Drage moje,
nova sam na rodinom forumu, prvo da se predstavim: moj muž i ja imamo 30, odnosno, 32 godine i nedavno smo suočeni s činjenicom da vjerovatno nikada nećemo moći imati biološko dijete. Splet čudnih okolnosti, igra genetičkih faktora, brojne dijagnoze i tragičan ishod trudnoće izazvan liječnićkom pogreškom ostavili su velikog traga i ponukali nas da razmišljamo što i kako dalje..
Posvojenje je oduvijek bilo prisutno u našim razmišljanjima kao prekrasan, human čin, no kad nisi u situaciji da se ono otvara kao realna i stvarna mogućnost za zasnivanje porodice, ni ne razmišljaš o njemu osim na nekoj deklarativnoj razini.
Puno je ljudi po forumima koji iznoseći svoj stav prema posvojenju kažu "to je tako lijepo, i ja bih kad bih mogao/la usvojio" itd itd itd.. Ipak, kada se malo drugačije pristupi tome, ne samo kao imaginarnom činu dobročiniteljstva, javljaju se i drugačija razmišljanja.. Ono što sam prvo shvatila čitajući vaše postove je to da većina nije usvajala iz čistog altruizma i empatije prema napuštenoj djeci, već iz prirodne želje za povećanjem svoje obitelji, pružanja ljubavi nekome, imanja djeteta (ili u malobrojnim, ali prekrasnim pričama, djece).
Nema puno strana tu, postovi se ne umnožavaju na dnevnoj razini, ali čitajući ih, a pročitala sam valjda svaku pisanu riječ i pogledala svaku sliku u albumu, misao o posvajanju djeteta sazrela je u našim mislima.. Moj najdraži muž i ja započinjemo svoje putovanje.
Ovaj post je i prva tema koju sam otvorila na rodi i nadam se početak još jedne, naše priče. Nadam se i da će je jednom čitati na isti način kako sam i ja tražila i čitala vaše priče. Sanja74 i njena predivna Keti (i bebač naravno), Sanja 14 i njene dvije ljepotice, Zdenka2, Čokolada, Livija2, i ja ću biti tata (kako si samo sretan tata, neka je takve sreće svima), pahuljičica, VlVl, dubbbii i sve ostale.. Čitajući vaša iskustva upoznala sam proceduru, pravila, zakon, kako sve po redu ide i ono najvažnije, shvatila kako ste pronašli svoju sreću.
Idući tjedan šaljemo molbu za obradu u naš CZSS i to je početak našeg puta.
Zaželite nam da jednom netko sa sretnim suzama u očima čita našu priču kao što smo i mi čitali vaše..