 |
|||
Tako nekako.marta prvotno napisa
Iako, imam osjećaj da se stanje u rodilištima polako popravlja (ili sam ja nepopravljivi optimist).
Ženama trebaju jednostavne i točne informacije kako bi na porod došle spremne i sigurne u sebe, a ne zbunjene i izbezumljene od straha.
A ja i dalje mislim da muževi na porodu pomažu, a ako i postanu smetala uvijek mogu napustiti događaj, zar ne?
S prvim se slažem samo djelomično. Iz vlastitog iskustva znam da ćete svašta doživjeti neinformirane. Ali ni informacija, spremnost i sigurnost ne pomažu ako se osoblje zainati da će biti po njihovom
S drugim se slažem u potpunosti.
Da si detaljnije procitala prvih 5 strana, uvidjela bi da je vecina nas koje razumiju ne prisustvo oca pri porodu ipak drugacije gledaju na to prisustvo u hrvatskom sustavu - pace kao pozitivno u velikoj vecini slucajeva jer je sistem puno gori od adrenalina kojeg ce mozda luciti otac.
Što se tiče same teme, sjetila sam se i Laure Shanely koja zagovara neasistirani porod kod kuće (to je tema za drugu žučnu raspravu). Njoj je muž bio na prvom porodu; ostala tri je "odradila" skroz sama, i to upravo zato što je osjećala da tako najbrže i najlakše rađa, iako je njezin suprug bio potpuno informiran i slagao se s njezinim izborom, tj. bio je od one vrste koja se minimalno upliće i reagira pod adrenalinom.
Tako da vjerujem kako Odentova tvrdnja stoji u nekim ovakvim slučajevima -- ali slažem se sa svim rečenim o tome da je muž najmanja od svih smetnji u našim bolnicama.
Pročitala sam ja prvih 5 strana, uz napomenu da sam sasvim zadovoljna hrvatskom državnom bolnicom u kojoj sam rodila (što sam negdje u tih 5 strana već i napisala) i ne smatram da su svi zdravstveni djelatnici zli sadisti kojima je jedino zadovoljstvo mučiti pacijente pa je muž tu potreban radi obrane.Da si detaljnije procitala prvih 5 strana, uvidjela bi da je vecina nas koje razumiju ne prisustvo oca pri porodu ipak drugacije gledaju na to prisustvo u hrvatskom sustavu - pace kao pozitivno u velikoj vecini slucajeva jer je sistem puno gori od adrenalina kojeg ce mozda luciti otac.
Muž je išao sa mnom prije svega jer mi je jasno da u bolnicama nema dovoljno osoblja koje će biti stalno uz mene, šetati sa mnom u prvoj fazi poroda ili me pratiti u banju i pomagati mi dok se peti put tuširam. Tu je MM odradio najvažniji dio posla, a iskreno, u rađaoni sam mogla i bez njega, ali eto, kad je već bio tu išao je i on.
Pa to nitko nije rekao. Ali ih nažalost ima puno koji jednostavno nisu navikli poštivati želje rodilje, ili im se žuri pa je lakše sve odraditi "na traci" (moj slučaj). U takvim je slučajevima dobro imati nekoga kao tampon-zonu.
MM nije bio na mom porodu i falio mi je do neba. Uvjerena sam da bi sve bilo drugačije da je bio.
Sada opet trebam roditi i ponovno neće biti na porodu. Ovaj put jer mu ja to ne dozvoljavam. Iz principa. I zato jer želim da sva naša djeca imaju isti tretman. I iskreno- zato jer mu zamjeram što prvi put nije bio i pomalo ga želim kazniti. I onaj najbitniji razlog- jer želim da je bar on uz naše starije dijete, kad već ja neću moći biti.
Što se tiče očeva na porodu- kao što netko reče- u ovom našem bolesnom bolničkom sustavu smatram to pozitivnim i potrebnim!
Gledam primjer svog brata...bio je na ženinom porodu i sve nas je i više nego iznenadio! On, koji je najveći paničar kojeg znam, koji nikako ni na trenutak ne može kontrolirati adrenalin u normalnim životnim situacijama, on je na porodu bio ekstra smiren i od ogromne pomoći svojoj ženi! Istina- očevi na porodu štete ženama, ali ne nužno svojim ženama. Naime moj braco me sad pred kraj moje trudnoće zove svaki dan i paničari mi oko mojeg poroda....jer je on naime vidio kako to strašno boli
http://news.bbc.co.uk/1/hi/health/8377099.stm
BBC news at ten, Wednesday, 25 November 2009
Should dads be in the delivery room?
By Clare Murphy
Health reporter, BBC News
Would it have been better if he wasn't there?
It was once imparted to the father over the phone, yet now it's men themselves who often tell their exhausted partner the sex of the child she has just delivered. But could men be more of a hindrance than a help in the delivery room?
French obstetrician Michel Odent says yes, and even blames fathers for an increasing rate of births by Caesarean section.
At a debate hosted this week by the Royal College of Midwives, Mr Odent will argue against what he dubs "the masculinisation of the birth environment".
The presence of an anxious male partner in the labour room makes the woman tense and slows her production of the hormone oxytocin, which aids the process of labour, so the French doctor contends.
This, he says, makes her much more likely to end up on the operating table having an emergency Caesarean section.
"Having been involved for more than 50 years in childbirths in homes and hospitals in France, England and Africa, the best environment I know for an easy birth is when there is nobody around the woman in labour apart from a silent, low-profile and experienced midwife," he says.
"Oxytocin is the love drug which helps the woman give birth and bond with her baby. But it is also a shy hormone and it does not come out when she is surrounded by people and technology. This is what we need to start understanding."
He will be debated by Duncan Fisher, a leading advocate for fathers, who, while pressing for more preparation for fathers, argues they are there because women want them to be - "and we should trust mothers' instincts".
Here we come
Certainly men's appearance on the labour ward does co-incide with a rising number of caesarean births - although ironically their arrival was in part a backlash against doctor-led, highly-medicalised care in favour of a more woman-centred approach.
In the 1960s only about a quarter of men in the UK attended the birth of an infant, today it is well over 90%.
There are many reasons why the number of emergency Caesarean sections has risen ...none of which have anything to do with the presence of dads
Patrick O'Brien
Consultant obstetrician
It is seen as an important rite of passage for any involved father, as well as a marker of social progress - the less developed a country, the more likely childbirth is to be seen as a woman's business best conducted behind closed doors.
"But I think the other issue is the lack of one-to-one care of women by midwives," says Winnie Rushby of Doula UK, an organisation which provides birthing support from experienced, but non-medically trained women. "Fathers have been called on to provide that help.
"Some of them are very attuned to the emotional and psychological needs of their partner. But if they are shocked by bodily fluids and very agitated by the pain they see her in, this could play on her mind and stop her psychologically entering the place she needs to be to deliver the baby - the birthing 'zone', if you like.
"We've gone from men not being there to virtually all men being there. We need to find a new medium, where there is no shame in discussing whether the father should be there or not. Women need to start asking if they really do want him there - and if so, is he prepared for what will go on."
Staying home
In fact, the greatest advocate of putting men in the mix was US doctor Robert Bradley, who in 1962 published Father's Presence in Delivery Rooms. This was a review of 4,000 cases when husbands were present.
Some partners will not feel comfortable themselves in providing physical and emotional support during labour
Elizabeth Duff
National Childbirth Trust
He concluded, quite contrary to Dr Odent, that the husband's presence as a so-called "birth coach" actually helped the woman to relax. "With husbands coaching, we have more than 90% totally unmedicated births. No other approach comes near to that figure," he wrote.
Iran only recently allowed fathers into the delivery room after the health ministry in Tehran asked doctors to reduce the number of Caesarean births.
At 70% it has been among the highest in the world, and has been explained largely by women's fear of childbirth. Bringing in the men, it was hoped, would provide women with the reassurance they needed to deliver their baby without surgery.
Whether some men do in fact aid or irk in the delivery room is likely to remain a staple - and unresolved - debate, as any clinical trial would be almost impossible to conduct.
"But what we do know is that there are many reasons why the number of emergency caesarean sections has risen - including obesity, older mothers, and fear of litigation - none of which have anything to do with the presence of dads," says Patrick O'Brien, a consultant from the Royal College of Obstetricians and Gynaecologists.
"Having a baby together is an intense, life-changing experience that most couples want to experience together. The father can be an immensely reassuring presence for the mother.
"And as for the suggestion that men won't cope with the so-called gore - well, most of his role can be carried out at the head-end, talking, mopping her brow, offering sips of water. Of course a man shouldn't feel forced to be there, but I have yet to meet one who said after the birth of his baby - 'I wish I'd stayed at home'."
http://www.bbc.co.uk/radio4/womansho...9_47_wed.shtml
Fathers in the delivery room 25 November 2009
Listen to this item
Help or hindrance?
Michel Odent, known as the father of natural childbirth, will warn this week at the Royal College of Midwives annual conference that the father’s presence at the birth can lead to his partner having a more painful and longer birth because of the anxiety of having him around. He argues women should be left alone with only a midwife to help them. He believes the 'masculinisation of the birth environment' helps to explain the fact that nearly a quarter of women in the UK now have a caesarean section. So is he right? Should we assume men shouldn’t be present at the birth rather than the other way round? Jenni is joined by Michel Odent and consultant obstetrician Pat O'Brien.
Moj je muž na porodu bio uz mene i bio je jako smiren (jer je tražio da mu daju nešto za smirenje), a ja sam imala subjektivni osjećaj da me trudovi triput više bole ako me ne drži za ruku. Bez njega bih uvenula k'o ubrani mak i zato bi ga opet vodila na porod, bez obzira što je osoblje bilo jako ljubazno i susretljivo.
Iskreno meni bi na porodu MM smetao, ne zato što je paničar, nego meni je bilo najugodnije kad bi me pustili potpuno samu, u tišini. Nisam pročitala sve postove, ali mislim da svaka žena ima pravo odlučiti za sebe, nekome paše, nekome ne. Mene kad nešto boli nevolim da se slini oko mene već da me se ostavi na miru. Situacija kod nas u bolnicama je pomalo igra na sreću, kako te dopadne i možda je bolje imati uz sebe nekog svog, ali nekog ko će se boriti za tebe, tko zna sve tvoje želje i očevi bi se prije poroda morali informirati koliko i žene, ne samo na tečajevima, nego za istač.
Ja sam bil sa suprugom na porodi i ona veli da bi joj bilo puno teze bez mene jer su sestre bile uzasno bezobrazne. Pogotovo jedna sa dlakavim rukama, izgledala je ko gorila
Moram priznati da nisam bila neki žustri zagovornik obvezne prisutnosti očeva na porodu. Primjerice MM i ja smo imali dogovor o njegovom neprisustvu. On je jednostavno tip koji ne podnosi krv, ruši se u nesvijest itd. a ja nisam htjela ništa forsirati. On se igrom slučaja ipak našao uz mene i sada mi je drago što je bio samnom. Možda će zazvučati glupo, ali da nije bilo njega mislim da bi puno stvari pošlo po zlu pa tako ne bi uspio ni VBAC. I moram napomenuti, držao se iznenađujuće junački (s obzirom na to da mu se povraća kad se poreže na nož)...
Drago mi je da si bio, u tim uvjetima si svakako pomogao supruziJa sam bil sa suprugom na porodi i ona veli da bi joj bilo puno teze bez mene jer su sestre bile uzasno bezobrazne. Pogotovo jedna sa dlakavim rukama, izgledala je ko gorila
Ja još nisam načistu sama sa sobom o ovoj temi.Mm i ja smo dogovorno odustali od njegova prisustva pri prvom porodu jer je mislio da bi pao u nesvjest.I drago mi je da je odustao.
Da samo znate koliko nam "hrabrih"očeva dođe na šivanje ili pregled jer su tijekom poroda kolabiraliTako da im ostane uspomena na rođenje djeteta
Ali svatko ima pravo izbora zar ne
Dok nisam upoznala mm-a uvijek sam govorila da će jednoga dana na porodu biti moja mama s kojom sam jako povezana ili moja najbolja prijateljica jer sam smatrala da ne postoji muškarac koji bi mi na porodu bio od pomoći.
Danas ne mogu niti zamisliti da bi uz mene bio netko drugi nego mm, a to je i njegova velika želja i mislim da bi on prije pao u nesvijest ne znajući što se samnom događa nego da je uz mene.
Od samog početka je zainteresiran za sve vezano uz trudnoću, želi slušati i želi naučiti i razumijeti što se sve u trudnoći događa.
Objasnila sam mu da želim što prirodniji porod i očekujem da ako u rodilištu ne budu imali razumijevanja za to da ćemo se lakše izboriti nas dvoje nego ja jedna.
Isto tako vjerujem i da će mi pomoći ako u nekom trenutku zaboravim na disanje pa će me on podsjetiti, a i nije tip koji paničari.
Svakako treba poštovati želju muškaraca koji ne žele jer misle da to ne mogu i takav mi sigurno ne bi bio od pomoći pa bih odabrala mamu ili prijateljicu ali ja sam paničar i ne mogu zamisliti da netko meni blizak nije uz mene jer će me to smiriti.
Naravno da ne samo otac nego i bilo tko drugi može pomoći ili odmoći a to sve ovisi o ženi koja rađa i onome tko je uz nju.
Mislim da kod nas nažalost nekada više štete što se psihe a i ostaloga tiče može napraviti bolničko osoblje nego otac.
http://www.youtube.com/watch?v=r_lTX...eature=related
intervju s Odentom o sudjelovanju oceva na porodu
to je sustina!
mm je bio na porodjaju i nije mi smetao, u sustini nije mi mnogo pomogao u nicemu konkretno, ali je njegovo prisustvo mnogo znacilo i zbog osoblja i zbog boljeg porodjajnog boxa koji je jedini izdvojen pa ona mogu prisutvovati muzevi.
Sve u svemu, sve zavisi od supruga odnosno decka, neko je sposoban to izneti a neko nije.
Posljednje uređivanje od frost : 17.02.2010. at 21:38
Meni je moj pomogao i mislim da ne bih uspjela bez lijekova da nije bio uz mene.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom