Dobro poznam svog psa, no ipak me muci da ce se mozda cudno ponasati kad beba stigne. Ima li netko nekih pametnih savjeta na tu temu?
 |
|||
|
|
|||
beba i pas
Dobro poznam svog psa, no ipak me muci da ce se mozda cudno ponasati kad beba stigne. Ima li netko nekih pametnih savjeta na tu temu?
Neznam kojeg psa imaš ali iz iskustva ti mogu reći da je jako bitno da daš psu da ponjuši bebu kad dođete i da nebudeš pregruba ako se malo više bude vrtio oko nje.Moj pas mi je bio potpora u cijeloj trudnoći i znao je da nešto dolazi, tako kad sam došla bez bebe jer je morala ostat u inkubatoru je prvo ponjušio moj stomak na što sam se ja iznenadila i da jako je bitno isto mu nemjenjati navike.Moj miš kad je došao tako ga je sretno dočekao da smo se svi iznenadili, a sad mu ful služi kao terapeut, naime mi imamo poteškoće.Ja osobno neznam kako bi hrpu stvari preživljela bez svog psa i doslovno mi je najbolji prijatelj
Mi smo nasem doneli pelenu popisanu iz bolnice i dali da je dobro onjusi pre nego sto je moja sestricina stigla kuci. Dok je spavala nije bilo nicega sto bi ga pomerilo od njenog kreveta, a kad se budila nije lajao (da je ne uplasi, a inace je bio prilicno glasan), vec bi za rukav doveo nekog od nas.
Samo ga ne terajte od bebe i bice ok.
Meni je moj isto sad potpora u trudnoci, pogotovo kad sam morala strogo mirovati. Dobar je on pas i dobro odgojen, ali je ponekad tvrdoglav, a i ima neke lovacke nagone pa kad vidi npr. muhu onda juri za njom i zaboravi na sve oko sebe. Necu ga tjerati od bebe, ali cu morati paziti da se ne zaigra u njenoj blizini.
Mi imamo retrivericu. kaže MM da me tražila po cijele noći po kući kad sam bila u rodilištu.
kad smo se došle kući, prvo sam se javila njoj i dala joj da pomiriši bebu ( trik s pelenom znaju valjda svi vlasnici pasa).
trudili smo se da dolazak bebe ne poremeti previše njenu rutinu (šetnje, igre..) i to je to.
igra s djetetom, naravno, pod nadzorom-bez obzira koliko poznaješ svog psa.
danas je beba trogodišnjakinja koja obožava pse-sve su nam plišane igrračke također psi i uvijek treba još kojeg.
Ja sam bila trudna kad se moja kotila i pomagala joj skupiti ih na hrpicu.
Čim sam došla iz bolnice, njuškala je bebu, šetala s nama, ali je nažalost brzo preminula.
Nemamo snage kupiti novog psa. Ali susjeda ima dvije male njegovane mješanke.
Svaki dan se slingamo do njih skoro od poroda. Čim čuju glas mog miška, dolete do nas.
Miško ih obožava i one njega. Pustim ih na travi na dekici da se skupa valjaju.
Susjed ima pravog lovačkog psa i njemu dam da gricka miša i jako je nježan.
Ližu ga, grickaju, poslije se operemo, umijemo i pozdravimo.
Sve susjedne životinje nas znaju.
Neki dan sam ga pustila i među male janjce.
ležala sam na krevetu jednom rukom gladila masa a drugom filipa -to mi je jedna od najdražih uspomena. sad ga više nema pa ela poznaje samo našeg mačka.
mi imamo i macu i pesonju...međusobno se slažu baš kao pas i mačka
što se tiče bebe, u samom startu se maca samovoljno distancirala i izbjegava bilo kakav kontakt s bebom, a pesonju sam ja distancirala - u smislu da ju ne liže po rukicama i da bude mirna i pažljiva oko bebe što je ona brzo prihvatila, osim što koristi priliku da ju koji put licne po nožicama kad ja ne obraćam pažnju
moj odnos prema pesonji se također promijenio, imamo puno manje fizičkog kontakta jer mi je curka stalno na rukama, ali i dalje puno šećemo...dapače, sad i više jer ne radim, i dalje pajki kraj mog kreveta i dalje se igramo po vrtu, samo u troje, umjesto u dvoje
općenito mislim da je sve dobro prošlo i da su se svi odlično prilagodili novim pravilima.
