Jesam li ja normalna ili posesivna??

[MalaSirena]

Naime, malo-malo pa čujem sa svih strana ''pa zašto ne ostaviš to dijete baki i dedi (s kojima živimo, samo da napomenem) i odeš nekam van, na kavu i sl., moraš dijete navikavati da ne budeš samo ti uvijek pored njega, nek se malo osamostali.... '' i slično, a ja ne samo da nemam želju za takvim čim jer nemam nekakivih obaveza koje bih morala obavljati bez njega pa ga uvijek vučem za sobom (dobro, morat ću na faks na ispite, ali o tome ću razmišljati kad dođe vrijeme ) i grozna mi je pomisao da ga bilo kome ostavim (osim MMu, naravno).
Dakle, da li ja takvim ponašanjem škodim djetetu?? U biti je ovo retoričko pitanje jer mi instinkt govori da ne, ali svejedno pitam....
Kakva su vaša iskustva??

[MARCY]

Isto kao i ti, uglavnom, kada nekuda idemo vodimo i Saru, osim ako spava ili subotom na plac kad je gužva a hoću brzo obaviti kupovinu.
Ni ja baš nemam želju otići nekuda i sjediti 2-3 sata, stalno bih gledala na sat i zvrckala baku da vidim da li je sve OK.
MM i ja smo u 11. mjesecu bili na svadbi izvan Zagreba i to mi je bilo grozno jer sam stalno zvala doma da vidim kako je Sara. Naravno da nije htjela zaspati bez mene i jedva ju je baka nekako uspjela utrpati u krevet oko ponoći.

[Fortuna]

ajme sireno........ nikad se vise nece vratit ovi prvi miseci njegovog zivota nit ce te ikad vise trebat toliko ka sada....... i to sve propustit zbog nekih babskih klepetanja......... ma pusti ih nek oni odgajaju svoju djecu kako god oce.
ja bi da mogu najradje drzala ovog mog stalno uz mene ka klokan .
nekako mi je ovo savjetovanje od starijih ko da ne smijes pokazivati ljubav i osjecaje jer onda kao razmazujes bebu i cinis sebi gore, te hrani ga , te nemoj da sa vama spava, te nemoj ga naucit na ruke nego ga turni u kolica, te nemoj ga dizat kad place da se nauci sam zaspat............ ma meni je to toliko okrutno da nema sanse da bija ovo moje sunce sta sam godinama zeljno iscekivala stavila na tu torturu a znam i za tebe isto tako.
viruj ti svom instiktu
samo ti sibaj po svom i mazi se sa tim tvojim slatkim cuponjom

[zrinka]

mala sirena, ma vjeruj ti svom pravom istinskom majcinskom instiktu, i vodi malenoga sa sobom.....djeca tako brzo rastu da ce ucas doci vrijeme kad ti mali bude rekao, ajde mama ne gnjavi me .....
i ima vremena da se dijete osamostali a ja sam pobornik teorije da sto dijete vise ljubis i mazis dok je malo, da ce biti samostalnije kasnije, jer ce biti sigurno u sebe s obzirom na to da je bio mazen kad mu je bilo napotrebnije......

[BusyBee]

Osobno, mislim da je kljuc u tome kako se ti osjecas. Kad ti osjetis da zelis izaci sama, kad osjetis potrebu da se malo odvojis, tek tada ce biti pravo vrijeme da izadjes bez djeteta i ostavis ga TMu, baki i djedu i sl.

Ja uopce nisam osjecala potrebu da izadjem odvojeno od Eme pune dvije godine, onda sam pocela razmisljati da bih odlazila na rekreaciju 2x tjedno (osjecala sam da mi treba), ali je njoj jos uvijek bilo jako bitno da joj budem na vidiku pa sam ja malo spremila sa strane svoju zelju.

Pola godine nakon te moje odluke, polako je i ona pokazala potrebu da se odvoji povremeno od mene (odlascima baki i sl.).

Poanta je da sve dodje na svoje, bez forsiranja i pozurivanja "jer je red da tako bude". Najvaznije je da si ti kao mama zadovoljna stanjem koje imate.

[ninochka]

ja odem s MM na neku rekreaciju 1-2 put tjedno, a bili smo i vani par puta, ali mislim da je razlog tome što mrva spava ko kladica navečer
vidjet ćemo kako će biti kad malo naraste. u svakom slučaju ti trebaš odlučiti kad je pravo vrijeme a ne rodbina, prijatelji, susjedi i poznanici

[mayah79]

Cak sta vise, mislim da si i vise nego normalna. Ja sam pocela raditi kada je bebi bilo 3,5 mjeseca i umirem zbog toga. Anyway, njega cuva sveki i pomalo (citaj uzasno) joj zavidim sto toliko vremena provodi sa njim. Mada, majcinu ljubav nista i niko ne moze zamjeniti, tako da on plese po meni kada dodjem s posla. Ne odvaja se od mene ni na sekundu i to mi tako godi. Kad god i gdje god idem navecer ili vikendom, bebac je uvijek sa mnom, bio, jeste i bice uvijek. Zato uzivaj i budi sa njim svaku sekundu njegov zivota, jer oni prebrzo rastu...

[Stribusa]

od starijeg sina sam se jako puno odvajala jer sam ga dojila kratko vrijeme - sad ima 2 godine i jako je otvoren, od početka bez problema ide kod jednih i drugih staraca na čuvanje (još ga nismo dali u jaslice). ovaj drugi je stalno samnom (ima 4 mjeseca) jer ga dojim, ali ipak se tu i tamo odvojimo - odem zubaru, doktoru sa starijim i sl. i tu ga ne vodim. već sada vidim da je puno više vezan uz mene nego stariji.

koliko dugo se preporuča takvo neodvajanje od djeteta? imaš 12 mjeseci porodiljskog i s njim si non stop (jel moguće cure da ih vodite sa sobom apsolutno svuda i stalno???). i onda odeš raditi i nema te minimalno 8 sati dnevno. kako to funkcionira? kako na to reagira dijete?

[zrinka]

stribusa, naravno da ce dijete od 4 mjeseca biti vezano za majku, nema tu, po meni nista cudno, to je naprirodnija i najnormalnija reakcija tako maloga a k tome i dojenog djeteta

ja sam sa svojim bila skoro pa non-stop skupa (nije bilo mogucnosti bas ostaviti ga negdje, osim ventualno mm ponekad), cijelu godinu dana, kako se godina priblizavala, i nakon sto smo prosli uobicajni strah od odvajanja, koji se javlja negdje sa 7,8,9 mjeseci, sve je bilo ok...
kad sam pocela raditi, kad je imao 12 mjeseci bez velikih problema ostajao je sa zenom koja ga je cuvala....
inace je otvoren i veseo djecak, i nema problema s ostavljanjem....

Ja Karla jednostavno nemam namjeru nikom ostavljati ako je ikako moguće da ide sa mnom. Mama mi nije tu do kraja ove godine, a u svekije jednostavno nemam više ni trunke povjerenja nakon određenog ispada prošli tjedan. Na prijateljice ne mogu računati u 99% slučajeva.

A opet, nemam namjeru prestat odlazit na kave, netko mora u kupovinu, putovnice moram riješit ja jer MM radi i ne može uzet slobodno samo tako...

Na stranu činjenica da ako obavljam službene stvari (pošta, banka, policija itd) na javnim mjestima s bebom puno brže dođem na red :D

[nana]

Ma, i ja sam takva jednim dijelom. Dok je Tara bila sasvim mala ostavljala sam je jedino tati, ako sam otisla do frizera i vrlo rijetko s nekim na kavicu. Inače, i sada kada je Tari 2.5 godine nevolimo je ostavljati nikome, uvijek ide s nama, osim ako je stvarno situacija da moramo otici nekamo kasno onda je pričuva moja mama ali to je stvarno vrlo rijetko. Prosle godine smo muz i ja bili u Austriji, pa je ostala s mojoj mamom, putovanje se je oduzilo, čekanje na carini, i došli smo doma oko 22.00 sata, uzas jedan. Nemislim ja da je to posesivno ponašanje, nego jednostavno volimo da je uvijek s nama i to je razlog zasto je ne ostavljamo nikome. Naravno u to ne ubrajam čuvanje djeteta, kada sam počela raditi.

