 |
|||
Da nije u pitanju greska?
Nije mi bas shvatljivo sa ocenama 4,4,5 (ili 4,5,5) zakljuciti 3, da nije nastavnik pomesao rubrike? Kod nas se to desavalo (mozda ne sa zakljucenim ocenama, nego sa "obicnim"), koliko se secam, i resavalo dosta brzo i lako.
Ja bih pozvala razrednu da to proveri sa nastavnikom!
Ma nije poanta u grešci, niti u pomiješanim rubrikama.YellowSky prvotno napisa
Djetetu je strašno što ovaj nije vidio i prepoznao taj trud, tu ljubav, posvećenost.
Vjerujem da je frustriran, ali ni ja ne znam bih li reagirala odmah ili bih čekala...
Ako bih išla odmah, pojela bih se da netko ne pomisli kako želim izvršiti pritisak ili cendrati, a da ne shvati koliko mi je stalo da zaštitim dijete.
A opet, ako ne bih otišla odmah... ovih 15 dana bi mi bilo duže od vječnosti...
ja bi išla odmah
na razgovor kod razrednice da ne ispadne da vršim pritisak na profesora
nije mogao pomijesati rubrike s nijednim drugim predmetom jer nigdje ne bi vidio ocjene za i pomisliti na trojku
i. danas ne zeli uopce o ovom vise razgovarati, ni sekunde
kaze: zelim zaboraviti na to dok su praznici, a kad pocne skola, onda cemo dalje
pa cu i ja probati tako
Slažem se s Bubicom, i jako, jako se slažem sa Zdenkom. Mi smo dosad imali sreće, sad još više vidim koliko. Nevjerojatno mi je da se podrazumijeva da djeca sama od sebe sve shvate što i kako treba, i što se od njih traži.
pratila sam ovu temu od početka, dok sam još virila iz prikrajka i moram reći da me iznenadilo pozitivno koliko je Ivar zreo i poseban dječak! sigurno da takvom djetetu ovakav postupak predstavlja kraj svijeta, jer je užasno demotivirajuće kad tvoja strast i glad za znanjem, kad tvoj rad, sve tvoje sanje neko tako nepravedno poklopi!prof. nije postupio korektno, na osnovu čega je mogao uopće zaključiti ocjenu koju je zaključio?
istina da nije život fer, ali isto tako je nerealno očekivati da dijete to prihvati i da se pomiri s takvom ocjenom kad je ama baš ničim nije zaslužio! istina je i da je u njegovom životu to samo jedna brojka, al njemu to sada nije nikakva utjeha. možda kad bi bio, ne znam, na haitiju pa da ga pogodi potres, dobije kugu i izgubi dom, možda bi tad shvatio, al ovdje se ne radi o tome, nit se stvari mogu tako pojednostavljivati!
ja bih svakako otišla kod dotičnog profesora i izravno ga pitala zbog čega misli da je to ocjena koju dijete zaslužuje? neka obrazloži argumentirano.
i iskreno, ne bi me bilo briga kako to izgleda u očima drugih, jer ti drugi nisu moja briga. i ne radi se o nikakvom žicanju ocjene, nije on između 3 i 4, pa si ti došla moljakati da mu se nešto pokloni! takvih se roditelja i sama istinski užasavam, ali ovdje je riječ o principu, o zaštiti nepravednog kažnjenog djeteta! i baš mi ga je žao.
Pomišljam i na to da se radi o pakosnom obračunu s ocjenama prethodnice, preko leđa djeteta.
Ivara bi na ovom slučaju trebalo naučiti da se u školi zauzima za sebe, da reagira na nepravdu i kaže svoje mišljenje. To za budućnost, a u ovom slučaju, ivarice, na tvom mjestu ja bih mu to riješila. Načelno sam za poticanje samostalnosti, ali u ovakvom slučaju nisam za "čeličenje", treba mu pomoći.
nisu to ocjene profesorice na zamjeni, nijedna
Potpis na davorku i bubicu.
Onda mi stvarno nije jasno.
Ja se nadam da će na sjednici drugi profesori uočiti grešku i ispraviti ju.
Kaj kod vas ne bu podjela knjižica, pa da znate rezultat prije prvog mjeseca?
ja bih ovo poslušala. Super. Idealna prilika da cijeloj situaciji damo manje katastrofičan predznak. Kad završe praznici pitala bih njega kako bi i da li bi htio da mu pomognem/zaštitim. Nešto što se nama čini kao pomoć, djeci se može činiti kao još veća šteta.i. danas ne zeli uopce o ovom vise razgovarati, ni sekunde
kaze: zelim zaboraviti na to dok su praznici, a kad pocne skola, onda cemo dalje
pa cu i ja probati tako
ja bi kao vila...sacekala drugo poluodiste, smanjila katastrofiziranje cijele situacije i u dogovoru s djetetom isplanirala daljnje korake - ponudila bi se da idem u skolu kod profesora cuti njegovu pricu (moze i dijete samnom) ili bi pustila djetetu da ono samo pita (ako zeli i ima snage). vjerujem da bi samoj sebi zabranila da govorim vise o tome.
meni je jedino logicno da mu je dao 1 za zadnje odgovaranje, tada se i matematicki dobije trojka (mada po novom pravilniku nije potrebno da zakljucna ocjena bude i aritm. sredina).
definitivno bi prije svega (ove zabrane razovaranja), odmah, uvazila ivara...mogu zamisliti koliko mu je tesko...osjecaje bi u potpunosti prihvatila, razgovarala o tome ima li ova 3 veze s odlukom o promjeni skole itd...strasno mi je cuti ovo za prijatelje - ali to nije u istom kosu problema i to treba razluciti.
ali bi imala potrebu cuti i profesora, mora postojati racionala...
mojoj je na kraju prve god. matematika bila aritmeticki 4.55...i rekla je da vise ne ispituje, a onda ju je prozvala - prvi put pred svima i rekla joj da je ovo odgovaranje za 4 ili 5 (zakljucno)...naravno da se moja od svega sjeca kako su je nove sandale zuljale...niti na jedno pitanje nije znala odgovor, e sad - ona je mogla zakljuciti 5, mogla je ne izlagati je, mogla je biti dobre ruke...nije...pitala ju je (na sto ima potpuno pravo iako je rekla da nece, ali...po pravilniku ima pravo, mozda nije ljudski, ali...), ona nije znala (evidentno, ne znam jel joj i upisala 1 ili je samo zakljucila)...kao mama potpuno sam na strani djeteta, na pravdi, na iskonskom znanju...ali...realno - ona ipak nije znala u trenutku ispitivanja.
sve u svemu mm i ja smo odlucili...cuvati nju kao osobu, njeno znanje ali i ukazati na to da uciteljica ima pravo zakljuciti 4 ako te je ispitala i nisi znala...nismo imali potrebu razgovarati (da jesmo - isli bi odmah) jer iako situacija mozda nije najmoralnija i nije slika njenog znanja ona je rezultat dogadjaja u skoli - onoga sto nazalost ucitelji najvise promatraju i ocjenjuju-ona realno nije znala.
na jednom od susreta s uciteljicom rekla nam je da joj je bilo zao sto nije mogla joj zakljuciti 5.
nije savjet za ivara i tebe, samo nasa slicna situacija...
U međuvremenu sam doznala još jednu sličnu priču - dječak iste dobi (petaš) neočekivano je tako dobio zaključenu dvojku iz matematike na polugodištu. Radi se o učeniku koji je do sada uvijek bio odličan. Budući da nije jedini, nego jedan od mnogih, roditelji su za 2. polugodište naumili pozvati profesoricu na roditeljski sastanak, pa zatražiti da im objasni o čemu je riječ pred razrednikom i širim auditorijem, ne na pojedinačnim informacijama. Dobar potez. (Pouka priče - bitno je ipak imati kontakt i s drugim roditeljima, u ovakvim situacijama to može biti jako korisno, kad čovjek shvati da nije sam u nevolji.)
Inače, zaista ne razumijem kako to ljudi nemaju sluha za činjenicu da se radi o ipak još maloj djeci kojima je sasvim dovoljan stres prijelaz iz razredne na predmetnu nastavu, hrpa novih stvari itd... Ne radi se o svima, nego o pojedincima koji "treniraju strogoću" na djeci. Nemam ništa protiv kad su pravila igre jasna i poznata od početka nastave, ali kad su mutna i varijabilna, čovjek se zapita u čemu je kvaka. Kaže moja kuma (prosvjetarka s dugogodišnjim iskustvom) da je peti razred možda i najveći stres u cijelom školovanju, jer se sa svim kasnijim prijelazima učenici suočavaju s već nekakvim životnim iskustvom i u starijoj (manje osjetljivoj) dobi, a ovo je baš šok. Pa zar su ti nastavnici zaboravili kako to izgleda kad imaš 11-12 godina? Užas.... A moje dečke to čeka iduće i one slijedeće godine.
ja pratim sa zanimanjem ovu temu od početka jer u puno elemenata iz općenito ivaričinog pisanja prepoznajem svoje dijete.
i možda ne bi bilo loše da se na početku polugodišta dogovriš s profesorom za razgovor i zamoliš ga da on s Ivarom popriča i njemu objasni kako i zašto je dobio trojku.
a Ivaru šaljem jedan
svaki početak je težak, a sigurna sam da će nakon praznika biti bolje
meni je u cijeloj prici nevjerojatan izostanak komunikacije, da je prof zakljucio ocjenu za koju je ocito da ju nitko nije ocekivao bez ijedne rijeci djetetu, neko objasnjenje situacije, nesto, bilo sto. ja bi se u takvoj situaciji i kao roditelj i kao dijete uzasno osjecala, to je uzasno nehumano. pogotovo u ovom slucaju, s obzirom na to o kojem se predmetu radi i dobi djeteta, promjene skole, promjene profesora, bolesti
Slažem se s medom - to ne samo da nije humano nego nije ni po propisima po ocjenjivanju - učenik ima pravo na obrazloženje ocjene.
Ivarice, u školu. Danas.
ma necu prvi dan
danas je i. dosao iz skole s dvije petice iz latinskog
prvi je preveo neki tekst, javio se i dobio 5 iz aktivnosti, a onda je prof. ispitivao naslijepo, okrenuo na njega i - opet dobio 5
tad mu je i rekao: "sori sto sam ti dao trojku na polugodistu, to ne znaci da te ne mrzimo"
pa su se na taj lapsus svi lijepo nasmijali
kakve sam srece bice mu zena cita forum :/
Ako i čita , to je dobra stvar, barem ste sve razjasnili bez tvojih odlazaka u školu.
joj ivarica, nasmijala sam se.
eto, cini mi se da ce se sve dobro razrjesiti. ja sam misljenja, da bi tvoj posjet profesoru svejedno bio koristan, ali sad bi se vas razgovor mogao odvijati u opustenoj atmosferi, sto je sigurno puno lakse i bolje, nego da se moras dovijati kako da sve takticki i diplomatski uvijes i zavijes.
inace bih se slozila s medom, da mi njegov postupak na kraju polugodista izgleda okrutno.
kod nas su u osnovnoj skoli uciteljice uvijek 2-3 tjedna porazgovarale sa svakim djetetom u cetiri oka, te im rekle kako stoje ocjene. sad u 5 razredu/ gimnaziji, ne znam kako ce se taj proces odvijati, jer nam semestar zavrsava za 3 tjedna.
inace iz razgovora sa djecom i roditeljima za praznika u zagrebu, stekla sam dojam da vi imate puno vise testova i kontrolnih, te da su oni glavni faktori ocjene.
ovdje ima puno manje testova, a ocjenu svi vise manje formiraju na nacin da trecinu (kod nekih polovinu) cine ocjene iz testova, a ostatak se djeli na angazman i znanje na satu, te domace zadace.
nemaju tako puno testova, bar je takav moj dojam
na internetskim stranicama skola mozes vidjeti raspored pismenih testova za cijelo polugodiste pa usporediti s vasima?
Posljednje uređivanje od ivarica : 10.01.2011. at 15:14 Razlog: iii
moj u prosjeku, u 4. razredu 2 testa tjedno - meni se to čini jako puno
sad sam gledala tablicu proslog polugodista: iznimno su jednom imali dva testa u tjednu
mislim da osim matematike i hrvatskog, iz nijednog drugog predmeta nisu imali vise od jednog testa u polugodistu
ja sjecam kako smo pripremali imenik za to naslijepo odgovaranje. fino protljali stranicu osobe koja je sve znala. radilo je 90%
kod nas slicno. mozda je os skole do skole razlicito.
doduse nisu mi rekli koliko imaju testova, ali su to opisivali kao puno i previse.
e sad ne znam da li je u njihovoj skoli tako, ili je to njihov subjektivni dojam.
E je znala imati pred kraj polugodista i 4 ispita u 5 radnih dana i po ispitivanje ili dva u svakom danu.
To ne da je previse, nego nije normalno.
I Seni, tako mi se princip ocjenjivanja koji opisujes cini kao divni SF.Nasoj uciteljici je ocjena iz testa i ispitivanja jedino mjerilo. Uz to - ponasanje. Angazman, sirina znanja, zanimanje za nesto, pomaganje drugima... nula bodova.
pa nije li 2 testa po tjednu gornja granica po pravilniku?
Nije.
4 testa u tjednu, smije biti samo jedan u jednom danu.
Ivarice, drago mi je da profesorova žena čita forum
hocu, cekam utorak od informacija
meni se cini da se zaista trude da djeci u 5 razredu olaksaju taj prelazak u potpuno novi nacin rada (svaki predmet, novi profesor, zahtjevnost i slicno) te ih zele motivirati, uciniti im ucenje i znanje zanimljivim. nadam se da ce tako ostati i dalje.I Seni, tako mi se princip ocjenjivanja koji opisujes cini kao divni SF.
ps. bas me zanima da li ce prof. uvijeno spomenuti nesto tipa
znaci vi stvarno mislite da mu zena cita forum?
ili nesto znate?
nema sanse da guglanjem izadje ovaj topik, jer ko bi isao guglati ivar + latinski, cak ni majkamu
jedino ako je svaka forumasica, zena profesora iz latinskog, pitala muza: imas ti nekog ivara
ali, sto je tu je
ivaru je on jos uvijek najdrazi prof (ovo ja za svaki slucaj)
možda nije žena ali jako puno ljudi čita forum a nema baš jako puno profesora latinskog u zagrebu a još manje dječaka koji se zovu ivar
pa jel oženjen?
uglavnom, na temu, ja mislim da i profesorima, naročito ako ga dijete voli, treba dozvoliti neke pogreške i ne odmah skakati, pa bile one i nepravedne. naravno, ako se ne radi o lapsuzima.
ne u smislu očeličavanja djece, nego u smislu da mu pustimo da ima neki svoj sistem, koji možda baš upali kod djeteta.
na kraju krajeva, kako god nama glupo izgledalo, sad je znao i dobio 5, znači ta trojka ga nije demotivirala.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