jedino maca nekad iz prkosa po noći spava na mom jastuku za dojenje ili u košari od kolica
i da...nismo nikakve pelene nosili iz bolnice niti imali posebna upoznavanja. od samog početka sam joj dozvoljavala kontakt s bebom tek dok se smiri i brzo je skužila što se od nje traži
Mi imamo mačku, isto se sama distancirala. Tu i tamo zastane pa ponjuši malu i to je to. Kad mala plače mačka se izgubi iz vidokruga
Moji imaju pse, dala sam im da ponjuše malu. Starija ni ne reagira pretjerano, dok mlađa nije normalna. Sva se uzbudi i uzvrti, počne cviliti i pričati nešto. Mislimo da je pod dojmom pa nam pokušava nešto reći... Isto kad mala plače pobjegne glavom bez obzira što dalje od nje.
Ah znaci da nitko s time nije imao nekih problema...super, valjda necu ni ja.
vjerujem da nećeš, životinje instinktivno razumiju puno više nego mi percipiramo. važno je da ti u sebi imaš jasan stav i one, tj. tvoj pesonja će se prilagoditi energiji koju projeciraša.k. prvotno napisa
Posljednje uređivanje od kavofob : 20.04.2010. at 13:22
Nadam se, malo je tvrdoglavvažno je da ti u sebi imaš jasan stav i one, tj. tvoj pesonja će se prilagoditi energiji koju projeciraš
imamo pudla starog 6 godina, koji je jako vezan za mene i muža...mislim da je već na početku trudnoće skužio da se nešto dogadja, da nešto pripremamo...svih 9 mjeseci se stalno motao oko mene, stalno se mazio, osluškivao stomak-pogotovo kad se beba počela micati-tako da je on bio uključen u sve te lijepe mjesece iščekivanja..
kad je Ante rođen,kad smo se vratili iz bolnice,prvo sam ja ošla do njega, izgrlila ga, i onda smo spustili AS na pod, Rokac je došao do Ante,ponjušio ga, oblizao i sjeo pokraj...ja sam se na to rasplakala od sreće...i sljedećih dana Rokac je bio ajme pažljiv-kada smo nas dvoje sikili, on pokraj sjedi i samo gleda svojim lijepim okama..sve to oni osjete i skuže da je beba novi član obitelji i prihvate ga i čuvaju....ma nešto prelijepo.
sada, 3 mj.poslije-i dalje je sve super-Ante je sve više na podu na puzzlama, u baby gymu, a Rokac to sve promatra iz svoje oaze i čuva ga...svaku šetnju idemo svi zajedno i uzivamo...
uglavnom, najvažnije je ne zapostaviti psa, jer ipak, on je bio naš centar svijeta 6 godina..a sve se to da iskombinirati naposljetku..
mislim da će Rokac biti Antin suputnik i čuvar kroz njegovo djetinjstvo i zbog toga
sam presretna
Super si prosla, nadam se da cu i ja tako. Jedino je nas pasic jos mlad, zna se zaigrati pa se zaboravi i onda skace okolo. Kad sam ostala trudna teskom mukom sam ga naucila da mora paziti da u igri slucajno ne skoci na moj trbuh.
Ali dobro, ja isto zamisljam kako ce se nase djetesce igrati s njim i kako ce pas obozavati djete.
mi imamo pinča starog godinu i pol dana! isto je naš centar svijeta i strašno je vezan za nas! jako je zaigran i isto u žaru igre moram jako paziti na trbuh jer se zna zaletiti!
zato kad ga pitamo gdje je beba on dođe do mene i nasloni glavicu na trbuh. kad god on legne pored mene ona mu se obavezno javi!
moram priznati da me nekada strah kako će to sve funkcionirati kad se beba rodi, ali mislim da oni sve to osjete, i svakako ih se ne smije zanemariti kad se beba rodi! on je bio moj melem kad sam prolazila kroz sve tragedije, i zaslužuje posebno mjesto u mom životu i srcu!
a.k. sigurno će se pesek i bebač obožavati i biti najbolji prijatelji, vidjeti ćeš!
Imam mladog psa mješanca i 4 mjeseca staru bebu i često sam se tijekom trudnoće pitala kako će to izgledati kad stigne beba jer je pas imao status djeteta (vodimo ga svuda, spava s nama na krevetu i sl.). Pa naš odnos prema psu ostao je isti, pas je prvih mjesec dana stalno htio ponjuškati bebu i to smo mu uvijek dopustili, sad leže jedno do drugog na krevetu (uz nadzor, da ju pas slučajno ne pogazi iako se to nikad ne dogodi). A beba? Već sad je fascinirana psom i osmjehuje se kad ga ugleda. Sigurna sam da će biti najbolje prijateljice!
Moja J ima skoro 3, 5 godine a naš pesek Tara će uskoro 5 godina.
njihov odnos je nešto što ja ne bi mijenjala ni za što na ovom svijetu. A kakav je bio na početku? Meni su naime svi pričali da se pas "zalijepi" za dijete, čuva ga, spava ispod kinderbeta, ne da nikome ni blizu, osim roditeljima dakako...
Kod mene apsolutno ništa od toga, treba uzeti u obzir da moj pas ima preko 30 kg, dakle, nije baš mali. neke prevelike ljubavi nije bilo, bila je ljubomorna, ali je to držala za sebe, beba je uopće nije zanimala, iako smo je po povratku iz rodilišta odmah upoznali sa smotuljkom.
Ali ne, ona je naprosto nije doživljavala, barem ne u stanu, tu je jana bila uljez koji joj je zauzeo životni prostor.
Mm i ja smo puno vremena i truda potrošili na to upoznavanje, uvažavajući pseću želju kada ona to hoće a kada bome baš i nije raspoložena.
rezultat toga, veeeelikoga truda, je nevjerojatna veza između njih dvije, ja ne smijem ni glasnije razgovarati sa kćeri a da ova ne počne sumanuto lajati na mene, prati je u stopu, kad je Jani dosadno doma ode se s Tarom igrati navlačenja igračke, pa koja pobijedi, malo nepravedno jer Tara je ipak i više no duplo teža od male. Jana je hrani, za moje dijete nas je doma uvijek četvero, niakda,a ma baš nikada ne izostavi Taru kada spominje nas kao obitelj, svi idemo zajedno na more a prije toga se istelimo tražeći apartmani koji je dog friendly...
Suma sumarum, želim reći da je odnos psa i čovjeka uvijek uistinu nešto posebno, ali za to treba puno, puno truda koji se na kraju stvarno isplati.
http://tinypic.com/r/mlntw2/6
bok ja sam nova ovdje i logirala sam se jer mislim da imam problem sa psom...naime imam doma dva labradora muzjak i zenka.....kad sam dosla iz rodilista prvo sto smo napravili je da smo dali psima da ponjuse bebu zenka je bila presretna a muzjak ju je ponjusio i nije bio bas nesto fasciniran kako su dani tekli muzjak je postajao sve ljubomorniji poceo je svukuda zapisavati a neki dan je cak zapisao na taraci kolica od malene....dok zenka jedva ceka da malena pocne sjedati da se igraju pa ima li tko kakav savjet ?????
Kiara, čestitam na bebici. Mislim da imaš dosta ozbiljan problem, ja ti predlažem da se javiš Nevenu u NeSi. Potraži na webu podatke i nemoj čekati. Sretno!
Dali ti muzjak sluzi za rasplod? Ako ne, mozes ga kastrirati.
Usput, buduci da sam ja otvorila ovu temu jos u trudnoci, a sad je vec bebica tu pa mogu reci kako se slazu. Prve dane je pas htio skociti na bebu od veselja i lizati ju jer je on prilicno zaigran pa je nakraju zavrsio kod roditelja od muza, onda se smirio i sad je ful dobar, bebu samo njuska. I voli kad idemo svi skupa u setnju, kad vidi da uzimamo kolica onda sav skace od srece.
muzjak ne sluzi za rasplod....
Mozes ga kastrirati onda, obicno se muzjaci smire kad se kastriraju, prestaju biti agresivni.
Ovo je istina, ali ovisi o uzročniku i vrsti agresije. Ne vrijedi za svaki tip i trebalo bi vidjeti na konkretnom slučaju bi li pomoglo ili ne.
A.K., super ste riješili problem. Psu je samo trebalo dati do znanja, kako god, da djetetu treba više prostora. Ljudima je skroz simpa kad su pri jako prijateljski prema novom djetetu i tu se obično odmah zabrlja odnos djeteta i psa. Zato što nijedna životinjska majka neće dozvoliti drugom članu čopora da tako pristupa mladunčadi, već će inzistirati na poštovanju i davanju prostora. A psa treba u krug djeteta pustiti tek kad to savlada.
Isprika što se ubacujem u 'prastare' postove, samo sam htjela nešto naglasiti na ovome primjeru.Moja J ima skoro 3, 5 godine a naš pesek Tara će uskoro 5 godina.
njihov odnos je nešto što ja ne bi mijenjala ni za što na ovom svijetu. A kakav je bio na početku? Meni su naime svi pričali da se pas "zalijepi" za dijete, čuva ga, spava ispod kinderbeta, ne da nikome ni blizu, osim roditeljima dakako...
Kod mene apsolutno ništa od toga, treba uzeti u obzir da moj pas ima preko 30 kg, dakle, nije baš mali. neke prevelike ljubavi nije bilo, bila je ljubomorna, ali je to držala za sebe, beba je uopće nije zanimala, iako smo je po povratku iz rodilišta odmah upoznali sa smotuljkom.
Ali ne, ona je naprosto nije doživljavala, barem ne u stanu, tu je jana bila uljez koji joj je zauzeo životni prostor.
Mm i ja smo puno vremena i truda potrošili na to upoznavanje, uvažavajući pseću želju kada ona to hoće a kada bome baš i nije raspoložena.
rezultat toga, veeeelikoga truda, je nevjerojatna veza između njih dvije, ja ne smijem ni glasnije razgovarati sa kćeri a da ova ne počne sumanuto lajati na mene, prati je u stopu, kad je Jani dosadno doma ode se s Tarom igrati navlačenja igračke, pa koja pobijedi, malo nepravedno jer Tara je ipak i više no duplo teža od male. Jana je hrani, za moje dijete nas je doma uvijek četvero, niakda,a ma baš nikada ne izostavi Taru kada spominje nas kao obitelj, svi idemo zajedno na more a prije toga se istelimo tražeći apartmani koji je dog friendly...
Suma sumarum, želim reći da je odnos psa i čovjeka uvijek uistinu nešto posebno, ali za to treba puno, puno truda koji se na kraju stvarno isplati.
http://tinypic.com/r/mlntw2/6
Konkretan primjer je SAVRŠEN odnos djeteta i psa. Ne, pas nije bio ljubomoran - da jest, to bi pokazao ekscesima. Pas je poštivao prostor, novog člana čopora koji je sam po sebi na ljestvici više rangiran. Prišla je djetetu kad ste je VI pozvali.
I zbog svega toga je to sad odnos pun poštovanja i ljubavi te uzajamnog povjerenja.
Budite ponosni na Taru.
Slazem se s ovim, ali buduci da je kiara napisala da svugdje zapisava mislim da bi mozda i moglo pomoci i u ovom konkretnom slucaju.
Da, protiv zapišavanja - sigurno. Protiv nametanja sebe - upitno.
beba, pas i mačak !
Evo da se i ja nadovežem na ovu temu... U iščekivanju smo dugo čekane i željene bebice koja bi se trebala roditi u siječnju.. Živimo u stanu s zlatnom retrivericom i mačkom (oboje 8.g.) Za retrivericu se ne brinem..poslušna je, dobra..doma uglavnom prespava i na podu je...ali mačak je druga priča... On je došao u stan kad je mm još živio s bratom i bio je divlji od početka..a oni su (po mom mišljenju) još i poticali takvu grubu igru (kao s tigrom) što bi na kraju rezultiralo uvijek s izgrebanim i izgriženim rukama ili nogama. Iako se sad mačak puuno primirio (kastriran je) još uvijek ga ne možemo maziti kad bi mi htjeli nego isključivo kad on dopusti (samo kad je gladan). No najviše me brine što on hoda i spava po kauču, fotelji,stolu(kad ne vidimo),u spavaću sobu mu nedam...Zadnjih dva mj. ga pokušavam odučiti od kauča,(tjeramo ga stalno,jedino po noći ne možemo) i prepustila sam mu fotelju..namjestila jastuk..plahtu (voli se podvući pod nešto), no već 5-6 puta je zapišao fotelju(i jastuk i presvlaku i plahtu)..Ja sve operem,fotelju koliko mogu (srećom stara je i spremamo se kupiti novu garnituru pa mi nije žao) i onda je par dana sve ok pa opet sve ponovi...Ne znam jel to protest i kako to riješiti.. Ono što me najviše muči je kad beba dođe.. pa neću valjda stalno morati biti zatvorena u spavaćoj sobi s njom jer u dnevnom boravku ako budemo na kauču,na dekici i ako odem na 5 min je presvući mačak će se odmah namontirati na dekicu ili je popišati. Uvijek je najviše volio leći na naše jastuke,deke..uglavnom di je naš miris.. Uglavnom ne bih htjela da mi mačak hoda po dječjim stvarima... bar tih prvih mjeseci..
Ako netko ima iskustva s mačkama... kako da ga malo preodgojim..??
Moraš poduzeti JAKO radikalne mjere, ne odmah, nego JUČER!
Prvo: kupite mu košaru (plastičnu, metalnu... any, glavno da se može zatvoriti) stavite unutra jastuk ili nešto što on već smatra svojim. Predlažem ti da je odmah staviš na neki ormar ili bilo gdje na visinu do koje ti dijete neće moći ni kad prohoda. Nauči mačka da je to NJEGOVO utočište. Kad ti zalegne na kauč, fotelju... uzmi ga i stavi u košaru.
Priviknut ćeš ga na košaru ako je staviš na mjesto odakle mačak ima savršen pogled na glavni prostor u stanu (najprometniji ili onaj gdje se najviše zadržavate), počni mačku hraniti unutra: ostavi mu hranu unutra i makni se. Kad bude gladan, ići će jesti. Ne zatvaraj ga prvo vrijeme, da mu se ne zamjeri.
Morat ćeš biti jako dosljedna, prema ovome što si napisala tvoj mačak je vođa u vašoj obitelji i stvarno biste mogli imati problema zbog bebe.
Zaboravih reći, košara bi trebala biti na savršenoj poziciji za 'nadzor' prostorija, ali ne na propuhu, na presvijetlom mjestu i sl. Karikiram: da on vas vidi, a vi njega ne.
@n@ hvala na brzom odgovoru.. Svjesna sam da moram nešto poduzeti i promijeniti... ali nije mi jasno ovo s košarom.. zatvoranom? To bi onda trebalo biti kao neki kavez i koliko bi to trebalo biti ako bi u tome i spavao i jeo i voda? I nažalost u dnevnom boravku za sad imam samo neki regal-visine kao ormar na koji se on ponekad popne ali opet može samo preko fotelje (treba jako visoko skočiti) i tako i doskoči dole-prvo na fotelju. Najviše me užasava pomisao kad on grebe po svom wc-u,obavi nuždu i onda tim šapama hoda po kauču... Ali volim životinje i tog mačka iako me masu puta naljutio i izživcirao...ne mogu zamisliti da ga nekom dam..a i tko bi uzeo takvog mačka od 8 godina...
I da zaboravih i prije smo mu već kupovali neku košaru pa od platna neku kućicu pa tunel(nije bilo šanse da spava ni boravi u tome)...masu igračaka za mačke..nikad to nije volio niti pokazivao interes za to i uglavnom bi to dalje proslijedili nekom drugom tko ima mačku..ali zato poludi za čepom, papirićem i tak nekim bezveznim stvarima...
ja sam oduševljena kada @n@ daje savjete, s užitkom čitam i razumijevam
@n@, nadam se da ćeš se češće javljati, da će se aktivirati oni stari topici o psima...
angel1 znam da nisam, ali da sam u tvojoj koži ja bih mačka dala roditeljima, prijateljima ili nekome tko ga možda želi :/
svog ljubimca ne bih dala ni za što, razumijem to, ali baš mi se ne sviđa kada @n@ kaže da je on u vašem domu vođa...
