S obzirom da se željezo ne nalazi samo u špinatu mislim da će jedna bebeica biti sita i zdrava od sljedećih namirnica;
Ječam,Kukuruz na klipu, Proso, Zob, Sme?a riža (okruglo zrno), Raž, Pšenica
Povrće: Brokula, Blitva, Kelj, Poriluk, Peršin, Grašak
 |
|||
|
|
|||
S obzirom da se željezo ne nalazi samo u špinatu mislim da će jedna bebeica biti sita i zdrava od sljedećih namirnica;
Ječam,Kukuruz na klipu, Proso, Zob, Sme?a riža (okruglo zrno), Raž, Pšenica
Povrće: Brokula, Blitva, Kelj, Poriluk, Peršin, Grašak
Evo još jedno pitanje:
Koliko vegeterijanaca pazi kako će pripremiti hranu, tj. izbjegava prženje, bijeli šećer..., koliko ih redovno boravi na svježem zraku, bavi se tjelovježbom ili nekim rekreativnim sportom tj. živi općenito zdravijim životom.
Da li bi se složili da vegeterijanci (osim nekih iznimaka) općenito puno više polažu na zdravlje na svim poljima, ne nužno u ishrani?
ja mislim da ne.
Ja isto mislim da ne.
Iz moje prespektive da. Ako pod zdrav život misliš i duhovnost, ja vjerujem da onak tko odluči napredovati u tom polju nauči da je jesti zdravo neizbježno za podizanje razine energije u tijelu i duhu, kao što je važno osloboditi de predrasuda, ljutnje, mržnje i ostalih loših emovcija. Vježbanje tu ne mimoilazi nikog jer tu je joga, i ostali načini kojima jačamo tijelo i duh.
Zapravo, mislim da je ovo pravilo koje bi gore navedeni trebali slijediti.
A sad tko što čini... To je pitanje na koje odgovor ne možemo generalizirati.
kakve sad ljutnje i mržnje?
to rješavam mlaćenjem prazne slame na forumu
Nisam mislila na nikog sa foruma. Nego gore - u postu.Mamita prvotno napisa
kakve sad ljutnje i mržnje?
to rješavam mlaćenjem prazne slame na forumu
Kao da je mlatim nešto pametnije...
Vidiš kako mlatim da ni pisati ne znam.
Ja mnogo razmišljam o moralnim aspektima svega što me se tiče..stvarno da. Ja sebe smatram licemjernim mesožerom. Stvarno licemjernim. Ne poričem.
Krasan mi je pogled na žive umiljate ili neugledne životinje. Čak nemam problem s mrtvom, jer je već otpatila svoje. Ali čin ubijanja, ta grozna tranzicija je nešto prestrašno u čemu uopće ne želim sudjelovati. Da imam farmu mislim da ne bih nikad mogla ubiti životinju.... spašavam ose upale u čaše, čak sam cijelu jednu zimu držala jednog zalutalog puža..bilo mi ga žao baciti na snijeg, penjala sam se na visoki zid da vratim ptiće u gnijezdo, ne mogu gledati pecanje, uvijek zamišljam kako bi bilo da meni netko otvori sidro u jednjaku....i Smatram da je grozno djecu izlagati prizorima klanja, ubijanja i svake vrste nasilja...
Međutim, dok god bude ljudi na zemlji, bit će ubijanja zbog mesa. Malo štrumfanja u glavi...ako ja odustanem od mesa koje strašno volim, još barem 95% preostalih mesoždera neće odustati. To neko dotično govedo, ili ptica ili riba bit će smaknuti, uz ili bez mene, bilo nas 100 milijuna više ili manje. Oportunističko gledanje..ali tako je.
Sljedeći point u ublažavanju moje savjesti: poštuj hranu koju jedeš. Osobno smatram da su mnogo veći štetočine ljudi koji natrpaju tanjur i onda pola ne pojedu, pa se to baci. Mi kupimo pola domaće junice svake godine. Da je ne kupimo mi, kupio bi je netko drugi. Pojedemo i iskoristimo ama baš svaki iskoristivi dio.
Moja bi djeca jela meso, jaja i ribu i za doručak i za ručak i večeru i velika je pobuna kad im namjerno po nekoliko dana ponudim grahorice, kukuruz, rižu, ječam, zob...čisto za odmor metabolizma..jer i mi ...žderonje mesa kužimo da velik unos mesa ne čini dobro. I znam znam da gradivnih elemenata iz mesa ima u alternativnim namirnicama, ali treba te alternativne namirnice pronaći, zaključiti da su iz pouzdanog izvora, znati ih pripremiti.. a ukusno pripremiti obrok bez kemikalija prehrambene industrije je zahtjevan svakodnevni posao. Uz zdravo meso u prehrani to je sve mnogo jednostavnije. Istina je, životinje plaćaju danak našoj komociji i strasti.
Ono što nikad neću je kupiti bundicu, jer mi to ne služi građenju organizma, održanju snage i zalihama kalcija i željeza. Za tu oholost potpuno podržavam udruge za zaštitu životinja. Ali, iako je licemjerno, mislim da je životinjska žrtva podnesena za mene i moju obitelj..kako bih rekla...sustainable..održiva. Nije usmjerena taštini, nego nama realnoj i, našem stilu života-brzom i iskrhanom, jedino mogućoj prehrambenoj ravnoteži.
možda i mene pojede morski pas i ukrasi se ogrlicom od mojih zuba...nadam se da će mu neki drugi morski psi bar jednom prigovoriti da nije lijepo to što čini, ali ako je uživao u meni i pojeo me do kraja..neka mu je u slast
Draga Arijana, tvoj je problem ako si sebe strpala u tu kategoriju.Prvi dio citata je super i da si tu završila rečenicu, kao večina vegeterijanaca - čovjek ne može nego poštovati tvoj izbor.
Ali... sve koji ne razmišljaju kao ti nazivati neinformiranim ljudima... tu već prestaje konstruktivna rasprava..
Virgo 30, ako mi se nešto sviđa, to je tvoj post.
Iskreno i bez osuda.
:D
Virgo 100! Svaka cast na iskrenosti!
Samo jedna mala opaska! Kad bi samo 10% ljudi bilo vegetarijanci.. ustvari, uzmimo primjer SAD.. kad bi samo 10% SAD-a postalo vegetarijancima, ne bi vise bilo gladi u svijetu, cijeeeelom svijetu!!! Radi bolje raspodjele hrane da to sad turbo skraceno kazem.
Naravno da ce uvijek biti ljudi koji ce jesti meso... ali svaka jedinka svojim trudom i promjenom, bez obzira bilo to u vegetarijanstvu ili pravima zivotinja ili zena (grozno zvuci u istoj recenici) ili djece ili bilo ceg - je vrijedna!
Svako tko se osjeca motiviran biti vegetarijancem, neka ne odustane misleci da njegov doprinos ne vrijedi puno! Svaki nas doprinos vrijedi.
Evo, samo toliko.
Sory Virgo sto je umjesto 30 - 100.... nisam aludirala na godine!
Slucajna pogreska.
Prženje ne izbjegavam,ali niti to prakticiram često.Kad osjetim potrebu.Ne volim bijeli,koristim smeđi,al općenito jako malo šećera jedem.Osim u kupljenim stvarima.Vani sam ,al se jedino ne bavim sportom jer imam dosta skakanja i po kući. 8)
skoro da nisi pogriješila s tim 100Sory Virgo sto je umjesto 30 - 100.... nisam aludirala na godine!
Slucajna pogreska.
Isuse, stvarno si upornaDraga Arijana, tvoj je problem ako si sebe strpala u tu kategoriju.Prvi dio citata je super i da si tu završila rečenicu, kao večina vegeterijanaca - čovjek ne može nego poštovati tvoj izbor.
Ali... sve koji ne razmišljaju kao ti nazivati neinformiranim ljudima... tu već prestaje konstruktivna rasprava..
Virgo30, sve potpisujem od riječi do riječi. Ja isto nikad ne bih mogla obuči bundu, staviti krepanu lisicu oko vrata (to mi je posebno bolesno), jedino nosim kožne cipele jer mi se u umjetnim materijalima znoje noge pa ozebu
Inače, u zadnje vrijeme na dosta tema sam nakon tvog posta mogla samo napisati "potpisujem" - svaka ti je na mjestu.
Hvala.
Ma idem ja u politiku kad ima podrške. Možda zaradim neku svotu veću od ove na neplaćenom dopustu.
Čitam od svog zadnjeg posta... :shock: kakva lavina animoziteta .... Hvala Bogu da se stišala i da se sada svi volite.
No budući da se dio lavine obrušio na mene, osjećam obavezu odgovoriti bar na ono što se tiče mog daaaavnog posta o uzgoju životinja za ljudsku prehranu i kako je to u biti dobro za njih:
Niti govora.
Masovni način uzgoja je neprihvatljiv, u tome dileme nema, ja samo ističem činjenicu da one vrste koje su čovjeku iz nekog razloga korisne, prvenstveno je to prehrana, opstaju jer ih čovjek uzgaja. Puno je primjera gdje su vrste koje mu nisu interesantne izumrle ili se danas spašavaju s granice istrebljenja. Probaj ovo što sam napisala zamisliti u svjetlu opstanka vrste, i probaj zamisliti gdje bi recimo bila domaća krava da čovjeku ne treba. Ne bi postojala.
Ako je nekome jako teško odmaknuti se od emocija pri spominjanju životinja, evo primjer iz biljnog svijeta: krumpir. Do prije tristotinjak godina krumpir je rastao samo u Južnoj Americi. No onda su ljudi masovno spoznali njegovu jestivost i postao im je jako interesantan. Danas je rasprostranjen po čitavom svijetu. Ljudi ga siju, okopavaju, čupaju korov da bolje raste.... Onaj jedan krumpir naboden na vilicu možda će pomisliti: kud baš ja... ali sa stanovišta krumpira kao vrste, to što ga čovjek jede za njega je JACKPOT.
Idealan uzgoj je naravno onaj ekstenzivan (vani, na travi i danjem svjetlu). Odabirom mesa koje potječe iz ekstenzivnog uzgoja možeš doprinijeti poboljšanju kvalitete držanja životinja.
Ne. Napisala sam da se može doći do takvog zaključka, a na to me je potaklo pitanje koje je LeaB postavila Anči. I zaista, to pitanje odiše netolerancijom:
Zapravo, dobro da je LeaB postavila to pitanje. Odgovor će mnogima možda zvučati :shock: : ne samo da bi je Anči mogla ubiti, nego i LeaB, i ja (pričekala bih da zaspi pa bi je toljagom po glavi :/ ) i svi ostali kad bi bili do kraja izgladnjeli i kad bi o tome ovisio ljudski život. (Mislim da bi Anita-AZ pritom bila naročito krvoločna, ako je suditi po tome s kolikim žarom brani svoja uvjerenja)
Imamo sreće i možemo biti zahvalni što živimo u uvjetima koji nam dopuštaju da zaboravimo tu golu egzistencijalnu činjenicu, a ona nas podsjeća da smo ipak svejedi. Tu se u 40000 godina ništa nije izmijenilo. Izgladnjelog konja biftek ne bi spasio.
Mislim da nije u redu sto si ovo napisala.Mislim da bi Anita-AZ pritom bila naročito krvoločna
Anvi,
Danas svakako imamo izbora pri odabiru hrane. Nitko ne umire od gladi i ne bori se za golu egzistenciju.