[ninochka]

Na stranu činjenica da ako obavljam službene stvari (pošta, banka, policija itd) na javnim mjestima s bebom puno brže dođem na red :D

na mene se baš jučer neka babetina izderala da je tak mogla i ona s bebom u banku. a fakat mi nije bila namjera...zato joj nisam ostala dužna

[ivancica]

Ja sam čak došla do te krajnosti da ga vodim sa sobom i kod zubara.Na svu sreću pa mi je zubarka poznanica pa može sa mnom i unutra.Mi se nikad ne odvajamo.Osim ako baš negdje stvarnooo ne može.Već sam mislils da ga povedem i na ispit na faks.Možda bi ga lakše položila! 8) :wink:

[mmila]

Moji su vec "veliki" ali isto kad idemo uglavnom idemo skupa.

U zadnje vrijeme su se malo primirili, ali je bilo strasno za slusati kad sam nakon cetiri mjeseca jutarnje smjene pocela raditi jedan dan ujutro a jedan popodne.

Kad sam radila stalno ujutro , nisu ni znali kad sam odlazila , baka je ujutro dolazila u krevet a ja sam kod kuce "vec" oko jedan sat - tada mi Mihael znao reci da sam ja bas dobra, jer sam "vec" dosla!

Naime, kad god sam isla popodne jako su plakali, znali su se obadvoje zalijepiti za mene.Baka i deda su morali unaprijed smisljati s cim ce ih specijalno zabaviti kad ja odlazim Jedno vrijeme sam morala skrivecki odlaziti,( ali to bas ne volim) onda je bilo malo bolje.
U zadnje vrijeme ne placu, ali me Mihael cesto pita jel idem sutra na posao, i da on bas voli kad ga ja cuvam iako su baka i deda OK.

Ja uglavnom kada dodjem kuci , vise nikud ne idem sama, a i kad bi morala mislim da bi opet plakali.

Kod moje mame u Zagrebu nisu nikad ostali bez mene, povremeno idemo u goste tamo a spavali su tamo preko dana samo samnom.

Mislim da bi za njih bila katastrofa ( puno suza) kad bih ih negdje ostavila , pa cak i sa tatom.
WC i tusiranje isto bez njih ne prolazi.

[Andromeda]

Prvo procijenim da li će djetetu to biti naporno,npr.ako ja idem u cjelodnevni šoping onda ću bar jedno uvijek nekome ostaviti jer znam da to za njih nije tako uzbudljivo kao za mene i ne želim ih maltretirati.Tu su ipak presvlačenja pelena na uskom prostoru,vucaranje od trgovine do trgovine,klopanje u autu,neudobni položaj,žao mi je patiti ih ako ih mogu ostaviti pouzdanoj osobi na čuvanje,da lijepo prošetaju,spavaju na ravnom krevetu za popodnevni odmor,pape ručak u svojoj hranilici.
I kad sam rodila prvo dijete isto tako se nisam odvajala od njega ni sekunde,do godinu ipo dana nije ga nitko čuvao osim mene duže od 2 sata.Ali tada sam rodila drugo dijete i situacija se skroz promijenila,a i ja.Sada ako odem sama na kavu a što je jako rijetko,ja sam presretna,treba mi taj mali odušak,to slobodno vrijeme pa makar i pola sata,samo za mene i uvijek se vratim tako super raspoložena i zadovoljna.Zato više ne dramim oko toga nego izađem sama kad god mogu ako su u pitanju neki poslovi,za šetnju naravno više ni ne znam hodati bez kolica

[juju]

moj će sin uskoro imati četiri mjeseca i ja uopće ne mogu zamisliti da ću ga ikad ikome dati na čuvanje. sad smo tako vezani jedno za drugog, kad plače samo ga ja mogu utješiti i navečer ne može zaspati ako nisam uz njega.
svi komentiraju da time štetim i njemu i sebi jer da uskoro neću moći bez njega ni u wc, odnosno da ću se prije ili kasnije vratiti na posao pa će mu ta promjena biti strašna.
također ga vodim sa sobom kamo god idem, a dosad sam ga ostavljala samo na sat-dva i to s mojom mamom. u svekrvu, naravno, nemam povjerenja :wink:
iskreno mislim da je to normalno, pa moja beba i ja smo si sad najvažniji i najbliži, a vremenom će i on stjecati neovisnost a i ja ću se skulirati kad malo poraste.

