Ja nisam ateistica. Nit vjerujem nit ne vjerujem. Uopce mi to nije vazno nit me zanima - jel ih ima ili ih nema - mislim bogova i boginja. Mozda bih mogla reci da vjerujem u balon ili sam svojevjerka kako je to Juanita jednom nadahnuto izjavila. U nekom trenutku me je totalno prestalo vrijedjati to sto se moje vjerovanje tj. nevjerovanje omalovazava, boli me guza za to. Lijepo okrenem na sprdnju pa se odmah nadje nova tema. S tim da ja to imam doma u obliku muza kojeg povremeno spopadne napadaj vjere, il sta je to vec. Pa kad on krene s vjerskom temom - ja uzvratim svojim vlastitim razmisljanjima. Obicno rasprava vrlo brzo zamre. Vrlo funkcionalno. Vjerujem da se da primijeniti i na druge, ne samo na muza.
Zarrin, maria, vissnja....
Ako niste primjetile ispriČala sam se i zao mi je ako sam vas povrijedila... Al zar nitko od vas ne prihvaĆa ispriku???
Isto tako zar mislite da mene nije povrijedilo kad je netko isusa spominjao kao nebulozu.. Itd.. Da ne duljim previŠe??
I taj balon je bio samo balon... Ono ljudi vjeruju u ljubav, moja mama sad kaj je iŠla na kemo je vjrovala da Će joj pomoĆi hrana, i pomogla joj je ... Kak ne kuŽite... I nisam to nikome rekla da ga povrijedim... Ja sam od onih koja prije veli a tek onda razmisli...
I kao Što sam rekla ispriČala sam se, Što joŠ Želite?
I samo joŠ neŠto...
InaČe ne ulazim u ovakve rasprave i ovaj moj posti je zadnji na ovom pdfu, ali nije mi jasno ako smo veĆ svi zakljuČili da je teta pretjerala zar se onda treba pljuvati po vjeri i po onome u Što ja ili netko drugi vjeruje. Meni vjera nije nebuloza, glupost... Ja vjerujem da je isus uskrsnuo, moje pravo je reĆi moje miŠljenje o svemu tome isto kao i vaŠe... A to Što sam vjernik ne Ćini me niti boljom niti gorom osobom od bilo koga...
Dakle ja se mogu ispriČatim, vi ne morate i moŽete me nastaviti pljuvati bez problema... Probudite se iz snova... I sagledajte svijet oko sebe i nauČite oprostiti!!!
ŠtoviŠe, proČitati ispriku i bar je uvaŽiti, moŽda to i napisati... Jer najteŽe je priznati greŠku i ispriČati a najlakŠe je s oproŠtenjem dalje srat
mlukacin sve ok
Moj je post bio replika na post od paid da nju kao vernicu vredja ova tema. Vredja i mene kao ateistu, ali nisam trazila njeno kljucanje vec sam dosla da iznesem svoje argumente i da se objasnimo ako ikako mozemo.
mislim da je sada ipak bolje.slažemo se da je teta pretjerala s detaljima iako ne znamo što je i kako točno rekla. moja je opservacija samo da su se puno konstruktivnije teme i poučnije zaključavale, a ova je krenula u vrlo negativnom smjeru kako za vjernike tako i za ostale.eto toliko
a
Ja ću se samo povući , lagano s ove teme jer insinuacije da serem su ispod mog nivoa komunikacije.
mlukacin, pročitaj si još jednom oba posta ujutro .
ne razumijem, što vas vrijeđa? to što su neki izjavili da ne vjeruju u uskrsnuće?
zeznuto je to s vrijeđanjem.
zato jer je vjerovanje dio osobe, a ne vjerovanje, nije.
mene kao ateistu ne određuje činjenica što ne vjerujem. to je samo moj odnos prema jednoj tematici, kao što imam odnos prema, nemam pojma, vegetarijanstvu. ili bezpelenaštvu. pa kad mi neko kaže da vjerujem u balon to me apsolutno ne vrijeđa.
vjernicima nije to samo odnos prema jednoj tematici.
i zato u raspavama o vjeri dolazi do vrijeđanja.
ne znam, možda sam i u krivu, ali tako nekako se meni čini.
hm, ova tema bi u principu mogla biti i zanimljivija od same tete u vrtiću.
al bolje da ne nastavimo u tom tonu jer vjerojatno i ovaj moj post nekog vrijeđa
ma ja sam i do zadnjeg posta se maknula i rekla da neću pisati ništa. mene vrijeđa samo netolerancija, niš drugo.
ak se treba zaključak neka se, ak ne isto ok. ja sam totalno
pa pa svima vjerovali ili ne
zaključak=zaključati
slažem se s ovim.
mada, bit ću iskrena, samo to vjerovanje je kod mene došlo do točke kada sam skužila da zapravo više nego što vjerujem ja želim vjerovati, odnosno voljela bih da je to što vjerujem zaista tako no nisam potpuno sigurna.
primjetila sam malo prateći ljude da je ustvari u našem narodu vjera kod dosta ljudi postala više kao dio "folklora". njeguju se običaji, drži se do nekih moralnih principa i zakona pa i odlazi se na mise, samo onaj dio pravog vjerovanja u jednu vrhovnu personu izostaje. možda sam u krivu, nisam teolog niti se bavim time, samo moje zapažanje.
Pa mene pomalo vredja to sto se moje neverovanje dovodi u pitanje (al ne dovoljno da bih trazila kljucanje). To ispada da ja sad ovde pisem neistine.
Ni mene kao osobu ne odredjuje moj ateizam, ali me odredjuje u najuzem krugu u kom se krecem i to prilicno. Jer moja familija je puna svestenika i vernika, a i prijatelji su uglavnom verujuci. Pa smo mi na neki nacin, ajmo reci diskriminisani.
mlukacin, je ću riknut.
lijepo si se ispričala, sve do zadnje riječi. i naravno,uvijek će se naći netko ko će zanemariti 1000 riječi isprike i uhvatit će se za onu jednu ružnu riječ.
O da. Pa babe (posebno po selima) sjede pod misom i prebiru krunicu i uopće ne slušaju niti čitanja, niti evanđelje... jedino možda dignu glavu ako župnik malo jače zagalami pod propovjedi. Mnogi uopće ne razumiju, boje se sumnjati iako će mnogi reći kako upravo iz sumnje i razmišljanja proizlazi vjera. Moja teta zna reći, ja to ništa ne razumijem, ali strah me Boga, strah me o tome razmišljati, znam da vjerujem. Kao da je Bog strašan policajac koji će ju pendrekom po glavi ako posumnja. To je najgore što se mnogi vjernici boje Boga umjesto da vjeruju u njegovu dobrotu i sveprisutnost.
Osim toga, mnogi mladi dolaze u crkvu jer su tako navikli (iako sam ja sretna što je moja vjera zapravo i proizašla iz te navike s početka, i kao dijete sam išla u crkvu, idem i sada, no tek sa svojih 28, 30 godina sam shvatila da sam duhovno zrela... (da znam, bilo je duhovno nezrelo spominjanje fetve...))...
I tako. Udaljili smo se mi od prvotne teme.
Što bi teta iz vrtića rekla na sve ovo?
vjera je ispunjenje....duhovno stanje i nešto uistinu prekrasno.
ateiste nikada ne diskriminiram zato i vi ostavite prostor da ipak ima punoooooo ljudi kojima vjera nije strah, foklor i sl.
pozdrav svima
Mene baš ništa ne vrijeđa ni u jednoj forumskoj raspravi.
To bi mogla biti posebna tema.
Predložila bih, kad bih mislila da to može imati smisla, da zaboravimo argument uvrijeđenosti i posvetimo se ostalim argumentima. Ono, retorike radi. Ako nalazimo u tome nešto zanimljivo.
Ako se vrtimo stalno oko toga tko se za što uvrijedio, onda zbilja :zijev: