Da, ali to meni ukazuje da nije balaknski metnalitet kriv za to, nego ocito svatko u sebi ima sklonost zabusavati na poslu bez obzira od kuda je.
Da, ali to meni ukazuje da nije balaknski metnalitet kriv za to, nego ocito svatko u sebi ima sklonost zabusavati na poslu bez obzira od kuda je.
radim u splitskoj banci, s navedenim francuzima, pa bi mogli i na pp o komu pricas
i provlacimo kartice za pauzu, rijetki su oni koji bi mogli rastezati svaki dan, iako se toleriraju povremeni izleti
inace, radila sam i u francuskoj
u periodu od 11:30 do 14 nisi imao nikoga u uredu, svi su bili po ruckovima
pauza je bila rastezljiv pojam, platforme za kavu uvijek popunjene
posao od par sati se uredno prikazivao kao posao od bar dva tjedna
tako da se slazem, ne vidim tu neke razlike u mentalitetu
Evo pročitah sve 3 stranice, pa da se izjasnim i ja. Balkanski mentalitet - vjerujem da postoji (naravno na nivou skupine). Ja ga volim, svjesna sam mana, ali ih prihvaćam, možda i lakše nego mnogi jer sam živjela u Njemačkoj i skužila da mi njihov mentalitet ne paše: Bilo mi je i tamo dobro, ali strano (humor, način zabave, preciznost od koje sam ludila), tako da sam se željela vratiti na Balkan. Pa došla u Hrvatsku kao najbliže moguće (inače sam prava Balkanka - Bosanka).
Ja sam bila sretna kad sam vidjela gomile smeća (bio odvoz krupnog otpada u kvartu, znate kako to izgleda) poslije super čiste Njemačke, a totalna sreća me obuzela kad je tramvajka stala nasred Vlaške, izašla iz tramvaja, ušla u pekaru, vratila se s pecivom i nastavila voziti. Cijeli tramvaj šizi, a ja ko mačka koja je progutala kanarinca. U Njemačkoj me je naročito izluđivalo kad ti U-ban (tramvaj) ode ispred nosa jer je vrijeme, vozač te vidi, ali nema šanse da otvori vrata.
Ugl, volim Balkan, s prednostima i manama. MM šizi na davanje poslova preko veze i sl stvari, ja to prihvaćam kao dio mentaliteta. Ni ne mislim da bi to trebalo skroz ukinuti, samo malo više odgovornosti - tipa ne središ posao svom retardiranom rođaku već nekom koji ima dvije čiste pa se on potrudi na tom poslu.
Mislim da davanje posla rodjacima nije tipicno samo za balkanski mentalitet, mislim da toga ima svugdje.
Meni nekako, prvo sto mi pada na pamet, kad se prica o onom pravom, izvornom, balkanskom mentalitetu, je ona "dobra" stara: "zena je za kucu, a muz poso-kuca-birtija"
i jasno, ona: "batina je izasla iz raja". Eto, ne znam zasto al meni bas to zvoni kao tipicni balkanizam, onako malo zaostao rezim.
mene to ne vrijedja ni najmanje. pa imamo i mi dobrih strana (i mi Bosanci)
nego, ja zivim u At vec 7,8 godina i na neke stvari se jos nisam navikla.
recimo, skoro mi je bilo jako neprijatno. naime, nisam otisla na cas njemackog jezika. (bila neka izlozba mojih Bosanaca, pa sam iz tog razloga propustila)
Domalo, zove me na mob moja profa da me o necem obavijesti i da mi kaze da drugi put joj javim da necu doci. meni bilo pravo neprijatno iako zena nije bila gruba, vec jako kulturna. Mislim, pa kurs je nije posao. ´S druge strane to je Austrijanac. Tako fercera. za svaku sitnicu javi, najavi, otkazi... jao majkooo))
i ne bih rekla da Balkanci nisu radnici. oni znaju povuc jako dobro, samo ako nema kafe i cigara na vidiku lol)
Posljednje uređivanje od snorki : 14.06.2010. at 19:59
Volim Balkan, dio sam mentaliteta, priznajem, iakomi se baš sve ne sviđa baš baš. Ali ne bih živjela ni u Švicarskoj, kod nas se gosti dočekuju toplim(pretoplim) riječima, punim stolom, i širokim osmjehom. I to je dio balkanizma. Vjerujte, putovala sam tu i tamo, nije baš svugdje tako.
Dio balkanskog mentaliteta je kada za neku zdravstvenu ili socijalnu uslugu trebate dati dodatno "mazivo" u kovertama i sl, ili imati dobro poznanstvo. Svekar mi zadnjih nekoliko godina prolazi pravu havariju po raznim klinikama gdje ga, teško bolesnog, šutiraju bez milosti. I to nakon 30 godina izdvajanja u zdravstveni sistem, u penziji, kada mu ta zdravstvena skrb najviše treba - ma sramota. Na prste može nabrojati liječnike koji su mu pristupili kao čovjeku, ljudski, a ne kao nekom broju koji im oduzima dragocjeno vrijeme, i koga se žele riješiti kao vrućeg krumpira. Tako je bilo prije 20tak godina kada mi je otac umirao, tako je i sada. Ništa se tu nije promijenilo.
Imamo mi puno toga gdje možemo učiti od drugih, "hladnijih" nacija, onih bez smisla za humor, ružnijih, itd. Tolerancija prije svega, društvena svijest, profesionalnost, poslovna etika, ... A kakvi smo ustvari u prosjeku, trebamo samo pogledati čelne ljude u državi i po nekim državnim institucijama (sjetila sam se tužne slike Splita: Kerum & Svaguša & Mucalo).
Gostoljubivost nije dio tog mentaliteta, jer bi onda Meksikanci, Talijani, Španjolci također trebali biti Balkanci. A nisam srela srdačnije i toplije ljude od tih nacija.
Slažem se s prvim dijelom tvog posta, korumpcija i bezakonje je nas safatalo pravo. Ali nije ni to samo zbog menataliteta, sjećate se nemorala, korumpcije, bezakonja u nekim finim i inim evropskim zemljama nakon 2. svjetskog rata.(npr. Engledska)Kod nas vlada siromaštvo, mi nikada nismo dobro živjeli. Za vrijeme Tita, onako solidno, ali i to je sve bilo virtuelno pa nam se i sad odbija od glavu.
A zašto gostoprimstvo nije naša odlika po tebi? Pa neke nacije imaju slične karakteristike, a opet ih razdvaja velika različitost.
Kod nas je već dugi niz godina osnovno pravilo tko će bolje zaj... pardon, zeznuti sistem. Tu smo doktorirali, i to u svim slojevima društva. Ostatak ljudi koji se drže zakona i nekih moralnih pravila smatraju se naivčinama. I taj način razmišljanja nije od jučer, traje to dosta godina, i nije to posljedica rata A Englezi i ostali "fini" narodi ipak su taj vid rezoniranja prevazišli. Vjerujem da i kod njih ima korupcije, ali kako mi rođaci pričaju, možeš računati na ove osnovne institucije - netko je to već bolje objasnio u gornjim postovima.
Nemoj misliti da neki na ovim prostorima ne žive dobro, financijski bolje od većine. Uvijek je bilo i bit će onih kojima pojedini sistem odgovara i gdje su se "snašli", nerijetko na račun drugih.
Evo jedan primjer - frendica koja živi u Italiji dođe ovdje i prijavi susjeda koji je namjestio brojilo struje da mu obračunava uvijek po nižoj tarifi. Je li to OK, da li bi to većina ljudi napravili ? Ja prva ne bi - računam, ovo mi je prvi susjed, zašto bi mu se zamjerila, a nikad ne znaš da li je to neki ludonja ili nije koji ti može s puškom osvanuti na vrata. Ali ona je to napravila bez razmišljanja, jer se to kod njih radi, i zašto bi on plaćao struju po povlaštenoj tarifi a ostali ne ?
Ili drugi primjer - dođemo na Mljet, miješana ekipa - malo Hrvata, malo Slovenaca. Svako jutro se frend, Slovenac, ustajao oko 6-7 sa crnom vrećom i čistio plažu, ono šta bi more izbacilo vani. Iako su lokalni ljudi bili plaćeni da obavljaju taj dio posla, nije to trebao raditi. Mi Hrvati smo spavali snom pravednika, nismo smatrali da trebamo čistiti naše plaže, pa došli smo se odmorit a ne radit, je li tako ?
Nisam rekla da mi nismo gostoljubivi - samo kažem da to nije ekskluzivno pravo Balkanaca. Ima još naroda koji bi nam mogli održati lekciju po pitanju gostoljubivosti. A dalo bi se raspravljati o tome tko će ti pomoći kada ti najviše treba, da li je i to odlika Balkanaca. Često te najbliži iznevjere, a dobiješ pomoć od ljudi od kojih najmanje očekuješ.
A svejedno ne bih se maknula odavde, u ovim vodama dobro plivam
e vidiš griješiš. isto slovi i za njemce, no, to je daleko od istine, itekako znaju drage prijatelje dočekati širokog osmijeha i punog stola. razlika je samo u tome što se kod nas po navadi tako mora svakog dočekati jer to se tak pristoji, kaj će reći ovaj onaj, pa će nas ogovarati da su dobili samo čašu vode itd...pa onda krene zbrajanje i oduzimanje tko je kome koliko dao, ponudio itd.., dok njemac tako dočeka samo pravog prijatelja i člana obitelji.
nije istina, vjerovala ili ne, neke stvari se uče i prenose iz generaciju u generaciju i tako se stvori čitav niz generacija koja uči od malih nogu kako, kuda i zašto. nije bez vraga recimo njemačka 3 gospodarska sila svijeta, sigurno ne jer svatko voli zabušavati ako ima priliku. trebaš malo vidjeti te naše kolege i prijatelje ovdje, sasvim je to jedan drugi mentalni sklop.
o da ima, ima korupcije itekako, pogotovo na višim razinama poslovanja i političke elite, ali da, možeš računati na funkcionalnost sustava u tim slučajevima. i da, ne, korupcija im uglavnom nije u krvi i toliko uglavljena na svim razinama društva kao kod nas. mi smo naučili da bez toga praktički se ne možeš maknuti sa mjesta, od upisivanja u vrtić, pa do kasnije zapošljavanja i napredovanja. dok vani to nije tako. samo isključivo vlastitim radom i trudom možeš puno postići bez da ikome tutneš kovertu ili se oslanjaš na sistem usluga za uslugu.
moj tata (i njegovi kolege nijemci) je u tom sustavu uspio dobiti otkaz iz firme nakon 30 i nešto godina rada bez eura otpremnine, jedino što je dobio je račun od odvjetnika koji je otplaćivao mjesecima, jer je eto ostao bez posla.
eto ti divnog sustava, sve kao po zakonu, a nigdje veze sa zakonom.
očito se i ovi na zapadu kite balkanskim mentalitetom.
iznimke uvijek postoje. bilo bi smiješno i iracionalno govoriti i očekivati da u zemlji od 83 mil. ljudi vlada apsolutno savršenstvo, sklad, ravnoteža i apsolutna pravda i pravičnost. tako nešto postoji samo u Platonovoj Utopiji.
no, sasvim drugi par opanaka je kada govorimo o sustavu gdje su određene konstalacije i događaji iznimke, a gdje manje više pravilo.
a kad smo kod primjera iz života, u firmi od mog supruga vlada pravilo kod potpisivanja ugovora otkazni rok 6 mjeseci na primjer.
ukoliko dobiješ ili daš otkaz, punih 6 mjeseci imaš vremena naći drugi posao dok radiš za dotičnu firmu i naravno dobijaš i dalje plaću.
u istoj toj firmi je kolega dobio slom živaca, stariji kolega, preko 50 godina. već je punu godinu na plaćenom bolovanju, i ukoliko mu se stanje popravi posao ga i dalje čeka kao i funkcija ukoliko će je biti u stanju obnašati.
pa onda moja prijateljica je već 2 godine na porodiljnom i sad nakon još jedno pola godine se sprema konačno na posao. posao je i dalje čeka i sasvim je opuštena jer zna da niti će dobiti otkaz niti će je kolege poprijeko gledati jer je 2 i pol godine nije bilo na poslu. kad joj pričam da je kod nas tako nešto gotovo nemoguće, ne vjeruje mi.
itd..
Balkanski mentalitet mit ili istina = ISTINA nažalost, u njemu ima više onog lošeg nego dobrog, nismo svi pravi Balkanci, mislim da se iz generacije u generaciju popravljamo, ali to je ono što nas okružuje
Ja sam se vratila nakon 2 god 6 mj i 6 dana Nitko me nije maltrao. Koristim stanku za dojenje (radim 6 h). Posao mi ne visi. Poštuju moja prava. Između dva porodiljska sam koristila go za dvije godine u komadu. Nisam dolazila na posao.
Kolege često naruče ćevape za gablec Pod puzom (30 min) se piju kave u birtiji
super, baš mi je drago. eto, ima i svijetlih primjera, nije sve tako crno
Zaboravih napisati. Imam ozbiljan ptsp od pokušaja ostvarivanja prava koje mi omogućuje zor u kancelarijama hzzo-a.
Tu sam stvarno doživjela sve blagodati balkanskog mentaliteta.
Sad me i vrtići sa brdovitog Balkana, da prostite, penetriraju u zdrav mozak.
Posljednje uređivanje od MarijaP : 23.06.2010. at 11:05
ako nam je za utjehu ima i gorih od nas, recimo rusi. jučer mi se prijateljica ruskinja izjadala do besvjesti provevši pola dana u ruskoj ambasadi. zaključni komentar joj je bio, nije čudno da nas njemci ne vole.
inače živi preko 15 godina ovdje i već je polako poprimila njemački mentalitet, toliko da svoj ruski mentalitet polako vidi njemačkim očima i srami se toga.
Posljednje uređivanje od moia : 23.06.2010. at 11:11