[Stribusa]

jasno je da je dojeno dijete više vezano uz majku i naravno da je normalno da je dijete od 4 mjeseca takvo. ALI nekako je preskočeno baš ono što me zanimalo pa da ponovim:

imaš 12 mjeseci porodiljskog i s njim si non stop (jel moguće cure da ih vodite sa sobom apsolutno svuda i stalno???). i onda odeš raditi i nema te minimalno 8 sati dnevno. kako to funkcionira? kako na to reagira dijete?

dakle, zanima me kako ide taj prelazak od 24-satnog dežurstva oko djeteta do toga da si s njim samo 3-4 (budna) sata dnevno jel odvikavanje traje tjedan-dva ili ipak par mjeseci ranije počnete barem malo ostavljati dijete s nekim drugim (na par sati)...

[7 od 9]

Drage zene, podizem temu i nadam se da ce netko vidjeti moj post. Naime, radi se o tome da sam posesivna mama, najvise prema bakama, mislim i jedino prema bakama. Svog malog s dobila teskom mukom, prosla pakao vantjelesne oplodnje i konacno ga dobila, nakon 4 godine borbe. M sada ima 14 mjeseci. Moji roditelji ne zive u HR pa ga ni ne vidaju cesto, a muzevi roditelji su udaljeni cca sat vremena autom od nas. Preznojavam se kada ga svekrva uzme, kad mu govori "beba moja, "suza moja" i sl. Jednom prilikom, dok sam bila trudna, je izjavila da ce ga, kad rodim, ukras odnijet i da ga nikad vise necu vidjeti...i tu je sve pocelo, to je bio okidac. Bilo je tu jos svega, ali da ne duljim. Mali je jako vezan za mene i usudila bih se reci da nema nikakvih osjecaja prema svekrvi, kada odemo kod njih ili oni dodu kod nas samo bjezi meni ili muzu i sustavno ju odbija, kao i dedu. Moram biti jako iskrena i reci da meni to odgovara, pa me brine jesam li normlana? Jesu li ovo ostatci postporodajne depresije i dali bi trebala psihologu? Hoce li proci ovi osjecaji? Moj najveci strah je da ce mu biti draza od mene, da ce htjeti njoj vise nego meni i sl. iako sam svjesna da je mama mama. Inace smo stalno okruzeni ljudima, drustveno je dijete, ali nikada nitko ga nije cuvao osim mene i muza, ni na sat vremena, ne mogu ni zamisliti da ce jednog dana htjeti prespavati kod bake...help!

[Lili75]

Jako grijesis i smatram da ne razmisljas ispravno.
Dijete nikada nije bilo ni sat vremena samo s bakom i dedom?
Nitko djetetu nikad nece biti drazi od njegove mame.

Takvim stavom se samo djetetu usadjuje strah da nastavi druge odbijat i bjezat od njih pod skute svoje majcice. Sorry na tonu,al ono...i ja sam dobila dijete nakon potpomognute i vise od 3 god borbe,ovakva razmisljanja su mi potpuno strana i iskreno nepozeljna (ne donose nikakve dobrobiti za dijete dapace smatram da stete zdravom razvoju djeteta).To bi bilo moje misljenje, oprosti ako je predirektno,ali pitala si za misljenja.

Mozda potraziti pomoc, nece odmoci.Velika stvar je sto si sama osvijestila svoju posesivnost.
Sretnooo!!!

[sirius]

To je dosta cesto sa prvim djetetom, drugo vec sama nudis, a trece nitko i nece.

[Lili75]

To je dosta cesto sa prvim djetetom, drugo vec sama nudis, a trece nitko i nece.

U sridu

[Cathy]

To je dosta cesto sa prvim djetetom, drugo vec sama nudis, a trece nitko i nece.

Potpuno si u pravu.

[cipelica]

Možda da počneš razmišljati ovako: ‘bake i djedovi će mom djetetu pokazati da je svijet sigurno mjesto, da je dobrodošlo, vrijedno i voljeno i izvan mog doma’ .

[Lili75]

Divno si napisala cipelice,a ja bih dodala da je bakina i dedina ljubav nesto posebno i da je dijete koje ju ima priliku osjetiti "blagoslovljeno".

[tanja_b]

Jako grijesis i smatram da ne razmisljas ispravno.
Dijete nikada nije bilo ni sat vremena samo s bakom i dedom?

Pa ako dijete ima 14 mjeseci, onda to i nije tako grozno i neobično.
Ne znamo ni kako dijete inače reagira na odvajanje od majke. U toj dobi znaju prolaziti separacijsku krizu zbog koje se mama pogotovo može osjećati nelagodno ako ga mora ostaviti.
U nadolazećim godinama bit će prilike da dijete uspostavi odnos i s bakom, samo ne treba od toga toliko zazirati.

[pulinka]

Jednom prilikom, dok sam bila trudna, je izjavila da ce ga, kad rodim, ukras odnijet i da ga nikad vise necu vidjeti...i tu je sve pocelo, to je bio okidac. Bilo je tu jos svega, ali da ne duljim.

Bome meni ovo ne izgleda kao početak zdravog odnosa prema snajinoj trudnoći i budućem unuku... Mislim wtf?
Udarati na iracionalne strahove trudnica o otimanju deteta, kad su inače pod hormonalnim i svakim drugim pritiskom okoline, a mogla bi reći bilo šta drugo ohrabrujuće umesto tako glupe "šale"?
Ako je nastavila sa sličnim šalama i prema unuku, stvarno me ne čudi ako dete beži od nje.

Moji klinci su se naslušali takvih "šala" od raznih baka u prolazu i nikad mi nisu bile nešto posebno zabavne. Jednoj šaljivoj baki sam rekla da slobodno nosi moju druželjubivu stariju, koja je sva srećna otrčala za njom . Ostavila sam baku da se sama čupa i objašnjava uvređenom detetu kako se samo šalila

Nikad nisam razumela potrebu nekih starijih žena da budu mama iznad mame i baš mi je otužno kad vidim takve odnose- a imam ih u bližoj i daljoj familiji, gde čak izjave idu dotle da je "majčinska ljubav ništa spram ljubavi ka unuku!"
Iskreno se nadam da se sa godinama neću pretvoriti u takvu osobu.
A čim je tu još "bilo svega", znači da odnos snaje i svekrve nije idealan, inače verovatno ne bi bilo oklevanja da se dete ostavi.
Za odnos je potrebno dvoje, a ako sa bakine strane nema volje da odnos bude dobar, onda je to njena odgovornost i to je to.
Ne razumem zašto bi po svaku cenu trebalo ostaviti dete sa bakom i dedom ako majka misli da to nije dobro?
Ni moji nisu ostajali sa babama i dedama tako mali na duže vreme, pa sada imaju sasvim dobar odnos- ali su i baka i deda prilagodili neke svoje stavove tokom godina.

[Lili75]

Pa tanja_b nisam jinrekla tocno sad u dobi od 14mj al u razdoblju od ukupno od 14mj da dijete nikad nije provelo sat vremena samo s bakom i dedom, pa rekla bih da bi tek sad moglo bit problema em zbog separacijske krize, em dosad dijete nikad nije ni probalo, em majka cak zeli sa tako ostane u buducnosti. Meni to fakat odudara od normalnog i pozeljnog.

[čokolada]

Želja da se dijete ostavi baki (po maminoj ili tatinoj strani) na kraće ili dulje vrijeme ovisi najviše o odnosu majke i te bake. Ako je odnos loš, "čudan" ili pun napetosti, onda je bolje dolaziti u posjet grupno jer svaka možebitna situacija može rezultrati optužbama (temperature, proljevi, ozljede itd.)

[čokolada]

Međutim, ako je odnos inače dobar, a radi se o psihičkoj nestabilnosti majke, onda bi možda pomoglo povremeno odvajanje, tipa 10' pa povećavati da se majka uvjeri da se djetetu ništa neće dogoditi.