O tome se ne raspravlja. Pitanje na početku postova je bilo da li nametati vegetarijanstvo?
S obzirom da se ima izbora moj je odgovor da nek svatko sam odluči.
A o plodojedima i svejedima bi se dalo raspravljati... No netko je to gore već tako jasno objasnio sa rasporedom zubi i dužionom crijeva, pa potpisujem.
Uglavnom, evo ja doručkujem žitarice, muž sendviče, prolazi pored prozora Gavrilovićev kamion, mesnica iza ugla... A ja sam sasvim ok sa mojom (kako bi moja frendica rekla) "Stočnom hranom"!
A u majčinom mlijeku dobije i dovoljno kalorija i bjelančevina.
Možda bi za bebe vegetarijance bilo preporučljivo više dojiti nego za bebe mesojede u drugoj polovici prve godine.
To je bilo dobronamjerno. Simpatično mi je kako je „žestoka“. Trebala sam dodati
Ipak, ako se Anita-AZ kojim slučajem nađe povrijeđena, ispričavam joj se.
citala samu 'bebama-kuharici' o vegetarijanizmu kod djece a i u nekim drugim izvorima (al se sad fakat ne mogu sjetiti gdje) da majke vegetarijanke cesce i dulje doje... sto to tocno znaci ne znam.. ali ja i iz iskustva mogu reci da ne poznajem majku vegetarijanku koja nije dojila(barem godinu dana)...
inace, 'bebe-kuharica' su mi koma iz drugih razloga... a cak i taj clanak o vegetarijanizmu u beba i djece nije nesto posebno- sve pet za lakto-ovo veg (sto sam ja) ali vegane se jako uzima sa rezervom...
Mislim da se vegansku prehranu za dijete koje obilno ne doji do barem dvije godine i treba uzeti sa rezervom
mislim da za vegane tako nesto i pise u 'kuharici'... pogotovo za period od 7-og do 18-og mjeseca...
To je vjerojatno dio načina života i razmišljanja. No ako bi mama vegetarijanka bila u situaciji da ne može ili ne smije dojiti, mislim da bi ne bilo dobro za dijete da mu formula bude osnova prehrane, a dohrana po sitno i bez mesa (mislim na ono doba dok još nije vrijeme za mahunarke, jaja i sl., dakle 6-9-12 mj)
Jadranka Boban Pejic: "Prirodno i zdravo za bebe i djecu"
(edicija Makronova, Zagreb 1998.)
Ja sam svejed. Ali mogla bih bez mesa. možda ne predugo, ali definitivno bih mogla živjeti s manje mesa. Dok MM ne bi. i to zato što je tako navikao. Meso mora biti svaki dan.
Donedavno nisam baš previše razmišljala o tome, ali čitajući svašta po ovom forumu i drugim izvorima, malo sam se počela brinuti. A osim toga, nedavno sam na nekom predavanju pitala i jednog dr s Rebra što mislim o vegetarijanstvu i sl. stilovima prehrane. Naravno da nije stao na stranu toga (ipak je doktor
Point je da ja vjerojatno nikad neću postati vegetarijanac, a pogotovo neću tako hraniti Leu jer je negdje duboko u meni nešto što mi govori da se aminokiseline iz mesa ne mogu nikako nadoknaditi. E sad, čitam vaše postove i sl. stvari gdje kažete da može i ja vam vjerujem, ali, eto, valjda je to ipak jače od mene.
Uglavnom, sve više smatram da nam ovoliko mesa u životu više šteti nego koristi i zbog toga bih se željela malo više informirati o vegetarijanstvu i makrobiotici i do neke mjere je ipak polako uvoditi u našu prehranu. Neću vjerojatno prestati jesti meso, ali željela bih ga dosta smanjiti, uvesti puno više ribe i tako.
Netko je na početku rekao da bi bilo dopbro otvoriti topic s receptima. To bi mi bilo jako drago. I voljela bih da me malo savjetujete otkud da krenem. Imam knjigu od J. Bobabn Pejić za djecu, ali nemam za odrasle.
I virgo, sjajan post, otprilike se i ja tako osjećam
Za odrasle je dobra "početnica" Hrana za život, isto od Pejićevih. Dani su savjeti za prelaz od standardne na makrobiotičku prehranu, nao ako ne želiš skroz promijeniti, uvijek možeš ostati u nekoj od međufaza koje je puno lakše slijediti.
Trebate razlikovati vegetarijansku prehranu od makrobiotičke, makrobiotička prehrana ne znači samo izbacivanje mesa nego i mliječnih proizvoda i jaja, a u nekim situacijama pak dozvoljava ili čak preporučuje konzumiranje ribe (znači nema puno veze sa nekakvim etičkim vegetarijanstvom); uz to se slijedi niz prilično striktinh pravila kod kombiniranja obroka i pripreme hrane, a u kuhanju se koristi čitav niz nama neuobičajenih, a poprilično skupih namirnica.
Meni se cini najvaznije paziti na prehranu. Znaci, mislim da vegetarijanac isto tako moze imati jako losu prehranu kao i netko tko jede meso. Vjerovatno je kljuc u umjerenosti, iako sam ja osobno pobornik vegetarijanske prehrane. Mozda zato sto mi se cini da vegetarijanci generalno paze vise na prehranu!
Makrobiotika mi se nacelno svidja, al mislim da ljudskom organizmu najvise odgovara prehrana po principu: regionalno i sezonski. Sto znaci, malo mi je "strana" ideja da osoba koja zivi negdje u hladnoj brdskoj klimi jede hranu karakteristicnu za npr. Japan. Isto tako, ne bi nekome tko zivi na hladnom sjeveru "zamjerila" konzumaciju mesne i masne hrane kao nekome tko zivi u mediteranskom klimatskom podrucju.
Hvala. Naručila sam si knjigu i još neku vegetarijansku kuharicu. Ja, zapravo, više trebam poduku kako da pripremim neke namirnice, s kojima da ponekad zamijenim mesni obrok, ideje.......
branka1, moram reci da sam uvijek jako ugodno iznenadjena kad sretnem ljude koji razmisljaju kao ti... primaju informacije i razmisljaju svojom glavom... otvoreni, a istovremeno 'svoji'...
Hvala ti
Zato sam i napisala ovo o makrobiotici. Ako netko hoće smanjiti količinu mesa koju jede tj. par puta tjedno napraviti ručak bez mesa, ne treba mu za to makrobiotika, jednostavno potraži neke zgodne recepte bez mesa (npr. razna rižota, tjestenine, kojekakvi složenci sa mahunarkama itd.). Kao prvo, ako povremeno jedeš meso onda uopće nema potrebe za makrobiotičkim kombiniranjem namirnica (uvijek se jede žitarica+mahunarka radi kompletiranja amninokiselina, a ti ionako sve dobivaš kroz meso). Kao drugo ako ti doma (pretpostavljam muž) inzistiraju na mesnoj prehrani čisto sumnjam da će ih se dojmiti alge i tempeh
No, i zanimljiva je, pogotovo za one koji kao ja vole kuhati; kad sam ja bila na makrobiotičkom tečaju većina ljudi je došla iz čiste znatiželje i jako im se svidjelo.
Ma, zapravo sam si tako nekako i mislila.
Ali ja bih voljela uvesti neke od tih namirnica. Ali glavna poanta toga je, zapravo, kombiniranje namirnica tako da dobiješ sve, jel tak? A meni to onda ne treba.
Dakle, ili prijeđeš na makrobiotiku ili ne, pretpostavljam.
No, dobro, thanks anyway
Ne mislim reći da je ili-ili, dapače; makrobiotika je dobra i za uvođenje nekih običnih namirnica koje se baš ne koriste redovito (ili se barem npr. kod moje mame nisu koristile - recimo proso, leća, slanutak itd.). Ovo što sam napisala o kombiniranju hrane sam mislila reći da vaš bezmesni ručak ne mora biti strogo iskombiniran kao ručak jednog vegana koji uopće nikad ne jede meso,. Ono što stalno hoću reći o makrobiotici je da je ona dosta komplicirana i skupa, a i egzotična pa se ja bojim da bi nekoga tko inače nije sklon bezmesnoj kuhinji to prije odbilo nego privuklo, i kompliciranošću i okusima. (zato kad netko spomene ovu knjigu za bebe ja uvijek napišem pazi, to je makrobiotika - jer ne drži baš svatko kombu algu u špajzi)
Evo - na primjer - MM-ov tata je prije par godina imao moždani udar i sad je prešao na zdraviju prehranu. Ja sam svojoj svekrvi tada za Božić poklonila knjigu Jadranke BP Prirodno i slatko i ona se oduševila jer je mislila da će sada peći zdrave kolače. Ali za svaki taj kolač treba nekoliko neobičnih namirnica - slad, kuzu, agar-agar, tofu - tako da moja svekrva do dana današnjeg nije isprobala niti jedan recept.
ZAto mislim da bi nekome tko hoće smanjiti količinu mesa više odgovarala neka 'obična' vegetarijanska kuharica (ili primijenjena makrobiotička) nego ova 'čista makrobiotika' od Pejićevih. Npr. knjižice Zlate Nanić su dosta prilagođene nama poznatim okusima (iako je i to makrobiotika). Ili npr. postoji ona neka Sašina kuharica, ona mi je bila dosta dobra itd.
Evo ima par recepata iz te kuharice na webu
http://www.yupressings.com/kuharica/
100%, ma 200% potpisujem
Pa upravo to i jest makrobiotički princip.
Ups!
potpisujem.
Baš makrobiotika i uči da n etreba konzumirati hranu koja nije autohtona, bar ne u većim količinama.
Meni se to generalno čini ok, al ne bih se slijepo držala.
joj cure, upravo citam jednu dobru knjigu prica i morala sam vam prepisati jednu pricu, kopja se tice ove nase teme, na neki nacin....
Zamke
Kad nam more nije naklonjeno, lako ga zaboravljamo i pustamo na miru dok se ne upristoji, okrecemo se selu i vatri, kominu i hrani koja sad nije riba. Oblacimo najdeblje djempere i kapute i pripremamo se kao da odlazimo na kontinent, na neku nezamislivo visoku planinu gdje ne znamo sto nas ceka, iako je ona udaljena samo nekoliko kilometara od mora. Tamo nas docekuju rodjaci koji govore drugacijim jezikom, kojima je zemlja jedino cvrsto tlo i more vide rjedje od turista, a o kupanju da i ne govorimo, makar ni mi tu nismo puno bolji. Grlimo se i ljubimo ispred kuce kao da smo dosli tko zna odakle, osvrcemo se oko sebe i odmah ispitujemo...
Cudimo se vrtu u kojem raste sve sto postoji na ovom svijetu, ali tocno onoliko koliko treba, ulazimo u konobu i razgovaramo s vinom i prosekom, opijeni tim bogatstvom zavidimo toj izvjesnosti i cini nam se na trenutak da su zemlja i more razliciti.
Rodjak nas vodi iza kuce, pratimo ga u gustoj makiji i gledamo kako rukama razgrce grane, kleci i pregledava zamke napravljene od kamenih ploca s posebnim mehanizmom od grancica, vadi kosove i ponovo ih napinje. Idemo dalje, mi smo zaduzeni nositi lovinu i da se pitamo zalimo li vise ptice ili ribe. Kasnije dok sjedimo ispred komina, i gledamo kako se krcka ti bozanski tingul, opija nas miris dima i vina, zaboravljamo mjesta na kojim se zivi bolje i ne mozemo zamisliti nista drugacije od ovoga.
