 |
|||
Meni svakako nije nelagodno govoriti engleski, to ide za tridesetri...Freja prvotno napisa
Freja, kao stručnjaka, zamolila bih te odgovor na ovo pitanje:
MM s našim djetetom govori na rumunjskom, ja na hrvatskom, a međusobno (MM i ja) razgovaramo na engleskom. Da li da dijete još dodatno učimo taj engleski i na koji način, ili će ga pomalo naučiti slušajuči nas?
Najprije isprika Mamasiti i Tridesetri ako sam im pobrkala imena. Događa se. Pisala sam na brzinu, a znala sam ako ne odgovorim odmah, da cu vjerojatno na to zaboraviti ili neću stići.
I da se odmah ogradim, ovo št slijedi, odnosi se samo na situacije kad mama govori jezik koji je i njoj strani u zemlji u kojoj taj jezik nije većinski jezik. Važno je to znati jer je na ovome forumu bilo i puno drugačijih priča i mnoge se ne mogu poistovjećivati. U dvojezičnosti važne su i vrlo male razlike (npr. kako govore djedovi i bake, kakav je djetetov odnos s osobama koje govore određeni jezik, kako se okolina odnosi prema tome jeziku i sl.)
Dakle, ništa zapravo ne može ozbiljno škoditi. To su male spužvice koje puno toga mogu podnijeti. Možete pokušati što god želite. Pitanje je hoće li koristiti. A ako ne koristi, čemu se s time gnjaviti. Jer svatko tko je probao, zna da je teško držati jezike odvojenima, a pogotovo u situaciji kad vam samima zapravo nije najprirodnije govoriti strani/drugi jezik.
Razlika je između čitanja i pjevanja što ne zahtijeva od djeteta "aktivnu" uporabu jezika. Ono će ponavljati i naučiti te priče i pjesmice, ali to nije isto kao i jezična proizvodnja, dakle, samostalno stvaranje rečenica. No, može joj pomoći tako što će već sada biti izložena stranom jeziku i to joj omogućava da ga kasnije brže i lakše uči, pogotovo što se tiče izgovora. Naravno, pri tome je jako važno kakav je vaš izgovor. Jer ako ste vi jedina osoba od koje dijete čuje engleski (ne ubrajaju se televizija i sl.), kakav je vaš, takav će najvjerojatnije biti i djetetov izgovor (ne vrijedi onda kad okolina govori tim jezikom).
S time u sladu, naravno da engleski možete pretvoriti u neku vasu igru. Ali nek vam to bude igra bez ikakvih opterećenja.
Ima još jedna stvar na koju sam posebno osjetljiva kad je riječ o mamama (ne toliko tatama; priznjem da se tu pomalo priklanjam stereotipima) koje pokušavaju s djecom govoriti jezik koji im nije prvi i/ili materinski. Naime, osim i ako i sami niste pravi dvojezičar s približnom jezičnom kompetencijom u oba jezika (a čak i tada je upitno), nikada ne možete na stranom jeziku biti toliko topli, nježni i prisni sa svojim djetetom kao na jeziku koji vam je prvi. Samo na prvome jeziku znate tepati i govoriti djeci bliskim jezikom i sve drugo su samo blijede kopije toga. U literaturi se taj jezik naziva maminski i svojstven je upravo mamama (premda ima i iznimaka) i njihovom govoru na prvome jeziku. Kad kažem tepanje, tu ne mislim na uporabu dječjih, iskrivljenih riječi nego na drugačiju boju i visinu glasa, brzinu govora, česta ponavljanja itd.
U cijeloj priči postoji još jedan mali problemčić. Kaže literatura da je najgore od svega u dvojezičnim situacijama miješati dva principa. Treba se odlučiti ili za jedan roditelj-jedan jezik (preporuča se) ili za jedna situacija - jedan jezik (manje prihvaćeno). Naravno da uvijek možete naći primjere u praksi gdje je bilo drugačije od pravila, a da su djeca "sasvim dobro ispala", međutom, ovo su sve preporuke kako dobiti ono najbolje od dvojezičnosti (uz što manje problema, iako su se mnogi uvjerili da je dvojezični odgoj sve više nego jednostavan).
I sad još odgovor Mamasiti. Situacija kakvu opisujete je više nego idilična. Samo pokušajte biti dosljedni. Za potpun odgovor nedostaje mi podatak gdje živiti, ali recimo da ste u Hrvatskoj. U tom slučaju, rekla bih da formalno učenje engleskoga nikako neće škoditi, jer očito vas dvoje niste izvorni govornici engleskoga. S druge strane, ne trebate ni žuriti, jer će vaše dijete stvarno puno naučiti od vas (barem pasivno) i dugo će biti ispred jezdnojezičnih vršnjaka. Možete čekati i do škole, pa nek uči engleski kad i ostala djeca, a u 1. razredu umjesto engleskoga možete, ako postoji mogućnost, izabrati neki drugi strani jezik (praksa pokazuje da je višejezična djeca laške uče i usvajaju nove jezike, pa im ni četiri jezika nisu problem).
Kratko za kraj, što god odabrali, morate znati da u određenoj dobi djeca stvarno miješaju jezike. Kod neki traje duže, kod nekih kraće. To je najteže vrijeme za roditelje, posebno za bake i djedove i okolinu. Ali ne treba popustiti pritiscima, jer se stvari na kraju poslože, obično još prije polaska u školu.
Nadam se da sam odgovorila na pitanja. Ovo je neiscrpna tema o kojoj bih ja mogla još dugo pisati, ali možda nisam svima zanimljiva pa bolje da sad stanem.
Uskoro selimo u Austriju, gdje čemo živjeti sljedećih godinu-dvije dana.
Nakon toga, obzirom na prirodu posla MM-a, tko zna kamo opet selimo. :/ Da li bi onda u ovom slučaju to formalno učenje engleskog štetilo. Napominjem da namjeravam biti kod kuće s djetetom, tako da će mu kontakt s njemačkom okolinom biti minimalan.
To je stvarno specifična situacija. Neće škoditi formalna nastava engleskoga. Tim više, što kako god okrenete i gdje god bili, engleski je jezik koji će prije ili kasnije učiti formalno tijekom školovanja. Budući da ćete teško naći hrvatske ili rumunjske igraonice u Austriji (premda ni to nije nemoguće), a da engleskih ima posvuda, ne vidim ništa loše u tome da su uključite u njihov rad. Dobro će doći i Vama i djetetu da ste povremeno izvan kuće, a u društvu. U takvim okolnostima smijete čak s djetetom govoriti engleski, jer je ograničen na specifično okruženje igraonice (mislim na igraonice u kojima su mame s djecom) i dijete će to tako prihvatiti.
Možete mi se javiti i na PP ako imate još pitanja. Nadam se da ću znati pomoći.
Hvala Freja
Nema na čemu. Zadovoljstvo mi je pomoći ako mogu.
Možda još samo mali detaljčić koji mi je promakao - ne zaboravite da je svako dijete različito. Djetetova osobnost važan je čimbenik i u dvojezičnosti i o tome može mnogo toga ovisiti (neka će djeca pružati jak otpor prema manjinskome jeziku, drugoj će to biti vrhunska zabava).
I, kad sam već opet oduzela prostora, ponavljam jedno svoje ranije pitanje: postoji li neka obitelj s englesko-hrvatskom kombinacijom u Zagrebu koja, kao i mi, priželjkuje malo više druženja na engleskome? Naime, David govori engleski samo s tatom tako da mu je hrvatski već sada daleko jači, pa bismo htjeli poraditi na tome. A još ako je taj engleski autralski engleski...) Mi čekamo!
Nema na čemu. Zadovoljstvo mi je pomoći ako mogu.
Možda još samo mali detaljčić koji mi je promakao - ne zaboravite da je svako dijete različito. Djetetova osobnost važan je čimbenik i u dvojezičnosti i o tome može mnogo toga ovisiti (neka će djeca pružati jak otpor prema manjinskome jeziku, drugoj će to biti vrhunska zabava).
I, kad sam već opet oduzela prostora, ponavljam jedno svoje ranije pitanje: postoji li neka obitelj s englesko-hrvatskom kombinacijom u Zagrebu koja, kao i mi, priželjkuje malo više druženja na engleskome? Naime, David govori engleski samo s tatom tako da mu je hrvatski već sada daleko jači, pa bismo htjeli poraditi na tome. A još ako je taj engleski autralski engleski...Mi čekamo!
OK, tebi ce mozda pomoc i trebati (iako ne nuzno), no maloj najveca pomoc ste ti i tvoj muz.lijepo receno tatek, nema sto...samo mislim da ce mi za prihvacanje moje i nase "drukcijosti" trebati vise vremena i pomoc strucnija od ove na forumu
"da klinci mogu biti okrutni prema razlicitima" sam se vec osvjedocila i trudit cu se da naucim m. da se s tim nosi te da bude ponosna na svoje "razlike". samo ona je zasad jos premala da bi to razumjela tek joj je godinu i pol
Ako vi normalno prihvacate te razlike i ne skrivate ih niti preuvelicavate vec prihvacate kao normalni dio zivota tad ce vas i okolina prihvatiti kao takve.
Ja sam s Vedranom od prvog dana vrtica u vrticu govorio iskljucivo na esperantu - ispocetka su nas cudno gledali, ponekad priupitali nesto, no nakon nekog vremena smo prestali biti senzacija ... Nova djeca u grupi su znala nekad zezati Vedrana na racun toga, no ubrzo je to prestalo. Evo, bas preksutra idem klincima u vrticu (Vedranovoj grupi) pokazivati dijace sa nasih izleta i putovanja od lani (teta nas kuzi i smatra da ce to biti zanimljivo i drugima) i vjerujem da ce klincima to biti zanimljiva prica iako je vecini njih takav stil zivota potpuno stran.
A kaj se tice tebe i strucne pomoci ... mislim da ti je najbolja "strucna" pomoc tvoj muz i tvoja okolina. Ako imate okolinu koja vas razumije takve kakve jeste onda super i to rjesava mnoge probleme. Ako nemate - mijenjajte okolinu. Nema veze radi li se tu o rodbini, susjedima, prijateljima ... naravno, ne moras prekinuti sve veze, no mislim da je najbolje glavninu vremena provoditi sa ljudima s kojiam se dobro osjecamo. A to sto misle teta stricevog brata ili druga susjeda ili kolegica s posla koje te/vas mozda dave 3 puta tjedno sa glupostima ... pustite ih k vragu.
A dobra strucna pomoc je i Autogeni trening (kod vec vise puta spominjane Jadranke - na zalost, niste u Zagrebu), daje covjeku vjeru u sebe i samopouzdanje.
Odoh ja opet u OT ...
tatek malo sam se i salila ovo sa "strucnom pomoci", nije stvar bas tako ozbiljna...
stvar je u tome da mi se naprosto ne da trositi energija na te neke stvari jer imam toliko drugih i vaznijih stvari na pameti.
a sto se tice razlika i prihvacanja razlika o tome mozda imamo drugaciji stav. ja se dobro sjecam nekih sitacija iz svog djetinjstva, sjecam se osjecaja razlicitosti, izdvajanja i moram priznati da osjecaj nije nimalo prijatan. zato ne zelim kcer bespotrebno i prerano opterecivati odredjenim stvarima.
veze sa rodbinom joj ne zelim prekidati, to je njena rodbina, mislim da nemam pravo na to, tj. smatram da ona ima pravo na svoju rodbinu, a kad bude dovoljno odrasla ce sama birati da li joj ista odgovara ili ne. do tada ja cu se truditi da se moja kcer osjeca sto vise prihvacenom od iste, te da uziva u prijateljstvu svojih bratica i sestricni. prijatelje mozes mijenjati ali rodbinu ne.
svejedno hvala na preporukama,
pozdrav
[quote="tridesetri"] tatek malo sam se i salila ovo sa "strucnom pomoci", nije stvar bas tako ozbiljna...
[quote="tridesetri"]
Nema frke, ti znas najbolje ...
I ja sam bio u djetinjstvu izoliran od okoline, prvo fizicki jer sam do skole zivio na osami, a zatim drustveno ... nisam bas uzivao i cesto sam pozelio da budem prihvaceniji, no tek je to bilo. A sa 16-17-18 godina sam poceo pronalaziti srodne ljude. I sad zivim uglavnom u okruzenju takvih ... naravno, nisam prekinuo sa ostatkom svijeta, ali ga zato nemam vise nego sto zelim.
A s rodbinom sam raskrstio - nit se njima dalo druziti sa mnom kad ne zelim slijediti ustaljene rodbinske kanone,a meni jos manje s njima. Mama i sestra su OK, a drugi me ne zanimaju sa svojim tracevima, alkoholizmima i slicnim. I bas mi je dobro.
I to je super stvar - svatko si moze kreirati svoj svijet kako zeli. Ne bas 100%, ali u povecoj mjeri... a dobro je da to nauce i djeca sto ranije, nadam se da Vedran nece trebati cekati 16,17 ili 18 godina da si nadje pravu skvadru koaj njemu odgovara. Zapravo, gotovo sam siguran da nece.
Ispričavam se na off-topicu.
Tatek, ako nađeš vremena, bila bih ti zahvalna za koji detaljčić.
Sanja, stize ti uskoro na PM!Ispričavam se na off-topicu.
Tatek, ako nađeš vremena, bila bih ti zahvalna za koji detaljčić.
Hvala!
Ne znam tocno tko je napisao 'djeca su kao male spuzvice, sve upijaju' :D Kod nas doma se oduvijek govorilo 3 jezika i nikada nisam imala problema ili sam bila zbunjena (to mi je tek' doslo u kasnijim godinama ::
Moram priznati da mi je kasnije u skoli bilo puno lakse savladati 'nove' jezike i solidnu 'podlogu' sto se tice znanja jezika koju sam dobila od malih nogu mi je dan danas od neprocjenjive vrijednosti.
Evo da malo dignem ovaj topic.
Mi kod kuće pričamo isključivo hrvatski, a malena izvan kuće komunicira na njemačkom.
Međutim, neki dan me pokušala uvjeriti u neku svemirsku priču, pa sam ju pitala "stvarno?", na što je ona odlučno odgovorila "da!", da bih je ja pitala "jesi sigurna?", a ona meni odgovara "viklih!" (njem. wirklich = stvarno).
Danas se igrala u svojoj sobi i, dok sam bila u kuhinji, zvala me s "mama, komm!" (mama, dođi). Došla sam, slagale smo kockice i kad ih je ponestalo odlučno je tražila "noch" (još).
Nadam se da će faza miješanja jezika trajati kratko.
Hoce, kod nas je prestala.
Pitanje:
mi smo dvojezicni, djeci se obracamo iskljucivo na hr (i kuci i napolju). situacija juce u parku: prilazi stariji djecak i obraca se R. s pitanjem da se igraju. R ga nista ne konta. djecak ponavlja pitanje po 15. put, R. mu prilazi da ga poljubi, djecak bkezi. R. tuzan
kako se ponasati u ovoj situaciji? prevoditi? stajati po strani (kao ja juce)? bilo mi je jako zao sto nije znao kako da komunicira, a vidjelo se da je on potpuno zbunjen.
Ja bih preveo (i to i radim u slicnim situacijama).Pitanje:
mi smo dvojezicni, djeci se obracamo iskljucivo na hr (i kuci i napolju). situacija juce u parku: prilazi stariji djecak i obraca se R. s pitanjem da se igraju. R ga nista ne konta. djecak ponavlja pitanje po 15. put, R. mu prilazi da ga poljubi, djecak bkezi. R. tuzan
kako se ponasati u ovoj situaciji? prevoditi? stajati po strani (kao ja juce)? bilo mi je jako zao sto nije znao kako da komunicira, a vidjelo se da je on potpuno zbunjen.
ali u tom slucaju igra gubi na spontanosti, a i djeci brzo dosadi moje prevodjenje tamo-vamo.
Eh, pa neces sad simultano prevodit ...
Prevedes kljucnih par recenica a onda nek se oni snalaze kak znaju i umiju. Ako im je stalo do zajednicke igre vec ce se snaci. Ako ne, brzo ce otici svatko na svoju stranu.
hvala probat cu.
potpisujem tateka
Ovisno o dobi klinaca ja bih jos dodao (svakome na njegovom jeziku) objasnjenje da onaj drugi govori taj-i-taj jezik i ne govori njegov pa da se mogu sporazumjeti rukama ili nekim rijecima iz svog jezika koje bi onaj drugi mogao razumjeti (npr. Nindja, supermen itd
Ne sjecam se koliko je tvoj decko star - ako je jako mali tad mozda ta prica nema puno smisla, ali zasto ne objasniti, jer ce mu se to ocito jos cesto desavati.
moji blizanci su oni sa "The Terrible Twos Are Here!" topica (2.g i 1mj). fond rijeci kojima se koriste je relativno veliki ali na hr.
i da malac koji nam je prisao je htjeo da se igra nindji sa R. (koji btw nikada nije niti vidio taj crtani)
Ajd me malo podsjeti u kojoj ste vi zemlji ...
... a ti mozes klincima objasniti da su Nindje policajci/cuvari/striceki/whatever ... i da se brinu da u svijetu bude mir i da uhvate sve zloceste koji eventualno pozele poremetiti svjetsku idilu ...
Moj Vedran je sa 2,5 - 3 g u takvim slucajevima vec postavljao stotinu "sto ako ..." pitanja, no mozda su tvoji jos malo premali za takvu kanonadu pa se izvuces s kratkim objasnjenjem i pustis ih igrati se.
Ja sam bilingvalno dijete. Odrasla sam u Kanadi i vratila se u Hrvatsku tek u srednjoj školi. Moji su doma govorili hrvatski a okolina i škola su bili na engleskom.
Pitanje je sad voljela bih da naša Ema također govori oba jezika (hrv i eng). Da li da ja s njom pričam isključivo engleski? Pokušavam ali to mi je teško. Da li netko ima kakav prijedlog Obzirom da živimo u hrvatskoj i da u kući govorimo hrvatski. Kako da se točno organiziramo?
ksprljan, nasa je familija tocno kao tvoja samo obrnuto s jezicima. Zivimo u engleskom govornom podrucju i sve se odvija na engleskom osim komunikacije izmedu mene i klinaca, koja je uvijek na hrvatskom (i doma i vani).
U pocetku je bilo tesko, najvise meni, jer sam se morala ful koncentrirati da svaki put kad se obratim Petri da joj se obratim na hrvatskom, a kasnije kad je ona pocela govoriti, da inzistiram da mi se obraca na hrvatskom. S Robijem je bilo malo lakse jer smo se vec uhodali.
Sad postaje opet malo teze jer je Petra u skoli i veci dio dana joj je u engleskoj okolini pa joj je po defaultu lakse govorit engleski i cesto se zaleti a ja moram biti dosljedna i strpljiva i podsjecat je da se nas dvije razgovaramo na hrvatskom.
Ako zelis da se taj engleski duboko "ukorijeni", tad ti nema druge nego pricati engleski, jer netko to mora redovno ciniti kako bi taj engleski zazivio kod nje.
Da, tesko je, ali samo na pocetku - poslije je sve lakse i lakse, a obzirom da je tebi engleski drugi materinji jezik vjerujem da ces se brzo snaci. Drzim fige!
Potpisujem ancicu i tateka makar sam primjer nedosljednosti, ali trudim se.
Imam nekoliko pitanja i bila bi zahvalna ako mi netko moze odgovoriti.Zivimo u Svedskoj.Djecak ima 2 godine i 2 mjeseca.Razumije i prica hrvatski i svedski.Njegov fond hrvatskih rijeci je obimniji od fonda svedskog,ali su njegove svedske recenice duze od hrvatskih.Kad se sam igra prica na svedskom,rijetko na hrvatskom.I muz i ja smo Hrvati.Muz zivi dugo godina u svedskoj tako da je njegov svedski izuzetno kvalitetan.Nekoliko mjeseci prije nego ce djecak krenuti u vrtic(krenuo na prilagodbu sa 16 mjeseci,a poceo redovno ici s 18 ) muz je poceo pricati s njim svedski,jer je meni bilo izuzetno bitno da prilagodba u vrtic bude sto manje stresna(njegova prva godina zivota je bila jako stresna za sve nas iz zdravstvenih razloga).Cijelo vrijeme mazne i lijepe rijeci muz mu govori na hrvatskom i to djecak akceptira.Ali kad je u nekoliko navrata rekao nesto na hrvatskom sto nisu rijeci od milja djecak ga je ispravio i preveo to na svedski.Djecaku sam ja gotovo jedini izvor hrvatskog jezika.Kad smo vani cijelo vrijeme pricam hrvatski i objasnjavam i ono sto bi inace slucajno cuo od drugih da je u hrvatskom okruzenju.On zna da s tatom prica svedski,a s mamom hrvatski i bez problema odgovara muzu na svedskom a meni na hrvatskom kad ga nesto istovremeno pitamo.
E sad ono sto mene muci je to da ja zelim da on i s tatom prica hrvatski.Ne znam kako izvesti taj prijelaz najbezbolnije i tu mi treba vase znanje i/ili iskustvo.Za nekoliko dana idemo u Hrvatsku.Mozda to moze pomoci.Da li je sad pravo vrijeme za prijelaz?Kad muz prijede na hrvatski treba li u tom slucaju cijelo vrijeme pricati hrvatski ili mozda hrvatski u kuci,a u parku svedski?Ili u kad smo u posjeti gdje ljudi razumiju samo svedski.Hoce li muz pricati s njim svedski tada?Neizmjerno mi je vazno da moj sin prica hrvatski!
Zahvaljujem za svaki savjet.
Pravila kazu kako je do 3-4 godine zivota najbolje dosljedno provoditi podjelu po jezicima - to bi kod vas znacilo da tata govori sa deckom svedski i u Hrvatskoj, a ti sa njim hrvatski i u Svedskoj. Mislim da je to kombinacija koja malome u najvecoj mjeri olaksava situaciju sa jezicima i njihovom podjelom. Znam, bit ce neobicno kad ti muz progovori sa malim svedski recimo negdje sa rodbinom, prijateljima ili u gradu, no recite da je tako najbolje za dijete. I mene cudno gledaju kad sa Zrinkom pricam esperanto, a hrvat sam i zivim u HR, no na to se covjek navikne.Sto se hrvatskog tice, mislim da nije uopce u pitanju njegovo znanje jezika obzirom da ti stalno pricas hrvatski sa njim ... jasno da ce svedski sad biti sve jaci zbog vrtica i okoline opcenito, no hrvatski ce sigurno opstati ako ti ustrajes.
Strucnjaci kazu da nakon 3-4-5 godina djeca nauce razlikovati jezike i da se tad moze prekinuti sa tim pravilom "jedna osoba - jedan jezik".
Tatek hvala ti na odgovoru.Tako sam nekako i mislila da moramo jos sacekat s prijelazom.Ali opet zeljela sam to cuti od nekog ko zna vise o tome.A pomisao da bi i tata s njim poceo pricati hrvatski mi je bila privlacna,moram priznati.
Mislim da ce malo strpljenja sada donijeti u buducnosti puno plodova - ustrajte, drzim vam fige!
(i pozdravite mi Svedsku, ostala mi je u lijepoj uspomeni - u kojem ste gradu, ako smijem pitati?)
Kada su progovorila vaša dvojezična djeca? J. razumije oba jezika, ali već mjesecima stagnira. Govori nekoliko riječi i još nije počela slagati rečenice, a riječi koje je prije ispravno izgovarala zna preokrenuti, npr. beba je postala babi. Inače, počela je rano gugutati, zvati tata i mama s razumijevanjem pa me čudi zašto već dugo ne uvodi nove riječi... Ne pitam to jer sam zabrinuta, nego zbog znatiželje. Jedva čekam da počne pričati! I još jedno pitanje glede jezične dosljednosti. Smijem li s njom pjevati njemačke pjesmice (imamo jako zgodne CD-ove), iako sam ja 'zadužena' za hrvatski? Tnx na iskustvima i odgovorima!
Moji su progovorili vrlo kratko prije druge godine života.
Anna sa 22 mjeseca Karlo s 23 mjeseca. Tada su počele rečenice.
S Annom sam uz njemački kojim je okružena od rođenja govorila hrvatski i ona je startala s hrvatskim jer smo bili na moru, međutim kad smo se vratili prebacila se na njemački. Njen jači jezik je njemački, hrvatski je slabiji, a prebacuje se na hrvatski odmah čim se je nešto pitaš na hrvatskom. Danas ima 7 godina i treba joj kad dođemo u Hrvatsku da malo izbrusi uspavani hrvatski jer naš familijarni jezik je njemački.
S Karlo koji će za mjesec dana navršiti 4 godine je stvar bitno drugačija. S njim nisam pričala hrvatski od rođenja, ali sam imala babysitericu koja je znala samo hrvatski. Rezultat je bio da je Karlo progovorio neposredno nakon njegove druge godine naravno njemački, makar je razumio i hrvatski. Karlo nije govorio hrvatski kako treba do 9 mjeseca ove godine kada je počeo dolaziti sa mnom SAM u Hrvatsku bez Anne. Sad koristi polako hrvatski jezik aktivno jer ga čuva hrvatska babysiterica pa nema više izvlačenja. Počeo se i prebacivati na hrvatski i u odgovorima inače je godinama na hrvatsko pitanje odgovorio na njemačkom što je uvježbao sa svojom starom babysitericom. Međutim to ne pali s novom babysiericom jer ona baš ništa ne razumije njemački.
Pomoglo je i to što mu Anna nije pomagala u komunikaciji pa se morao sam snalaziti. Bio je i žalostan i plakao i bolestan, ali sad je sav ponosan jer je počeo pričati i rado se toga sjeća sad u Njemačkoj.
Dvoje djece, različiti putevi savladavanja jezika. Ipak ima u toj šumi različitosti nekakvih pravila, međutim ona se iskristaliziraju kad malo bolje analiziraš vlastiti život pa vidiš što sve utječe na dijete u smislu učenja jezika jer oni ne uče iz knjiga.
David je prve riječi počeo izgovarati s deset mjeseci. Nakon toga razvoj jezika napredovao je izrazito brzo. Čak na moje iznenađenje. Dečko, pa još dvojezičan, nekako sam mislila, a to kaže i struka, da će progovoriti kasnije, tek oko ili nakon druge godine. Međutim, već ovo ljeto, dakle, s navršenih dvije, postalo je nemoguće bilježiti nove riječi u oba jezika jer ih je bilo jako puno. U dobi od recimo 15-18 mjeseci broj riječi na oba jezika bio mu je podjednak. Nakon toga je počeo prevladavati hrvatski.
Jedno je od brbljavije djece koju poznajemo, a govori jako čisto i razgovijetno za dvoipolgodišnjaka. Ne znam, možda je tome ipak pridonio tečaj prenatalne komunikacije koj smo pohađali s njim u trbuhu
Istina je ono što ste i sami primijetili - svako dijete priča je za sebe.
Petra rano, s oko 15 mjeseci je pocela s rijecima (Peta, kaka, i sl.), s 18 je vec slagala fraze od par rijeci.
Robi nije progovorio do cca drugog rodendana.
Moje je misljenje da pocetak govora ovisi od djeteta do djeteta a ne o tome s koliko jezika se susrece.
Moja mama nije pricala do treceg rodendana iako je bila okruzena samo jednim jezikom.
Moja djeca govore Engleski kao prvi jezik a Hrvatski slabije. Razlog je sto u pocetku nisu bili izlozeni toliko Hrvatskom vec najvise Engleskom.
Mislim da je najvaznije da jedna osoba uvijek govori taj jezik. Ja recimo govorim uvijek Hrvatski kod kuce i kad smo sami u kuci ili kad svi govore Hrvatski, ali kad je netko tu tko ne razumije onda svi govorimo Engleski.
Bitno je da podjednako izlozite dijete sa oba jezika ili cak tri. To nije toliko bitno, iz pocetka ce mjesati, ali poslije ce se sve izbistriti. Gledajte filmove na sva tri jezika, citajte price na sva tri jezika, i naravno govorite, slusajte muziku itd na sva tri jezika. Ako je moguce upoznajte druge ljude koji govoru ove jezike i provodite vrijeme s njima na ovom jeziku.
Ja djecu povremeno uvim Talijanski, jer mislim da mogu vrlo brzo memorizirati kad su mali. Recimo vozimo se autom, i kad nam je dosadno, pitam kako se kaze koja boja na koji jezik, ili kako se broji, ili kako se kaze ona zivotinja na Talijanski , kako na Hrvatski itd. Oni su to shvatili kao igru, pa pokusavaju odgovoriti sto prije. Mladji je jos zesci jer kuzi da moze tu biti puno jaci od starijeg. Mi smo iz Dalmacije porijeklom, tako da moja djeca nekada pitaju i kako to da mi kazemo pinjur, a oni u filmu vilica i sl. To im je jos nekako dodje kao cetvrti jezik. A da ne spominjem koliko su izlozeni Spanjolskom, jer smo u Kaliforniji, gdje cak i na djecjim emisijama govore povremeno Spanjolski. A u skoli ima dosta onih koji su porijeklom iz Meksika pa izmedju sebe pricaju Spanjolski.
Vjeruj mi djeci to moze samo koristiti. Lijepo za Bozic svima kazes umjesto plasticnih igrackica, kupite neke cd-eve na stranom jeziku ili knjige.
Sve najbolje
sebastian je silom prilika trojezican
mats sa njim prica na nizozemskom, oma i opa takodjer, u igraonici se prica nizozemski
ja sa njim doma pricam hrvatski, ali kad smo vani, ili kad su prisutni ljudi i djeca koji ne govore hrvatski pricam sa njim na nizozemskom
mats i ja doma komuniciramo na engleskom
sebastian sporije krece sa pricanjem nego klinci koji govore samo jedan jezik ali vec sad kuzi razliku i cesto matsu zna rijec sa hrvatskog prevest nanizozemski
cesto kad gleda dvd-ove za ucenje engleskog (magic english od disney, muzzy od bbc i baby einstein) zna nakon sto ponovi na engleskom dodati isto na nizozemskom ili hrvatskom ali to su jos uvijek pojedinacne rijeci ili vrlo jednostavne recenice a ima 33 mjeseca
Hvala puno na odgovorima! Tek sam sad dospjela do interneta jer sam na putu.
Pustite djecu na miru da se igraju ....
Neka govore jezike koje im roditelji govore, to ne bi trebalo biti vise od dva, a u skoli ce uciti sto im vec bude trebalo.
Moj cetverogodisnjak govori dva jezika, jedan sa mamom a hrvatski sa mnom, vrlo dobro to razlikuje. To je po mom vise nego dovoljno za sada.
Mejra automatski presalta na eng. kada smo van kuce. Ja joj uporno pricam na bosanski a ona odgovara na eng.
I tri jezika su isto OK kad je takva situacija neizbjezna (npr. jedan jezik s mamom, drugi s tatom, treci u vrticu ili terci onaj koji je zajednicki za mamau i tatu, ako ne govore ni jedan svoj materinji). Literatura kaze da je to sasvim u redu, a znam i vise primjera iz zivota koji to potvrdjuju (npr. s mamom hrvatski, s tatom njemacki, tata i mama medjusobno govore engleski ili pak s mamom hravtski, s tatom madzarski, u vrticu njemacki).Pustite djecu na miru da se igraju ....
Neka govore jezike koje im roditelji govore, to ne bi trebalo biti vise od dva, a u skoli ce uciti sto im vec bude trebalo.
Moj cetverogodisnjak govori dva jezika, jedan sa mamom a hrvatski sa mnom, vrlo dobro to razlikuje. To je po mom vise nego dovoljno za sada.
Sve je u redu dok svaka osoba (tata/mama/baka/osobe u vrticu itd) govori konstantno svoj jezik u komunikaciji s djetetom.
evo i mene koja zivim zemlji i gradu jezicnih buckurisa...
dvojezican je grad (sluzbeno) a u njemu zivi preko 50 razlicitih nacionalnosti...i gotovo svi prijatelji su mi odrasli s dva-tri jezika... svi pomalo mijesali do odredjene dobi (do oko 5 god) no poslije bez problema razlucili... frendica mi cak kaze da se sjeca kako je tek jos kasnije skuzila da se radi o 2 jezika... 2 razlicita jezika... do tada joj je feeling bio da se radi o jednom iako je vec oba koristila bez mijesanja...
nisam cijeli topic citala ali ono sto je gore freya pisala je cini se tocno...
pedijatar nam isto govori o doslijednosti...
naglasavaju da djeca cesto znaju odbiti govoriti neki ne-svicarski jezik ako osjete da je majki nelagodno govoriti tim jezikom u javnosti tj. srami se na neki nacin svog podrijetla... djeca imaju posebne 'antene' za to...
s lukom pricam u potpunosti hrvatski... otac mu se obraca na francuskom...
mi medjusobno govorimo engleski uglavnom...
poceo je, osim hr (najbolje, jer sam za sad najvise ja s njim a ne ide u vrtic) i franc., kupiti i engleski... iako mu se ne obracamo na engleskom... ali mu je dosta izlozen jer moj francuski jos nije tako dobar, hm tj. nisam jos toliko slobodna pricati ga pa ako sugovornik zna engleski radije koristim engleski...
za sad smo dolsijedni i cak nam je to preslo u automatiku... stvarno bi mi bilo glupo obracati mu se na eng. ili franc. ... ono za mommy-talk sam isto cula i osjecam da je tocno...
no, htjela bi vam napisati anegdotu koju mi je frend ispricao: kad je bio malen njegovi su zivjeli u usa i tamo je progovorio... s njima na njemackom a u vrticu je naucio i govorio engleski.. samo u vrticu...
kad su se ubrzo vratili i krenuo ovdje u vrtic na njemackom on se nastavljao djeci obracati na engleskom... i bio sav zbunjen kad su mu rekli da s djecom prica na njemackom jer ga nece razumjeti...
zasto? on je mislio da je engleski jezik kojim govore djeca - sva djeca! a na njemackom se prica sa odraslima.
Ja sam mojima u takvim slucajevima govorila - ne razumijem i trazila od njih da sa mnom uvijek pricaju na hrvatskom (ako je trebalo, pomogla bih im).
Bilo je strasno naporno al nam se isplatilo. Sad smo opet u slicnoj fazi (jer im je engleski otkad su krenuli u skolu jako dominantan) kada moram napominjat al ne moram vise govorit "ne razumijem" vec je dovoljno da kazem "molim te reci mi na hrvatskom".
Ja bi voljela kad bi naš hrvatski postao JEZIK PJESME. Baka i djed (Njemci) već nastupaju na hrvatskim skupovima svih oblika. Baka ima 70 skupljenih pjesama koje pjevamo na ponekoj veselici.
Ta mi se ideja sve više sviđa HRVATSKI KAO JEZIK PJESME...Imamo i jednog hrvatskog učitelja koji svira gitaru i pjeva pa i svi s njim pjevaju.
Da ne otvaram novi topic, malo ću dignuti ovaj na kojemu se dosta pisalo.
Dakle... Imam dvoje dvojezične djece. Kod kuće pričamo hrvatski, a izvan nje (vrtić, škola, prijatelji) njemački. Fiona još od vrtića uči i engleski (ali to je za ovu priču nebitno).
S Fionom (7 god.) nema nikakvih problema; odlično piše i čita na oba jezika, lijepo se snalazi, tu i tamo ne razumije neku riječ pa traži objašnjenje, ali sve je i više nego u redu (kuc-kuc
Međutim, Flora (5 god.) je počela sve lošije pričati hrvatski, iako mu je intenzivno izložena (primjerice, cijelo ljeto nije išla u vrtić, nego je bila kod kuće, gdje pričamo isključivo hrvatski). Mnoge riječi izgovara krivo (npr. kaže "kapaona") ili u krivom rodu (npr. "ovaj krv"), zbog čega slijedi i pogrešna deklinacija ("ima puno krvija"
Puno pričamo s njom i puno joj čitamo, no njezina koncentracija za slušanje priča nema neki pretjerani raspon (za druge stvari ima) i kad sluša priču, više se skoncentrira na promatranje crteža (ne želi da joj čitamo ako ne može gledati slike) i tijek radnje nego na jezik kojime je priča ispričana. Mene je u posljednje vrijeme to počelo toliko živcirati da ju čak i otvoreno ispravljam, iako znam da to nije najsretnije rješenje.
Teško da ću u Beču pronaći logopeda za hrvatski jezik, tako da mi, zapravo, preostaje da sama nešto napravim, no osim puno čitanja i razgovaranja, nemam nikakvih posebnih ideja. Imate li vi koju?
citanje, razgovaranje i - vrijeme
Nemam pojma, nisam joj (ni sebi) dala nikakav rok, ali za točno godinu dana kreće u školu i voljela bih da do tada progovori kako treba (iako u školi neće imati hrvatski; dakle, ako i ne uspije, nije neki problem).
citanje, razgovaranje i - vrijeme
No, svugdje sam (pa i na ovom topicu) čitala da dvojezična djeca do pete godine savladaju oba jezika, a Flora je već ugazila u šestu i još uvijek griješi, bez ikakve tendencije da se to poboljša. Zapravo, to je ono što me najviše muči.
To što opisuješ česta je pojava, posebno kod drugog i svakog sljedećeg djeteta. Iz nekog razloga prvo je manje pod utjecajem okoline nego drugo. Drugo već ima brata ili sestru s kojim govori jezik okoline (pretpostavljam da cure među sobom govore njemački) i time se utjecaj kućnog jezika smanjuje. To za posljedicu može imati da su faze u razvoju "slabijeg" jezika drugačije nego kod prvog djeteta, tj. da na primjer ponešto kasne.
Prema ovome što pišeš ne stječem dojam da je to problem za logopeda. I sve što radiš, radiš dobro. Ustraj na hrvatskome, ispravljaj, ali ne primjetno (F: Ima puno krvija. Ti: Misliš ima puno krvi? Da, ima stvarno puno krvi. Jesi li ikada vidjela toliko puno krvi?...) Treba puno puta ponavljati i stavljati u nove kontekste. Da bi se usvojio određeni obrazac, dijete ga mora čuti najmanje 7 puta!
Dobar model je sve što joj sada treba. Nemoj previše ispravljati da to ona kuži, jer ćeš postići suprotan učinak - neće htjeti govoriti.
Čitajte i dalje, nema veze što i kako, neka slušaju hrvatske priče na cd-u, družite se što više s ljudima koji govore hrvatski (ako ih imate u blizini)...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom