"Slijepi" roditelji

[Luminitsa]

Čitam danas članak na stranicama Jutarnjeg o tome kako djevojčice od 12-13 godina na sveprisutnom fejsu objavljuju polugole fotografije i hvale se kako su veće drolje od prijateljica (ispričavam se na jeziku, ali samo prenosim vijest). Novinari su, kao i obično, otkrili toplu vodu - već mjesecima na istom tom fejsu čitam i gledam avanture svojih rođakinja i njihovih prijateljica. Pod normalno je fotkati se pijan, s pićem i cigaretom u ruci, pa zum na grudi, guzu, napućene usne u prvom planu, tona šminke... Nisam tolika baba, ni po godinama ni po razmišljanjima, ali se često pitam što je tim generacijama.

No, da se odmaknem od kuknjave jer ne želim da se tema u to pretvori - što vi mislite, znaju li roditelji da su im djeca na fejsu i što tamo rade? Iskorištavaju li djeca činjenicu da su im roditelji često na Vi sa računalima? Je li to nekakvo samozavaravanje u stilu "pa ona je još mala, ne bi ona tako"? Biste li vi (ovo se naročito odnosi na roditelje pubertetlija) željeli znati da vam dijete na internetu tako izlaže svoju intimu? Bi li neke roditelje probudilo ako bi im se pokazale cenzurirani razgovori i fotografije s fejsa, koji bi pokazali što rade vršnjaci njihove djece? Ne mogu se ne pitati kako probuditi uspavane roditelje, ne kao zabrinuta majka nego kao zabrinuta prosvjetna radnica.

P.S.
Nedavno je u mom gradu među roditeljima školaraca provedena anketa o HPVu. Ne znam točan postotak roditelja koji su izjavili da znaju da njihova djeca "ne mogu" dobiti HPV (pretpostavljajući da su spolno neaktivna), ali je bio visok.

[mandy]

moja 14-godišnjakinja ima svoj profil i slike na fejsu, komunicira sa kolegama iz razreda i škole; fotografije sam provjerila i stalno sam u toku, prijatelje također,postove ne provjeravam jer mislim da nemam na to pravo; razgovarale smo otvoreno i uputila sam je na osnove komunikacije na netu i zabranila joj komunikaciju sa nepoznatim osobama, bez slike, sa slikom neke slavne osobe i sl., upozorila je na neke uobičajene "zakulisne igre" i navela nekoliko primjera iz kriminalistike; imamo otvoren odnos, pokazala mi je slike nekih frendica, doslovno na granici pornografije ( zavaljene na naslonu kauča, čipkasta potkošulja, grudi na "izvol`te, jedna samo u vrućim hlačicama i topiću), i da - mislim da roditelji svega mogu postati svjesni jedino ako im se gurne pod nos; ali što možeš reći roditeljima koji tu djecu puste u školu sa tonom šminke, oskudno odjevene, pa ih učitelji vraćaju doma da skinu make-up ili da se preobuku; nije problem samo u djeci ,već i u roditeljima koji to ili prešutno odobravaju ( jer eto svi se tako ponašaju i zašto bi moje dijete bilo u zaostatku) ili im se ne da svaki dan ratovati, pa radije puste nek sve ide kako ide; ni ja nisam neka "baba", moja djeca i izlaze i oblače se moderno koliko nam to prilike dopuštaju, starija nabaci maskaru i sjajilo kad ide u kino, ali mi ne pada na pamet da je pustim da ide u 8. r. ful našminkana, da izvlači pramenove, hoda u štiklama i sl.; ponekad dobijem opasku da "svi sve mogu, a ja njoj nikad ništa ne dopuštam", ali nakon prve burne reakcije na "ne" uslijedi nekoliko razgovora pri kojima je nastojim uvjeriti u neke stavove, pa ih prije ili poslije prihvati ili u najsretnijem slučaju sama dođe do istih zaključaka; činjenica je da treba biti i pametan i spretan roditelji i uložiti beskrajno strpljenja i vremena za upoznati svoje dijete i biti mu istovremeno i roditelj i ( neću reći prijatelj) osoba u koju može vjerovati; koliko smo mm i ja uspješni u tome tek će vrijeme pokazati

