2,5 godišnjakinja tuče,grize,štipa...

[marčelina]

moja ljepotica je posebna od rođenja-punih 6 mjeseci plač zbog kolika,onda plač zbog izbijanja zubi koji su izbijali uvijek u paru,Nikad nije zaspala bez neke vrste uspavljivanja-nošenja,ljuljanja,na bočici...Jako je temperamentna,prepuna energije koju uz bebu od 3 mjeseca više ne mogu pratiti...Uglavnom,glavni problem je njeno udaranje,griženje,štipanje koje prakticira na svima-nama doma,u jaslicama na djeci,na gostima,nepoznatim osobama....ovakvo ponašanje joj postaje normalan način komunikacije i zabrinuta sam!!Svakodnevno pričamo kako se to ne radi jer boli...Ona sve to doživljava kao zabavu bez obzira koliko pokažemo da nas boli a njene reakcija na bol je minimalna-kao da je od kamena-kad me je uštipnula ondaa sam i ja nju ali kao da nisam,nju to jednostavno ne boli!!!Cijeli dan spominje udaranje-udariti mamu,udariti braca...što i učini.Metode kazne su stajanje u kutu i ne pale-nju je nemoguće kaznit jer joj nemam što uzeti-crtiće gleda povremeno,nema najdražu igračku..eto mora da sam negdje pogriješila u hodu ali nemam pojma gdje...dajte kakve savjete-pleasse!!!

[MIJA 32]

Možda je to reakcija na bebu;možda je ljubomorna pa tako skreće pažnju na sebe
Kako god bilo nemoj joj vraćati
govoriš joj da je takvo ponašanje ružno,da to boli... i onda joj vratiš...time ju zbunjuješ
probaj biti uporna,probaj ju zagrliti kad ju ulovi takva "šiza",podragati i pričati kako više voliš puse od udaraca

[Marion]

Ljubomorna je. Mozda i opravdano, analiziraj sebe i realno vreme koje joj posvetis (ovo nije prebacivanje i ja sam imala dane kad sam mislila da je S. dovoljno moje paznje, a njemu je trebalo vise).

Posveti joj vreme 1 na 1 gde beba nije ukljucena (15 minuta, 30 minuta).

Sprecite je da vas povredi, ali nemojte je kaznjavati, vikati, davati bilo kakvu reakciju i prestace joj biti interesantno, jer poenta je u vasoj reakciji.

Mozes da predvidis kada ce napasti i reaguj blagovremeno.

Sa 2,5 godine ona je premala da razume zasto stoji u kutu ili da ostane dugo vremena na jednom mestu, mirna.

[L&L0809]

i moj to radi, doduse ne toliko cesto, ali se zna desiti. nedavno sam otkrila metodu koja pali- npr. udari me, ili udari seku, ja ga uzmem, cvrsto ga zagrlim, on pocne plakati jer sam ga maknula iz situacije u kojoj je on glavni, odemo skupa u djecju sobu, sjednemo na krevet, dam mu dudu (da, znam, nije pozeljno, al u takvim situacijama sam sretna sto ima dudu), prestane plakati, ja mu cijelo vrijeme potiho pricam da me/seku to boli, da sam sad tuzna, zalosna, da me jako boli npr. ruka/noga/gdje me udario, da ja njega jako volim i da sam jako tuzna kad se tako ponasa...i smiri se na neko vrijeme. cinjenica je da to nije trajno rjesenje, jer djeca u toj dobi jos nemaju toliko razvijeno dugorocno pamcenje, al sam bar nasla metodu u kojoj ne ispilim na zivce, i bar je taj dan mir. pa pokusaj i sretno!