Nas sin, na kojeg smo ponosni jer studira u Zagrebu, sada nam nije nikakva dika jer je postao vegeterijanac i nismo na to racunali. Za ovo bi vas, kaze trebalo zatvoriti, unistavate faunu i narusavate prirodnu ravnotezu.
Rodjak stavlja veliku crnu tecu nasred stola, a njegova zena je skuhala blitvu iz vrta, sada je, zacinjenu maslinovim uljem i lukom trpa nasem sinu na tanjur. On prezrivo gleda prema nama i kaze: jedete leseve!
Zelimo odmah izbrojiti sve psovke koje znamo i braniti tingul i zivot, ali nas rodjak smiruje, stavlja nam ruku na rame i vraca na stolicu, pusti malog, kaze, on jos ne zna da i blitva dise.
Vodic po otoku, Senko Karuza
Gdje me nadje s Karuzom! Obozavam njegovu klopu! I imam slican stav, sve je jedno, mi, biljke, zivotinje i svi smo hrana jedni drugima (ma koliko to odgadjali po meni besmislenim trpanjem mrtvih u sanduke). Nemam moralnih problema s jedenjem zivotinja. Ne bih pojela svog psa, jer mi je clan obitelji, ali sam inace svejed. Mozda ne bih jela delfine i majmune (covjekolike), ali, u slucaju gladi...tko zna.
Osobno mislim da meso treba jesti u manjim kolicinama, a sto se tice djece-volim to evolucijski pogledati:
-meso je dalo vazan doprinos u razvoju ljudskog mozga, tj. stvaranju covjeka, sto zbog gradivnih tvari, sto zbog velike kolicine kalorija koja je oslobodila vrijeme za druge aktivnosti (za koje bi tesko imali vremena da smo nastavili skupljati plodove),
-nasi najblizi srodnici, cimpanze, takodjer jedu meso, i to veoma rado. Za njih je tipicno da daju meso mladuncadi, a da stare cimpanze uglavnom jedu biljnu hranu. Meni se ovaj model cini jako dobar i u ljudskoj prehrani.
Pa to sam i mislila. Već sam tu i tamo znala napraviti neke od tih namirnica, ali ne znam baš na koji se sve način mogu pripremati.makrobiotika je dobra i za uvođenje nekih običnih namirnica koje se baš ne koriste redovito (ili se barem npr. kod moje mame nisu koristile - recimo proso, leća, slanutak
Također, imala sam problema u pronalasku slada, barem u Samoboru. Moram skočiti do Bio&Bio
Htjela sam jednom napraviti i kombu algu, ali opet baš nisam bila sigurna kako. Znam da se ona može dodati mahunarkama pa da ne napuhavaju tako, jel tak?
Eto, malo u tom smislu
U makrobiotici se u principu sve mahunarke kuhaju tako da se na dno posude stavi kombu alga, na nju mahunarka i zalije se hladnom vodom toliko da pokrije mahunarku, pa se kuha i dodaje hladne vode po potrebi - to je taj tzv. 'šok' način kuhanja koji je već i dille opjevala u svom kvizu
A ja sam se bojala to izreći naglas
Zamke
...On prezrivo gleda prema nama i kaze: jedete leseve!
Zelimo odmah izbrojiti sve psovke koje znamo i braniti tingul i zivot, ali nas rodjak smiruje, stavlja nam ruku na rame i vraca na stolicu, pusti malog, kaze, on jos ne zna da i blitva dise.
Što kad se osvijestimo da i biljke boli?
Katastrofa
prelazimo na fotosintezu
i bit ćemo ovako zeleni
A što ćemo u jesen kad nam padne lišće?
nećemo bit lisnati nego će nam u kožu pomoću nano sondi bit uštrcan klorofil
pa na sunašce ili pod uv lampu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom