Ringišpil očiju ili kako se nositi s predpubertetom?

[babyboys]

aaaa. đe me nađoste...
moj pametnjaković je oduvijek svojeglav, teškog karaktera, s čvrstim stavovoima. a unazad recimo godinu dana ringišpil očima mu je najmilija zanimacija. i pametovanje. on na sve ima nešto za reć. i nitko drugi na ovom svijetu nije i ne može biti u pravu.

i onda ja objašnjavam, pričam, raspravljam s njim, na kraju dreknem i grizem se u sebi, ali tad smo već došli do točke s koje ne ide drugačije nego kakao ja kažem.

mm svemu tome pristupa drugačije, njihov o0dnos se oduvijek temeljio više na nekim pravilima u kojima se točno zna što se smoije, što mora, a što ne, a opet su obe strane zadovoljne. ja sam davala više slobode, imala više postavljenu prag tolerancije, njegovala osobne slobode.... a sve u strahu da ga ne sputavam, da ne zadirem u njegov intgritet... eto mi ga sad na.
nikad mu nismo tepali, oduvijek se s njim razgovaramo kao s ravnopravnom osobom i njegovo mišljenje se uvažava, tako da se nismo sad ništa posebno prilagođavali - možda bi trebali.

a inače je baš ko peterlinin mlađi. njemu je ravno odavde do marsa, nosi glavu u torbi kad su obaveze u pitanju.

primjer:ja:kad imaš trening sutra?
on: šta ga ima sutra?

i to je 15 minuta nakon kraja treninga i nakon što je trener tri puta ponovio kada i gdje su sutra.

pranje nam je isto živa muka, on čak svako veče zaključi da se prao jučer, neće valjda opet.
počele su mu rast dlake po nogama, ali to nitko živ ne smije spomenuti ako on ne počne.
zaljubljen nije, cure ga ne zanimaju i totalno se uvrijedi kad se spomene nešto u tom smislu, toliko da čak i suza bude.
s druge strane, znam pouzdano da je nekoliko djevojčica bacilo oko na njega, ali ni to ne spominjemo.

tek je počelo, meni je već dosta.

[Val]

ajme, mogu vas sve potpisati !



Glede zaljubljenosti, veli jucer B:

-mama, dobio sam jucer iz engleskog 5 i 4.
-Super!
- Da, moj jin je dobio 5 a jang 4.
-Kako to mislis?
- Pa, Leona je dobila 5 a ja 4 :kez:

ja ću podivljat! predobro!!

[Peterlin]

I još nešto - počela sam se prisjećati SEBE, koliko sam ključeva od stana izgubila, koliko sam puta išla iz škole doma oko 3 kvarta, koliko puta me tata tražio po gradu... Koliko puta sam izludila mamu jer sam ostavila kramu od šivanja, štrikanja ili kolaža po cijeloj dnevnoj sobi. Kazna za ovakve divote u moje vrijeme je bila zabrana gledanja ljubljenih Zvjezdanih staza (ili kako se već to zvalo u ono vrijeme).

Nisu moja djeca nikakva iznimka. Sve u rok službe. S tim da netko prvo nauči biti uredan, a netko drugi prvo nauči biti odgovoran.... kak kome paše.

[Ifigenija]

A kad prođu trinaestu ne izlaze iz kupatila, tuširanje nakon škole, nakon treninga, prije spavanja, pa se počnu brijati, pa gelirati kosu. Dobro ako imaš centralno, ali s jednim bojlerom, a dva takva, moraš dobro organizirati da ne ispireš svoju kosu loncem vode ugrijane na štednjaku

Ah, svako doba s djecom nosi svoja "veselja"! A kako je pusto ako ih nema!

Svašta me čeka, već vidim

A istina je - to su veselja, i pusto je kad ih nema...

[AdioMare]

A kad prođu trinaestu ne izlaze iz kupatila, tuširanje nakon škole, nakon treninga, prije spavanja, pa se počnu brijati, pa gelirati kosu.

točno tako, iz jedne krajnosti u drugu!
prvo ih tjeraš motkom u kupaonicu, a onda iz nje..
zadnjih 5 godina kosa se pere ponekad i 2x dnevno, a tušira se i tri puta dnevno ako treba
ovo, jedanput dnevno tuširanje i pranje kose je - pljuga

[stellita]

Meni je drago vidjeti da su se raspisale mame s iskustvom djece koja su već dobrano u pubertetu. Drago mi je da se vidi svjetlo na kraju ovog turbulentnog tunela.
Ono što sam primjetila jest da je mojoj klinki taj period otežan samom činjenicom da ima još 3 djece u obitelji i da nije sama pa ljubomora čini svoje. Otkako se mlađa seka uselila u sobu bilo je protesta no sada je već sretna što je s njom. Navečer i pričaju, starijoj je sada fora s njom se dovikivati s kreveta na kat. Uh nekako mi se čini kao da bi bilo lakše to prebroditi da je samo o 1 djetetu riječ. Ovako moram biti pripravna na 4 sasvim različita predpuberteta. Jedan koji ide i 3 koja me još čekaju..uh uh

[Zdenka2]

I ja sam primijetila da on želi biti i veliki i mali, točnije, on puno više želi biti mali, ali realnost mu to minira. Raste dečko i to osjeća i pokazuje.

