Ifigenija prvotno napisa
- e, nisi mi rekla. Pa ne moram reć svaku stvar! Ako si umjesto mene doma, i plaćena si - onda napravi kako bih ja, a ne da me stalno izmotavaš, varaš... Oprat ću pod - ali s vlažnim maramicama, nogom, tek toliko. Ili skuhat ću - ali sve u jednom loncu, ne da mi se. Ili nahranit ću dijete, ali ću ga prije toga našopat bombonima da ispravim nepravdu da diejte nema kilo bombona dnevno. Ili - dijete zamaže pod - meni ostaviš kad dođem s posla. Ili pegla sve žive krpe jer to može uz sapunicu, a neće npr. staviti veš, ili oprati prozor ako ga je dijete zmazalo ručicama. Joj, baš zvučim frustirano.
Ja sam imala dojam da s tim čuvalicama stalno moram voditi rat i nadgledat ih. Iz početka sam sve pustila na povjerenje, a kad sam vidjela što mi ostavljaju, i kako guraju stvari pod tepih onda se izgubio smisao. Pa ne polaćam da se igram mačke i miša.
Dakle, kod mene prolazi i stara i mlada, al da je dobra osoba, dobra žena, poštena, iskrena, realna prema životu, i da surađuje sa mnom, da mi fakat želi dobro, a ne samo staljigat svoje, pa pobjeć, a meni ostavit drekece na sve strane...