možda griješim, ali mačka nije kao pas toliko vezana uz ljude koliko uz prostor, pa samim time, postoji ipak mogućnost da takva divlja ugrozi bebu ako se bude osjećala ugrožena u svom prostoru
Ma razmišljala sam prije i o tome da ga damo nekome..pogotovo kada sam tek zatrudnila i doktori me isprepadali s toksoplazmozom i tada sam bila uvjerena da bi ga uzeli roditelji mm-a jer isto vole životinje i jednom su ga čuvali kod sebe preko ljeta, ali reče svekrva ne! A moja mama je sama i teško bolesna (između ostalog i trombocitopenija-ne zgrušava joj se krv pa može lako iskrvarii) pa njoj nikako ne mogu dati mačka. A druge okolo poznate što smo pitali nitko nije htio.. ne znam.. Probat ću nekako s odgojem i vidjet dok beba dođe...
Trebaš reducirati prostor koji mačak smatra svojim. I moraš mu ponuditi nešto u zamjenu što će biti samo njegovo i gdje nitko drugi neće moći pristupiti. Ne mora kavez biti velik, dapače, što manji to bolji. Hranu mu vadi kad pojede, odnosno cca. 30 minuta nakon što si mu ponudila (ako i nije pojeo), a vodu drži negdje drugdje.
Moraš shvatiti da te mačak mota oko malog prsta. Sve vas. I morat ćete biti jako rigorozni ako želite postati gazde u svom domu.
Nemoj razmišljati o davanju mačka, to neka ti bude rješenje iza posljednjeg.
Pisat ću ti više kasnije, jurim sad.
evo moram samo napisati, mi smo jučer došli iz bolnice s našom curicom. za to vrijeme je naš Koko bio kod mojih, koji imaju još 2 psa s kojima se odlično slaže.
jučer smo ga doveli popodne da se upoznaju, on je bio toliko uzbuđen da se nije mogao prestati tresti (pinčevi i inače tako reagiraju na sve). gledao je u nju bez prestanka, baš mi je bilo drago!
moje malo iskustvo za doprinos ovoj temi!
evo da se i ja malo javim odlucili smo kastrirati muzjaka jer je i dalje ista stvar sa zapisavanjem i ostalim stvarima.....pa se toplo nadam da ce prestati sa tim nakon nekog vremena
evo da i ja podijelim svoje iskustvo...
imam Tiju vec skoro 6 godina... uzela sam ju iz azila - predobra, preumiljata, preposlusna, spava u krevetu, svugdje samnom, ne laje, ali ljubomorna... kad je MD dosao zivjet k nama od ljubomore je pocela pišati po sebi, ali to smo prosli i sad ga voli vise od mene... onda smo spavali u troje u krevetu
kad sam ostala trudna svi su me pitali - pa dobro di ces sad s Tijom?kako di cu? pa ne mislim ju valjda dat nekom???
nismo ju nista posebno pripremali za dolazak bebe jer smo zakljucili da joj se nista u zivotu ionako nece promijenit... krevet je i dalje njezino mjesto, ne mislim ju tjerat da spava negdje drugdje zbog bebe jer je pas cist, uredan, zdrav i drzi se svog dijela kreveta...
i sad spavamo u cetvero...i bas nam je lijepo - svatko ima svoj komadicak kreveta i to funkcionira savrseno... a higijena - boze moj... ionako sam i prije zbog nje stalno usisavala pa onda to radim i sad, a na krevetu ima svoju plahtu koju ionako mijenjam cesto... nikakvih dodatnih problema...
ona je vjerojatno i dalje ljubomorna ali to ne pokazuje osim sto se ponekad gura da se i nju pomazi
to je i mene nerviralo dok sam bila trudna kad su me pitali šta ću sad sa psom
eto izbaciću ga napolje kad beba dođe
samo mi smo psa deložirali iz kreveta kad je beba došla
[QUOTE=vjestica;1699246]to je i mene nerviralo dok sam bila trudna kad su me pitali šta ću sad sa psom
eto izbaciću ga napolje kad beba dođe
samo mi smo psa deložirali iz kreveta kad je beba došla
ne mogu si zamisliti psa u krevetu ni s bebom ni bez bebe...svi vi koji imate pse za kućne ljubimce pretjerujete,jer u redu je ako želiš psa u stanu,ali bi bilo normalno da pas ima svoje mjesto npr.u košari ili slično,a nipošto krevetu!!!ja imam malu bebu i ne bih nikada stavila psa ili mačku pored tako male bebe niti iz sigurnosnog razloga niti higijenskog.Pas je životinja i ne možeš znati kako i kada će reagirati i zašto,a s druge strane pas je životinja koja ide po vani staje u sve i svašta i bez obzira što ga operete može zaraziti dijete...
Kad sam rodila prvog sina imala sam pudlicu staru 13 godina. Činilo se da ne doživljava baš nešto bebu, ponjuškao bi ga i otišao. Nije mu se ništa promjenilo u životu, i dalje je spavao sa nama u krevetu, kod nogu. (ovo sa spavanjem u krevetu razumiju samo oni koji imaju psa u stanu). Jedino ga nisam mazila toliko jer je mali stalno bio na cici. 2 dana nakon što smo došli iz bolnice počeo je šepati. Odveli smo ga vetu, slikali i zaključili kako mu nije ništa. Vet je rekao kako je to jako često kod pasa, da su ljubomorni na pridošlicu i glume bolest da privuku pažnju. Uglavnom prošlo ga je brzo, ali nikad nije imao neki odnos sa bebom. Na žalost je uginuo nakon 9 mj.
Sada imamo 2 pinčice i još dvoje djece. Obožavaju jedni druge, nikad nije bilo problema.
Mi imamo psa i čekamo bebu, evo u terminu jesmo pitanje je dana...i muku mučimo s drugim ljudima iz obitelji od kad sam ostala trudna jer imamo psa...ne vrijedi ni jedan argument-ni onaj ginekolga ni veterinara a ni pedijatra ( da i tamo smo se čak konzultirali) oko toga da ako je pas čuvan,zdrav, održavan,ima dobro ponašanje i svoje mjesto ne može naštetiti bebi,dapače. Ali niti jedan. Svekrva je uvjerena da će beba progutati dlaku i da će se ugušiti dok je s druge strane moja mama neki dan gledala Dobro jutro Hrvatska gdje su govorili o bebama i psima i njoj je tek to pomoglo da shvati da ako malo pripazimo neće biti bebi ništa.
Po pitanju čistoće stana, slažem se da treba čistiti malo više, a posebno dok djete krene puzati ali ne do te mjere da sve moram prešpricavati antibakterijskim sredstvom 100 puta dnevno. Naša kujica je spavala nekad s nama u krevetu, ali sama je uskakala u sred noći, sad ima svoje mjesto i svoja 2 krevetića pa bira gdje će. Imamo sreće jer je nevjerojatno inteligentna i vrlo brzo uči pa nemamo s njom uopće problema. Ona sama ode u svoj krevetić i spava tamo cijelu noć
Nije da nam je svejedno kako će se slagati s djetetom ali imamo povjerenja u nju, jako je obzirna prema meni od kad sam trudna, liže mi trbuh sad kad je velik i čini mi se da OK napredujemo u tom smjeru. Mislim, prihvaćam tezu da su psi životinje i mogu naglo i instinktivno reagirati tako da bez obzira na sve ne treba prepustiti sve igri slučaja nego usustaviti pravila i shodno tome naučiti psa - a ako se to dobro napravi odnosno ako se psa nauči da pozitivno reagira na promjenu ne vidim apsolutno nikakvog razloga da pas i beba ne idu skupa
moje iskustvo - čak više treba dijete naučiti nego psa...
pas, ako je dobro odgojen i poslušan, nije nikakav problem u odnosu sa bebom... mi imamo velikog psa i jedino smo morali paziti da slučajno u nekom veselju ne sruši malog... sve ostalo je super funkcioniralo, bez ikakvih problema... ako joj je smetao klinac ona se jednostavno maknula... a živjeli smo u 25 kvadrata...
klinca smo morali učiti - ne vuci za rep, ne čupaj dlaku, ne vuci za uši, draga Tija, ne grizi za nogu i tako
higijena - mi smo samo svaki dan usisali, pogotovo kad je puzao... 100% sterilno ionako nije zdravo... a psu oduvijek brišemo noge nakon svake šetnje...
o prednostima odrastanja uz psa su napisane knjige i knjige... tu nema nikakve rasprave...
Zato je i pokrenut onaj projekt žute mašnice-pa se zna koji pas voli pažnju,a koji bi radije da ga se pusti na miru
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