[Lili75]

Slazem se coksa od rijeci do rijeci. Za k ocetak se moze otici s muzem na kavu u obliznji kafic ili prosetat.

[pulinka]

Pa tanja_b nisam jinrekla tocno sad u dobi od 14mj al u razdoblju od ukupno od 14mj da dijete nikad nije provelo sat vremena samo s bakom i dedom, pa rekla bih da bi tek sad moglo bit problema em zbog separacijske krize, em dosad dijete nikad nije ni probalo, em majka cak zeli sa tako ostane u buducnosti. Meni to fakat odudara od normalnog i pozeljnog.

Evo moji živi i zdravi i bez separacijskih kriza u vrtiću i u školi, dosadila sam im do tada . A nikad ih nisam u tom uzrastu ostavila same sa babom i dedom.
Sestrina starija vrlo često spava kod babe i dede i bome ima poneki problemčić iz domena separacije. Deca su različita, i porodice su različite.
Ovo što čokolada kaže, ako odnos nije baš dobar, ima više štete nego koristi u ostavljanju deteta baki i dedi, bar dok su toliko mali.
Uostalom, ako baka i deda viđaju dete relativno retko, oni su za njega praktično stranci, pa nije čudno da mu je nelagodno da ostane nasamo sa njima.
Ja nikad ne bih silila ni sebe ni dete na razdvajanje, ako je ono:
1. oboma stresno i neprijatno
2. osobe kojima ga ostavljam mi ne ulivaju poverenje- ko god da su te osobe
Govorim naravno o situaciji gde mogu da biram...
Ako je majci ok da ostavi dete na bar 10min drugarici/rođaci/komšinici/svojoj majci/osobi od poverenja, ali ne i svekrvi, onda biće da nije do postporođajne depresije nego do nepoverenja u konkretne osobe.

Ako joj je nezamislivo da svoje dete ostavi bilo kome na desetak minuta, onda ipak problem prevazilazi odnos snaja/svekrva.

[tanja_b]

Slažem se s pulinkom. Separacijska kriza u toj dobi ne nastupa zato što je mama nešto krivo radila niti bi malu djecu trebalo "trenirati" da ostaju kod drugih osoba zato da jednom ne bi... ovo ili ono. U ovom slučaju treba prvenstveno vidjeti kakav je odnos majke i bake (svekrve). Ako tu nema povjerenja, dijete će to osjetiti i pogotovo neće htjeti ostajati s bakom.
Svakako ne mislim da "nije normalno" to što dijete od 14 mjeseci nije ostajalo s bakom i dedom. Ne znamo ništa o dinamici njihova odnosa. I to što dosad nije ostajalo s bakom dulje vrijeme, ne znači da nikad ni neće.

[Lili75]

Meni je nekako dovoljno bilo osjetit ton majke da se vidi da nije dosad, ni da ne namjerava ostavljat dijete u buducnosti nikome.
I objavu sam shvatila kao vapaj jer je sama prepoznala svoj "problem" ali ne zna kako da ga rijesi.

Uostalom trazila nas je nasa misljenja i svi joj ih pisemo.

[Lili75]

Meni je nekako dovoljno bilo osjetit ton majke da se vidi da nije dosad, ni da ne namjerava ostavljat dijete u buducnosti nikome.
I objavu sam shvatila kao vapaj jer je sama prepoznala svoj "problem" ali ne zna kako da ga rijesi.Bila je brutalno iskrena.

Uostalom trazila nas je nasa misljenja i svi joj ih pisemo.

[Beti3]

Iz posta je vidljivo da ona jednostavno ne voli svekrvu i to je to.
Ni posesivnost, ni depresija se ne čita.
Najbolje od svega je da i ona ima sina i, najvjerojatnije, će biti svekrva, pa bi joj se moglo dogoditi isto
Olabavi, ta je žena rodila oca tvoga djeteta i njeni su geni u tvom sinu.