[Tashunica]

I još nešto - počela sam se prisjećati SEBE

meni je ovo pomoglo u cijeloj pubertetskoj fazi i za sada dobro plivamo, rekla bih da smo debelo iznad površine.
nadam se da će tako i ostati, jer tek nas čekaju srednjoškolske fore i izlasci.

[Rebbeca]

Evo i mene u vašem društvu... moj 10-godišnjak ima upravo gore navedene faze: ringišpil očima, komentiranje svake moje riječi, odgovor na sve ( npr. JA: daj kreni čitati tu lektiru... ON: pa baš sam sad namjeravao... ), a o volji i želji za igranjem bi mogla knjigu napisati...
Jedino je u tuširanju redovit, mislim naravno, moram mu reći da se ode istuširati, nebude se sam sjetio, i uglavnom svaki dan pere zube 2x dnevno.

[anchie76]

Vezano za ovo veliki i mali... pitam ja njega jučer: jesi ti veliki ili mali? Kaže on: pa malo veliki

MM je to sažeo po kratkom postupku - kad se radi o pravima i o nečem što mu je ugodno onda je veliki, kad se radi o obavezama (i nečemu što mu stvara neugodu) onda je načešće mali. Iako ja ne bih to tako baš rekla, ali ipak ima dosta istine u tome - barem kod nas. Što vi mislite?

[gita75]

L. ima 15-još malo pa ga ženim . Za sad smo dobro. Nisam zaboravila kako su meni starci išli na živce u tim godinama.
Naš (nadam se ) dobar odnos proizlazi iz toga da ja ograničim svoje kvocanje na minimum.
Često pregrizem jezik i pustim ga da pogriješi. Ovo mi je najteže od svega, ali i najučinkovitije.
Jučer mi je rekao "oprosti, neće se više ponoviti" . Štipnula sam se da se uvjerim da ne sanjam.

[Zdenka2]

Anchie, ima nešto i u tome što kaže TM, ali mislim da stvar ne može svesti na to. Oni stvarno jesu negdje između svijeta velikih i malih. Gledam ovo svoje stvorenjce, slatka dječja faca, spava s plišancima, samo bi se mazio, a s druge strane ima svoja razmišljanja i stavove i stalno je "na stražnjim nogama" u vezi toga, jezičav, katkada naporan do boli... Tako to mora biti. Meni isto jako pomaže kad se sjetim sebe, a nekad mi i odmaže.

[vertex]

Gušt mi vas je čitat, uključit ću se kad stignem.

[Ifigenija]

Je, baš korisna i pametna tema.

[stellita]

i moram reći da unatoč svemu pogutanom o pubertetu, knjigama i slično..ovaj topic mi je gušt isčitavat jer na ponekim primjerima puno se da naučiti.

[BusyBee]

Evo jos jedne mame koluticave djevojcice koja bi zeljela biti mala i velika istovremeno i cesto je u konfliktu sama sa sobom zbog toga.
Ovako je nekako i kod nas:

samo bi se mazio, a s druge strane ima svoja razmišljanja i stavove i stalno je "na stražnjim nogama" u vezi toga, jezičav, katkada naporan do boli...

+ Ova moja se uzasno trudi izgledati starija nego sto je... stalno raspravljamo o mojim razlozima protiv sminke i razne kozmetike za uljepsavanje.

[stellita]

stalno raspravljamo o mojim razlozima protiv sminke i razne kozmetike za uljepsavanje.

hmm..da šminka je posebna priča.
"Mama jel mogu u 5. razredu imat šminku?"
"Ne."
"A kad mogu jel?"
" Kad odrasteš."

[gita75]

Nisam napomenula da mi je drugo dijete u pubertetu od rođenja.

[Beti3]

Naš (nadam se ) dobar odnos proizlazi iz toga da ja ograničim svoje kvocanje na minimum.
Često pregrizem jezik i pustim ga da pogriješi. Ovo mi je najteže od svega, ali i najučinkovitije.
Jučer mi je rekao "oprosti, neće se više ponoviti" . Štipnula sam se da se uvjerim da ne sanjam.

