bake i djedovi u dječjim životima...

[zarrin]

...već se jedno vrijeme spremam na otvaranje ove teme, al bolna mi je pa nisam...

naša priča je ovakva, moje divno dijete od sada skoro dve godine ima dva djeda i jednu baku. moja mama nije živa, a djed sa moje strane zadnje 3 godine je poslovno na drugom kontinentu i jako mu je teško radi toga od kada je dobio svog jedinog unuka,no nadamo se da bi se trebao vratili iduće godine a viđamo ga svaka 3,4 mj. pa budemo po 3 tjedna s njim i nije nam dovoljno. maleni ga voli iako ne znam koliko točno još kuži tko mu je to no kada zvoni telefon uvijek trči i viče deda,deda...uz njega,svog tatu imam još seku,tetu mome djetetu koja mi je velika pomoć i s kojom maleni jako rado provodi vrijeme ali ona nam ide za dva mj. isto van na postdiplomski-razbacani smo po svijetu.

MM-ovi,da,hm,nema se tu štp puno reći osim da žive 15-tak min autom i dolaze jednom u mjesec i pol možda,ne čuvaju ga nikada,ne uskoče kad zatreba, ne znaju osnovne stvari o svome unuku,jedinome isto, no takvi su ljudi,međusobno nesređenih odnosa usmjereni na sve drugo osim na njega.

znači,moje dijete nema didu(trenutno dok nam se dragi dida ne vrati) koji bi ga vodio u šetnje ili baku koja bi ga čuvala i teško mi je i žao mi je i imam milijun pitanja i dvojbi i krivim sebe jer sam tako loše birala u životu-a opet njegov tata,MM je drag i dobar čovjek i izvrstan muž i tata i nije kriv za svoju obitelj.

no imam osjećam da sve to može utjecati na djete i kako mu objasniti neke stvari kada poraste, znam da je za lijepo djetinjstvo potrebno i sudjelovanje baka i dida al što kada toga nema....molim za neka slična iskustva jer što je stariji to mi je sve teže po tom pitanju.....hvala vam

[mihim]

Hm, osobne stvari. Ajde, moji imaju žive 2 bake i 2 dede. Jedan deda ( moj tata ) ih nikad nije vidio. Baka ( moja mama ), voli ih kako ona zna, i Mihi nju voli, ali nema tu govora da bi ih ostavila same s njom ( jer je " živčana " ).
Drugi deda i baka ih obožavaju, i oni njih, ak je frka ulete - čuvali Mihija 2 sata dok sam rađala Saru, i kad sam zvala usred noći jer sam se bojala da ću s M morat na hitnu, a mm je bio u noćnoj, doletili su za 15 minuta 15 km.
Već me žicaju da je M dovoljno velik da ga dofuramo i ostavimo jednu subotu samog s njima, al nama su još mali i nedamo ih. Al evo vraćam se na posao za 10 dana i morat će uletit od 5 - 8 ujutro, 18 - 20 navečer da ih ne vozamo u autu simo tamo kad ćemo preklapat smjene...
I meni je žao što je tako s mojima, al eto... Bar su drugi predivni.

[Ifigenija]

Svima nešto fali u životu. Možda će osjetiti tugu kad skopča da ga baka i dida nisu nekako prigrlili - kako bi bilo potrebno. Ali to može biti i motivator da na temelju svog gubitka shvati vrijednost obitelji, i sam prigrli svoje društvene uloge s ljubavlju i strpljenjem. I može razviti suosjećanje i razumijevanje da nisu svi ljudi na razini zadatka. Ali da i dalje možemo mi biti ti koji volimo, prihvaćamo i praštamo.

Samo se ne daj tuzi i malodušnosti.

Čak i priče o voljenoj baki - koja je umrla prije nego ju je upoznao - mogu biti dovoljno svjetlo za dijete. Djeca svojim čistim srcem lako razumiju kontinuum ljubavi i obitelji, bili mi trenutno zajedno na ovoj zemlji ili ne.

Ma sve je u redu

Divno je sve imati, ali kad dijete ima majku i oca koji ga vole - već ima sve na svijetu. Sve ostalo su dodatci. Vrijedni, neprocjenjivi, predivni - ali ipak dodatci.

[lukava puščica]

nama su oba para baka i djedova blizu i na usluzi. malac (3 god) je naprosto lud za mojom mamom, obožava je, pitao je zašto mu ona nije mama. svaki dan pita kad će doći, kad idemo kod nje i od nje neće ići kući. mog tatu ignorira. kod muževih baš i ne voli ići. oni se stalno nude za čuvanje i trude al naprosto kad dođemo on se ne skida s mene, ne znam zašto je takav.
mislim da je veliko bogatstvo imati ih, bilo koga od njih četvero.

ali npr. moja priča je sasvim drugačija. starci su se doselili iz dalmacije u zg, svoje bake i djedove viđam 1x godišnje. muževa priča ista takva. za te ljude znamo da postoje, tko su, poštujemo ih, sigurno ćemo svake godine svratiti da ih pozdravimo i obiđemo na par sati ali oni su u našim životima potpuno beznačajni. mi njih ne poznajemo kao osobe. ja s tim nemam problema (ni mm), nikada mi to nije falilo, nikada radi toga nisam patila, nikada mi starci nisu trebali ništa objašnjavati. i imala sam jaaako lijepo djetinjstvo. moja svakodnevica su bili mama, tata i sestra, ovi ostali - super ako ih ima , ako ih nema, nema veze jer ni ne možeš znati kako je to kad ih nemaš na raspolaganju - nisi ništa izgubio.

[SikaPika]

Baš sam danas s Mašom bila na grobu svojih roditelja. Vidjela je gdje spavaju baka i dida koje nikada nije upoznala. I kao što kaže Ifi, djeci treba pričati o bakama i djedama koje nisu upoznali zbog ovog ili onog razloga, pokazati slike...
MM roditelji žive nekoliko minuta od nas. Puno znače prvenstveno meni, a onda i mom djetetu koje ih obožava. Ja sam u njima pronašala obitelj, sređenu, funkcionalnu, kakvu nikada u životu nisam imala i neizmjerno, neizmjerno mi je vrijedno i drago to što ih moje dijete ima.
Ja sam imala dvije bake (djedovi su, na žalost umrli prije nego sam ih upoznala pa sam vječito za rukav vukla seoske čičice, uvaljivala se u njihove radionice, slušala njihove priče...), jedna od njih me odgojila, a onda u mojoj 16. umrla na rukama i evo, od kako imam svoje dijete, tako je se često sjetim. I zapravo, najljepše slike iz djetinjstva su vezane uz nju, njezino toplo krilo i blagi glas.

Nadam se da si se samo nespretno izrazila kada si napisala da si loše birala u životu. Nisi se ti udala za roditelje TM, nego za njega i to je jedino važno tvom djetetu. Imati dobre, brižne, nježne, odgovorne roditelje pune ljubavi. A bake i djedovi jesu bogatstvo u životu, no ako je situacija takva kakva je, iz nje treba izvući najviše što možeš, a sve ostalo neka se odvija svojim tijekom.

Pokušaj popričati sa starcima TM, pozvati ih na nedjeljni ručak, otići skupa s njima i djetetom u šetnju, organizirati neku zajedničku aktivnost. Tko zna kako se oni snalaze u tome, možda misle da smetaju, da ih ne trebate. Nije im za zamjeriti ako ni oni sami nisu imali Bog zna kakve odnose sa svojim starcima. SAda je vrijeme da ti, koja si svjesna tog "problema" promjeniš na bolje, i to u korist svoga djeteta.

[flopica]

netko prekrasno reče da su roditelji ono najvažnije, a sve drugo su dobrodošli dodaci. ali ipak dodaci. i ja dijelim takvo mišljenje.
i sama sam bila dijete koje jedni nisu prihvaćali (točnije baka ), i užasno me to pogađalo. nisam shvaćala ni tad ni poslije.
čudno je utjecao na mene taj odnos, kao da sam za sebe iz takve nepravde izvukla najbolje...
shvatila sam koliko je pogrešno biti
takav, potrošiti život na glupa durenja i istjerivanja "mak na konac" .
možda zvuči čudno, ali mene je taj odnos stvarno uputio da nikad takva ne smijem postati, da ja trebam biti bolja i tolerantnija!
možda odoh van teme, ali htjedoh reći da iako na prvi pogled to jest
strašno, i žao ti je tvog djeteta, možda ono iz toga i nešto nauči za sebe.
do tada, ti i tvoj mm ćete svojom ljubavlju i pažnjom pokazivati djetetu da je voljeno i važno, a na kraju krajeva, ako je netko na gubitku to su definitivno ovi bezosjećajni baka i djed.

i nemoj se ljutiti, ali nije mi sjela tvoja rečenica u kojoj kažeš da si ponekad kivna na sebe, jer nisi možda "dobro izabrala " .
to je nepravedno prema tvom mužu, a budući su mu roditelji takvi kakvi jesu, mislim da mu je to dovoljan teret za cijeli život!

[boa]

Ja mislim da tebi jaaako nedostaje tvoja mama i da si zato tužna što tvoje dijete neće imati baku punu nježnosti i sve što ide uz divnu baku. On je još mali da bi znao što znači ne imati baku i dedu svaki dan, jer je njemu dovoljno što ima vas. Za lijepo djetinjstvo svoje djece odgovorni smo jedino mi, jer im samo mi to i možemo pružiti. Ostalo su - accessories.
A njegovi su takvi kakvi jesu, glavno da je on dobar otac. Ima nas svakakvih i svakog drugačijeg treba poštivati.

[luci2]

Mislim da najiše što mu može naštetiti je da primjeti tebe kako se mučiš sa tim.Koga ima ima koga nema nema i tako će se on posložiti.U svakom slučaju bolje da ima jednog dedu koji ga voli nego svih 4 koji ga svakodnevno zamaraju.Ja sam zaključila da neke odnose nemožeš promjeniti nego ih jednostavno prihvatiti.
Naša situacija je isto složena ja se ne brinem previše,dajem sve od sebe da ne prenesem svoje negativne vibre(pokušavam ih se riješiti) a već će oni shvatiti kad porastu kako stvari stoje.
Jedino što nikada ne treba raditi je pričati nešto ružno o bilo kome pred njima i sve će biti ok.

Mama i tata igraju najveću ulogu

[KayaR]

Moj prvi sin je jedini od njih troje koji je imao srecu upoznati obe bake i dede.
Tokom godina napustili su nas moja mama,mm-ov tata,zatim i moj tata,imamo jos samo jednu jako staru baku.
Moja curica zna samo za nju,a pitanje je da li ce je upamtiti....Dvoje vecih imaju divne uspomene makar,vidim da to daje veliku dubinu njihovom detinjstvu.
Bake i dede su dragoceni deo decjih zivota,zato mi je neopisivo zao sto je ovako kod nas.
Tu nesebicnu,mudru a ipak detinjastu ljubav baka i deda nista ne moze zameniti.

[zarrin]

da, stvarno ste sve lijepo napisale i evo oči su mi pune suza dok to čitam. hvala.
da, moja majka mi fali,ostala sam bez nje sa nepunih 19 i nekako do sada nisam je stigla ni odtugovati, imala sam svoje obaveze koje sam se osjećala dužna preuzeti oko kuće,mlađe sestre i naravno svoj faks, i sada kad sam "gotova"osoba i imam svoje dijete zapravo istinski osjećam prazninu radi nje.
i zato me MM-ova obitelj ljuti, i zato ih ne shvaćam, s njima se već o tome i razgovaralo ali oni imaju godinama loš brak i nesređene odnose da se to s vremenom pretvorilo samo u međusobno natjecanje ko će po kome više a posljedice su trpili njihova dva sina a evo sad se bojim i moje dijete.
vezano za svoj loš izbor- nespretno sam se izrazila, iako malo krivim MM-a jer mi je tajio do poslije vjenčanja koliko je uzelo maha to među njegovim roditeljima, mrvicu ga možda krivim i što nije imao snage ili znao zaštiti malog i mene od neprihvaćanja,zločestih komentara i uplitanja a bez ikakvih obaveza s druge strane, pomoćiili nečeg sličnog. no da se ovo ne pretvori samo u moju osobnu priču,jer ona i nije tako strašna kakvih ima jer napokon imamo moje koji su uvijek nekako uključeni u naše živote i pomažu iako nismo se u mogućnosti uvijek i fizički vidjeti.
lijepo je rečeno da su roditelji najvažniji i mislim da moje dijete stvarno je jedno veselo i sretno i stalno nasmijano dijete ali ne mogu reći da me ne stegne oko srca kada čujem priče iz okoline u kojima bake i djedovi sa obje strane ravnopravno sudjeluju u životu unuka.

[Anemona]

Bake i djedovi mogu biti prekrasan dio djetetovog zivota, a opet koga ima ima, a koga nema, nema. Na zalost tako je i time se treba pomiriti.

[Zdenka2]

Bake i djedovi mogu biti prekrasan dio djetetovog zivota, a opet koga ima ima, a koga nema, nema. Na zalost tako je i time se treba pomiriti.

Tako je, a mogu dodati samo to da se sa svoje strane treba poduzeti sve što se može da se ti odnosi omoguće. Obitelj uvijek ostaje najvažnija.

[davorka]

Nemoj se nepotrebno zamarati s muževim roditeljima. Nije on kriv za njih takve kakvi su. On to zna i vjerovatno mu je i samom teško što je tako, na silu se ne može ništa, tako da sumnjam da bi pomogao i njegov angažman da se situacija promijeni. To su jednostavno takvi ljudi. Dijete neće biti hendikepirano zbog toga što su oni takvi. Ima djeda koji ga voli, koji provodi s njim vremena koliko može, ali u ljubavi, veselju. Mnogim ljudima roditelji isto ne žive u mjestu gdje i oni pa djeca djede i bake viđaju nekoliko puta godišnje, a opet osjete tu jedinstvenu ljubav. Isto tako ima tvoju sestru, vas kao roditelje i ako ste vi kao obitelj skladni njemu neće ništa faliti. Naravno da bi bilo puno bolje kada bi ovi djed i baka bili drugačiji, ali tu se ne može ništa. Rekla bih onu: sto ljudi, sto ćudi, mada ni meni nikada neće biti jasno kako netko prema vlastitom unuku može biti takav, a imam i primjere iz bliže okoline gdje se djede i bake slično ponašaju i isto tako se čudim.

[zarrin]

meni je ta situacija nova i ja nisam navikla da takve nekakve odnose i vjerojatno mi treba malo da se s tim pomirim al u krajnju ruku nisam ni ja ni moje mišljenje o tome svemu bitni,mene kao majku razdire činjenica da ga vide 10 puta godišnje a živimo tako blizu i da ka malo naraste i počne kužiti da će ta mala glavica biti tužna radi toga

[MarijaP]

Mi smo živjeli par minuta od bake i djeda, a viđali se rijetko i to pod njihovim uvjetima. Roditelji nikad to nisu pred nama komentirali. Niti ih branili niti opravdavali niti kudili.

Mi smo mislili da je to normalno, tj. nismo se zamarali baš zato jer nam to roditelji nisu nametali.

Kasnije je sve došlo na svoje i sad mi je jasno šta su oni propustili. Nama je bilo dobro i ovako.

[blackberry]

meni je ta situacija nova i ja nisam navikla da takve nekakve odnose i vjerojatno mi treba malo da se s tim pomirim al u krajnju ruku nisam ni ja ni moje mišljenje o tome svemu bitni,mene kao majku razdire činjenica da ga vide 10 puta godišnje a živimo tako blizu i da ka malo naraste i počne kužiti da će ta mala glavica biti tužna radi toga

kad sam bila mala...živjeli smo s tatinima u istoj kući..i nikad me nisu čuvali...kad je bila potreba, morala sam krenuti u vrtić jer je to mojoj noni bilo prenaporno...a bila je kući..nezaposlena...
na meni je ostavilo traga...ta neka neprihvaćenost...odn. ti neki hladni odnosi...no, istovremeno, kako je netko već rekao...sve me to učinilo boljom osobom...
mislim da nam se u životu sve događa s razlogom, i da ako to tako prihvatimo..samo ćemo stasati u bolje ljude..
nemaš ništa od žaljenja...probaj popraviti ako se išta da...ako ne..neja dijete vidi da postoje svakakovi ljudi...
i da činjenica što su ti u rodu ne znači da te nužno moraju beskrajno voljeti...uh što zvuči ružno...

mi sad živimo s muževima...i slažemo se super...moj mali ih obožava...jedva su dočekali unuke...i meni je predivno gledati kako je moje dijete bogato u ovom trenutku....
ali...da meni to nije falilo...možda bi mi sveki išla toliko na živce...možda ti odnosi ne bi bili kakvi jesu...možda...možda...možda bih bila puno netolerantnija...
ovako zažmirim na sitnice koje mi ne pašu....
kažem...jer vidim da je puno češća tvoja situacija nego moja...na žalost

ja se ne bih puno nervirala oko toga....a ne bi ni dijete pretjerano štitila od takvih odnosa...roditelji tvoga muža su odabrali sami svoje uloge...i njima idu na dušu...

[blackberry]

da...imamo mi i moju mamu...s jedne strane..koja uleće kad ne radi...
ali, i maog tatu, s druge strane...rastavljeni su....kojeg moj mali vidi možda 2,3 puta godišnje....što da se radi...njegov izbor...