[tangerina]

Drage zene, podizem temu i nadam se da ce netko vidjeti moj post. Naime, radi se o tome da sam posesivna mama, najvise prema bakama, mislim i jedino prema bakama. Svog malog s dobila teskom mukom, prosla pakao vantjelesne oplodnje i konacno ga dobila, nakon 4 godine borbe. M sada ima 14 mjeseci. Moji roditelji ne zive u HR pa ga ni ne vidaju cesto, a muzevi roditelji su udaljeni cca sat vremena autom od nas. Preznojavam se kada ga svekrva uzme, kad mu govori "beba moja, "suza moja" i sl. Jednom prilikom, dok sam bila trudna, je izjavila da ce ga, kad rodim, ukras odnijet i da ga nikad vise necu vidjeti...i tu je sve pocelo, to je bio okidac. Bilo je tu jos svega, ali da ne duljim. Mali je jako vezan za mene i usudila bih se reci da nema nikakvih osjecaja prema svekrvi, kada odemo kod njih ili oni dodu kod nas samo bjezi meni ili muzu i sustavno ju odbija, kao i dedu. Moram biti jako iskrena i reci da meni to odgovara, pa me brine jesam li normlana? Jesu li ovo ostatci postporodajne depresije i dali bi trebala psihologu? Hoce li proci ovi osjecaji? Moj najveci strah je da ce mu biti draza od mene, da ce htjeti njoj vise nego meni i sl. iako sam svjesna da je mama mama. Inace smo stalno okruzeni ljudima, drustveno je dijete, ali nikada nitko ga nije cuvao osim mene i muza, ni na sat vremena, ne mogu ni zamisliti da ce jednog dana htjeti prespavati kod bake...help!

Po meni nije loša ideja da odeš razgovarati s nekim i pročačkati što o svemu tome zaista misliš, jer i sama prepoznaješ da možda nije baš sve skupa ok.
Nije stvar sati čuvanja, nego je stvar odnosa, a odnos baka/djed - unuk je jedno dragocjeno iskustvo za dijete, kao i za te baku i djeda. To što baka kaže beba moja, ne vjerujem da ona zaista tebe pokušava zasjeniti, nego ona vjerojatno isto osjeća beskrajnu ljubav prema tom djetetu. Ako ti osjećaš da te svekrva inače ne uvažava, onda je to odvojen problem kojim se treba pozabaviti.
Mislim da to što ste "okruženi ljudima i društveni" ne može zamijeniti pravi bliski odnos koji se može stvoriti sa bakom i djedom, rijetko kad će obiteljski prijatelji baš takvim intenzitetom voljeti dijete
To što dijete sada bježi od bake i djeda k vama dijelom je posljedica njegove dobi jer je još mali, karaktera i toga što baku i djeda rijetko viđa. Kad se viđaju više, često se dogodi upravo to da stvarno izgleda kao da više vole baku i djeda nego roditelje, jer su takve uloge (mi moramo biti i zločesti policajci, a oni mogu koristit sav mito i korupciju ovoga svijeta). Ponekad je stvarno potrebno malo poraditi na sebi da bi se moglo vidjeti da ljubav prema nama time ne nestaje, nego da dijete više dobija.

Mislim da ti nije loša ideja da odeš psihologu i rasčistiš svoje osjećaje na tu temu, budući da spominješ da si imala postporođajnu depresiju, a računaj da i dugotrajni MPO ostavlja traumu. Nemoj se opterećivati vaganjem "jesam li normalna?" jer ti to ničemu ne koristi, osjećaš se tako kako se osjećaš, ali vidi to kao jedan oblik samonjege da rasčistiš sa sobom što o tome misliš i osjećaš

[Kosjenka]

Iz posta je vidljivo da ona jednostavno ne voli svekrvu i to je to.
Ni posesivnost, ni depresija se ne čita.
Najbolje od svega je da i ona ima sina i, najvjerojatnije, će biti svekrva, pa bi joj se moglo dogoditi isto
Olabavi, ta je žena rodila oca tvoga djeteta i njeni su geni u tvom sinu.

Meni je svekrva imala slične fore, to je moj sin to ovo to ono i jako mi je mučno bilo to slušati. S time da sam rodila prvo muško tradicionalnoj svekrvi iz Zagore, nakon dvije unučice koje joj je kćer rodila ovaj mali je dospio na pijedestal samo zato što je sin od sina. Užas. Nisam bila baš bezobrazna i drska prema njoj ali sam ladno svakodnevno kukala frendicama i moram priznati da mi je smetalo, doduše s prvim djetetom.

Inače mi miješanje odgovornosti i uloga roditelja i baka i djeteta mi nije baš dobra opcija i vrlo je nezahvalna za ili jedne ili druge. Po meni bake i dede su tu da ponekad uskoče, da maze paze i sl. a roditelji su tu da budu glavni i odgovorni. Ne znam kako vi , ali oko mene ima dosta ljudi sa već velikom djecom koji nemaju baš tako podijeljene uloge. Ili se nekome utrpava ili se neki utrpavaju i redovito je netko nezadovoljan zbog toga.

[Angie75]

Na tangerinu se nema što ni dodati, ni oduzeti
Sve smo mi na ovom forumu (sad smo već odrvenile, djeca se upisuju na faks i u srednju) prošle te faze, netko više netko manje, sve smo se štrecnule na "rodila baba, rodio dedo", bilo je rasprava i rasprava oko slanja djece na praznike bakama i djedovima, ali sve se svodi na to da djeca i bake i djedovi imaju pravo na svoj odnos i da ih on samo obogaćuje, a ništa roditeljima ne uskraćuje... Što prije se toga postane svjestan, to bolje.... pa ako treba pomoć i razgovor sa stručnjakom da se lakše do toga dođe, samo naprijed.

[Jelena]

Nisam ni ja ostavljala bakama i djedovima dijete na čuvanje u toj dobi. Dolazili smo zajedno i odlazili zajedno. Ali mi je sestra masu puta pričuvala dijete kod mene doma u najranijoj dobi, kasnije i kod nje. Ljubavi ne može biti previše djetetu, ali ja sam procjenjivala da nije dobro ni za dijete, ni za starce. Npr. da je moj pao i da se ne može ustati, ne bi ga ni jedna baka mogla podignuti. Posljedica je da moj nema ni približno tako dobar odnos s bakama kao što sam ga ja imala, ali ne mislim da sam pogriješila. Vole se oni, ali nemaju te zajedničke trenutke koji bi ih dodatno povezivali.
7 od 9, mislim da se ne trebaš bojati da će dijete fokusirati ljubav na baku. Kod nas je dijete mijenjalo fokus s jednog na drugog roditelja. Čak i da u nekom trenutku baka postane predmetom obožavanja, ne trebaš se osjećati loše zbog toga, to je privremeno, naravno uz uvjet da normalno funkcionirate kao obitelj.

[Lili75]

Tang, to tako lijepo napise

[Divan]

Draga 7 od 9, isto sam se osjećala od prvod dana sa djetetom! Nikada ga niko osim MM i mene nije pričuvao skoro pet godina. Kupovina, banka, druzenja, slavlja,doktor, zubar, frizer, svuda je išao sa mnom. Čak i na shrane, pa jednom i na sud. Sudija je,čim nas je ugledao, rekao: "Pa zar niste imali gdje da ga ostavite?" I muž je morao da izađe s njim������
Pri tome mu nikada nismo dali telefon ili tablet ma koliko dugo nešto moralo da se čeka.
Dojio je tri godine, svi najbliži su mi već otvoreno govorili da sam bolesno posesivna i da MORAM da ga ostavljam negdje po par sati...
Već su svi ozbiljno očekivali da ću sjediti s njim u klupi u prvom razredu, ali ja prosto nisam mogla drugačije.
Podsticali smo ga naravno, ali on nije htio da se odvoji od nas.
A onda sa četiri godine otprilike je počeo da traži da sam ide kod drugara u komšiluku. I ja ga pustim i od tada, po komšiluku,,stalno ide kod drugara sam. Sada ima skoro šest godina, sam ide u prodavnicu, sa djecom na igralištu bude satima, ali bukvalno satima, bez nas. U vrtić rado ide od nedavno, bez problema pohađa radionice, ide na trening i sad smo došli do toga da ga dnevno vidimo samo sat ili dva.
Poenta je, radi kako ti osjećaj kaže! A i to što osjećaš prema svekrvi je tvoja intuicija koja ti govori da nemaš povjerenja u nju s razlogom.