 |
|||
Ja nikad ne kažem klaUdija, aUdi, itd. i to mi baš bode uši kad čujem nekog drugog da izgovara.puntica prvotno napisa
klAudija je skoro uvijek klaUdija, kao što je Audi aUdi...I to sve nije dobro
Audi ko auto, s naglaskom na A (kako to da nitko ne govori aUto ali zato aUdi svi govore)
klaudija ko npr. paučina, nitko neće reći paUčina, jel da?
Ali, kao što kažeš, ako su roditelji dali takvo ime, tko smo mi da sudimo.
Meni su teme o hrvatskom jeziku, njegovom pravopisu i gramatici uvijek zanimljive i poucne. U skoli sam ucila SH-HS (sve cetiri rijeci morale su se svaki puta ispisivati u svjedodzbi), i nisam uvijek nacisto oko nekih pitanja.
Npr. mi smo ucili da recenice mogu biti proste i slozene. Proste recenice mogu biti samo proste (npr. "Kisa pada."), te mogu biti i prosirene ("Kisa pada cijelu noc."). Pri cemu su se ove potonje nazivale "proste prosirene" (zvuci logicno).
Ovdje (u Hrvatskoj) mi je objasnjeno da ne postoje proste prosirene recenice, nego da se radi o prosto prosirenim. Dakle, na jednostavan nacin prosirenim. A ne jednostavnim recenicama koje su, uz to sto su jednostavne, jos i prosirene.
Ovo je jedan od primjera koji me dugo zbunjivao. Nekako mi se cini da je tu doslo do nesporazuma, a ne da se radi o izvornoj razlici u gramatici dva slicna jezika.
to s nedavnim migracijama i nije sasvim točno... crkava sv. jakova iz 18. st. pouzdano ima u središnjoj i sjevernoj hrvatskoj. konkretno znam za ivanić i sisak. slažem se da se donedavno češće sretalo jakove južnjake.
očito, ne svim dalmatincimaMa kakvi. Meni je ovdje prirodno jedino "od Jakova"
A sad idem pročitat temu do kraja pa štogod i naučit.
I meni je zanimljivo pratiti raspravu. Samo sam htjela dodati nešto vezano uz odstupanja od pravila - nas je Silić još na 1. godini zbunio tako što nam je rekao kako u hrvatskom jeziku postoji primjerice - jedno pravilo i deset iznimki/iznimaka (izaberite genitiv bez nep.a ili s njim
ma najbolje skratiti ime u jure (sigurno su ga tako doma zvali) i onda je "jure"
jušto ši
Posljednje uređivanje od magriz : 27.05.2010. at 17:06
ma najbolje skratiti ime u jure (sigurno su ga tako doma zvali) i onda je "jure"
i onda će bit kod jureta, s juretom...
Bogu hvala da još ima pismenih ljudi (nažalost, sebe odavno ne ubrajam u tu skupinu - znala sam dosta dobro jezični standard kasnih osamdesetih, ali sad se često znam češati iza uha...
Zdenka, koji pravopis ili pravopisni priručnik savjetuješ? Tako bi mi dobro došlo nešto jednostavno (primjereno inženjerima i ekonomistima koji ne žele da im službeni papiri izgledaju nepismeno). I ispričavam se na eventualnom offtopičarenju.
Peterlin, dva su važeća pravopisa još uvijek, varijante podaci - podatci i pogreška - pogrješka. I ja sam gimnaziju završila krajem osamdesetih i ne sjeda mi u uho nikako "novi" pravopis s pogrješkom i zadatcima, no za naše izdavačke kuće moram se ravnati po njemu. Lektor sam na jednom zg fakultetu i tu gdje imam slobodu radije se služim "starom" varijantom, pogreškama i zadacima. Što se elementarne pismenosti tiče, svi su pravopisi, mislim, u redu, služim se Babić-Finka-Moguš još od fakultetskih dana i "plavim" jezičnim savjetnikom skupine autora. Mislim da je u službenom dopisivanju važno razlikovati ije-je, č-ć, pravilno složiti rečenicu (izbjegavati preduge), i neke osnovne stvari koje se nauče do kraja srednje škole, a to što je značajna količina ispravno reći znatna količina, ili značajan događaj - ispravno je važan događaj - to su već nijanse koje samo oni koji se bave time mogu znati.
I pismenost je stvar zanimanja, volje, a dijelom vjerojatno i žice za dobro izražavanje, jer lektorirala sam nekoliko sveučilišnih udžbenika (područje medicine) koje su pisali profesori s puno titula i stručnoga znanja, ali s užasno lošim poznavanjem ne samo pravopisa i gramatike, nego i stručne terminologije iz svoga područja (npr. medicinar koji žuč napiše žuć, a limfa mu je linfa). Možda je to stvar i nekoncentriranosti ili opuštenosti jer zna da će se njegov tekst nekoliko puta peglati.
Posljednje uređivanje od vikki : 27.05.2010. at 19:15
Hvala!
Slažem se s ovim što si navela da je bitno, mislim da tu nisam tako loša, ali treba mi nešto da bude pri ruci i kolegama (da se ne igram lektora, nisam ja za to).
Eto kamo smo dospjeli od deklinacije Jakova... Možda bi bilo bolje da otvorim novi topic - pismenost u Hrvata - ali to je bolna točka i stručnjacima, ne samo nama običnim smrtnicima... Mene smeta što u školi djeca uče po onom novogovornom pravopisu (zadatci i pogrješka) a u praksi se uglavnom koristi stari, udoban kao stara cipela. Hoćemo li otvoriti novi topic?
Joj Peterlin, to je teško pitanje! To jest mogu reći čime se služim, ali preporuku ne bih davala. Da budem iskrena, služim se svima ovima koje nabraja vikki, a najviše Matičinim. Nisam jezikoslovka, ali mi je posao pisanje. Ono što znam o jeziku naučila sam kroz obrazovanje kod odličnih profesora i kroz pisanje. Puno pišem i, bez obzira na to što si utvaram da i dobro i ispravno pišem, uvijek inzistiram na kvalitetnom lektoru - kroz duge i pomne razgovore s lektorima sam pročistila i naučila mnogo toga. Uvijek, baš svaki puta, saznam nešto novo i naučim još neku jezičnu finesu.
Ja sam sve sklonija preporučiti Matičin pravopis iako mi se neka rješenja u početku nikako nisu sviđala i bila sam jako protiv (a onda sam shvatila da smo jako licemjerni u pitanjima jezika, ali to je sasvim druga tema). No dala sam mu malo vremena i ako treba preporučiti pravopis za "kućnu" uporabu, čini mi se boljim nego neki drugi. Pregledniji je, a mnoga se rješenja drugdje pronalaze teško ili čak nikako. Osim toga je suvremen pa se tu i tamo osvrće i na pravila pisanja računalom.
Meni ne smetaju ni pogrješka ni podatci i u svojim tekstovima obično tako i pišem, a kad lektoriram najčešće se vodim željama/zahtjevima naručitelja. Studentima uvijek naglašavam da nije važno kojim se pravopisom služe (mislim na suvremene), ali je važno da su dosljedni (dakle ne uzimati malo pravila iz jednog, malo iz drugog; ili ako odluče pisati podatci umjesto podaci, onda moraju biti i postotci, a poželjno je i strjelica i uporaba i sl.).
Nedavno je izašao novi Babić-Moguš pravopis usklađen s normama Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Stigla sam ga samo prelistati pa ne znam još ima li značajnih razlika u odnosu na Babić-Finka-Moguševe. Zasad mi se čini da je samo kozmetički dotjeran, ali to što je "usklađen s normama Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika" (to mu stoji u podnaslovu) sigurno će utjecati na njegovu uporabu.
Moje dame, puno hvala na preporukama. Nisam ni znala da ima ovaj novi Babić-Moguš pravopis. Morat ću se pozabaviti time... U mom poslu ne treba mi puno jezičnih finesa, ali me ljuti i smeta kad mladi ljudi (koji sebe smatraju stručnjacima) griješe u osnovnim stvarima. Intelektualci bi trebali biti bar koliko-toliko pismeni. Kad se piše neka knjiga ili članak, čovjek može uzeti lektora da pomete za njim, ali u svakodnevnoj komunikaciji toga nema, pa je ružno vidjeti kad netko ne razlikuje je-ije i č-ć...
Ima tu još štofa.... Doma maltretiram djecu da nauče pisati kako treba, ali tu ima dosta dvojbi. Jasna mi je preporuka za odrasle (za koje se PRETPOSTAVLJA da su bar donekle naučili gradivo hrvatskog jezika u školi) da moraju biti dosljedni u korištenju starog ili novog pravopisa, ali što sa djecom rane školske dobi koja tek uče to gradivo? Oni ne prepoznaju "staro" i "novo". Vrlo su često zbunjeni, a o tome kako im izgledaju udžbenici bolje da i ne započinjem. Mislim da je za škole preporučen Matičin pravopis, to mi je nekakva smjernica, barem za sada.
a vis ja sam isto ucila SH-HS i mene su naucili ovaj drugi primjer. doduse ja se smatram nepismenom, ali citajuci ovaj topic ipak nisam toliko koliko mislim, recimo nisam tip za roze cipele, nije mi sjela KalUdiju, svaki dan u vrticu sretnem simpaticnog decka Vitu, imamo u familiji Jakova i obozavamo Jakovljeve igracke. ali da ne ispadnem bezgresna meni Juraj je blizi od Jurja, ali evo pokusat cu i Jurja upoznati sa svojim mozgom. i hvala svim koji sudjeluju u ovovm topicu, jer iako me nisu u skoli naucili gramatici i pravopisu, vidim da sam ipak neke stvari dobro usvojila zahvaljujuci i roditeljima
Meni je Matičin isto draži i njega češće upotrebljavam.
Što se tiče pogreške i greške, profesor Težak je to jednom objasnio. Sve je u svršenosti radnje i posljedici.
Pogrješka ili pogreška, meni je jednostavnije i izgovoriti bez J.
Isto tako, udžbenici istog nakladnika, u matematici su zadatci, u hrvatskom su zadaci. Zbunjujuće.
Rečenice se dijele na jednostavne (ili proste) i složene.
I uobičajeniji naziv jednostavna rečenica. Čak u nekim udžbenicima piše samo jednostavna rečenica.
Peterlin, to je ozbiljan problem. Vjerujem da su djeca zbunjena i strahujem od dana kad će moji u školu. Obično savjetujem da pišu kako traži učiteljica. A što drugo? Doživjela sam da su se neke kolegice zbog gradiva suprotstavljale učiteljicama pa je to završilo još i gore po djecu. S vremenom će, ako nigdje drugdje onda od nas, naučiti da postoje različite mogućnosti. Za djecu smatram da je važno da svladaju ono što je neosporno i svudje jednako - č i ć, ije - je, veliko i malo slovo i, na razini teksta, logička, smislena organizacija. Ako to postignu tijekom osnovne škole, mislim da su postigli jako puno. Hoće li pritom pisati pogreška ili pogrješka, nije toliko važno sve dok nije pogriješka.
Nije sporna podjela na jednostavne (ili proste) i slozene, prema gramatici koju sam ja ucila, pri cemu su slozene one koje sadrzavaju barem dvije jednostavne. Npr: "Kisa pada, ali ja cu ipak ici van." Primjere za prostu i prostu prosirenu navela sam u prethodnom postu.
Znam da se u hrvatskom sada kaze jednostavna, a ne prosta. Ali jednostavne su samo jednostavne, ili postoji njihova podpodjela? Tj. postoje li jednostavne prosirene?
Ljudi koji su mi rekli da je 80-ih, u vrijeme kada su oni svladavali osnove gramatike hrvatskoga jezika, postojala daljnja podjela, onako kako sam navela u primjerima. Medjutim, ono sto su nas ucili da su "proste prosirene", ovdje se nazivalo "prosto prosirenim". Nije da imam nesto protiv, zanima sto je stvarno bilo.
spajalice, da, svi smo tako ucili u Bosni. (Doduse, ne znam gdje si se ti skolovala, samo sam pretpostavila.) Zapravo, dosta klinaca bi zabunom usvojilo "prosto prosirena", pa su ih onda nastavnici ispravljali i navodili taj primjer kao razliku izmedju pridjeva i priloga.
Da, jednostavne se dijele na neproširene i proširene.
Kiša pada. - neproširena, sastoji se samo od subjekta i predikata
Dosadna kiša cijeli dan pada. - proširena, subjektu i predikatu dodajemo dodatke, tj. atribute, apozicije, priložne oznake, objekte.
I da, nekad se govorilo priloška oznaka, sad je priložna.
Kuzim ja to sve, kada je prosirena a kada nije, samo me zbunjivala razlika u terminologiji - ali ne razlika prosta ili jednostavna, nego ovo s pridjevom i prilogom (prosta i prosto). Prolozna ili priloska, mi smo ucili da moze i jedno i drugo. SH-HS, pa zato :D
OK, znaci da jednostavna moze biti neprosirena i prosirena. Odnosno, prosta prosirena. A ne prosto prosirena.
Ajd super, da sam i tu enigmu razrijesila, hvala ti.
Posljednje uređivanje od Danka_ : 28.05.2010. at 09:41
Edit: prilozna umjesto prolozna. Usput, ispricavam se sto ne mogu koristiti sva hrvatska slova.
Slažem se.
I s ovim se slažem, no moji (naručitelji), recimo, slijede Babić-Moguša kad je riječ o pogrješci i zadatcima, ali ne i rentgenu/rendgenu koji bi po ovome pravopisu trebalo pisati samo rengen (što nitko ne prihvaća, koliko sam uspjela vidjeti). Ima još primjera u kojima su nedosljedni, a ozbiljna su i stara izdavačka kuća.
Evo nešto o novom starom pravopisu:
http://dalje.com/hr-scena/je-li-treb...a-normu/306606
Kako bi trebao biti deminutiv od ruka ??
Skoro stalno čitam ručica, a ja se dobro sjećan nastavnice iz OŠ, krajem osamdesetih, kako govori, da bi ručica mogao, prije, biti deminutiv od ručka, od ruka nikako.
ruka + -ica --> rukica + palatalizacija (k,g,h ispred e ili i) = ručica
Ja bih rekla da je deminutiv od ručka ručkica da se izbjegne homonimija (nakon palatalizacije bilo bi ruččica, pa bi jedno č moralo otpasti, što znači da bi deminutiv od obje riječi bio ručica).
Ma koliko se sjećam da je nastavnica to baš podvlačila, znači "negirala" je palatalizaciju.
Ili je do nastavnice ili nečeg drugog, ali meni je ostalo u uhu, pa govorim rukica.
Stvarno ne znam da bi se palatalizacija samo tako mogla izbrisati. Koliko se ja sjeća, tolerira se neprovođenje sibilarizacije u nekim (dvosložnim) imenicama žeskoga roda pa od baka lokativ i dativ mogu biti i baki i baci). Da bi rukica bilo bolje i pravilnije nego ručica zaista nisam nikada čula, ali dobro, možda taj dan nisam bila u školi
I ja nekad kažem rukica, ali mi je to kolokvijalno-dijalektalna inačica.
Doživjela sam ja i da me Zagorci zovu KlaVUUUdija...e, to je za krepat smiješno
Ja se ježim od Darketa, Marketa i sl. a to čujem svaki dan. I isto često čujem ovakve kombinacije rečenice za koje ne znam kako bi ih nazvala. Npr " Da li ste umoran danas?". malo u množini pa malo u jednini
Nego kako bi vi sklanjale ime Mario, npr. koji je po vama pravilan genitiv tog imena. Maria ili Marija?
Posljednje uređivanje od pipi1 : 29.05.2010. at 11:53
Marija, Mariju je pravilno.
Ovisi po kojem pravopisu!
Maria po Matičinu, Marija po B-F-M.
Uh, nisam znala da se Matičin u tome razlikuje. Onda je i Brody - Brodya po njemu, a ne Brodyja?
Imala sam učenicu imenom Tia koja je bila među prvima na nekom natjecanju i trebalo je napisati Tiji na nagradu, roditelji su se užasnuli i jako protivili, no prof. iz hrv. su inzistirali na Tiji, Tije.
Meni je prof. Težak rekao da je Andrea, Andree.
Jer postoji i ime Andreja, Andreje.
ovo mi je logično, ali ono sa Vitom nikako. mogu prihvatit da je to pravilo, ali mi nije jasno zašto se išlo s novim
pravilom u odnosu na imena Darko i Slavko? Ako je nema Slavka, zašto onda nije nema Vita? Stvarno ne čudi da je hrvatski
okarakteriziran kao zahtjevan jezik.
mene baš zanima razlog. i, da, jedna frendica, jezikoslovka, je rekla da se Vito može deklinirat na oba načina. točno??
Darko i Marko se sklanjaju po a-deklinaciji, a Vito (Ivo, Franjo....) po e-deklinaciji - zašto, to će bolje objasniti jezikoslovke, a, koliko ja znam, radi se o naglascima. Također je činjenica da do takvih problema u vezi dekliniranja muških imena najčešće dolazi s hipokoristicima (Vito od Vitomir, Ivo od Ivan...)
Ovo što kaže tvoja prijateljica jezikoslovka jest na neki način točno, jer je npr. Vlaho, Vlahe, ispravno i usustavljeno, a Vlaho, Vlaha, opravdano tradicijom. Kod imena postoji više slobode nego kod ostalih imenica, ali ipak se zna što su propisani oblici i zadana pravila.
curke , a od imena hrvoje, jel bi bilo ''hrvojev'' ili ''hrvojin'' ? ....... dajte da i ja dokažem svojima da sam u pravu
I Opačićka je tog mišljenja.
Hrvojev.
Kako "Hrvojin"?!curke , a od imena hrvoje, jel bi bilo ''hrvojev'' ili ''hrvojin'' ? ....... dajte da i ja dokažem svojima da sam u pravu
Pa ne radi se o djevojčici koja se zove Hrvoja.
