Mlađi sin (3 g.) je u 9.mj.krenuo u gradski vrtić, koji je na drugom dijelu grada, pa smo tražili njegov premještaj u bliži vrtić.
Sa tim premještajem povezujemo početak njegove agresije.
Počelo je dok je bio pospan, navečer. Plače, odbija zagrljaje, viče "budalo, zločesta si". Stanje se pogoršavalo, pa me počeo udarati, a što me još više brine, udara i sebe po glavi.
Sada se te agresivne epizode znaju javljati i ujutro, iz buđenja, dok je još sanjiv, i navečer, i po noći se probudi i počinje ludilo.
Jako voli odlaziti u vrtić, nije niti jedan dan imao krizu. Mislili smo - možda je to ipak nekakva odgođena reakcija privikavanja na vrtić. Ali - zašto takva agresija?
Jučer smo došli po njega u vrtić, teta nas obavještava da, čim mu nešto nije po volji, odlazi ispod neke klupice na pod plakati.
Danas ga je moja mama vodila u vrtić. Dočekala ga je grupa djece, počeli su mu vikati "Smrdljivac". Mama pita zašto mu to govore. Rekli su "On stalno prdi." i počeli mu se rugati "Mala beba plače, popišala gaće", a on, jadničak, pjeva s njima...
On je u grupu došao naknadno, i najmlađi je (to je grupa od tri do skoro pet godina, a on još nije napunio tri g.).
Razgovor ne pomaže, on tvrdi da mu je u vrtiću lijepo.