[smrdljiva čarapa]

I mene muče slična pitanja kao zarrin. Moja je mama umrla prije 2 godine i nije upoznala unuke. kojima bi se ona od svih najviše radovala. Moj tata jako voli mog sina i sestrinu djevojčicu, ali nam je daleko a i njemu je samom jako teško što je ostao sam. On unucima i svojim problemima pristupa muški, bez puno emocija ili nas, kada mu je jako teško totalno izbacuje iz svoga života.
Mm- ovi su, blago rečeno, čudni. Odn. način na koji su oni odgajali svoju djecu je čudan i meni neprihvatljiv i ja zato jako teško ostavljam malenog sa njima. Oni ga i žele pričuvati, žive na 20-tak minuta, ali ja imam ogromnu blokadu zbog nepovjerenja prema njihovom pristupu djeci, zbog okruženja u kojem žive... da svaki njihov pokušaj odbijam. Prihvaćam povremene posjete kod nas ili ponekad kod nji, a za neka dulja čuvanja nisam spremna.
Znam koliko su bake i djedovi važni u našim životima, ali sam svjesna da moj sin neće imati predivno iskustvo koje sam ja imala.

[meda]

lijepo je da imaju nekoga od baka i deda. D je jako volio moju mamu, umrla je kad je on imao 3 godine, i sad jos uvijek mu fali. al sto mozemo, nista. moze biti sretan sto ju je imao i toliko kratko. ako cu imati jos djece nece biti ni toliko. mm-ovi su dosta daleko, a i deda (mm-ov tata) toliko nema smisla za djecu da je to upravo napadno, D ga izbjegava u sirokom luku kad god dodemo. moj tata je prica za sebe, to je tesko ovako ukratko rijecima opisati, trebao bi cijeli roman za to. moj D ga uopce ne dozivljava ko dedu, niti ovaj njega ko unuka pa se nadam da nece previse ni patiti.

al zato imamo prijatelje s kojima se druzimo i koji ga jako vole, imaju i baku pa eto tako nekako nadoknadujemo.
sestricne isto jako voli, i one njega.

[jopizg]

joj draga moja kodmene je slicna situacija ako ne i gora po pitanju toga jedan nam je deda(moj tata) na selu dode kada moze stvarno obozava klince a od mm roditelji zive 15 minuta od nas i to pjeske ali vec dvije i pol godine ne pricaju samnom ni sa mm a ne pitaju za svoju unucad malog su vidli zadnji put dok je imao 5 mj.i dok sm zivjeli svi zajedno
tesko ce biti objasniti djeci disu im bake i djedovi ali bar imaju jedno od njih koliko toliko koji ih neizmjerno voli

[hm]

Naša situacija- imamo oba para baka i djedova koji su praktički uvijek na raspolaganju, ali iz iskustva nisu uvijek kompetentni za biti s djecom i svoju ljubav izražavaju na najrazličitije (ne uvijek prihvatljive) načine.
MM-ovi roditelji
- baka je OK, topla, puna ljubavi i razumijevanja, promatra i osluškuje kako se mi ophodimo s djecom (odgovjni stil) i pokušava ne odskakati od toga i vući na svoju stranu
- dida je OK kad nije u svom specijalnom raspoloženju (čitaj: mrgud); onda ga niti nema blizu
Moji roditelji
- baka je OK, topla, puna ljubavi, ali uvijek pokušava nešto promijeniti i ako je malo moody sigurno će nam izreferirati u čemu sve griješimo; ako je dobre volje pokazati će puno razumijevanje (čitaj: jako je podložna vanjskim utjecajima i ne zna se od njih distancirati čak ni kad je s djecom; znači, oni će ni krivi ni dužni osjetiti da se s njom nešto događa, a ona im to neće moći ni znati objasniti)
- deda je veliki radoholičar i dobar čovjek, ali uvijek je u svemu u pravu i sve zan najbolje i sve će napraviti umjesto nas ako treba (ali s vremenom i to nabiti na nos i uz put nas još poučiti kako nemamo pojma o odgoju djece jer ne sjede u stavu mirno kad ih on traži da sjednu, jer se ne zalete prema njemu kad dođe i ne daju mu pusu, ............)
Sve u svemu, imamo ih, povremeno koristimo za čuvanje djece, ali izbjegavamo često i dugo. Važno nam je da smo mi koliko god više možemo s našom djecom, a ostalo je dobrodošlo koliko ide (ne pretjerujemo), jer ne možemo ispravljati krive Drine, pa se radije maknemo.
Ono što i kod jednih i kod drugih pokušavamo promijeniti (ali ide samo mic po mic) je to da djedovi i bake ne služe samo za to da donose slatkiše. Moji se mom tati vesele jedino zbog kikića, kad dođe bez njih niti ga ne gledaju, ali on im ne zna prići i poigrati se s njima na njima prihvatljiv način.
Na kraju krajeva gubitak je samo njihov, djeca imaju vrlo ispunjen život i puno ljubavi.