Hvala svima što su podijelili svoja razmišljanja. Mislim, iz svega što sam napisala vidljivo je da ne bih htjela biti kućanica na dugi rok (tipa sljedećih 10 godina).
Ali, unutar mene mi je nekako postalo jaako vazno da budem sada doma te 2-3 godine. Školarcima (prvašić neće ići u boravak našom odlukom i ja ću s njim raditi doma), starija školarka koju treba malo pogurivati i nadzirati i beba. Kad oni svi malo dorastu, mislim da ću i sama osjetiti kada treba nešto mijenjati-i za njihovo i moje dobro. Sada mi ovo baš treba i njima treba. Mislim da bi mi uvijek bilo žao da to propustim (npr. da odem raditi nakon 1 godine porodiljnog).
Nekako, sebe vidim više trenutno kao ono što bi amerikanci rekli soccer mum. Jedino što je tamo sasvim ok ulaziti i izlaziti sa tržišta rada. S ovim našim tržištem rada- ili si unutra ili si vani...nekakva fleksibilnost (veći broj poslova na pola radnog vremena ili do 6 sati dnevno, što je za mnoge majke idealno) je svjetlosnim godinama od nas, ili to da si na par godina vani dok djeca malo odrastu...
i sad ja se odlučim vratiti nakon tri godine i tražim novog poslodavca
reći će ova rupa u CV-u od tri godine....?!?
a što da kažem...odgajala sam djecu....?
ima li toga kod nas? može li se tako? moj dojam je ili si unutra ili si vani...na žalost....