O, kako poznato i blisko mi je ovo.

[stellita]

da nadopunimo znanje (kome treba):

Stručnjaci, danas označavaju pubertet i adolescenciju kao prelazno razdoblje iz djetinjstva u odraslo doba. Pri tome se pod pubertetom misli, prije svega, na tjelesno sazrijevanje, a adolescenciju karakterizira psihičko sustizanje tjelesnog. Tek kada se tjelesni, psihički i društveni zahtjevi, unutar ličnosti, međusobno usklade, govori se o zrelost, odraslosti.
Roditelji, pored fizičkih promjena, ovu fazu prepoznaju, često i po teškoćma u komunikaciji sa, do tada "neproblematičnim", djetetom. Mišljenje vršnjaka (raje) naglo dobija na važnosti.
Četiri su osnovne karakteristike puberteta: intenzivan fizički rast i razvoj, seksualna identifikacija, traganje za vlastitim identitetom, "pobuna" i oslobađanje od autoriteta roditelja.

strašim se samo činjenice kada više neće htjeti sa mnom u kino već samo s "frendicama"

[mamma san]

Izvrsna tema.
I makar nismo još u predpubertetu, marljivo se spremamo. Mrzi pranje (makar se voli kupati, ali ne onda kad mora), kosa se ne pere (aaaaaaaaaaaa), umivanje lica = prestrašna bol koja izaziva urlanje, zubi se peru u vremenskom niz od 3 (sekunde).
Noge se peru čeprkanjem muceka između prstića.
Jedini užas koji se mora redovito održavati čistim je guza. Pranje, po mogućnosti, bez močenja ostalih ekstremiteta.




Netko je upitao kad počnu smrduckati. Iz odrastanja svojeg nećaka (trenutno 15,5 g.) to se zbiva upravo u ovoj predpubertetskoj fazi. Promjene dolaze između 8 i 10 god i obično se osjete upravo smrduckavim znojem.

[Eci]

Moj je malac danas otišao u školu u prirodi. Prvi put bez mame i tate. Uopče mu se nije išlo. I sam je bio uplašen kako će to biti, tko će ga ujutro dočekati sa kakaom i ušuškati u krevet. Jedva sam dočekala 20 h da ga mogu nazvati (učiteljičin naputak). Javio mi se paničnim glasom da se sprema za disko i kako mu nisam spakirala gel i kako će sada složiti frizuru. Za daljnji razgovor nije imao vremena, jer mu se, eto, žuri u disko. Kakao ga više ne muči.
Moj mali - veliki dečko.

[BusyBee]

zubi se peru u vremenskom niz od 3 (sekunde).

Tako je i moja cura. Sve dok nedavno nije dozivjela da joj trajni zub ima toliki karijes (izvana se vidjela samo mala tockica kao pocetak karijesa) da smo tjedan dana zajedno s pedijatricom sumnjali u mononukleozu ili zausnjake, kakva je reakcija bila. Sad ima mali pjescani sat i riba zube vrlo revno.

[vertex]

Uh, napisala sam cijeli referat, pa sam ga ipak izbrisala. Ne bih ni ja da o meni pišu referate .
Ukratko, nemamo toliko ringišpila, dapače, zadnjih mjeseci se jako dobro razumijemo i u priličnom smo skladu. Primjetila sam zadnje dvije godine da je bezobrazluk najžešći krajem školske godine - valjda nam svima bude svega dosta. A i MM i ja smo malo poradili na sebi samima, i na djeci se to jako vidi.
Ono što jest prisutno je velika osjetljivost - suze su u očima svaki put kad se naljuti, uvrijedi, rastuži...Počelo je u četvrtom razredu, i evo, traje.

[bilbo7]

Moj je malac danas otišao u školu u prirodi. Prvi put bez mame i tate. Uopče mu se nije išlo. I sam je bio uplašen kako će to biti, tko će ga ujutro dočekati sa kakaom i ušuškati u krevet. Jedva sam dočekala 20 h da ga mogu nazvati (učiteljičin naputak). Javio mi se paničnim glasom da se sprema za disko i kako mu nisam spakirala gel i kako će sada složiti frizuru. Za daljnji razgovor nije imao vremena, jer mu se, eto, žuri u disko. Kakao ga više ne muči.
Moj mali - veliki dečko.

Haha, ovo mi je vrlo poznato, tak i naš nije našao cijelih 5 minuta da nam se javi, a glasio je za najdjetinjastijeg dečka u razredu. Oni cool frajeri su plakali i pričali s mamom najmanje 10x dnevno..

Sada ima 11, juriša prema 12-oj u takvoj zbrci da mi ga je neki put preteško gledati kako se lomi nad tako jednostavnim stvarima.. Primjer od jučer: tata mu veli neka malo posauga,ja mu velim neka se ide igrati van, a on - u plač! Jer ne zna kaj bi napravio kad mu velimo da napravi dvije različite stvari. Zatvorio se u sobu, zagrlio jastuk i tiho plače..onda je uslijedio blagi razgovor, pa grljenje (lupila ga faza grljenjaaa) i zaključak da će ovakvih situacija biti sve više, ali da nek ne gleda na nas kao na neprijatelje i nek mi otvoreno veli kaj mu smeta da to znam ispraviti (jer sam na jedvite jade izvukla zašto plače!).
Ja se sebe baš nemrem sjetiti u relaciji s roditeljima, jer oni nisu imali sluha ni volje sudjelovati u tom razdoblju, tak da se osjećam prilično hendikepiranom i nedovoljno upućenom kako rješavati ove probleme. Help wanted and openly welcomed!!

[cvijeta73]

Ne bih ni ja da o meni pišu referate .

kad čitam ovaj topik, mi se i svađamo i natežemo i bezobrazan je i divan i sve tako, u paketu, al malo sam promislila - sve u svemu, još je uvijek dijete. baš dijete. nema mi kod njega još ništa od puberteta. e da, nema ni vrćenja očiju. ako mu nešto ne paše, onda klasika - pokušaji pregovora, ljutnja itd. dječji bezobrazluk.
ne vidim neku razliku u ponašanju od kad je imao 7 godina, npr. ne u smislu da je isti, normalno da se mijenja, al u smislu nekakvog kako ono kažu - pubertetskog ponašanja.
čak još ni ne smrducka.

[eva71]

Zgodno je procitati sve vase komentare, varijante i meni poznatih situacija. Kako prezivjeti predpubertet? Shvatiti ga kao fazu ucenja, vrstu vojne skole, da prezivimo pubertet!

Salim se. Zapravo je interesantno zamijetiti da iako vecina djece predpubertetlija ima oko 10/11 godina ima i mladih. Nije taj prkos, taj sukob bas tako tocno vremenski predodrediv. Imaju pravo cure kad kazu da se javlja obicno tada kad mi zaboravimo "rasti" s djecom, kad im hocemo dalje prati zube, nadgledati ih, citati im pred spavanje i tako to....

Ovo sa citanjem to sam ja, ima toliko knjiga koje bi htjela da procita, o kojima bih da popricamo...pa dok on vrijedno cita stripove i mange, ja navecer upotpunjujem s knjigama. No MM ima bolji pristup - procitao je citavu seriju omiljenih manga (52 toma!) i stalno se sad o tome razgovaraju. Kako sam ja tek na tomu 24, kad spomenu meni nepoznatu radnju ili lik samo me sazalno pogledaju stila "ne znas ti to jos, ne mozes razumijeti o cemu mi, pametni muskarci, ovdje razgovaramo". U svakom slucaju, zakljucujem da mu nas interes za njegove stvari (stripove, crtice, serije ili muziku) jako godi. Prvenstveno jer su to podrucja gdje on nas moze nesto nauciti.
Iako samostalan (pranje zubi, oblacenje ruk-cuk...) moj sin misli da je svaki suncani dan ljeto. Vec sam sama sebi dosadna, pa vjezbam ono "reducirano kvocanje" - svako jutro si kazem pusti ga nek ode u skolu u majci, pusti ga da uci iz iskustva, a onda cujem svoj glas kako se ne moze savladati i recitira "odi na balkon i vidi kako je hladno, uzmi barem jaknu preko ruke, ili jaknu bez rukava" (i mrzim se u tom trenutku i obecavam da sutra necu reci ni rijeci).
Najgori je s jelom, sto i nije neki predpubertet, novo je samo da me odmah nakon skole pita sto ima za veceru, da bi pricipjelno zafrknuo nosom i rekao da to mrzi (bez obzira sto ima osim hot-doga i sendvica), te se prvo sa mnom posvadio. Mislim da to cini namjerno i mislim da mu je mozda cak i zabavno da me sistematski izbaci iz ravnoteze.
Uglavnom, taman kad mislim da smo izgladili probleme i dosegli nakakvu obiteljsku harmoniju, on opet naraste, pa sve ispocetka.

[stellita]

Mislim da to cini namjerno i mislim da mu je mozda cak i zabavno da me sistematski izbaci iz ravnoteze.

hmm...ili mi to tako shvaćamo a oni uoće ni trunke ne daju o tome razmišljati?

[eva71]

PS. Na pitanje sto ima za veceru, odgovorila sam da se ne sjecam. Funkcionira. Diskusija je izostala (barem do vecere).

[stellita]

šutnja je zlato
no ponekada zaista ne mogu šutjeti...

[saška]

Točno to! Ubola si ga u sridu! U tom smjeru su išla moja razmišljanja al nisam mogla ubosti u dio koji me mučio, ti si ga točno opisala.

I šta sad.. mi i dalje nabadamo, a oni i dalje ne znaju kad hoće biti veliki a kad mali i čekamo da odrastu pa da konačno znamo da su veliki?

Bubica i mene si pogodila, što reći, mi smo vratili krevet u spavaću sobu (uz priličan revolt MM-a) ali vidim da mu je to jako važno, drži se za mene kao utopljenik, nije mi to jasno.
A nije mi jasno ni njegovo ponašanje, očito je u predpubertetu od četvrte godine...

[Zdenka2]

Moj ringišpilac je, na naše opće čuđenje, ušao u fazu razboritosti - o svemu se savjetuje sa mnom, piše zadaće na vrijeme, sestru ne gnjavi previše, ne čujemo više Zoološki vrt po kući ... da nije bolestan?

[Bubica]

ha, ha...

[eva71]

Draga Zdenka,
Ne pitaj i uzivaj, dok traje!

[stellita]

meni se zadnje vrijeme pokazala dobra taktika da zapravo naizgled "ništa ne pratim i ne prigovaram" a zapravo sve pažljivo i pomno bilježim. Pa šutim i kaže ajde odi se odmoriti u sobu nakon škole. Nakon pol sata blesenja to joj jako dosadi pa kada je pitam jesi se odmorila ona kaze da je napisala zadaću i da ide vježbati klavir. :-O
Dakle upalilo...indoletnost kod moje klinke izaziva dosadu a dosada potrebu da se zabavi pa se onda prihvati onoga za što zna da je njoj zabavno.
hihihi
do sljedećeg puta...

[Zdenka2]

Draga Zdenka,
Ne pitaj i uzivaj, dok traje!

Jučer sam morala izaći kad je on trebao pisati zadaće. Bila sam uvjerena da će provesti vrijeme pred TV-om ili u igri, a kad tamo, on je napisao sve zadaće. Sve me strah da ovo neće dugo, ali ipak !

[Trina]

Moj ima 9,5 i isto bi htio biti malo mali a malo veliki a ja nikako da pogodim kad je koji. On npr želi da ga ja tuširam, da mu ja provjeravam jel dovoljno dobro nategne pišulinca, mazan je i baš beba po tom pitanju, to se nije nikad promijenilo. Ali odgovara, drzak je, najgori smo roditelji na svijetu...više ne reve i ne vrijeđa se na nešto što mu ne paše nego se raspravlja s nama i ima genijalne argumente, toliko dobre da nekad ostanem bez riječi, pojma nemam što mu trebam reći. zaljubljen je do kraja i stalno priča o Njoj. Pazi što će obući. tri dana. Sljedeća tri nosi najstariju robu koju nađe, ode u prastaroj trenerci u školu jer nije primjetio da je jadna...zasad mi ga je gušt gledati tako veliko/malog a što će kasnije biti pojma nemam.

A i moje drugo dijete je od rođenja u pubertetu, kao što je netko gore napisao, možda će biti ok kad uđe u pravi pubertet. Divljakuša do boli.

[stellita]

a sada još jedna digresija na ovoj temi..Ima li ponekada kod vas potrebe da ih kaznite? da nešto nisu učinili, da su nešto zbrljali pa želite da se znaju i sankciju? I ako da kako ih "kažnjavate"? Oduzimate li im neku privilegiju? I kako oni dozivljavaju vaše kazne? Da li ih uopće doživljavaju?

[Peterlin]

Paaa, moram priznati da već dugo nije bilo potrebe za nekim kažnjavanjem. Moj 10,5 godišnjak je sad u četvrtom razredu, staloženo dijete, uredno brine o svojim obvezama, uredno si grije ručak u mikrovalnoj jer dolazi doma 2-3 sata prije nas (kako koji dan).

Ako nešto propusti ili ne napravi (to su sitnice tipa prljavo suđe na stolu u kuhinji, raskraman pisaći stol, cipele nasred hodnika) ne radimo drame, nego blago opomenemo. Primijetila sam da se stidi radi toga, to je dovoljno... Treba ga podsjetiti da obavi svoje (vježbanje instrumenta, pospremanje stvari) ali ništa bitno. Gotovo svaki dan dočeka nas s napisanom zadaćom. Nema on neku klapu s kojom bi haračio, njegovo društvo je u glazbenoj školi, u knjižnici i slično. Nepodopštine radi gotovo isključivo s bratom, ali za to trebaju imati publiku. Kad su sami doma, nema nikakvih problema, iako gledamo da to ne bude često.