[Luminitsa]

Da imam djevojčicu od 14 godina, dozvolila bih joj maskaru i sjajilo za izlazak, pod uvjetom da je sve diskretno. I mislim da si kao majka dobro postupila - tvoj kćer vidi da u nju imaš povjerenja i prije će doći s nekim problemom ili pitanjem nego njene prijateljice. Možda je takvo naslikavanje samo pokušaj privlačenja pažnje kad iste nema dovoljno kod kuće.

[Lucija Ellen]

već mjesecima na istom tom fejsu čitam i gledam avanture svojih rođakinja i njihovih prijateljica. Pod normalno je fotkati se pijan, s pićem i cigaretom u ruci, pa zum na grudi, guzu, napućene usne u prvom planu, tona šminke... Nisam tolika baba, ni po godinama ni po razmišljanjima, ali se često pitam što je tim generacijama.

i ja isto tako. iako je rijiec o punoljetnim mladim djevojkama. ali znalo mi je biti neugodno sto neke stvari citam ili vidim, pa sam onda odlucila da vise necu gledati. Jer mene se to, u principu i ne tice.

[.kala.]

meni su isto degutantne te stvari.
a koliko vidim (nažalost vidim i previše jer radi s tim mladim generacijam kojima hormoni divljaju) većina njihovih roditelja nema blage veze što je to fejs. oni su kao čuli za to, pretpostavljaju što je, no daleko od toga da vide u tome nešto što njihovu djecu dovodi u poprilično nezgodne situacije. uostalom, kao da se oni imaju vremena "igrati" s fejsom kao njihovi tinejđeri...

ono što sama mogu i moram učiniti kad doznam za neprimjereno ponašanje je da obavijestim roditelje.

a kao roditelj mogu reći samo da je najbitnija stvar povjerenje.
i tog povjerenja bi trebalo biti u odnosu dijete-roditelj s obje strane.
no to isto povjerenje se gradi prije nego što im hormoni podivljaju (tad su neki skloni selektivnom pamćenju, a i sluh im više nije tako dobar...barem ne kad im roditelji nešto govore)

daleko od toga da sam za potpunu kontrolu i provjeravanje, no neke stvari se ipak daju izvesti: kompjuter u dnevnom boravku, a ne u njihovoj sobi i sl

[sandra23]

uff...ja ću biti grozna mater koja će špijunirati svoje dijete i naravno mu lagati da to ne radiMislim da ću svim mogućim(njoj nevidljivim)metodama pokušavati biti u toku.Sa tehnikom nisam na Vi,ali puno je starijih roditelja koji danas jesu(tipa moja mama koja ima moju sestru od 18g i nema pojma o ničemu ali zato sam ja tu ).

Ja ne maštam o ne znam kakvom odnosu mama-dijete,sva djeca lažu,to je jednostavno tako.Stvar je samo tko više,tko manje i koliko poznajemo svoju djecu,ali kako su veći neminovno više nam izmiču i ne možemo tvrditi da ih baš pozanjemo više tako dobro.Mislim da ću se truditi zadržati nekakvu što veću kontrolu,na način da ona to ne osjeća tako.Da li ću uspjeti...tko zna...?

Danas se spolna granica najranijih odnosa pomaknula na 12g,a prosjek je mislim 15g(kad sam ja bila pubertetlija bio je 16g) Mnogi roditelji žive u iluziji neaktivnosti svoje djece,možda zato jer je teško prihvatiti spolnu zrelost vlasitite(jednom davno)bebe.

[sandra23]

slažem se sa kompjuterom u dnevnom boravku.

[Peterlin]

Evo i mene s računala u dnevnom boravku, gdje mu je i mjesto... Dječaci (10 i 9 godina) su u krpama.

Nedavno me obiteljska prijateljica (inače učiteljica) zvala da se pridružim na fb. REkoh "nema ba teorije", kakav bih primjer time dala djeci? I na forumu sam često previše... Daklem, ako roditelji nisu na fb i previše na računalu, neće biti i djeca. Dok su ove dobi... Kasnije, AKO zatraže da otvore profil, smjet će samo u slučaju da mm ili ja budemo prijavljeni kao prijatelji. Ne toliko da ih stalno nadziremo, koliko da DJECA imaju osjećaj da možemo priviriti u svakom trenutku. No, kako god bilo, djeca još nisu zatražila ni fb ni vlastiti e-mail. Koriste se računalom od najranije dobi uz nas, trudimo se da to bude umjereno i odgovorno.

Djeca razmišljaju o tome, znam tko iz razreda ima profil, ali to je u ovoj dobi još uvijek manjina (i ne oni s kojima se druže moji sinovi). No, znam da nije daleko dan kad će pitati za priključivanje nekoj društvenoj mreži. Do tada, ja nisam osoba koja bi ih potakla da to bude što prije. Dobit će vlastite e.mail adrese kad zatraže, računalo ostaje u dnevnom boravku, a divote društvenih mreža nek još malo čekaju... Djecu treba zaposliti nečim što ih zaokuplja (bio to balet ili nogomet, nebitno) pa će imati manju potrebu za fb i sličnim novotarijama koje svakako imaju svoje mjesto u današnjem svijetu, ali osnovna škola nije trenutak kad djeca ne bi mogla biti bez toga. Do srednje, valjda ćemo im uspjeti ugraditi nekakve norme ponašanja, kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu.

Btw. ne vidim nikakve razlike između kojekakvih profila na fb i golih pupaka sa piercingom u osnovnoj školi - to je sve dio iste kulture, a za mene još uvijek neprihvatljiv.

[Sanja]

Na stranu FB, vratila bih se na "uspavane" roditelje. Meni se čini da možda i nisu toliko uspavani, koliko su im kriteriji (ne)prihvatljivog drugačiji.

Recimo, neki dan sam, nakon sto godina, išla vidjeti kakva je ponuda dječje odjeće na austrijskom i britanskom ebay-ju. Uglavnom, gledam veličinu 116 i 122, znači, za curicu između pet i sedam godina (ovisno o visini). Nisam mogla vjerovati koliko je odjeće opisano kao "seksi" - znači, prodavačima je normalno da je njihova curica (koja možda još ne ide u školu ili je tek prvašica!!!) nosila nešto što se može opisati kao "seksi", a kupcima je očito normalno da tu istu "seksi" odjeću kupuju svojoj djeci.

I ne, nije riječ o nevinim dječjim minicama i kratkim hlačicama, nego o imitacijama odjeće za odrasle, samo izvedenoj u manjoj veličini: topići do ispod grudi ukrašeni crnom čipkom (?!), provokativne minice s izrezom do gaćica, vruće hlačice toliko visoko izrezane da se vide gaćice i sl.

Znači, roditelji nisu uspavani, nego takvu odjeću namjerno kupuju svojoj djeci (valjda su i ponosni na taj imidž, što li?). Ako klinke to nose s pet-šest godina, uopće me ne čudi slikanje u grudnjacima s dvanaest.

[Vishnja]

moja 14-godišnjakinja ima svoj profil i slike na fejsu, komunicira sa kolegama iz razreda i škole; fotografije sam provjerila i stalno sam u toku, prijatelje također,postove ne provjeravam jer mislim da nemam na to pravo; razgovarale smo otvoreno i uputila sam je na osnove komunikacije na netu i zabranila joj komunikaciju sa nepoznatim osobama, bez slike, sa slikom neke slavne osobe i sl., upozorila je na neke uobičajene "zakulisne igre" i navela nekoliko primjera iz kriminalistike; imamo otvoren odnos; činjenica je da treba biti i pametan i spretan roditelji i uložiti beskrajno strpljenja i vremena za upoznati svoje dijete i biti mu istovremeno i roditelj i ( neću reći prijatelj) osoba u koju može vjerovati; koliko smo mm i ja uspješni u tome tek će vrijeme pokazati

X, mandy
Moja ima 10 godina i profil na fb, takođe. Vladamo se isto kao i mandy - pošto sam joj na listi prijatelja uglavnom vidim šta piše i radi. Njeni frendovi su sve četvrtaci, a aktivnosti dogovori sa njima oko druženja, razmena sličica, šala...takođe joj ne bih nikada čitala poruke. Verujem u otvoren odnos pun poverenja; tako su i mene vaspitavali...
A za "slepe" roditelje ne znam šta bih rekla...neki se prave da ne vide, a nekima kao da nije ni stalo...

[Vishnja]

Znači, roditelji nisu uspavani, nego takvu odjeću namjerno kupuju svojoj djeci (valjda su i ponosni na taj imidž, što li?). Ako klinke to nose s pet-šest godina, uopće me ne čudi slikanje u grudnjacima s dvanaest.

i ovo je tačno...zgranula sam se kada sam na igralištu srela poznanike koji su svojoj šestogodišnjoj devojčici obukli mrežaste čarape ispod kojih su provirivale tange. grozno.
moja deca znaju šta je pristojno oblačenje za školu (i pristojno oblačenje uopšte) i tu nema popuštanja. a da im kupim mrežaste "sexy" topiće i sl. nema šanse. pa makar ih ćitav razred nosio...

[Maslačkica]

i ovo je tačno...zgranula sam se kada sam na igralištu srela poznanike koji su svojoj šestogodišnjoj devojčici obukli mrežaste čarape ispod kojih su provirivale tange. grozno

[ana.m]

Ja sva sreća znam te sve neke moderne stranice, prisutna sam na njima i nema šanse da me s te strane smuljaju.
MM je maher za komp tak da ni tu neće proći nešto što mi ne bi znali.
E sada, meni je krajnje nevjerojatno da se djeca u tim godinama (12,13,14...) opijaju, uopće dolaze u takve situacije. Naime, pa gdje to oni izlaze i do koliko sati su vani???
Meni je nedavno jedna cura pričala kak je bila u nekoj birtiji gdje sviraju cajke i tamo je neka curica od 14 godina??!!??!! slavila rođendan sa svojim jednako starim prijateljicama, sve redom u minjacima do dupeta i izrezima do pupka, pa negdje do ranih jutarnjih sati!!!! Samo preko mene mrtve može tak nekaj. Gdje su tu roditelji, znaju li gdje su im djeca?? Ne razumijem to. I čemu se mi onda čudimo!

[Peterlin]

Uff, pa nije to nova tema.... niti je 14 godina neka granica. Ja se sjećam da se prije par godina naša teta u vrtiću zgražala kad je jedna djevojčica (u ono vrijeme nekih 4-5 godina, dosta prije škole) u grupu dolazila u GRUDNJAKU.... pa ju je to žuljalo (nebitno). Znala sam roditelje i nisu mi se činili nebrižni, dapače, ali ovo je i mene šokiralo.

Isto, bio je svojevremeno (davno, valjda u to isto vrijeme) neki topic kako je teta u vrtiću djevojčici koja se upiškila obukla posuđene gaće, neke poliesterske ljubičaste seksi, s čipkom.... Pisalo je GAĆETINE i ja sam se još 2 dana smijala tom izrazu, ali daleko je to od smijeha.... Da, da... u toj dobi roditelji su ti koji formiraju dječji stil i ukus. Tu se ne može ništa učiniti....to je isto kao i sa slušanjem cajki. A kad klinka kaže mami "ti imaš grudnjak, pa želim i ja" nema druge nego reći "i nosit ćeš ga kad ti bude trebalo, ne prije". Priča gotova. Ali sve te seksi stvari za djecu mnogima izgledaju "fora" i "super" (štikle za bebe, katastrofa) i ljudi su fakat slijepi, kako je pametno napisano u naslovu topica, kakvu sliku to daje o njihovoj djeci i kako formira njihov način razmišljanja dugoročno i dugotrajno. Uff...

Ljudi smetnu s uma da se ne radi samo o odjeći. Do 14. godine i ranije taj će se obrazac proširiti na sve drugo, a onda je kasno da se pitamo "što je to s našom djecom".

[ana.m]

Da, sve to stoji, ali zar nije ovo moje gore opisano čak i kažnjivo??
Mislim, meni ne pada na pamet tako nešto dozvoliti svojoj djeci jednog dana!

[n.grace]

Peterlin, slažem se s tobom, kao i obično...

Sjećam se da je mojoj generaciji bio bed kad smo počele nositi grudnjake, reći na tjelesnom da imamo mengu i da zbog bolova ne možemo vježbati (ja sam imala "sreću", pa mengu nisam ni dobila u osnovnoj školi), uglavnom, većina nas imala je potrebu ostati čim duže - dijete. Naravno da su i tada postojale iznimke, ali bile se samo to - iznimke.

Imamo dvije kćeri od 7 i 2 godine, pažljivo vas pratim i zahvalna sam na svakom vašem napisanom postu, jer vrijeme leti... i samo se nadam da se MM i ja nećemo naći među "slijepima" kad za to dođe vrijeme.

[Val]

Potpisujem peterlin.
Kako još nismo u tom filmu, ali "temetiku tinejđerskog fejsa" poznam preko djvojčice (susjede), imam pitanje za vas. Zašto ne čitate i poruke? Ono što mi je ona pričala mene je zgrozilo. Čisti mobing što ti (ok, znam da ne svi) klinci rade. A, imaju samo 10 godina. Izljevi mržnje, vrijeđanja (ona je meni, sad ću ja i njoj). ustvari ono što je mene iznenadilo je da je ta djevojčica, inače, jako pristojno dijete i dobro odgojena, ali ju valjda internet/fejs/drugi/ povuku i to onda zvuči prestrašno.

Ne znam koliko učiteljice sudjeluju u tom internetskom odgoju, ali ne bi bilo zgorega da, ponekad, s klincima o tome raspravljaju.

[Peterlin]

Potpisujem peterlin.
Kako još nismo u tom filmu, ali "temetiku tinejđerskog fejsa" poznam preko djvojčice (susjede), imam pitanje za vas. Zašto ne čitate i poruke? Ono što mi je ona pričala mene je zgrozilo. Čisti mobing što ti (ok, znam da ne svi) klinci rade. A, imaju samo 10 godina. Izljevi mržnje, vrijeđanja (ona je meni, sad ću ja i njoj). ustvari ono što je mene iznenadilo je da je ta djevojčica, inače, jako pristojno dijete i dobro odgojena, ali ju valjda internet/fejs/drugi/ povuku i to onda zvuči prestrašno.

Ne znam koliko učiteljice sudjeluju u tom internetskom odgoju, ali ne bi bilo zgorega da, ponekad, s klincima o tome raspravljaju.

Ja imam dečke koji koriste MOJ e-mail za svoje potrebe, koji koriste internet samo uz nadzor itd.

Ne znam što bih rekla o fejsu, osim da sam okrenula očima kad je jedna mama iz razreda pričala kako njena kćer visi na fejsu i chata sa susjedama... Pitala ja "pa zakaj ne dođu klinke na igranje"? i iznijela sve svoje drvlje i kamenje protiv preranog uključivanja na fb. Ili uopće uključivanja. U našem domu to ne raste. Kako dugo - ne znam, ali SAMI odgajamo djecu u smjeru odgovornog i sigurnog korištenja interneta, od spama na dalje...

Inače, meni se čini da bljezgarije na fb od strane nedorasle djece nisu drugo nego maštarije koje su normalne u toj dobi, ali NIJE normalno da ih se tako javno iznosi jer djeca ne shvaćaju rizike svoga ponašanja. S jedne strane klinke se natječu koja je veća droca, a s druge UOPĆE NE RAZUMIJU što to znači biti droca, pa kad im se dogodi da im u stvarnom životu netko priđe u skladu s profilom, nastane frka... Seksualnost na fb im se čini sigurnom, ali to je debela varka i prečica u situaciju od koje strahuje svaki roditelj.

Osim toga, ima tu još dosta stvari o kojima osnovci ne vode računa - pa na fb su i lopovi koji uredno skidaju podatke gdje i kada koga nema doma... Djeca nemaju osjećaj ZAŠTO treba štititi privatnost (ja svojima to pokušavam ucijepiti u običnom svijetu, 3d, ne samo u virtualnom, na primjer - da ne moraju svim svojim prijateljima pokazivati svoje kasice s ušteđevinom i tatin zlatni sat...). Djeca ne vide vezu između fb i stvarnog života, i tamo kao i drugdje ispituju gdje je granica, a svi se nađu začuđeni (naročito roditelji) kad te granice nađu na ružan način. FB po mom mišljenju povećava vjerojatnost da se dogodi zlo. Zamjerih se jednoj bliskoj osobi kad sam rekla da mi ne trebaju virtualne društvene mreže, jer tko me treba i želi naći, naći će me i bez toga. I forum mi je gornja granica (od 4 foruma došla sam samo na jedan, a vidim i da bih trebala srezati količinu vremena provedenu ovdje - nije mi se nitko zamjerio, ali baš ne želim davati djeci loš primjer). I tako dalje... Kod nas doma običan e-mail na moje ime na računalu u dnevnom boravku bit će dovoljan još dugo vremena. I razgovaramo o tome, o internetu i o raznim drugim temama... Nama je to sastavni dio svakodnevice, a ne ALTERNATIVNA svakodnevica i nadomjestak društvenih kontakata kojih nema u stvarnosti. Roditelji čija djeca pretjeruju s fb (za djecu ispod 14 - čudi me da uopće imaju profil) trebali bi se zapitati kakva je njihova komunikacija s djecom i kakva je komunikacija njihove djece sa svim ostalima... Učitelji - također mogu doprinijeti svijesti o sigurnom korištenju interneta, jer to su osobe od autoriteta koje djeca uvažavaju (naravno, kad ih i roditelji uvažavaju).

[Val]

o, Peterlin, n epotpisujem ja tebe prvi puta, slažem se sa svime rečenim (osim što ja imam otvoren profil na fejsu :srami

ovdje je u pitanju da cure jedna drugoj upućuju prestrašne uvrede, pa onda drugi to podržavaju, oštećena osoba plače, žalosna je, pa se sveti,
pa tako ukrug. Inače, curica koju ja spominjem je mirno dijete, pristojno, ima brižne roditelje, fejs profil prati njena starija sestra, ali
kad je iznosila detalje "fejsovanja" kao da je bila riječ o nekoj drugoj osobi (kao oni američki filmovi sa zločestim, zgodnim curama protiv simpatične cure štreberice).

[Joe]

meni se sviđa ovo što je napisala mandy u prvom postu, planiram i sama za koju godinu tako. i već sad, kad mi mala ima skoro 7, imamo borbu oko nekih stvari, nadam se da ćemo neka pravila utvrditi prije puberteta.

[Vishnja]

Petrelin, puno toga mudrog si rekla...
Slažem se da inetrnet bespuća nose u sebi mnogobrojne opasnosti. I slažem se da su nadzor i kontrola bitni. Zato je naš računar u dnevnom boravku, a njegovo korišćenje limitirano.
Rekoh već da vodim računa ko su prijatelji moje kćerke, kako virtualni, tako i stvarni . Takođe, kao što se vodi računa kako je obučena izašla iz kuće, tako se prati koliko se i da li se dovoljno i dostatno druži u rl, šta čita, kakve probleme ima u školi i van nje...jednom rečju, puno se razgovara o svemu...ali se poruke ne čitaju, kao ni dnevnici ili pisma. Za mene je to stvar bazičnog poverenja između nas i naše dece.

[Val]

Petrelin, puno toga mudrog si rekla...
Slažem se da inetrnet bespuća nose u sebi mnogobrojne opasnosti. I slažem se da su nadzor i kontrola bitni. Zato je naš računar u dnevnom boravku, a njegovo korišćenje limitirano.
Rekoh već da vodim računa ko su prijatelji moje kćerke, kako virtualni, tako i stvarni . Takođe, kao što se vodi računa kako je obučena izašla iz kuće, tako se prati koliko se i da li se dovoljno i dostatno druži u rl, šta čita, kakve probleme ima u školi i van nje...jednom rečju, puno se razgovara o svemu...ali se poruke ne čitaju, kao ni dnevnici ili pisma. Za mene je to stvar bazičnog poverenja između nas i naše dece.

na žalost, ponekad ni ovo nije dovoljno.

[Vishnja]

na žalost, ponekad ni ovo nije dovoljno.

Kolikogod to mi želeli, ne možemo ih baš od svega sačuvati...Baš zbog toga najbitnije je to poverenje, sigurnost deteta da nam može puno toga reći kada se nađe u problemu. Ja sam takav odnos imala sa svojom majkom i trudim se da ga izdradim i sa mojom decom.
Čak i u rl, npr. u školi, dešavaju se surovi izlivi moći pojedine dece koji se očituju uvredama, šikaniranjem, mobingom raznih vrsta...socijalne mreže samo verno preslikavaju stvarne odnose...
Ja sam, na primer, sa svoje liste prijatelja na fb morala da izbrišem jednu mladu rođaku (osmi razred), jer više nisam imala stomak da čitam grozote, psovke i uvrede, pa i pozive na linč pojedine dece u školi. Obavestila sam roditelje, koji nisu reagovali. Kao, dete je dobar đak, a to su samo dečije igre...i eto, ostadoše "slepi" za problem...

[Sanja]

Isto, bio je svojevremeno (davno, valjda u to isto vrijeme) neki topic kako je teta u vrtiću djevojčici koja se upiškila obukla posuđene gaće, neke poliesterske ljubičaste seksi, s čipkom.... Pisalo je GAĆETINE i ja sam se još 2 dana smijala tom izrazu, ali daleko je to od smijeha...

To je bio moj post, moje djetešce je dobilo to čipkasto poliestersko čudo.

[Val]

Kolikogod to mi želeli, ne možemo ih baš od svega sačuvati...Baš zbog toga najbitnije je to poverenje, sigurnost deteta da nam može puno toga reći kada se nađe u problemu. Ja sam takav odnos imala sa svojom majkom i trudim se da ga izdradim i sa mojom decom.
Čak i u rl, npr. u školi, dešavaju se surovi izlivi moći pojedine dece koji se očituju uvredama, šikaniranjem, mobingom raznih vrsta...socijalne mreže samo verno preslikavaju stvarne odnose...
Ja sam, na primer, sa svoje liste prijatelja na fb morala da izbrišem jednu mladu rođaku (osmi razred), jer više nisam imala stomak da čitam grozote, psovke i uvrede, pa i pozive na linč pojedine dece u školi. Obavestila sam roditelje, koji nisu reagovali. Kao, dete je dobar đak, a to su samo dečije igre...i eto, ostadoše "slepi" za problem...

ovo je ono na što sam ja ciljela da klinci rade. prestrašno!!

a sačuvat ih, ponekad, ne možemo ni od nekog za koga bismo ruku dali.