"Strašne" priče

[babyiris]

evo malo podižem temu, radi sinoćnjeg pitanja od J.
lektira, 2. razred, Charles Perrault - bajke.
pročitao on ljepoticu i zvijer, pepeljugu, pa mu na pamet padne i od prije snjeguljica, i pita me, mama, a zašto su svi zločesti likovi žene, a muški su svi dobri? zločeste sestre, zločeste maćehe, dobri tata, dobri prinčevi, dobri lovci, uvijek neke vještice...
mm se odmah počeo sprdati na tu temu, naravno, a ja sam se naljutila. najviše zato jer se nisam nikako mogla sjetiti nekog vješca
šta vi mislite, zašto je tako u bajkama?
zašto su najgori likovi, koji podmeću, ugnjetavaju, ljubomorni su i sl. baš žene?
a muški su dobri, istina malo glupi, i pod utjecajem tih zlih žena, ali dobri.

Treba misliti na prilike u kojima su bajke nastajale, puno ovisi o društvenim prilikama sredine kojoj bajka pripada.

[bucka]

ja sam neki dan počela čitati Niki priču i tek onda skužila da je to ona djeci neprimjerena priča o kojoj se već pisalo na forumu!
zove se "Magareća koža" i u njoj kralju umre prekrasna supruga koja mu na samrti kaže da nakon nje može oženiti samo neku jednako lijepu ili još ljepšu ženu od kraljice!
kralj ne može u čitavom kraljevstvu pronaći tako lijepu ženu (osim svoje kčeri) i odluči se oženit sa njom, zaprosi je, ona pobjegne...

[Mima]

To stvarno ne smijem pročitati Lei, da ju ne podržavam u njenom uvjerenju da će se kad naraste udati za tatu.

[Mima]

Posudila sam inače Lei u knjižnici zbirku ruskih bajki (Afanasyev) pa sam se odmah sjetila Babe Jage . Bajke su prilično strašne, i prilično neobične, jako joj se sviđaju, ali stvarno nisu baš za čitanje prije spavanja jer onda pitanja traju do ponoći.

[čokolada]

Mene u tim ruskim bajkama (ne znam jesmo li i mi čitali te iste) nerviraju situacije kad se priča beskonačno razveže: čovjek od nekog strašnog lika dobije 3 zadatka koja mora ispuniti, pa počne ispunjavati prvi, a kad tamo sretne opet nekoga tko mu zada tri prepreke, pa opet krene u rjašavnje prve, pa opet tako ukrug. Na trećoj se strani potpuno izgubim.

[Mima]

Ali Lei je najzanimljivije zašto junak nikad ne posluša ono što mu zabrane - npr. u bajci o careviću Ivanu sivi vuk mu uvijek posebno napomene da nešto ne napravi, a on napravi baš to. Tako da me stalno ispitivala pa zašto on ne posluša, zašto napravi baš ono što mu je zabranjeno. Rekla sam joj da su to bajke i da nema smisla pitati zašto, a na kraju, da ju prekinem sam joj rekla: pa da je poslušao, ne bi bilo priče! A ona meni: a ja da nisam pitala, odmah bi morala spavati!

[AdioMare]

a na kraju, da ju prekinem sam joj rekla: pa da je poslušao, ne bi bilo priče! A ona meni: a ja da nisam pitala, odmah bi morala spavati!

mudrica!

mi smo trenutno na pinokiju
nisam vidjela ovaj topic ranije, ali nama je, i gore od zečeva bilo (valjda jer je prije po redu, kasnije smo se adaptirali na šokove) kad je bježući ispred lisice i mačka došao u čarobnu šumu, lupao na vrata kuće, a na prozoru se pokazala djevojka voštanog tena koja je potom objašnjavala da ne može otvoriti jer je mrtva i čeka da dođu i da je odnesu (bome to sa mrtvačkim sandukom joj nisam pročitala)
ajme, 101 pitanje
kako razgovara ako je mrtva?!
kako pinokijo osjeća bol ako je od drveta? (kad je upao u zamku kod vinograda)
a kako onda nekada osjeća, a nekada ne osjeća? (kad su mu u početku izgorjele noge nije osjetio)

najteže joj je palo, s tim se muči jutros dok smo išli u vrtić, kada se pinokio vratio u šumu, k svojoj sestrici, voštanoj djevojčici, a na mjestu kuće nađe mramornu ploču s "ovdje počiva djevojčica koja je umrla od tuge jer ju je napustio brat pinokio"
pa kako se može umrijeti od tuge, pa nije tuga bolest, pa ni brat i sestra ne mogu vječno živjeti skupa, ona je to morala znati!
reci mi, zašto je ona umrla, zapravo?
kako je pinokio mačku odgrizao zubima šapu neću ni komentirati

rekla bih da je ovo vrlo komplicirana knjiga

[tanja_b]

Mene u tim ruskim bajkama (ne znam jesmo li i mi čitali te iste) nerviraju situacije kad se priča beskonačno razveže: čovjek od nekog strašnog lika dobije 3 zadatka koja mora ispuniti, pa počne ispunjavati prvi, a kad tamo sretne opet nekoga tko mu zada tri prepreke, pa opet krene u rjašavnje prve, pa opet tako ukrug. Na trećoj se strani potpuno izgubim.

Mogu reći samo ovo: od ruskih bajki još su gore - ukrajinske bajke Jednako su komplicirane, a k tome još i morbidne do daske.
Meni ih je super čitati, djetetu ih još nisam servirala.
Trenutno smo na Kekecu

[the enchantress]

Ja sam pisala diplomski na temu bajki, ali onih malo 'pravijih' irskih i škotskih. E to su bajke! S pravim vilenjacima i vilama a i dosta krvi koliko se sjećam. BAšsam nedavno skupini djece prepričavala neke priče i svidjele su im se (djevojčicama).
Tolkien je napisao lijep esej o bajkama i dotiče se nasilja u njima. Zove se 'On Fairy Stories'.

Sada čitam 'Žene koje trče s vukovima' i sve više shvaćam taj arhetipski pečat koje bajke nose i zanimljivo mi je bilo pročitati kako su bajke pročišćavane i izvorni likovi mijenjani podobnijima.

Ako nekoga zanimaju vile, Brian Fraud ima super knjige o njima s predivnim ilustracijama vila.
Moja mala vila već sada uživa listati 'Good Faeries/Bad Faeries' (za sada samo Good stranu knjige, ima i neke svoje omiljene ilustracije), a ja joj pričam priče o svakoj od njih.

[babyboys]

ja jako volim bajke. sjećam se da mi je najdraža knjiga u djetinjstvu bila Najveća knjiga bajki, u njoj su bile bajke iz čitavog svijeta, u originalu. i dosta ih je bilo prilično brutalnih. T je čitao neke, J još nije pokazao interes.
T je najviše izbezumila Pepeljuga, kad maćeha sastrama odreže prste i petu da bi moge obuti cipelicu, i tu je imao milijun pitanja.

sad nam je idući Pinokio na repertoaru, ja ga ne volim, ali vidjet ćemo kako će on to.

i inače, bajke jesu brutalne, ali ne zaboravite da one u startu nisu pisane za djecu, već za zabavu vrlo dokonim odraslim ljudima i to u vremenu u kojem su takvi sadržaji bili sasvim benigni.

[klara]

U jednoj zbirci priča imamo Modrobradoga. Prava horor priča o čovjeku koji je serijsku ubojica i ubija svoje žene. Zadnja uz pomoć braće ubije njega i uzme imetak.

i inače, bajke jesu brutalne, ali ne zaboravite da one u startu nisu pisane za djecu, već za zabavu vrlo dokonim odraslim ljudima i to u vremenu u kojem su takvi sadržaji bili sasvim benigni.

Ovo je točno. Ali mi ćemo još neko vrijeme čitati Petru, Jakova i medu Winni Pooha.

[makita]

Mogu vam reć da je moj stariji negdje u dobi u kojoj vaša djeca već komzumirajupriče raznih vrsta, Ja ne znam jel debelo griješim, al mi nikako da krenemo u te vode. Crtiće gledamo zajedno, barem prvih nekoliko puta, dok ne izlista sva pitanja. I kasnije ih on zapravo ima, al onda znam na što se odnose jer sam i ja "naučila" radnju,
Ne znam kako da vam kažem, al nas baš ne ide. Evo sjećam se kad sam pokušala čitat Regoča, tako se tijekom čitanja povukao u sebe, rastužio jako što Regoč ne razumije Kosjenku i sa suzama rekao da mu ta priča nije lijepa. Al baš kad te pogleda sav tih i potresen...brrrrrrr...
Ostale priče iz davnine imamo na dvd-u i tamo ima i skraćenih verzija, imaju prekrasne animacije, ilustracije su zanimljive (meni). On je to odgleda, odsluša, nekako je ravnodušan.

Ja se sjećam da sam u nekim nižim razredima osnovne škole jako rado čitala braću Grimm, a poslije i Grčku mitologiju, Ilijadu i Odiseju, Stari zavjet.
Alisu u zemlji čudesa nisam nikad shvatila ko zanimljivu nego strašno dosadnu. Ali je sve to bilo kad sam bila već školsko dijete.

Sad, djetetu od 5 godina ja ne znam dal bi trebalo počet nešto od tog uvodit.
Možda ja u tom kasnim jer mi je mlađi u fazi da nema strpljenja za čitanje, okreće nam stranice i tako to...
Čini mi se da zbog mlađeg stariji nešto kasnije ulazi u neke faze...ili ih možda drugačije "odrađuje".

[ivy]

Mislim da klasične bajke nisu za djecu vrtičke dobi. postoji bezbroj načina da ih se uvede u stvaran život bez ubijanja, ostavljanja djece u šumi i čudovišta.