Kazne baš i ne primjenjujemo, osim ako se kaznom može nazvati uvjetovanje poželjnog ponašanja (televiziju se može gledati tek kad se odradi njemački) ali u biti, ne treba više. Dijete je odavno naučilo da se obveze obave prve, a zabava ide nakon toga... Dobro upravlja vremenom (za razliku od mlađeg brata koji se još zna "pogubiti") i čovjek se može potpuno osloniti na njega. Baš razmišljam kad smo ga zadnji put ozbiljno kaznili pa se ne mogu sjetiti... Češće se koristimo pozitivnim motiviranjem: "Ako napišete zadaću nakon škole i odsvirate što treba, tata će vas odvesti u HG Spot pogledati računalo uronjeno u ulje". To nekako bolje funkcionira. Djeca se jako trude (naročito stariji) da izvrše sve što treba i to za sada ide dobro.

Eh, sad sam se sjetila i kako se mlađi posramio kad je nedavno zaboravio otići na solfeggio... To uvijek pali. Otišla sam s njim profesorici da se ispričamo za nedolazak. I on se posramio, mislim da je to bilo prvi put da vidim kako je djetetu iskreno neugodno zbog propusta koji mu se dogodio. Nema potrebe da ih nešto posebno kažnjavamo. Oni su odaaavno naučili što se od njih očekuje. Sad to već počinju sami od sebe očekivati. Uspjeh i pohvala djeluju bolje od kazne. AKo kazna ipak treba, to je oduzimanje privilegija.

[stellita]

Uspjeh i pohvala djeluju bolje od kazne. AKo kazna ipak treba, to je oduzimanje privilegija.

upravo ovako. Zato sam i stavila ono kažnjavanje u navodnike. Sada se susrećemo po prvi put pred tim da joj uskratimo određenu privilegiju jer nije svoju obavezu izvršila. I mislim da će joj to biti "kazna". Ja se samo nadam da će to privremeno ukidanje privilegije "doprijeti" do mog djeteta. Sinoć je izgledalo kao da je nije briga zbog ukidanja ali već jutros kada je isla u skolu sve je napravila u tišini i otišla je spremna u školu. Hm....

[Nena-Jabuka]

Uf, ljudi, ja tek skužila ovu temu, progutala sve u dahu sretna što za TO postoji naziv , što mogu malo racionalizirati i strpati u psihološku ladicu to kolutanje očima, al' na sve, na najobičnije stvari tipa -izuj blatnjave tenisice i obuj papuče (mislim, do nedavno najnormalnija stvar, al' sad je tu ipak 9 godina),

pa ispuhivanje zraka non-stop, siktanje i coktanje...

Kad najljubaznijim mogućim tonom kažem - ajde, ručak je na stolu, fino je,
dobijem odgovor s najgrubljim mogućim, uzvišeno arogantnim tonom - dooobro (kolutanje očima na kraju, naravno).

Ma, nisam se uopće zabrinjavala, ali mi je i drago i smiješno kad pročitam da su redom isti.
Normalno, zadaća se sad piše oko 3 i po sata u prosjeku jer se između svakog retka treba klatiti na stolici, pa pročeprkati po ormaru, zalijepiti kakvu naljepnicu, pa ići nešto piti i bogzna šta sve ne...

Ne gubim previše živce, podučavam ju stalno, pišem papirnate podsjetnike...

Na grubi odgovor upitam -jesam li možda ja tebe nešto neljubazno ili grubo upitala da zaslužujem takav odgovor?
-Ne, nisi.
-Dobro, onda nemoj ni ti biti baš toliko drska ako ne želiš da se i ja tebi obraćam jako drsko.

Tada upali, ali drugi put opet sve ispočetka.

I "voli" biti loše volje. Ja ju nekim duhovitim komentarom uspijem nasmijati, oraspoložiti, i počne se smijati, al' onda brzo to prekine, namjerno skrene pogled jer ne želi se smijati,

biti namrgođen i coktati očito je baš cool.

A to je tek početak (sad ja kolutam očima).

[stellita]

Povjerenje se gradi održavanjem obećanja.
Djeca ne smiju služiti za popunjavanje nedostataka u roditeljskoj osobnoj sreći i ambicijama.

Važno je prihvatiti dijete onakvo kakvo ono jest, a ne zahtijevati da se ono ponaša u skladu s roditeljskim fantazijama.

Djeci se ne smije nuditi svađa kada traže razgovor.

Djeci treba bezuvjetna ljubav i ne smiju dobivati uvjetnu ljubav.

Djeca teže svom odrastanju pa ih se ne smije zbog posesivne roditeljske ljubavi prisiljavati da ostanu pokorna djeca prema potrebama roditelja.

Roditelji, podržavajte se uzajamno. Dijete će biti zbunjeno ukoliko se roditelji ne slažu oko pravila. Budite svjesni da vi uvijek imate ulogu modela vašem djetetu. Djeca uče oponašanjem onoga što vide. Riječi neće imati značenja ako dijete ne osjeća međusobnu ljubav roditelja.

Smijte se i igrajte s djecom.

Djeca su po sebi dobra. Treba im samo malo pomoći da budu još bolja.

Ohrabrujte dijete kad vam povjerava stvari koje su njemu važne.

Razmislimo malo o svom vlastitom djetinjstvu kako bismo djetetu pružili ono što sami nismo imali, a željeli smo.

Dopustimo male pogreške svom djetetu. Pomirimo se s činjenicom da ne možemo imati potpunu kontrolu.

Razvijajmo rutine. One stvaraju okolinu koju dijete doživljava postojanom i sigurnom.

Kada razgovaramo s djetetom važno je da taj razgovor bude u razini oči u oči.

Jako je važno da dijete stječe samopouzdanje. Ojačajmo dijete tako da mu pokažemo njegovu važnost u funkcioniranju obitelji.

Dijete treba naučiti priznati pogrešku, a ne optuživati druge.

Dijete treba naučiti održavati obećanja. A najbolja pouka je primjer roditelja.

Nauči se govoriti: VOLIM TE..TI SI MOJ PONOS...ZNAM DA MOŽEŠ...TA SE POGREŠKA MOŽE ISPRAVITI..ŠTO MISLIŠ O..?
Roditelji koji zanemaruju odgoj svog djeteta propuštaju neponovljivu priliku da opet budu mladi.

eto nisam odoljela a ne staviti ovdje za naše pred-pubertlije..

[SunčicaVŽ]

Paaa, moram priznati da već dugo nije bilo potrebe za nekim kažnjavanjem. Moj 10,5 godišnjak je sad u četvrtom razredu, staloženo dijete, uredno brine o svojim obvezama, uredno si grije ručak u mikrovalnoj jer dolazi doma 2-3 sata prije nas (kako koji dan).

Ako nešto propusti ili ne napravi (to su sitnice tipa prljavo suđe na stolu u kuhinji, raskraman pisaći stol, cipele nasred hodnika) ne radimo drame, nego blago opomenemo. Primijetila sam da se stidi radi toga, to je dovoljno... Treba ga podsjetiti da obavi svoje (vježbanje instrumenta, pospremanje stvari) ali ništa bitno. Gotovo svaki dan dočeka nas s napisanom zadaćom. Nema on neku klapu s kojom bi haračio, njegovo društvo je u glazbenoj školi, u knjižnici i slično. Nepodopštine radi gotovo isključivo s bratom, ali za to trebaju imati publiku. Kad su sami doma, nema nikakvih problema, iako gledamo da to ne bude često.

Kazne baš i ne primjenjujemo, osim ako se kaznom može nazvati uvjetovanje poželjnog ponašanja (televiziju se može gledati tek kad se odradi njemački) ali u biti, ne treba više. Dijete je odavno naučilo da se obveze obave prve, a zabava ide nakon toga... Dobro upravlja vremenom (za razliku od mlađeg brata koji se još zna "pogubiti") i čovjek se može potpuno osloniti na njega. Baš razmišljam kad smo ga zadnji put ozbiljno kaznili pa se ne mogu sjetiti... Češće se koristimo pozitivnim motiviranjem: "Ako napišete zadaću nakon škole i odsvirate što treba, tata će vas odvesti u HG Spot pogledati računalo uronjeno u ulje". To nekako bolje funkcionira. Djeca se jako trude (naročito stariji) da izvrše sve što treba i to za sada ide dobro.

Eh, sad sam se sjetila i kako se mlađi posramio kad je nedavno zaboravio otići na solfeggio... To uvijek pali. Otišla sam s njim profesorici da se ispričamo za nedolazak. I on se posramio, mislim da je to bilo prvi put da vidim kako je djetetu iskreno neugodno zbog propusta koji mu se dogodio. Nema potrebe da ih nešto posebno kažnjavamo. Oni su odaaavno naučili što se od njih očekuje. Sad to već počinju sami od sebe očekivati. Uspjeh i pohvala djeluju bolje od kazne. AKo kazna ipak treba, to je oduzimanje privilegija.

Uh...blago tebi...

[Bubica]

moj je upravo u kazni jer je zaredalo nepisanje zadaća. ovo je zapravo prva godina da je potpuno sam doma (posebice kada je poslijepodne skola) a i godina u kojoj sam ja odlucila olabaviti malo kontrolu jer zelim da preuzne odgovornost za svoje skolske obveze. Ne znam, zadacu on napise uvijek prije nego sto mi dodjemo s posla, nije u tome problem, problem je sto on pola toga zaboravi. Kazna je - bez plejke i igrica na kompjutoru, ne znam kako bi da na drugaciji nacin i kaznila nego gubitkom privilegija. I, naravno da on to dozivljava kaznom, nicim drugim.

Normalno, zadaća se sad piše oko 3 i po sata u prosjeku jer se između svakog retka treba klatiti na stolici, pa pročeprkati po ormaru, zalijepiti kakvu naljepnicu, pa ići nešto piti i bogzna šta sve ne...

Ne gubim previše živce, podučavam ju stalno, pišem papirnate podsjetnike...

ja se cesto divim ovakvoj toleranciji, ja na ovakvo ponasanje poludim (posebice sto je kod nas popraceno i komentarima - kako je ovo dosadno, ne da mi se i sl.). Moj je jako sklon otezanju, jucer sam dobila odlican savjet kolegice - zadati mu realan rok u kojem moze nesto napisati (to je glavni problem) i obavijestiti ga da nakon isteka roka nece vise pisati i da ce otici bez zadace u skolu. Sinoc upalilo, racunam na to i ubuduce jer zapravo ne bi imala srca ustrajati u navedenom kad bi počeo cendrati

[SunčicaVŽ]

moj je upravo u kazni jer je zaredalo nepisanje zadaća. ovo je zapravo prva godina da je potpuno sam doma (posebice kada je poslijepodne skola) a i godina u kojoj sam ja odlucila olabaviti malo kontrolu jer zelim da preuzne odgovornost za svoje skolske obveze. Ne znam, zadacu on napise uvijek prije nego sto mi dodjemo s posla, nije u tome problem, problem je sto on pola toga zaboravi. Kazna je - bez plejke i igrica na kompjutoru, ne znam kako bi da na drugaciji nacin i kaznila nego gubitkom privilegija. I, naravno da on to dozivljava kaznom, nicim drugim.

Ovo potpisujem :D

[gita75]

Moj je za nepisanje zadaća išao samnom za kaznu na informacije, da se ne moram sama crveniti .

[marta]

Moj je za nepisanje zadaća išao samnom za kaznu na informacije, da se ne moram sama crveniti .

Dobra fora.

[Bubica]

i moj je isao, i bilo ga je sram, cak je malo i zasuzio - i sve to ga je drzalo dva sata, sutra je opet bez informativke otisao u skolu.

[Peterlin]

Uh...blago tebi...

Ma je, nisam nezadovoljna, ali izlude me sitnice tipa nepranje (ili nekvalitetno pranje) zubi, bacanje čiste odjeće u kantu za veš i slično.

Sa školom baš i nema problema. Zadaću ne zaboravi jer učiteljica ih drila - imaju malu tekicu u koju se zadaća mora zapisati. Jedino ako zaboravi zapisati (do sada se dogodilo samo jednom) previdi zadaću i dobije minus, ali to je opasno: tri minusa = jedinica, pa ipak pazi. Bravo za učiteljicu!

Na informacije sam vodila djecu u prvom razredu - lekcija je savladana. Nismo za sada došli u situaciju da moramo to primijeniti i kasnije (bar ne sa starijim sinom, za mlađega bumo vidli, he he he...)

[babyboys]

probudio se malo što se škole tiče. zadaću v (vikendom, u boravku je) piše još uvijek pod mojom paskom, jer se ne usudim prepustiti mu dsa ro radi samostalno, sad pripremam sebe da ipak to napravim u drugom polugodištu, polako da se prilagodi 4. razredu .
ono što me veseli da je postao jako uredan ( u pisanju i školi, inače je najšlampavije dijete u kvartu).

ali se svejedno desi da informativku ne vidimo čitav tjedan, pa ja idem svako toliko učiteljicu priupitat kaj ima novo, onak na uranak, u pol 8 .

ali nije samo on takav. sutra jedna curica iz razreda slavi rođendan, i kad sam došla po torbu , pitam ja nju u koliko se vidimo sutra, a ona mene pita di? blago telećim pogledom. eto.