Hrvojev, naravno.
Ja to nekako po" sluhu"....npr. mene je strašno živciralo kada su voditeljice Farme prošle godine govorile za Stipu-Stipetov, umjesto Stipin ili za Antu...npr. našeg Anteta, Antea- umjesto našeg Ante-ili Kike-Kiketa-našeg Kike ili Kikino.......pa to nema nikakve logike ni smisla....ili moj šogor mog muža zove hej Ivan, umjesto hej Ivane...ja na te stvari poludim....a da krivi naglasak na HTV-u ne spominjem!!!!!!!!!!!!!
Jakovljev
lažov-nećeš nikad reći lažovov, nego to je od onoga lažova......
lažljivac-to je od onog lažljivca-lažljivčev
Eto kako nas "oplemenjuju" jeftini programi komercijalnih televizija.... Nije dosta da je sadržaj prizeman, nego je i jezik kojim se učesnici služe još prizemniji. Katastrofa!
Ja sam trenutno u fazi učenja djece da sve informacije I PRAVOPIS iz novina nije uvijek oličenje ispravnosti (da sad ne nabrajam koje sve novine, domognu se oni kod bake i susjeda - ima stvarno biserja...) i da se novine i televiziju ne može uzeti kao primjer kako pisati i govoriti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.05.2010. at 06:30
vikki & apricot , hvala ...... sada im moram pokazati samo ovaj post da mi vjeruju
Drago mi je što si spomenula primjer pridjeva "značajan", jer je njegova pogrešna uporaba posljednjih godina nevjerojatno učestala.Totalno silovanje jezika.
Također česta pogreška koju primjećujem jest nerazlikovanje konjugacije glagola "zaspati" i "zasuti" u prezentu, pa ljudi, kad žele napisati da su zaspali, napišu "zaspem" umjesto "zaspim". "Zaspem, zaspeš, zaspe..." je konjugacija glagola "zasipati", a ne "zaspati".
Što zapravo znači riječ značaj? Što znači značajno ako ne važno?
Znam da se u nekim starijim knjigama značaj koristi kao sinonim za karakter. Ne nalazim vezu (svezu
Kad smo već kod nejasnoća...
A upotreba glagola dojiti
Kad se kaže da dijete doji - nije li ispravno reći da MAJKA doji, a DIJETE papa ili cica ili je dojeno ili već tako nešto...
A sad budite nježni u napadima, molim
Upravo to: značaj = karakter (ne samo u starijim knjigama). Značajka = karakteristika. Pridjev značajan je s vremenom izazvao zbrku.Što zapravo znači riječ značaj? Što znači značajno ako ne važno?
Znam da se u nekim starijim knjigama značaj koristi kao sinonim za karakter. Ne nalazim vezu (svezu
Nekoć davno, u počecima mog forumiranja, na pdfu Općenito o dojenju bio je topic s tom temom. Nije bio baš jezikoslovni, više lirika...A upotreba glagola dojiti
Kad se kaže da dijete doji - nije li ispravno reći da MAJKA doji, a DIJETE papa ili cica ili je dojeno ili već tako nešto...
Posljednje uređivanje od mendula : 31.05.2010. at 12:48
Napiši neki primjer uporabe pridjeva značajan. Ili je pridjev skroz arhaičan, ili je meni u uhu kompletno pogrešno značenje tog pridjeva.
Koje značajne osobine ima ta pasmina?
Ma što bi napadale kad si u pravu!Kad smo već kod nejasnoća...
A upotreba glagola dojiti
Kad se kaže da dijete doji - nije li ispravno reći da MAJKA doji, a DIJETE papa ili cica ili je dojeno ili već tako nešto...
A sad budite nježni u napadima, molim
X
Ali, značajan ipak ima više od jednog značenja:
1. koji ima veliku važnost; vrijedan, znamenit 2. karakteran, usp. značaj (2)
A čak i za značaj rječnik (tj. HJP) kaže da može u značenju 'važan', ali kao razgovorna inačica.
1. karakter [imati/nemati značaj (a); imati/nemati čvrst značaj] 2. razg. značenje, v. važnost, v., ob. u: [veliki značaj = velika važnost, veliko značenje]
Koje karakterne osobine ima ta pasmina? (značajne = karakterne)
Koje posebno cijenjene osobine ima ta pasmina? (značajne = vrijedne, znamenite)
Koje bitne osobine ima ta pasmina? (značajne= važne)
Može kakav komentar? Što koristiti, što izbjegavati?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom