30.01.2004. - jutarnji list
Ispod tepiha
Beskoristan baby-paket Jadranke Kosor
Piše Sanja Modrić
Ista šuplja priča o pronatalitetnoj politici u Hrvatskoj traje desetljećima. Jučer se još jednim njezinim nastavkom ponovo bavio Sabor, u kojem se za vrijeme svakog mandata, na potpuno identičan način, leleče nad starenjem Hrvatske, pobrajaju se podaci o podbačajima u rađanju, a političari – s rukom na srdašcu – uglas traže zaštitu prava žena, djece, obitelji i materinstva. No kako, onda, da se to nikad ne rješava i daje beba u Hrvatskoj iz godine u godinu sve manje?
Mislim da je najbolji odgovor na to pitanje dala udruga B.a.b.e.
Svi se deklarativno zalažu za rađanje djece, ali nitko ne ćeli da to bude na njegov račun, ispravno zaključuju B.a.b.e.
Kad sam se prvi put zaposlila, imala sam 24 godine. Nakon šest mjeseci, zatrudnjela sam s prvim djetetom. Na poslu su mi rekli da je to «vrlo pokvareno»: oni te prime u radni odnos, a ti fino, tup, pa trudnoća i porodiljski dopust.
Neugodno je čuti da je odluka da postaneš majka nešto «vrlo pokvareno» u odnosu na poslodavca koji ti daje kruh i državu u kojoj su te odnjihali. Zato sam radila praktički do zadnjeg dana. I taj put i dva puta poslije toga, da mi se barem tu nema što prigovoriti. Porodiljska naknada bila je tih 80-tih godina potpuno simbolična. Zato sam, nakon manje od šest mjeseci, za čuvanje treće bebe u susjedstvu našla dobru «tetu Slavicu» da bih se mogla vratiti na posao. Od jedne plaće i moje porodiljske naknade nije se dalo nikako živjeti. Na radnom mjestu, međutim, više nisam imala ni starih, ali ni novih zaduženja, što je bilo vrlo depresivno dok se postepeno nije promijenilo. Djeca su s godinu dana morala u jaslice, za koje je trebalo imati vezu. I u ono vrijeme vlast bi se, ka o na dugme, raspekmezila na sam spomen «majke i djeteta».
Do danas su se stvari promijenile samo na još gore?
Poslodavci u svom poduzeću više vole vidjeti nečastivog nego trudnu ženu. Prema uvidu ženskih udruga, mnoge žene, prije nego dobiju radnu knjižicu, moraju potpisati tajne izjave da nekoliko godina neće rađati. Država ne da novac za pristojne porodiljne naknade jer ga, navodno, baš za to nema. Za drugih šest mjeseci, koji idu na trošak proračuna, zaposlena majka dobiva po 1600 kuna. Država se također nerado zamjera poslodavcima pa ih štiti limitiranim davanjima za zaposlenice na porodiljnom dopustu. Bez obzira kolika je ženina plaća, prvih pola godine dobivat će od poslodavca maksimalno 4300 kuna.
Nadalje, stvarajući dojam da nešto čini, država štiti mlade žene od diskriminacije na radnom mjestu mehanizmima koji su redovito neprovedivi. Račanova vlast uvela je, recimo, stroge novčane kazne za poslodavce koji kandidatkinje za zaposlenje ucjenjuju materinstvom, kao i za one koji će ženu maltretirati ili otpustiti zbog djece. Ali, molim vas! Koji će poslodavac pred svjedocima reći da neće zaposliti ženu jer bi joj moglo pasti na pamet da rodi djecu kad može izmisliti stotinu drugih objašnjenja? Koja će to žena prijaviti svog poslodavca da joj zbog djece ne da napredovati kad će nakon toga dobiti otkaz? I koja će žena u Hrvatskoj potražiti zaštitu od sudova kad se sudski sporovi vode cijelu vječnost? Trebalo bi možda prepisati zakone puno efikasnije od naših iz zemalja Europske unije, ali prema toj metodi hrvatska država, kao što je poznato, ne gaji simpatije.
Država se, zatim, nerado odriče poreza, pa se nije spremna lišiti prihoda koje ubire od poreza za djecu. To bi, recimo, bilo od velike pomoći mladim obiteljima, ali to državu puno košta. I tako dalje.
U principu je, dakle, jako pohvalno što Jadranka Kosor izlazi pred Sabor sa željom da se u Hrvatskoj poveća broj novorođenčadi i što je srce boli kad vidi kako malo naše žene rađaju. No, i njezine su intervencije u takozvanu pronatalitetnu politiku ponovo provizorne, parcijalne i populističke. Čista je demagogija dati tri godine porodiljnog dopusta majkama koje su rodile treće i svako sljedeće dijete, a pritom ne dirnuti u porezni sustav. Ne mijenjati druge zakone tako da pogoduju rađanju. I kao da ne postoje, zaboraviti žene s jednim i dvoje djece, dakle majke kakvih je u Hrvatskoj najviše, i ostaviti im administrativno limitirane porodiljne naknade na 4300 kuna.
Licemjerno se pri svemu tome javno pozivati na deklaratornu podršku poslodavaca kad svaka budala zna da nijedna zaposlena žena koja živi od plaće neće ostati na porodiljnom dopustu tri godine. Nijedna koja se želi zaposliti također. Prvo zato što, nakon jednog, a pogotovo dva takva dopusta više ne može računati ni na kakvu karijeru i drugo zato što svoju plaću sigurno neće zamijeniti državnom naknadom od koje ne može kupiti hranu ni za jedno dijete, a kamoli za troje i četvero.
Brižna Jadranka Kosor kaže da su njezine mjere samo «prvi kamenčić». Druge «kamenčiće», međutim, uopće ne spominje. Udruga Roda, koja uglavnom okuplja mlade zaposlene majke, već joj je poručila da je njezin sladunjavi baby-paket politika od koje nema koristi i to je sigurno točno. Jadranki Kosor teško će moći zahvaliti čak i nezaposlene žene. Ministrica im nudi samo to da, s više djece, u 21. stoljeću, i dalje žive u beznadnom siromaštvu.
sanja.modric@eph.hr
 |
|||
Odgovori s citatom
