvo sa starijim sinom - kod njih je u prvom razredu bilo zaista dosta tog ucenja kroz igru (s mladjim je drugacije, ali kod njega je sastav razreda dosta nezgodan - trebalo je najprije rijesiti djecju agresiju, pa tek onda raditi gradivo, ali i to su dobrim dijelom savladali).
Kako god bilo, skola je napor, pogotovo prvi razred. I za najpametnije, i za djecu koja su ranije isla u vrtic i to je to. Nije dobna granica odabrana bez razloga - tek od 6-7 godine krece kontinuirano pamcenje, dijete vidi svrhu u tome sto uci, samostalno je u higijeni i servisiranju vlastitih potreba, tako da se vrijeme ne mora gubiti na to.
Ucenje kroz igru u ranijoj dobi dobrodosla je PRIPREMA za skolu i ne bih to svojoj djeci nikada uskratila. Izjave "nek se samo igra" su ok ako je ta igra strukturirana i svrhovita, a ako dijete ne stjece neke pretpostavke za kasnije radne navike, sve je to "corak".
Moj stariji (koji je bio dijete s sitnim poteskocama sluha, vida i motorike) imao je bolji start od mladjega (obicno bistro dijete) jer je silom prilika od rane dobi uz logopeda stekao radne navike, uz obvezne vjezbe stekao osjecaj za rutinu itd. Ja sam propustila to uvidjeti i primijeniti kod mladjega, pa je njemu prvi razred bio puno tezi - morao je uciti ne samo slova (to je znao) nego i mirno sjediti, brinuti o svojim stvarima, raditi po uputama i slicno.
Bez brige, sve se to savladava. Period adaptacije je neizbjezan, bez obzira na dob polaska u skolu. Uciteljice kazu da se prvasici opuste tek negdje oko Bozica. A nije to tako daleko...
Problem je to sto to nije svuda.. sto ti ne mozes reci da ce to raditi sva djeca diljem RH, nego to ovisi samo o uciteljici. A kakvu ces uciteljicu dobiti, to neznas. Pa to sve ispadne jedna velika lutrija, u kojoj je dobitna situacija da je dijete zrelo za skolu i jos pritom ima dobru uciteljicu, a pogubna ako se ispostavi da dijete nije spremo za skolu a ni uciteljica nije fleksibilna/inventivna/itd.
Istina je to. Zato sam i napisala da zivim u raju - svjesna sam da mnogi za to nemaju ni mogucnosti ni uvjeta...
A odabir uciteljice je precesto "macak u vreci" - ne mozes znati kako ce se slagati s djetetom, s razredom i kakva ce biti generacija u cjelini. Ne mozemo to znati unaprijed. Mozemo se samo nadati najboljem.
I zbog toga svega, moje je uvjerenje da dijete nista u zivotu nece propustiti ako krene sa 7.5 godina
slazem se ja sa svima vama i zato i zelim da krene sa 7,5. samo jako me muci ovo da djetetova "emocionalna zrelost" ovisi o praznim skolama odnosno popunjenim vrticima. samo dijete se u svemu tome nekako izgubi na kraju
Bingo! ravno u sridu...
Ja sam išla u školu sa 6 i 3mj (nagovorila sam mamu da me upiše) i ne sjećam se nekih teškoća u početku (disleksija i disgrafija su se tada rješavale bez velike buke), ali ono ćega se sjećam kao problem su bili upravo ti prelasci u školovanju. Sa 10 sam mislila da sam premala za 5. raz, sa 14 za 1 srednje i 18 za faks. Osjećala sam doista kao nepravdu da moram odlučivati važne stvari u dobi kad drugi to još netrebaju.
U srednjoj sam imala veliku želju pasti razred baš zbog toga.
Naravno nisam pala i nisam imala nikakvih problema sa školovanjem, završila faks među prvima u genereraciji(ispred), dakle ništa se loše oko školovanja nije desilo, ali mi je ta godina uvijek nekako falila.
Na svojoj sam kćeri prepoznala isto tu zaigranost, nedostatak pažnje i koncentracije koja je i mene mućila.
Ali sve je to individualno, sigurna sam da ima djece koja su sa 6 emocionalno zrela kao da imaju i koju godinu više, a to će roditelji i psiholog lako prepoznati.
Na ovo sam i ja mislila kada sam govorila da mi je falila ta godina....
Sve je bilo ok,ali sam uvek osecala da su svi ostali generacija ,a ja tu,nekako uz njih,a ne s njima...
Bila sam zrela,a nisam,ne znam kako to da objasnim...kao da sam bila gurnuta u ustalasano more a nisam znala bas najbolje da plivam...
Tek kasnije,kada sam pozavrsavala sve svoje skole,je nekako sve selo na svoje mesto
Ovo ti nece pomoci, no eto: mi smo u Italiji, i tu krecu u skolu ako unutar sk.god. dijete napuni 6 godina.
Tako je moja E krenula u skolu sa 5g11mj.
Najiskrenije, da sam mogla birati, krenula bi u skolu slijedece godine, no kako nemam izbora - ovo pravilo nas veze zakonski - E mi je sada prvasic.
Ona svoje obveze (imaju 9 predmeta, nastavu od 8 do 13h, po 45 minuta, no mnogo vremena provode po 'laboratorijima' gdje uce primjerom; cetvrtkom imaju nastavu do 16h, i (zbog zakonske zbrke), njima "barataju" 3 nastavnice, umjesto samo jedne, razredne) izvrsava cim dodje iz skole (jucer je npr. imala 3 zadace, citanje i pisanje) i sto se toga tice, ponasa se kao da ima punih 7, a ne nepunih 6 (ja sam u skolu krenula sa 7 1/2, pa znam razliku!).
Takodjer, iako joj nedostaje vrtic, vrlo rado ide u skolu.
Kod nas su problemi u toj reorganizaciji skolstva, i ima ih nekoliko - nastavnice bi trebale postati razredne, medjutim one i dalje idu po starom sistemu (2+ nastavnice po razredu), kako bi si skupile fond sati. :/
U toj borbi, prilicno zanemaruju djecu i njihove potrebe. Takodjer, izgleda da ne shvacaju da sada zbog novoga sustava u razred zajedno idu djeca koja nemaju navrsenih 6 godina i djeca koja imaju 7+ godina.
Ta starija djeca gnjave mladjariju, a nastavnice ih sve zajedno odgajaju po sistemu "snadji se kako znas i umijes". Najveci sok nama roditeljima je upravo ta razlika izmedju (naseg) vrtica i skole; u vrticu je sredina bila mirna, odgajateljice su djeci pruzale puno paznje i za njih opcenito imale vise sluha; u skoli, npr., mlada nastavnica iz engleskog ne zeli prvasica pustiti na WC za vrijeme nastave, i jos im to objasnjava rijecima "Kada sam ja bila u skoli, nisam smjela na WC za vrijeme nastave, pa tako ne mozete ni vi!" :shock:
Mislim, materijala za razredni sastanak (jos ga nije bilo) vec imam.
Iz ove pozicije, ako imate izbora da djecu upisete godinu kasnije, upisite ih.
Joj Elly strasno mi je ovo citati da nastavnica engleskog ne pusti na wc. pa to su fizioloske potrebe o tome se uopce nebi trebalo raspravljati vec podrazumijevati da dijete ide na wc kad ima potrebe.
ne znam, ja bi joj na individualnom razgovoru ljubazno rekla da zelim da ju uvijek pusti na wc. a sa djetetom onda razgovarati da to ne iskoristava.
drzim fige da to rjesite
mi smo u istoj situaciji kao elly - Petra je morala krenuti u prvi razred ove godine - s 5 godina i 10 mjeseci jer je po belgijskom zakonu školski obveznik (sva djeca rođena tijekom kalendarska 2003 školski su obveznici u rujnu 2009).
Za razliku od elly, mi smo jako zadovoljni. petra se je super prilagodila, ima ih samo 15 u razredu i jedna je učiteljica (druga je tete samo za tjelesni). Domaćeg rada nema, samo se treba s djecom svakoga dana malo čitati - ali ovdje je škola od 9 do 4 tako da oni sve zadaće naprave u školi - osim srijede kad je škola do 12, ali taj je dan ionako posvećen sportovima i aktivnostima.
Mi smo zadovoljni...
Kod nas ih je 22 u razredu (inace, razrede dijele na 2 kada stigne 27. ucenik).
Uciteljica bi, po novom sustavu, trebala biti jedna - Talijani su u sustav razredne nastave usli tek ove godine, no kako rekoh, opiru se tim promjenama, i tu najvise nastradavaju upravo djeca.
Primjera radi, sutra ce biti strajk, i mi jos pojma nemamo da li ce nastave biti ili nece.
Kod nas takodjer postoji mogucnost "tempo pieno" nastave, odnosno boravka od 8 do 16h, no mi smo izabrali skolu koja to ne nudi, jer za tim nema potrebe (ja radim od kuce). Zato nose kuci samo trenutnu zadacu (sve ostalo ostaje u skoli).ovdje je škola od 9 do 4 tako da oni sve zadaće naprave u školi - osim srijede kad je škola do 12, ali taj je dan ionako posvećen sportovima i aktivnostima.
Bila bih zadovoljna da su nastavnice ispunile ono sto su obecavale prilikom "regrutiranja" ucenika, na brojnim sastancima u vrticu prosle godine. Medjutim, trenutna situacija je da se one bore sa Ministarstvom protiv otpustanja i za sto veci broj sati, i pritom se djeca i njihove potrebe zanemaruju.
Kad bi bila jedna razredna nastavnica (+ nastavnica za tjelesni, + nastavnica iz engleskog, ali to je ukupno 4 sata tjedno s drugim osobama), a tako bi trebalo biti, bilo bi puno bolje.
Roditelji su druga prica, cini mi se kao da su Talijani navikli na stroge nastavnike, i nitko ne vidi problem sto djeca ne mogu za vrijeme sata na WC (osim mene!).
Tako da, kako rekoh, morat cu potegnuti razgovor na te teme na razrednom sastanku.
E je, s druge strane, zadovoljna. Bila je 2 dana bolesna prosli mjesec, i bila je sva zalosna sto nece u skolu. Curice koje vole 'gnjaviti' druge izbjegava, ima svoj krug prijatelja, zadace rado pise, i mislim da se, za svoju dob, jako dobro prilagodjava.
No opcenito, djeca su izrazito prilagodljiva, i ona jednostavno te probleme ne vidi na nacin na koji ih ja vidim.. Drugi 'par opanaka' je to sto ja kao roditelj smatram da se (u ovoj dobi) sa nekim pojavama (strogocom nastavnica i sl.) ne bi smjela susretati.
Zbog toga mi je zao sto nije krenula kasnije.
Inace, u Belgiji (Beveren) imam frendicu koja je nastavnica u osnovnoj skoli, iz njenih prica mi je poznat tamosnji sustav (poznajem ju otkako je jos isla u srednju skolu, sjecam se i njenih prica o tome kako se pripremaju biti uciteljice, a sad predaje 3. godini osnovne skole), i ako su svi takvi kakva je moja M., onda ce Petri uvijek biti krasno u skoli.
mamama u Hrvatskoj - a da je nastava prilagodenija uzrastu, da nema baš zadaća, biste li dijete dali u školu s nepunih šest, kao što je to slučaj u EU ili biste opet čekali 7?
ono što me zanima je - ne dajete li djecu u školu prije 7 jer smatrate da je program zahtjevan ili ih ne dajete jer držite da ih treba pustiti da što dulje uživaju u razbibrizi.
mislim, alo dijete može ranije naučiti čitati, pisati, računati, a sve kroz igru, veselje... zašto onda čekati? u tim godinama djeca žele više i čini mi se da ih se zakida ako im se to više ne da... naravno da se s njima i doma može raditi, ali zašto ne bi išli u školu?
konačno pitam se jel "pitanje" u našim (hrvatskim) školama ili je problem u tradiciji, komodu, menatalitetu...
I znam da jedna godina više ili manje nije puno, ali opet, nemamo ih bezbroj i zašto ne naučiti prije nešto što možemo, posebno u našem fast track changing svijetu :/
Moj gotovo jedini razlog za čekanje punih sedam bio je boravak. Djeci je to teško, fizički i psihički, jer radi se o rasporedu otprilike ovakvom:
7:00 - 7:30 dolazak u školu
7:30 - 7:50 doručak
8:00 - 12:00 nastava (+mali i veliki odmori, kak već ide)
12:30-13:00 ručak
13:00 - 14:00 slobodno (obično igre vani ili u dvorani ako je slobodna, ili u učionici gledanje crtića, slušanje priča i glazbe, uglavnom odmor)
14:00 - 15:00 pisanje zadaće
15:00 - užina (voće , pecivo, jogurt...)
15:00 - 15:30 organizirano slobodno vrijeme (iako to je slobodno samo onima koji završe zadaću)
15:30 - 16:00 slobodno (opet igre, tv ili slično)
Zadaće za doma nema, sve se riješi u boravku (osim ako se nešto zaboravi, zabrlja ili ne stigne).
Dakle, dijete je u školi DULJE nego mi na poslu. Fizički je to strašno zahtjevno. Psihički također. Djeci koja su "cijepljena" standardnim 10-satnim vrtićkim programom barem u zadnjoj predškolskoj godini nije to tak strašno, ali ostali... fizički i psihički posustaju. Nije čudo da im je kratka pažnja itd... No, brzo se to nadoknadi. Evo, moj stariji srijedom nakon boravka još ima vjeronauk za prvopričesnike u crkvi, pa instrument pa solfeggio i dođe doma oko 18:30 i još nakon toga ima snage divljariti s bratom (koji ima isti program, osim vjeronauka).
A moj mlađi je spavao popodne do zadnje godine pred školu, tj. do punih 6 godina bez ikakve prisile... Pa ga nismo htjeli "šokirati" školom jer to bi ga slomilo. Ovako, s punih 7 su oba krenula i dobro... Za djevojčicu ne znam, one su često "naprednije" (nemam pametnu riječ, ranije sazriju i uozbilje se, većini je lakše pratiti nastavu nego dečkima i imam dojam da više djevojčica kreće ranije u školu...
Program mi se ne čini zahtjevan. MOj stariji tek sad u 3. razredu mora nešto učiti (više ga mi guramo da stekne radne navike nego mu baš treba) a prosječno dijete S DOBROM PODLOGOM to može savladati. Treba im dodatni dril iz pisanja i matematike (tu ne pomaže učitelj, jednostavno treba propitivati matematiku u "svakodnevnom" životu i poticati ih da pišu i čitaju), ostalo je dječja igra. Stvarno, ide to baš ovako - kroz igru i veselje. Ali nisam sigurna da bi išlo na isti način i da su krenuli ranije... ne ova moja dvojica. Za drugu djecu - individualno. Sretno! Bit će sve ok!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom