 |
|||
"Spavanje s roditeljima moze biti fatalno" ???
http://www.net.hr/bebe/page/2009/10/06/0532006.html
Mi inace nismo bas pravi co-sleeperi, stavim je u krevetic kad ide spavati, ali kad je uzmem da je nahranim tokom noci, obicno ostane spavati samnom do jutra. Znam da ovdje ima dosta co-sleepera, pa me zanima sto vi mislite o tome.
dakle:U najnovijem istraživanju objavljenom u časopisu British Medical Journal, znanstvenici s britanskih Sveučilišta u Bristolu i Warvicku analizirali su sve slučajeve iznenadne smrti dojenčadi mlađe od dvije godine u jugozapadnoj Engleskoj u razdoblju od siječnja 2003. do prosinca 2006. godine
Otkrili su da se 54% slučajeva dogodilo dok je dijete spavalo s roditeljima i da su u mnogim od tih slučajeva roditelji uzimali alkohol ili droge neposredno prije spavanja.
54% posto smrti se dogodilo kad su djeca spavala s roditeljima, od kojih su mnogi bili pod utjecajem droga ili aklohola.
46% smrti se dogodilo kad su djeca spavala sama
Zaključak: najmanje je djece umrlo dok je spavalo s roditeljima koji nisu konzumirali drogu ili aklohol. tj. najsigurnije je spavati s roditeljima koji nisu ovisnici.
Puntice :D za matematiku :D
Ma zanimalo me to, naravno, ako se izuzmu dorga i alkohol. Jer mene su u bolnici prije nego su me pustili doma upozorili na taj SIDS, s tim da su mi rekli da izbjegavam bebu stavljat da spava na trbuhu po noci( tj. kad je bez nadzora), da izbjegavam jastuke i sl. A cim su nas doveli u sobu nakon poroda su mi rekle da je bolje da je beba samnom u krevetu nego u onoj njihovoj kolijevkici. Pa mi je zato i bio malo cudan ovaj tekst.
Za sve "verzije" djetetova spavanja postoje neka pravila pa tako i za cosleeping. Ovo je samo jedna od mnoštva stranica na kojoj se mogu naći pravila koje taj aranžman čine sigurnim. (Mada smatram da ako se roditelji opijaju i drogiraju nema tog mjesta u kući gdje će dijete biti sigurno, bilo budno, bilo dok spava).
Kako je T. nedonošče mnogo smo čitali o SIDSu i većina autora smatra da cosleeping smanjuje njegovu vjerojatnost. (Mi smo na početku prakticirali Kangaroo care a cosleeping je logičan nastavak).
A AP je po meni neizvediv bez njega.
link vise nije na co sleeping :?
nema veze, moje misljenje je da ce se za sve naci neko ko kaze da to nije dobro (kao nedavni primjer da muz steti/smeta/stavec pri porodjaju). ako pase nama i djetetu ko moze reci da nije dobro??
Nisam imala pojma da tako puno roditelja prakticira spavanje sa djecom(zapravo to "puno" je relativno pošto većina hrvata nije na ovom forumu).
Ja sam svoju malu od malena ućila na njen krevetić i prostor za spavanje, ali pošto sam dojila znala je i kod nas odspavati. I sada sa 3ipol nam se zna uvući u krevet u neko doba noći, što za mene automatski znaći da se i neću baš naspavati,ha,ha.
Zapravo nisam pobornik takvog spavanja, a roditelji koji jesu samo naprijed!
moj mali zaspi u svom kreveticu u svojoj sobi i kad se prvi put probudi za dva,tri sata ide k nama i meni je to super kombinacija jer dojim a on se sam pristeka a ja nastavim spavati i tako mi do nekih pol 10,10 pajkimo. meni je osim sto je prakticno jako i lijepo imati ga uz sebe a da ne govorim da sad razmisljam kako u 1 mj. kad se vratim raditi i budem s njim zapravo samo par tih sati do njegovog spavanja, biti ce mi grozno pa se nekako tjesim barem cemo se po noci stisnuti svi troje zajedno
I mi spavamo s bebicomZapravo, njen krevetić je u produžetku našeg kreveta, pa sve izgleda kao jedan veliki krevet
Nekako od trudnoće prakticiramo AP kao razumljiv sam po sebi, a da nisam ni znala za taj pojam do prije 2 mjeseca
Isto mislim da je to najsigurnije kad beba spava s roditeljima, jer beba i mama su na neki način povezane, beba diše slično kao mama, budimo se zajedno i slično...
Zanimljivo je da se rade ovakva istraživanja, ali se nigdje ne spominje koliko je bilo smrti u koljevci kod beba koje su bile u zasebnim sobama. Kladim se da se radilo o puno većem postotku, jer kod manjih beba dolazi dosta često do zastoja u disanju. Ako je beba pored mame, takvih zastoja gotovo i nema... jer je njihovo disanje sinhronizirano.
[quote="Nia_Zg"]I mi spavamo s bebicom
quote]
tako i mi ,s tim da svoj krevetić skoro i ne koristi
Puntice, svaka čast na ovoj računici
Puntice
mi mi smo spavamo svi u istom krevetu
Puntice
I mi smo svi zajedno, iako - jedva čekam kad će maleni u svoje krevete, da ne kažem sobe
Mi bi obično krenuli spavati sami, a probudili se s obojicom u krevetu.
ALI...neku noć je veći "preskočio" MMa pa mene i nalegao svom težinom na manjeg. Iste sekunde sam ga maknula, no što da sam spavala? Tako da više nisam pristaša zajedničkog spavanja - sad MM legne uz manjeg, ja uz većeg ili obrnuto. Barem dok manji ne naraste.
Ja sam se isto toga bojala. I nikad nismo spavali s djecom. MM čvrsto spava, ja nisam daleko od toga, za našu djecu nije bilo sigurno da spavaju s nama. DOlazili su nam ujutro na maženje (čak i danas ponekad znaju, iako su već "veliki") ali zajedničko spavanje - nula bodova iz više razloga: opasno je, nitko se ne naspava, a i to prešetavanje (kad djeca dolaze u krevete) usred noći isto remeti noćni mir i djeci i roditeljima. Iskorijenili smo to davno. Bogu fala.
Eh, zaboravih dodati - zajedničko spavanje DANJU nam je bio običaj dok sam bila na porodiljnom (ja radnim danima, muž vikendima, ali uvijek samo jedan). Ali to je drugi par rukava.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.04.2010. at 08:12
Meni je zajedničko spavanje jednostavno rečeno nešto prekrasno i neponovljivo, onaj osjećaj prije nego zaspi kad se smiri pored mene, pogled na uspavano lice, a tek ujutro kad se probudi i provjerava da li sam se ja probudila. Ako se slučajno noću probudi, za par sekundi ju umirim i ona nastavi spavati.itd itd. Ne mogu zamisliti da mi dijete spava samo u svom krevetu i još u drugoj sobi, ali svjesna sam da će i do toga doći.
kinderbet nam je uz kolica jedna od bespotrebnijh stvari koje smo kupili za bebu jer ih beba nikad nije prihvatila.
ok. niti ja nisam prihvatila kinderbet. možda je čak i moja krivnja što mali neće spavati u kinderbetu jer sam se ja osjećala bolje i sigurnije dok je bio pored mene.
jedno vrijeme mi je služio za presvlačenje maloga,pa onda je služio za odlaganje pelena i robice, sad nakon 9 mjeseci služi tome da skuplja prašinu.
mali spava s nama otkad smo došli iz rodilišta s tim da je prvih dana otac spavao na kauču jer ga je bilo strah iz nekih razloga ali onda se naviknuo.
spavamo uglavnom tako da sam ja u sredini, muž s jedne strane, dijete s druge strane tj između mene i zida.
mislim da su kinderbeti loša stvar.
moje osobno stajalište jest to da nije zdravo za dijete da spava samo u kinderbet, a kamoli tek samo u nekoj drugoj sobi... već s majkom...barem do druge, treće godine ili dok samo ne izrazi želju za svojim krevetom ili sobom.
ne znam čemu to uporno forsiranje "dijete mora biti samostalno"... kao da pričamo o ljudima koji su već počeli osnivati svoje obitelji a ne o bebama koje potpuno ovise o nama...kako će biti samostalne? naravno da nisu samostalni niti trebaju biti samostalni do neke određene dobi.
glupo je djecu forsirati na samostalnost jer često to proizvede kontraefekt.
kinderbet ću ili prodati ili dati nekome, makar je bezvezan totalno, nije ništa ekstra...a kad budem opet trudna neću ga kupovati uopće. prošli put nisam niti razmišljala o tome nego mi je bilo nekako automatski...beba-kinderbet...tek kad sam rodila shvatila sam koliko je to naprosto...glupo i bespotrebno.
isto kao i kupovanje bočica i dudica.
Mi čekamo treću bebu i uopće nemamo niti namjeravamo kupovati kinderbet.
Za prvo smo ga kupili i na pola je spavao s nama, na pola u kinderbetu.
S drugim djetetom kinderbet nam nije trbao, služio nam je za odlaganje veša, pa smo ga prodali...
Sada ga niti nemam namjeru kupovati....
Veći su u svojoj sobi i u svojim krevetima, a beba će spavati s nama, pa tamo negdje s dvije u svoj krevet.
Naš dečko ima skoro 3 mjeseca, i nije još nijednu noč odspavao s nama. On nekako voli kinderbet, i obavezno negdje oko 20 sati moramo završiti sa kupanjem, papanjem i presvlačenjem i onda legne i igra s s prstičima, gleda u luster (velika kugla boje sunca), ima i onaj kao dream catcher mjesec, i to ga posebno zanima, pogotovo kad zvecnemo s njim i tako sam sebe uspava i jedno pola sata nakon što ga stavimo u krevetić zaspe - e da, naravno i palac je zadnje vrijeme neizostavan! Čim ga stavimo u naš krevet počme meškoljenje, plakanje, nemir...ali zato obožava ujutro u našem krevetiču jer on u 07 bude več budan, pa se onda igra s mojom kosom, smije, sviđa mu se svakako...
Meni je iskreno super da ne spava s nama jer me svaka kost u tijelu boli od ležanja u trudnoči tako da mislim da bih bila u još gorem stanju da moram cijelu noč pazit gdje je on i jesam li ga zgnječila. Ako se ne bude bunio nastavljamo s kinderbetom sve dok ne kupimo veliki krevet.
Ha ha napisala sam "u načem krevetiču" ubile me ove umanjenice
Dream catcher! Pa da! To su i moji imali i obožavali.... pogotovo mlađi, koji ni po danu nije htio spavati s nama, za razliku od starijega koji je to volio. Moj mlađi je baš bio ovakav - od malih nogu spavao puno po noći, volio svoj krevet itd. I kad smo kupili veliki krevet, isto ga je obožavao. Dođe se pomaziti, to traje 10 minuta i to je to. Nema nikakvog razloga zašto bi mi spavali s njima ako djeci to nije špica filma. Čak kad su bili bolesni, ja sam znala leći uz njih po noći. Stariji je to volio, ali mali - taj je govorio "Idi u svoj krevet!"
Mi imamo kinderbet spojen s krevetom i to nas spašava. Mali večinu noći spava u kinderbetu, ponekad cijelu noć, ponekad dođe k nama ranije, ponekad kasnije, ali večinu vremena je u kinderbetu.
Več dugo imamo takav "aranžman", jedino dok je bio manje bio je više kod nas, a manje u kinderbetu.
Nama je to zajedničko spavanje bilo super, isto tako od kad se rodio, pa do nedavno, niti jedno dnevno spavanje nije prespavao sam. I sve je to lijepo funkcioniralo, on dijete koje baš traži blizinu roditelja dok spava.
E sad, da mogu birati za drugo dijete bih odabrala da spava cijelo vrijeme u kinderbetu (naravno, ako može cijelu noć i mirno, bez buđenja).
To bih odabrala zato što bih voljela da dok drugo dijete blaženo spava, da imam vremena baviti se prvim djetetom,...
Što se tiče kupnje kinderbeta, kad ćemo imati drugo dijete, ako će prvo još uvijek biti u svojem kinderbetu, onda mislim nadobudno kupiti još jedan i nadati se da bude drugo spavalo u njemu.
Jedino ne znam kud ću smjestiti 2 kinderbeta u spavaću sobu, jer je mala.
moja spava s nama jer je to jedini nacin da spava. tek zadnja tri tjedna bar prek dana odspava u kinderbetu, ali ni ti to svaki put. meni to nije idealna situcija i rade bi da spava u svom kinderbetu, ali izmedu spavanja s nama i toga da budem ko zombi od nosanja i hranjenja po noci, ipak biram ovo prvo. a valjda ce jednom htjeti spavati u svom krevetu...
(a to da se samostalno uspava mi je ko SF. to rijetko uspije i u kolicima dok je vozam)
Spavamo svi zajedno poprecno na krevetu od 1.40, s tim da ja i MM drzimo noge u dj.kreveticu. Idealan raspored za nasu mini-sobicu.
Najvazniji mi je motiv za co-sleeping, priznajem, vlastita komocija. Osim toga, izgleda mi jako prirodno.
šta da vam kažem mi smo još uvijek zajedno u krevetu
mi smo isto svi zajedno. ja to nisam planirala i dok nisam rodila mislila sam da su roditelji čija su djeca s njima u krevetu malo luckasti. moj mali nikad nije prihvatio kinderbet pa spava s nama. obožavam jutarnja buđenja iako mi nije baš najudobnije u tom zajedničkom spavanju. ipak, nadam se da će prije 18. rođendana poželjeti otići u svoj kreveti da, drago mi je da vas ima puno takvih jer mi je nerijetko u parku teško priznati da naša beba spava s nama kad svi okoli pričaju o kinderbetima
Mame co-sleeperice, imam jedno pitanje. Zanima me spavaju li vaša djeca sama u vašem krevetu? Moj Ivan zaspi nakon podoja i odspava popodne 2 - 3 sata u našem krevetu. Ne znam kako će to funkcionirati kada počne sjediti, puzati, itd. Bojim se da će pasti s kreveta. Za sad se vrti s boka na bok, ponekad na stomak i nazad, a nekad ga nađem i okomito od položaja u kojem je bio kad sam ga ostavila. Razmišljam o tome da ga počnem navikavati na spavanje u kindiću. Inače, u njemu spava od 21,00 - 22,00 h do buđenja za sisanje, oko 4,00 - 5,00 h, a tada ostaje u našem krevetu do jutra. Zagradim ga jastucima kada je sam na našem krevetu, za sad je to dovoljno, ali mislim da uskoro neće biti!
sa skoro 6 mjeseci je itekako spreman za pad s kreveta.
nikako ga više ne ostavljaj u neograđenom krevetu.
Moj redovito spava sam u našem krevetu, ali je nama krevet s jedne strane do zida, a s druge strane "ograđen" kinderbetom kojem smo skinuli jednu stranicu. Nerijetko se dogodi da ja spavam sa guzicom u kinderbetu kad mjenjamo stranu za dojenje, a moj car posred kreveta.
kad je Zo bio mali znala sam ga uspavati tako da bih legla pored njega i disala polagano kao da spavam, tako da je istina da beba diše slično mami i da osluškuje jel mama tu i dok pava
iako kad se Zo rodio nismo znali što je AP, nekako nas je intuicija vodila sama u mnogo toga dobroga
sad kad dođe nova beba sve već ima svoje nazive - AP...co-sleeping..
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom