Adaptacija djeteta na novi vrtić

[Jagi]

Kakva su vaša iskustva kod promjene vrtića, tj. kako su ga vaša djeca prihvatila?
Ja bih iz puno razloga promijenila vrić ove jeseni. Moj B ima 3,5 g, u vrtić ide od godinu dana, jako ga voli, i tete i djecu. M ima skoro godinu i pol, u jaslicama je od jeseni. Jako me brine za B, kako će prihvatiti promjenu, hoće li se uklopiti, koliko će mu trebati... Inače je društven, voli biti s djecom, i ne očekujem veće probleme, ali nekako mi je žao što će se odvojiti od svojih prijatelja...
Kakva su vaša iskustva, i koliko je trajala prilagodba na novi vrtić?

[apricot]

Kod nas je prilagodba trajala... nije je uopće bilo!
Mijenjali smo vrtić radi uvođenja stranog jezika (sad se ne sjećam je li to bilo kad je imala 3 ili 4 godine) i već prvi dan je pričala samo o novoj djeci, novim tetama.
Još je neko vrijeme spominjala stare tete i djecu, ali ne sa nekom tugom ili nostalgijom nego usput.

Prije promjene, zvala sam psihologicu i ravnateljicu vrtića, razgovarale smo i ostavila sam otvorenu mogućnost da je vratimo ako bude problema.
Nije ih bilo.
Ali, mi smo to i očekivali jer je ona takvo dijete, ne osvrće se iza sebe.

Ti ćeš morati procijeniti je li B. spreman na takve promjene.
Sretno!

[Švrćo]

Mi smo imali frku nekih mjesec dana.
Promijenili vrtić radi seobe i to nakon dvije godine vrtića. Ostalo nam je još dvije godine i s tom djecom s kojom sada ide bi trebao ići i u školu.
Puno smo razgovarali o tome i sve je bilo u redu dok stvarno nije krenuo u vrtić. Prvi dan veselo odskakutao u vrtić, a kad je trebalo ući u grupu bio je malo stidljiv. Teta ga je zagrlila i nekako je krenulo.
Međutim, tijekom dana pokušao se igrati s djecom - prišao jednoj grupici, oni otišli, i tako nekoliko puta s različitim grupicama djece (sve unutar jedne vrtićke grupe). Kad su ga svi odbili, on je sjeo u kut i plakao. I kod kuće je plakao i molio nas da se vratimo u stari vrtić.
U suzama smo odlazili u vrtić nekoliko dana, a i tete u vrtiću su nam rekle da ga uhvati tuga i da se zavuče u kut i plače. Molili smo tete da ga one malo potaknu na uključivanje u igru i da smije donijeti neku igračku od kuće (inače djeca ne nose svoje igračke u vrtić, osim eventualno nekog plišanca za spavanje).
Malo, po malo suze su prestale, a te igračke su ipak bile neka mala poveznica s drugom djecom. Krajem tog mjeseca kad smo ga prebacili je imao rođendan, pa je počastio ekipu i onda je sve krenulo na bolje.
Mjesec i pol nakon prelaska se prilagodio, našao nove prijatelje i počeo radosno odlaziti u vrtić.
Teško je bilo i nama i njemu, ali smo prebrodili. Ali, to nam je bila lakša varijanta nego da ga takav scenarij dočeka s kretanjem u školu.
Budite jaki.

[Jagi]

To je ono što i mene muči, da se ne dogodi da ga druga djeca ignoriraju... Već su stariji, pa imaju formirana i svoja mala društvanca. Nadam se da ćemo naći načina...
apricot, sviđa mi se ova tvoja ideja, da se ostavi opcija povratka ako ne bude išlo... Razmislit ću i o tome.

[petarpan]

baš i ja zadnjih dana razbijam glavu time...za sada samo usput razgovaramo, ali on se odmah rastuži i počne da on neće novi vrtić, hoće svoje bubamarce...najgore mi je što opcija ostanka ne dolazi u obzir, a čeka nas i dvostruki šok-em preseljenje (dodatno pogoršano odvajanjem od njegove obožavane bake), em novi vrtić...nisam pametna

[Jagi]

B čak i dobro reagira kad mu kažem... Jedno jutro me pitao: A kad ćemo više u taj novi vrtić? Ali nisam sigurna da stvarno kuži o čemu se radi...