Evo i ove godine proslijedite svjetlo za sve naše Anđele ,točno u 19 sati neka se svjetlo širi i pokaže našu ljubav i snagu :kiss
http://www.october15th.com/
Ako prije niste vidjeli...Štoje bit 15.10.
15. listopada – DAN SJEĆANJA NA NAŠE ANĐELE <
>(Dan sjećanja na djecu umrlu tijekom trudnoće ili nakon poroda)<
><
Bit Dana sjećanja na naše anđele je da se pomogne obiteljima koje su doživjele prerani gubitak djeteta, da nauče živjeti s tim i nositi se s neizmjernom boli.
><
>Isto tako, cilj je da se u bolnicama osnuju stručni timovi kojima bi se majke mogle obatiti za pomoć, koja je u većini slučajeva neophodna. Nužno je da te žene, ako osjete potrebu, razgovaraju o svojoj boli i strahovima, te da nisu prepuštene isključivo sebi i svojoj obitelji u pronalaženju načina na koji bi prebrodili najteže trenutke.<
><
>Vrlo bitan faktor u cijelom tom procesu zacijeljivanja rana je da se društvo educira kako postupiti kada se susretnu u bližoj okolici sa slučajem ranog gubitka djeteta te da pokušaju suosjećati, shvatiti jačinu boli i tragediju tih obitelji.<
><
Vrlo važno je da društvo raznim izjavama, npr. „bit će druge djece“, „tako je najbolje“, „tako je htio Bog“ ili „nije to još ni bilo dijete“ i sl., ne prisiljava žene da tuguju u tišini.
><
Ako obitelji žele pričati o svom djetetu, ne treba ih gledati kao čudake s osjećajem nelagode. U tom slučaju i oni sami smatraju da je to nešto neprikladno i da je bolje da se o tome ne priča jer druge stavljaju u "neugodan" položaj.
><
Društvo mora pokušati djelovati suprotno od one prve misli da je najbolje u takvim slučajevima držati se po strani i izbjegavati razgovor s tim obiteljima o njihovom gubitku, a sve zbog vlastitog osjećaja nelagode.<
><
Naprotiv, čovjek mora prevladati vlastiti osjećaj nelagode i shvatiti da je takav gubitak jednak gubitku bilo kojeg drugog člana obitelji. Iako majka nije donijela dijete kući, te ga, na žalost, ukućani i prijatelji nisu vidjeli, jedan iskreni zagrljaj i izrazi poput „žao mi je“, „kako si“ , „ovdje sam ako trebaš nekoga za razgovor“ mogu biti od velike pomoći.<
><
Možda ima žena koje uopće o tome ne žele pričati, kao što netko ne želi pričati niti o jednoj vrsti boli, no ako ne pitaš, ne pokažeš brigu i malo više takta, NE MOŽEŠ NI ZNATI što osjeća.<
><
Društvo mora shvatiti i to da osim što te obitelji nose neizmjernu bol u srcu kao i svi oni koji su izgubili tijekom života nekog bliskog člana obitelji, uz sve to još su suočeni s krutom realnošću. Umjesto da dijete koje su nosili ispod srca donesu iz rodilišta u topli dom s osmijehom na licu, moraju ga odnijeti u grob i kući se vratiti uplakana lica, praznih ruku, slomljenih srca i uništenih snova.<
><
Ova vrsta gubitka, kao i svaka slična tragedija, znatno utječe na obitelji, na ono što jesu i što će od toga dana biti.Društvo je tu da im pomogne shvatiti da ih ono što osjećaju ne čini (luđ)čudacima i da će rana s vremenom zacijeliti, ali oni više neće biti isti.<
><
Roditelji malih anđela NE ŽELE zaboraviti!<
><
Roditelji malih anđela NE ŽELE sažaljenje!<
><
Roditelji malih anđela ŽELE samo malo više taktičnosti i suosjećanja!<
><
Mi roditelji želimo da postoji jedan DAN kada će se i drugi prisjetiti naših anđela i slaviti njihovo kratko postojanje i trag koji su ostavili u našim srcima. To nije samo neki dragocjeni predmet koji smo dobili, izgubili i s vremenom zaboravili da smo ga ikada imali.<
><
Sljedeći cilj, ništa manje bitan, je da se tim ženama da pravo da se osjećaju majkama, da ne prikrivaju te osjećaje u sebi samo zato što nisu uspjele fizički potpuno se povezati sa svojim djetetom. Svako dijete je tijelo i srce majčinog tijela i srca, i to treba poštivati i priznati da ma kako život kratko trajao, zaslužuje da se slavi i da se poštuje uspomena na njega.<
><
Isto tako, bit 15. listopada je da se tim majkama dopusti, kada se oporave od prvog šoka, da vide svoje dijete i da im se pruži mogućnost da odluče što će s njime .<
><
Osim toga, bolnice bi mogle izraditi tzv. “memory boxes“. To su male kutijice u koje lječničko osoblje sprema i čuva otisak stopala, djetetov pramen kose, slike s UZV-a i sl. Majke i njihove obitelji mogu na taj način sačuvati uspomenu na svog malog anđela ako to požele. <
><
STATISTIKA:<
><
>U Sjedinjenim Američkim Državama svake godine oko milijun obitelji suočeno je s ovom vrstom gubitka.<
><
>Prema National Center for Health Statistics svake godine u SAD-u<
><
>- 19.000 beba umre u prvih nekoliko mjeseci života<
><
>- 2% trudnoća završi rođenjem mrtvorođenčeta<
><
>- SIDS sindrom odnese 2.500 malih života godišnje<
><
>- 15-20% svih evidentiranih trudnoća završi pobačajem<
><
> <
><
>Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Hrvatskoj godišnje u perinatalnom razdoblju umre 350 djece.<
><
>Najčešći uzrok smrti dojenčadi su određena patološka stanja vezana uz trudnoću i porod (55,5%) i kongenitalne anomalije (30,6%).<
><
>Među ostalim uzrocima (13,9%) najčešći uzrok je SIDS (Sindrom iznenadne dojenačke smrti) (3,3%).<
>Najveći broj dojenačkih smrti događa se u prvim danima života i to :<
><
>od 0 do 24 sata navršenog života................23,7%<
><
>od 1. do 6. dana navršenog života...........32,7%<
><
>od 7. do 27. dana navršenog života..........24,9%<
><
>od 28. do 365. dana navršenog života.......18,8% <
><
> <
><
>U 2004. godini od ukupno evidentiranog
oja pobačaja, 17,5% odnosi se na spontane pobačaje, a 31,6% odnosi se na vanmateričnu trudnoću, mola hydatidosu i ostale abnormalne produkte začeća.<
><
>Prema gore navedenom, svatko od nas zna nekoga tko je doživio jednu od ovih tragedija. Zbog toga, kada ovi zastrašujući podaci uđu u svijest nekolicine ljudi, možda se osnuju tribine i prikupe sredstva za osnivanje timova, edukaciju osoblja, bolje inkubatore, organizacijska i tehnološka poboljšanja u neonatalnoj intenzivnoj njezi i terapiji.<
><
>Sve to će pridonijeti boljoj antenatalnoj skrbi koja će smanjiti stopu mortaliteta i možda tada sve krene ka boljoj i ljepšoj budućnosti.<
><
>Idejna začetnica 15. listopada kao dana sjećanja je Robyn Bear koja je i sama imala šest pobačaja i koja je nakon svih tih bolnih iskustava uvijek naišla na nerazumijevanje svoje okoline i nedostatak adekvatne podrške.<
><
>Nakon šest pobačaja osjetila je potrebu da nešto pokrene, da mora postojati DAN kojim se i tim ženama priznaje status majki, dan na koji će obitelji s ostatkom svijeta veličati te male živote bez obzira koliko su kratko trajali.<
><
>Robyn se povezala s Lisom Brown koja je i sama izgubila dvoje djece i zajedničkim snagama su odlučile nešto promijeniti i pokrenuti.<
><
>Tako je nastala organizacija „Octobar 15th“ (http://www.october15th.com) koja se zalaže za pružanje pomoći obiteljima beba anđela u njihovoj boli i šalje poruku ženama da više ne moraju tugovati u tišini. Isto tako potiče ih da javno govore o svojoj djeci iako nisu fizički bile u dodiru s njima, kao i o svojoj boli koja je jednaka boli koju proživljava svako ljudsko biće kada izgubi nekog bliskog, nekog tko je utjecao na njegov život.<