 |
|||
draga, meni su suze tekle niz lice
i ne sjećam se da sam dugo pročitala tako prekrasno napisanu priču o ljubavi, tuzi, patnji...vječnosti
hvala ti za to
želim ti trenutke sreće i dalje, želim ti barem malo olakšanje sadašnje patnje...
a tvom vilenjaku Viliju sve zvijezde...da po njima pleše i čuva vas...koji ste već tu i one koji će možda još doći u njegovu obitelj
toliko pretužna priča i toliko puno emocija u njoj
moja sućut
To su divne riječi mama Malog Vilia, toliko je ljubavi i topline u njima, izlaze iz jednog prekrasnog majčinskog srca! Zahvaljejem Bogu što ima tako divnih duša kao što si ti i znam da Bog neizmjerno blagoslivlja one koji žive ljubav!
Šaljem ti more pusa i ocean utjehe iz svog srca, sa željom da ubrzo pod svojim srcem nosiš ono neprocjenjivo blago koje ćeš grliti svojim rukama i umivati svojim poljupcima!!
Draga mama malog vilenjaka, šaljem ti ooogroman zagrlja i vidim da si jedna hrabra žena i tvoj vilenjak je ponosan na tebe.
Grli svog sina i muža i zajedno ćete izgurati ove ružne dane
Mali Vili i svi ostali koji žele na zatvoreni pdf Anđeli na forumu mameibebe razgovarti dobrodošli su
Prekrasna, pretuzna prica.
Drage moje, hvala što ste uz mene.
Budući da vidim da ima još mama, nažalost, koje su izgubile svoje bebice pred sam kraj trudnoće molila bih vas, ako vam nije preteško i prebolno, da mi kažete da li ste saznale koji je bio uzrok ili vam nisu ništa uspjeli pronaći kao što je moj slučaj. S vremenom me sve više muči to što ne znam zašto je mojoj bebici prestalo kucati srce, iako sam svjesna da ne bi ništa manje boljelo i da znam, ali ipak mislim da bih bila mirnija u srcu. Ovako mi svako toliko dođe vrtuljak misli, tisuće zašto, vraćam film, preispitujem….. a odgovora nema i to me ubija. Uostalom ta spoznaja da je medicina nemoćna me straši i odvraća od sljedeće trudnoće.
Da li ste nakon gubitka ponovno zatrudnjele i da li ste morale raditi nekakve dodatne pretrage (osim onih uobičajenih PAPA, brisevi itd) i koje?
Puno vam hvala i svima šaljem veliki zagrljaj i puse.
P.S. Anđelak, molim te uputi me kako da dođem do zatvorenog pdf Anđeli koji si mi preporučila. Hvala ti. Kiss.
Iskrena sućut.
Ne znam koje su ti pretrage obavili, jer ima ih puno, jako velik je broj mogućih uzroka. Ali naravno od nekud se treba krenut tražit.
Jednostavno nije prirodno da bebe umiru bez razloga. Razlog postoji, samo ga treba naći.
-Bakterijske infekcije
-Virusi
-Omatanje pupkovine
-Trombofilija
-Genetske malformacije
-... i mnogi rijeđi uzroci...
-Tvoja neka skrivena bolest...
-Sve to može izazvat nesretan slučaj.
-Jesu li radili obdukciju i PHD posteljice?
-Ako nisi, odi kod nekog privatnog doktora, ginića, koji je raspoloživ pogledati tvoje nalaze i napisat preporuku za daljnje pretrage.
Nadam se da ćeš što prije naći uzrok problemu i zdravo i spremno krenut po drugu bebu.
Mali Vili, od srca mi je žao, ali ti od
Hvala Sweety na savjetima, to ću i napraviti.
Hvala svim curama koje su mi se javile.
Svima od srca želim sretan Božić.
izmamila si mi i suzu, i osmijeh
šaljem to od srca virtualni
Mali Vilibok, kako si? kako bilo na putovanju?
Dugo nisam pročitala nešto što me je ovako dirnulo.
Hvala ti što si me podsjetila na jednostavne, a tako važne stvari.
Moja sućut za malog princa
ja sam izgubila bebu u 28 tjednu trudnoće...
na jednom rutinskom UZV su samo rekli da srce ne kuca više..
nema goreg osjećaja kada rodiš a oko tebe iz bokseva čuješ kme kme a iz tvog se ne čuje ništa, nema goreg kada svim mamama donose na podoj živu djecu a tebi nitko ništa ne nosi, nema goreg kada iz rodilišta izlaziš praznih ruku.. evo nakon pune tri godine opet i nanovo sam se rasplakala kao kišna godina....
elem... nitko nije mogao mene utješiti, brak mi je došao u pitanje, udaljila sam se od muža, tu su bile i svađe jer je počelo predbacivanje neke moje umišljne krivnje (a koje realno nije ni bilo)
osjećala sam se ko 'šuft' kao netko tko djecu ne zaslužuje.. nitko nije mogao utješiti mene i moju bol...
ovo što pišeš je jako lijepo, ali to je obrambeni mehanizam mozga... doći će i druga faza puno gora... tražiti ćeš odgovore jer je mozak takav da traži odgovore...
kako ćeš biti? vremenom bolje pa lošije, raspoloženja će ti se mijenjati a ono najgore tek slijedi kada ćeš morati ljudima nanovo sve pričati.. nekada će ti pasati a nekada će ti smetati..
sjećam se bio je 11. ožujak 2008 godine kada je u tamno doba noći u zajčevoj bolnici uz plač svih beba plakalo srce jedna mame... koje je bilo slomljeno, zgaženo...
sjećam se da sam došla k sebi negdje tek po ljeti... nisam neka vjernica (vjerujem u Boga ali na svoj način) ali ne robujem Crkvi i tu godinu nekako sam se našla blizu međugorja... Rekla sam tada svom mužu da imam potrebu tamo otići .. kada sam došla penjala sam se kao koza na brdo Ukazanja i kada sam napokon stigla četveronoške u meni je nešto puklo... muž kaže da sam ridala, neutješno plakala cca sat vremena..
Ja se toga ne sjećam ali se sjećam da sam po prvi put u životu iz srca poželjala.. Molim te kao majku koja je isto izgubila dijete, tebe koja znaš kolika je to bol.. daj mi da ponovno zatrudnim.. molim te'
za cca tri tjedna ja sam popišala +. Ona je bila moje čudo iz Međugorja...
Svejdno mi je bilo da li je dečko ili cura ali u srcu sam potajno paitila za sinom (prva beba) i molila Boga.. molim te daj da bude cura, poslije sina opet sin.. previše bi me boljelo... i da curica je...
na sredini trudnoće (koja je sva bila obilježena strahovima) saznala sam da mi je majka teško bolesna da ima karcinom pluća i da joj je ostalo najviše 2 mjeseca...
čudan je to osjećaj kada se dijeliš u neopisivu sreću jer si ponovno trudna i takvu tugu jer ti je majka na samrti
Majka mi je umrla kada je mala rođena.. nije ju ni vidjela ali je zapamtila da sam rodila i da je baka...
ne znam zašto ti sve ovo pišem... tražila si utjehu a ja tebe opeteretila svojom pričom.. vrlo sebično zar ne? ali nije mi bila ta namjera.. namjera mi je bila da ti kažem.. da je zaista život čudan, da odgovora nema.. ma koliko god ih mi tražili....
Jednom mi je jedna žena rekla jednu rečenicu koja je mene održala na životu kada sam bila pred totalnim slomom.. a to je " sve žene rode djecu, ali samo one odabrane rađaju anđele".... ti si odabrana, za što? ne znam.. ja sam odabrana.. za što? ne znam.... ali očito za neke nama nedokučive ciljeve negdje daleko negdje visoko...
i sad nakon 3 godine, kada moja cura ima već 18 mjeseci.. boli isto kao prvog dana, sad sam se istulila kao i nekad.. i sad boli.. jer uspoređuješ... ona ima 18 mjeseci.. on bi imao 2 godine.. kako bi bili divni braco i seka... braco bi pazio na seku, čuvao ju od svih i milovao
a opet mislim s druge strane da imam njega ne bi bilo nje... sigurno ne bi jer se ne bih tako brzo odlučila na novu trudnoću...
stoga draga moja, jedini lijek da donekle zaboraviš je kada se psihički ustabiliš.. nova trudnoća..
od srca ti želim da mi jedan dan za xy vremena pošalješ pp i napišeš da si rodila živo dijete.. a do tada puno zagrljaja ti šaljem
Mali Vili pitala si ako znamo razlog. Mojoj curici je bio pravi čvor na pupkovini i prvi jaki trudovi stisnuli su čvor i prekinuli dovod krvi. Inače je bila posve zdrava. Ta dijagnoza mi je donijela tisuću : Zašto? I što sam i gdje sam pogriješila? Prošlo je puno godina, bol se smanji, ponekad zaboravim čak na par dana, ali kad se približi rođendan uvijek suze teku.
Zatim dva spontana, vjerojatno tijelo i duša nisu bili spremni, trebalo mi je dvije godine da se oporavim.
Zatim sam rodila sina, a deset godina kasnije i kćer. Da, strepila sam u obje trudnoće, ali sve je prošlo najbolje što može
( osim moje sijede kose već u dvadesetima). Ne, nisam nikakve posebne preglede radila, samo uobičajene u trudnoći.
mačkulina, žao mi je da si i ti prošla porod koji ne bi trebala nijedna mama doživjeti. Ali, nažalost, uvijek su nove mame anđela na pdf roditelji anđela. I potpuno se slažem s tobom da samo dijete u naručju može olakšati bol.
Najbolje je da nova beba smanji maminu bol. I tatinu.
mačkulina, betičitam vaše priče i razmišljam kako će meni biti.ali kad vidim da si ti nakon 10 god rodila onda znam da nikad nije kasno.
pitanj je tisuću i to je ljudski ali ništa s njima ne dobivamo, meni bude samo gore. to čudo iz Međugorja, potpunio vjerujem,Vjernica sam ali pokleknem često....previše mi fali...
Draga mačkulina, draga beti, tako mi je žao što ste i vi morale proći isto bolno iskustvo. Znam da nema čarobne formule koja će izliječiti ili bar zaliječiti ovu tugu i bol. Ja znam da one nikada neće proći, nestati ili umanjiti se. One će biti iste sad i za trideset godina. Ja znam da bih mogla sad ovog trenutka početi plakati i nikad ne prestati...ja znam da će boljeti i za deset, dvadeset, trideset godina jednako kao što boli sad kad vam ovo pišem. Tuga ne može nestati ili smanjti se, može se promijeniti jedino moj odnos prema njoj. Mogu je prihvatiti i naučiti živjeti s njom, i jedino to i moram. Neki dan mi jedan vrlo stari profesor reče :"Život ti je prepreka za preprekom, oni jaki svladavaju jednu po jednu, a oni slabi padaju na prvoj." Ovo što se nama desilo malo je reći da je prepreka, i nemam pojma odakle nam snaga, ali preživjele smo i idemo dalje. Nitko nam nije obećao sretan život i ova tragedija nije jamstvo da nam se više ništa loše neće nažalost dogoditi u životu, ali jednostavno život ide dalje i možemo izabrati da živimo u strahu i svega se bojimo ili da živimo punim plućima i svemu se radujemo. U oba slučaja život tako brzo proleti, a bude ionako onako kako nam je suđeno biti. Zašto? Nikada nećemo dobiti odgovor, jer nam ga nitko ne može dati.
Mačkulina draga, rado ću ti poslati p.p. ako mi se ikada ponovno posreći . Beti hvala ti, draga. Objema vam želim pregršt sretnih trenutaka u životu i da ih što više provedete sa dragim vam osobama i da u njima uživate i radujete se svemu.
Klaritu sam upoznala jer smo obje iz Splita i baš smo se zbližile i jedna drugu bodrimo i tješimo. I kad smo se našle na kavici bilo je tu svega, ali, nećete vjerovati, najviše smijeha. Mogle bismo ponoviti, šta misliš? I ako nam je netko blizu neka se slobodno pridruži. Dobrodošle ste.
mali vili ja sam iz splita. i rado bi s vama popila kavicu. klaritu znam samo preko fb.pa eto, kad se budete nalazit, javite mi.volila bih vas upoznat.
mačkulina strasno mi je zao zbog svega sta si morala proci. i eto, ipak je doslo tvoje malo cudo. i ja sam vjernica (nisam neki fanatik) ali odem u Crkvu.i znam da sam nakon svog 3 spontanog setala nesto po gradu, i usla sam u Crkvu.onu u koju iden od kad znam za sebe.i tamo sam provela dobra dva sata. sta sam radiila???? plakala sam,iz dubine duse, da su svi oni "hladni" zidovi odzvanjali oko mene.i tisucu pitanja...i zašto..i kako... i mislila sam da ja vise ne mogu dalje... da nemam snage...da se vise jednostavno ne mogu borit... jer to jaaakkkooo boli. strasno jako.i sad dok ovo pisem, oci mi suze... i nakon sve patnje, boli, tuge, suza,borbe, tone živaca i meni je stiglo moje sunce. bas kad smo se najmanje nadali... strepila sam iz dana u dan.. a pogotovo u onom periodu kad bi mi se dogadali prijasnji spontani.... gacice bi gledala pod povecalom.... ufff i ja se bas raspisala..... na samom kraju,hocu rec, da se borba isplatila i da sada moja dva musketira cekaju da se mama uvuce u krevet jer je kasno.... a svoje male andele necu nikad zaboraviti i ne prode dan da se ne sitim..........
jedna od prvih misli i meni je bila da se utjecem mariji koja je isto izgubila svoje dijetemačkulina prvotno napisa
u tim najgorim prvim danima, poslala mi je prijateljicu (hvala, vesna
godinu i pet mjeseci nakon gubitka bebe, rodila sam drugo dijete
i u trudnoci, i na porodu, i sad kad imam bebicu od mjesec dana, osjecam njen blagoslov ... hvala
jedna od prvih misli i meni je bila da se utjecem mariji koja je isto izgubila svoje dijete
u tim najgorim prvim danima, poslala mi je prijateljicu (hvala, vesna
godinu i pet mjeseci nakon gubitka bebe, rodila sam drugo dijete
i u trudnoci, i na porodu, i sad kad imam bebicu od mjesec dana, osjecam njen blagoslov ... hvala
predivno napisana priča....tužna jako
svim mamama anđela
slažem se
predivno napisana priča....tužna jako
svim mamama anđela
Posljednje uređivanje od katarinam : 28.01.2011. at 14:07
[[/QUOTE]QUOTE=bambus99;1800564]mali vili ja sam iz splita. i rado bi s vama popila kavicu. klaritu znam samo preko fb.pa eto, kad se budete nalazit, javite mi.volila bih vas upoznat.
Važi. Javit ćemo ti se.
Mail Vili
Draga Mrvice, od srca ti želim da uskoro plač jednog predivnog malog bića, tvoje bebice, ispuni tvoje noći i izbriše suze na tvom licu.
Mail Vili
ja sam nakon sta sam postala mama 3 andela napokon docekala da cujem plac u svojoj sobi. ali ne moj iz mog kreveta, nego plac najdrazeg bica na svitu, plac mog Ivana.
to od srca zelim mrvice tebi i malom viliu, ma i svim ovde dragim curama!
draga, predivno si to ispricala...
prepoznajem se u mnogim dijelovima tvoje price.
pusa malom viliju koji cuva svoju hrabru mamu! (jesi hrabra!)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom