 |
|||
tužna statistika- treće dijete
čitajući medicinski godišnjak zbog podataka o cijepljenju naišla sam na ovo:
Od svih žena koje su imale prekid trudnoće najviše je
onih u dobi 30-39 godina. Među ženama koje traže prekid
trudnoće najviše je onih koje već imaju dvoje djece – 1.362
ili 30,3% i u dobi 30-39 godina i tako se potvrđuje činjenica
da se prekid trudnoće i dalje koristi kao sredstvo
kontracepcije.
Kakvo je vaše mišljenje o tome? Zašto baš treće dijete nastrada?
Među ženama koje traže prekid trudnoće najviše je onih koje već imaju dvoje djece – 1.362 ili 30,3% i u dobi 30-39 godina i tako se potvrđuje činjenica da se prekid trudnoće i dalje koristi kao sredstvo kontracepcije.
imam osjećaj da ljudi nekako planiraju dvoje djece, treće se uvijek nekako zalomi, iznenadi ih. onda je tu i transparentna financijska situacija opterećena kreditima, ratama koječega, školovanjem...
Posljednje uređivanje od matahari : 01.01.2011. at 19:46
Mislim da je takvo ponašanje vrlo neodgovorno. Ukoliko ne želiš dijete (bez obzira je li prvo, drugo, treće ili deseto), trebaju se koristiti kontracepcijska sredstva. A ne razmišljat, lako ćemo, pa na abortus.
I nikako ne mogu prihvatiti objašnjenje - zalomilo se, iznenadilo nas.
Ako zaštita nije potpuna ili je nije bilo, dijete je zapravo planirano, riječ je o neodgovornim osobama, i prema sebi i prema drugome. (ovdje ne mislim na onih 1-2 posto kad uz zaštitu dođe do oplodnje, iako čovjek mora i na to računati, rizik uvijek postoji, a s njim ide i posljedica i odgovornost.)
uvijek ću braniti pravo na prekid trudnoće. to nije način kontracepcije, ali za mene osobno nije ni zločin. jednog dana kad kontracepcija bude sigurna, potpuno pouzdana i svima dostupna, neće biti potrebe za prekidima trudnoće, a do tada ne bi smjeli olako suditi žene koje se odluče na njega.
Ne sudim ženama koje nažalost ostanu trudne i uz svu silu kontracepcije. Uostalom to se i meni može dogoditi, koja koristim spiralu i koja nije sigurna 100% (kao i sve druge kontracepcije).mamitzi prvotno napisa
Ja sam komentirala one neodgovorne žene koje imaju spolne odnose, a bez da su se zaštitile.
Ja nikako ne bih htjela treće dijete. U nikojoj kombinaciji. Za sada.
Ne razumijem abortus kao sredstvo kontracepcije, ali mogu shvatiti zašto netko nikako ne želi treće dijete.
Jedno je ne željeti trenutno ili ne planirati uopće , drugo je prihvatiti situaciju.
Osobno, u statistikama vidim ogroman pozitivan korak, broj prekinutih trudnaoća je znaćajno manji nego prije dvadesetak godina.
Što se tiče baš tog nesretnog trećeg dijteta mislim da to govori puno više o društvu općenito , a puno manje o obiteljima u kojima se odlučuju na takva korak, a najmanje govori o ženama koje se odlučuju na takav korak. U svakom slučaju naše društvo nije oduševljeno svakim zaćetim dijtetom, svaku trudnoću ne smatra blagoslovom , nego je to isključivo odluka , ali i briga pojedine obitelji. U takvim okolnostima , bez podrške šire obitelji i društva, uopće nije teško odlučiti se prekinuti nešto što nije u planu. Mislim da tu socijalno-ekonomski faktor igra zanemarivu ulogu, vjerujem da bi rijetko koju obitelj treće dijete ( uz dvoje starije) bacilo baš u tešku neimaštinu.
XXXXX
nemam drugog komentara na temu.
Nije mi bila namjera nikog osuđivati, niti sam otvorila temu s namjerom da se iščuđavam. Upravo sam mislila na tragu ovog što sirius piše- što je to u društvu danas da je treće dijete toliko ne-dobrodošlo, kao trend mislim, uopće ne ulazim u pojedinačne osobne odluke. Očekivala sam da će statistika biti na strani neplaniranih i nezrelih postupaka mlađe populacije, zato me ovo malo iznenadilo. Ja samosobno protivnik pobačaja, ali ne bih voljela da to postane tema ovdje.
Ne znam što je u društvu općenito, mogu samo pisati u svoje ime.
Nije opće pravilo da gdje ima za četvero, ima i za petog.
Jedan od prvih problema nama bi bio auto u koji pod nikojim uvjetima ne stane treća sjedalica. A neodlazak u vrtić ili vožnja bez sjedalice ne dolazi u obzir.
A trenutno nemamo ni par tisuća kuna viška, a kamoli par tisuća eura viška.
A kad se na stranu maknu te "minorne" financijske prepreke, ne želim imati više djece. Želim se za par godina napokon posunčati na plaži i poslije ručka napokon pročitati koju knjigu. Želim izaći van i ostaviti djecu baki (ne znam tko bi mi čuvao troje odjednom). Želim raditi i ne biti na porodiljskom okružena pelenama i grudnjacima za dojenje. Sve su to sebični razlozi, ali meni su važni.
Mi smo svi tu; prije par godina željela sam djecu. Sad želim neke druge stvari.
Vec prije sam naisla na taj podatak i zgrozila sam se. Iako sam za pravo na izbor, stvarno to ne odobravam. Zene i majke dvoje djece u toj dobi, nakon 30-te bi trebale biti odgovornije: dobro znaju kako se rade djeca, koja je to obaveza i stvarno bi se mogle pobrinuti za odgovarajucu kontracepciju. Ne radi se o curetku od 20tak godina, nego o zenama koje bi trebale znati bolje i biti pametnije.
ja ću ti reći da griješiš
ako žena radi i ima solidan posao i plaću, treće dijete je uteg koji će joj to oduzeti. a time i dovesti u jako lošu poziciju prvo dvoje djece
i da odgovorim pikuli
loša situacija u zemlji. neimanje posla, plaća, osnovnih sredstava za život...što je to u društvu danas da je treće dijete toliko ne-dobrodošlo
treba li još?
na koji način će joj to oduzeti treće dijete?
žena na porodiljnom ne mora biti tri godine, samo može ako želi.
a otkaz vrlo vjerojatno neće dobiti. ako je dobar i kvalitetan radnik, to se neće promjeniti s brojem djece.
iz moje kože - imamo jedno dijete od 12 godina i jedno od 6 godina (stiglo nakon par godina borbe s neplodnosti), obzirom na MMov nalaz i naše godine mi smo kontracepciju potpuno zanemarili. I desi se čudo, neplanirano u mojoj 42. godini. MM ase rasplakao od sreće, ginekolog nas odmah suočio s brdom loših statistika i mogućnosti, imamo veliki kredit i živimo trenutno od moje plaće. Taman smo počeli istinski uživati u putovanjima s klincima, planirali Gardaland, lutanja po prirodi...s krvarenjem sam radila od kuće ležeći samo da ne odem na bolovanje jer bi nas to financijski smlavilo. Ali niti u jednom trenutku nismo pomišljali na prekid trudnoće.
Ono što me neugodno iznenadilo jest šok okoline i to negativan, gotovo od svih, naših roditelja, rodbine, prijatelja... stvarno su bili rijetki oni koji su to primili s veseljem i dali nam podršku, i to oni od kojih to nismo možda niti očekivali.
Finacijski - bit će nam vrlo teško kad odem na bolovanje i nakon prvih 6 mjeseci jer će nas 5 možda živjeti od 2500 kuna, a ja nisam spremna vratiti se na posao kad beba ima 6 mjeseci. Mi smo sve stvari podijelili i rasprodali pa moramo u nabavku skoro kao za prvo dijete, kad krene u vrtić ostali će biti u školi pa nećemo imati nikakav popust nego ćemo plaćati duplo više nego sada...radim u firmi gdje nas je 8 zaposlenih i gdje svaki dan centrala može odlučiti da zatvori tako mali ured, nema božićnice, dara za djecu, regresa... tako da ćemo sigurno osjetiti financijski udar po džepu. I meni 3-godišnji porodiljni ništa neće značiti.
Sigurno ima obitelji kojima bi 3. dijete (pa možda i drugo) bilo i puno veći financijski problem.
Podršku obitelji nećemo imati, nema čuvanja djece (posebni ne bolesne), nema odvođenja u vrtić, nema boravka na moru...
Ali mi unatoč svemu tome, niti u jednom trenutku nismo pomisli na pobačaj. Vrlo teško smo se odlučili na amniocentezu, ali to je drugi par rukava.
I vezano uz prvi post, nisam shvatila da je tih 30% žena upravo ona grupa koja nije koristila nikakvu kontracepciju.
prvi zajednički komentar MMa i mene je bio - sreća da imamo dovoljno velik auto
pituljice, dirnula si me skroz
čitala sam ove postove, i sve što su cure navele logično je i zdravorazumski. ali, srce nije takvo. i prekrasna je ova pustolovina u koju ste se upustili. i gdje ima volje, naći će se načina.
a eto, ja znam isto više slučajeva gdje to treće nastrada. i uz sve što ste navele, ipak ostaje i činjenica da je u našem društvu dvoje djece dosta. često i jedno. još ako imaš curicu i dečka ni pomisliti na još koje. kao da je više djece odraz neukosti i ....ma ne znam uopće kakav je to mentalni sklop, ali takav je
i meni je sasvim u redu ako je to čisto ženina odluka, ali koliko ih zapravo nema podršku okoline pa se odluči na takav čin?
Pričamo o komociji, a ne o stvarnoj ugroženosti cijele obitelji. Pretpostavlja se da je u toj dobi žena zaposlena , emcionalno spremna za majčinstvo (ima ih već dvoje) ... Većinu sigurno još jedan porodiljni ne bi bacio na koljena, toliko da izgube posao , dom ili sl.
E,sad , da li je neimanje trenutno za veći auto ili nemogućnost zbog manjih prihoda trenutno da starije dijete ide na strani jezik izvan škole dovoljno dobar razlog da se treće dijete ne rodi (nakon što je već na putu) ...to svatko mora odlučiti sam.
Doista ne osuđujem nikoga, mi smo planirali 5 djece, a onda kad se MM razbolio, sve je krenulo nekim drugim vodama,ipak ako netko ne želi 3 dijete a ima 30-39 god. postoji drugi način da se to 3 niti ne zanese.
Sto se mene tice, sve skupa je upravo - ovako. U bilo kojem slucaju, neovisno o broju prethodne ili eventualno buduce djece. Drago mi je sto postoji ta mogucnost i voljela bih da je svakome dostupna. Nakon toga, svatko sam odlucuje.
S druge strane, nikako ne shvacam teoriju po kojoj ce, ako ima za troje, biti i za cetvrtog, petog... sestog, itd. Imanje i nemanje je, barem u mojem svijetu, stvar ciste matematike. Nisam nikad uspjela zivjeti od ljubavi, a volim i jesam voljena.
Zapravo sam htjela reći da je nekim ženama apsolutno neprihvatljivo imati dijete (tada u tom trenutku, sa tim muškarcem , u tim okolnostima) i o tome se ne treba raspravljati, i zbog njih treba biti omogućen legalni prekid trudnoće .
Ali postoje i one koje se na prekid odlučuju isključivo zato što nemaju podršku okoline, a kategorija trećeg dijteta je načešće u toj kategoriji.
Ne slažem se da bi odluka trebala biti samo na ženi, prevelika je to odgovornost i čini mi se da društvo tako pere ruke.
Ne mislim pod tim da bi trebalo ograničiti izbor, nego pokazati razumjevanje i pružiti podršku.
Ali sto znaci pruziti podrsku? Financijsku? Psiholosku? Kakvu?
Kad god postoji izbor, netko ce ponekad napraviti katastrofalnu gresku tj. odabrati pogresno. No to ipak ne znaci da bismo svi mi mogli ili trebali utjecati na ono sto ljudi biraju.
pituljicečestitam ti od srca
ja ne pričam o komociji. niti o 3 godine s djetetom doma. nego o godini dana sigurno bitno manjih prihoda kojima, da se recimo radi o meni, ne bih uspjela pokriti kredit za stan, a to znači - stan na bubanj. a malo je stanodavaca koji bi iznajmili stan obitelji s troje djece.
a što nakon porodiljskog? dijete od godine dana u jaslice? takva majka bi na ovom forumu bila stavljena u kategoriju nemajki.
ali zanemarimo to, usredotočimo se na, u najboljem slučaju, jasličke viroze i česta bolovanja. a i onda plaća ide dolje. da ne govorimo o stavu poslodavca, kolikogod isti bio naklonjen majkama s djecom.
no, sve to govori majka samo jednog djeteta, koja nije stigla niti do drugog iz nekih drugih razloga, a da je i moglo, financije bi bile uteg koje bi uključile razum umjesto srca
Posljednje uređivanje od magriz : 02.01.2011. at 09:18
Na primjer, ne reći - "A šta će ti treće dijete?" Kao što je meni moja mater, a da ju nisam ništa pitala.
Inače, naše je bilo željeno i planirano i zbilja me je pomladilo.
Pituljice, čestitam i ja od srca. Sjećam te se kad sam ja tek došla na forum, tad si i ti postala na neplodnosti. Eto ja sad imam dvoje, treće mi je nekako nezamislivo ali nikad ne reci nikad...
Posljednje uređivanje od kikic : 02.01.2011. at 10:05
Pituljice čestitam!
A što se tiče statistike, uvijek sam nekako mislila da se trudnoće događaju mlađim ženama, djevojkama onak neodgovornije su što se tiče sexa, zna se svašta dogodit i jednostavno ne uspije veza a one još nisu samostalne i nemaju hrabrosti biti samohrane bez primanja. To mi je nekako logičnije bilo.
Inače potpisujem Sirius i Kaee.
iskreno, meni je čudno "dešavanje" tolikih trudnoća u današnje vrijeme kada postoji kontracepcija za sve i svakoga.
ako ne želiš dijete, koristiš kontracepciju.
Svakakvu.
Ako živiš u državi koja dozvoljava bankama da podižu kamate stambenih kredita u nebesa...
Ako lokalna zajednica ne misli o broju jasličkih i vrtičkih mjesta, ako usred godine mjenjaju cjene smještaja...
Ako poslodavac kaže "Vi znate da ne možete odlaziti na bolovanje svako malo..."
Ako kolegica na poslu kaže:"Već mi je dosta da radim tvoj posao kad su djeca bolesna..."
Ako se porodiljne naknade mjenjaju kako kome puhne, ako ne postoji mogučnost alternativi od punog radnog vremena...
Ako ti mama kaže "Ma što to vama treba, možete uživati bez toga..."
Ako ti svekrva kaže " Ja vam ne mislim paziti na djecu..."
Ako susjeda Barica kaže:" Joj , dosta mi je te vaše dječurlije koja mi vrište pod prozorom cijeli dan..."
Ako muž kaže :" Meni je već dosta tih pelena i buđenja po noći!"
E, sad, mislim da bi nakon toga čak i ona koja se samo malo premišlja, odustala.
A u ovakvoj situaciji pričati da je to samo ženina odluka i odgovornost mi je malo previše, i niti malo fer prema toj ženi koja na kraju odlučuje jel ne može sve sama, a pomoći nema kad ju treba.
Malo off topic: meni je strašno kad netko kaže da je to samo ženina odgovornost, pa nije žena sama napravila dijete. Gdje je tu otac djeteta i njegova podrška?
Nikako mi nije jasno kako je u današnje vrijeme moguć tako veliki udio neplaniranog trećeg djeteta, pa barem je kontracepcija dostupna i ne skupa. Može kontracepcija zakazati, ali to je minoran postotak. Doduše, srela sam više žena kojima je ab sasvim prihvatljiv backup, pa me više ništa ne iznenađuje.
Posljednje uređivanje od martinaP : 02.01.2011. at 11:07
Pituljice, čestitke na trećem djetetu
Da, slažem se, s mnogima ovdje,kao da je to neka norma iz doba petoljetki, jedno muško i jedno žensko i ne tereti proračun više. I meni se čini da je pritisak okoline nesrazmjeran ekonomskoj situaciji i standardu. Kao da je sad ( govorim o trendu,o tih ogromnih 30%, a ne o pojedinačnim osobama na forumu ili iz RL) bitnije dostići taj standard srednje europske klase nego prihvatiti vlastito nerođeno dijete.
Mislim da kad misliš da nema izlaza, uvijek se rješenje samo nametne. Sve je samo stvar kuta gledanja. Ne očajavati, nego stati, razmisliti, a ne "rješiti stvar" (ovo stvarno grozno zvuči) po kratkom postupku. I još uvijek ima dobrih ljudi koji će pomoći. Najiskrenije vjerujem u to. A tzv. "podršku" okoline treba zanemariti. Ja se od takvih mičem. Leona je bila teško bolesna kad sam ostala trudna sa D. I pitala sam se kako će sve to ispasti, ali sve se posložilo. Ne onako kako sam ja htjela (jer čovjek snuje, a Bog određuje), ali se posložilo. I prihvatiš situaciju. I otvore se neke druge, nove, možda bolje mogućnosti.
A financijski... stvar je prioriteta. Kredit za stan ili neke druge sitnice koje su nekima "to mi je pod normalno", a drugima luksuz. Kad sam vodila naše mjesečne troškove da vidim koliko trošimo na što i kako ćemo se pokriti sa mojih 2660, imala sam kategoriju za sitnice u koje su ulazile čokoladice, kola i sl. Moj brat to ubraja u trošak za hranu. Nama je to luksuz i trošak od cca 300 kn mjesečno kojeg smo se morali odreći. Sada malo češće pečem palačinke
I kad sve te babe mentalno pošalješ gdje im je mjesto i kad dozvoliš da se u tebi nasadi misao da će se Svevišnji, po čijoj je volji dijete nastalo, i pobrinuti za njega i za sve kojima ga je dao na brigu....ajmeee koliki blagoslov ti slijedi upravo u tom trećem djetetu. Toliki da se mnoge žene u kasnijoj dobi nakon tog iznenada doletjelog trećeg, odluče i na četvrto dijete...
Iz cijele priče izuzimam ovu o mužu - Bogu hvala na mome, bio mi je podrška i nije uopće niti trenutka dvojio da se dijete treba roditi.
I ja mislim da to JE ženina odluka, bez obzira na muža. Da se kojim slučajem MM protivio toj trudnoći, poslala bih ga.... Dijete je meni br. 1!
Ja bih isto zadržala dijete taman da se muž i protivio. Iako bi me jako povrijedilo.
Ako ne želiš dijete kontacepcija je jedino normalno rješenje.
Ali postoje obitelji i situacije gdje treće nije opcija.
A ako kontracepcija zakaže... Na srecu svatko ima izbor.
Samo da dodam da posve razumijem zašto je Pikula postavila ovu temu. U našem društvu vlada neki stereotip da je dvoje djece dosta. Kao da piše u nekom zakonu. Neshvatljivo je koliko ljudski um može ograničiti sam sebe.
Ja sam u visokoj trudnoći doživjela da me ex školska kolegica po izlasku iz crkve sa Svete Mise pita - pa što će ti treće dijete. Nasmijala sam se. A mogla sam i biti malo napasna pa je priupitati - a šo će tebi ova Misa. Mogla si štrikati doma sat vremena.
kad nema podrske okoline u sirem smislu onda je ekonomska situacija obitelji jako vazan faktor. jer si s dvoje djece vec pokrio i svoju zelju da imas dijete, i cinjenicu da ti dijete nije jedinac, nego ima bracu i sestre. a trece se onda tu namece kao luksuz koji si neki jednostavno ne mogu ili ne zele priustiti, jer bi bili prisiljeni na prevelike kompromise ili zakidanje sebe ili djece u osnovnim potrebama.
To jednostvana odluka u slučaju kada žena želi dijete. Onda ti je nekako lako (ili barem lakše) i protiv sela i protiv muža.
Ali kada žena nije sigurna ili još uvijek dvoji oko toga tada je okolina i obitelj ta koja odluči za nju.
Slažem se. Ali meni ionako nije bitno što drugi misle. I uvjerena sam da mogu sve. Ako treba, i sama. Ali to sam samo ja. Šteta da može i drugačije. Jer selo odluči, a žena mora poslije živjeti sa tom odlukom i njenim posljedicama
i meni se čini da je okolini puno lakše sugerirati da se žena riješi onog što bi njima moglo biti teret, uključujući i muža, koji istovremeno i nije baš cvečka kad se treba odgovorno ponašati prema stvaranju tog istog djeteta, jer im se čini da ne nose dio odgovornosti niti teoškoće tog tužnog čina. Ali ja vjerujem da svi koji stvaraju to ozračje nedobrodošlice u kojem je dijete teret i "višak" od ovih zlobnih komentara koje navodite (čula sam i ja sličnih za moje prijatlejice koje imaju više djece) do onih koji direktno rade pritisak na majku i itekako snose odgovornost koliko god se pravili da nemaju veze s tim.
Jednom sam dok sam bila trudna, slušala jednu političarku koja je bila za ukidanje trogodišnjeg porodiljnog za treće dijete koja je rekla, daj e to ionako mali broj neobrazovanih kojima treba dodatna edukacija a ne poticaj u smislu porodiljnih nakanada. O ljutnje sam ugasila radio, ali iako to većina ne govori ipak se taj stav jako osjeti.
Nisam sigurna da je tih 30% onih koji ne znaju korisititi kontracepciju, netko sigurno zna bolje matematiku od mene, ali ako je prosjek efikasnosti kontracp.sredstava 94-98% godišnje, ako netko koristi od 30 (nakon što rodi dvoje djece npr) do recimo 45 ili 50 godina, kakve su zapravo šanse da u tom broju godina ne dođe do barem jednog začeća?
Mene ne zabrinjava činjenica da se ljudi teško odlučuju za treće dijete. Mislim, to jest zabrinjavajuće u demografskom pogledu, ali ne i u moralnom. Demografski gledano, živjet će oni kojih bude i to je pravedno. Bez obzira na to, smatram da je u redu da ljudi o tome odlučuju prema svojim prilikama, mogućnostima i željama. Ono što mene muči u toj statistici jest da zrele odrasle žene koje su majke već dvoje djece ne prihvaćaju i svoje treće dijete koje nije pitanje plana ili ne-plana nego je već tu i treba majku i oca i njihovu ljubav, treba sve ono što već imaju njegova braća. Ne znam kakva bi to ljubav bila prema dvoje djece koje imam kada bih odbacila njihovog brata ili sestru.
Meni je ovo u sridu i osnova problema.
Ali mislim da nije u pitanju nedostatak ljubavi , nego nedostatak podrške i strah od budućnosti bez potpore okoline .
U jednom od svojih boravaka na ginekologiji upoznala sam ženu koja je ležala u mojoj sobi nakon prekida treće trudnoće na vlastiti zahtjev.
Bila je užasno tužna, kod kuće je imala dvoje veće djece, jedno od njih sa posebnim potrebama, dobar brak sa mužem. Željela je to dijete , ali ju je bilo strah da neće sve moći sama, da se neće moći posvetiti dovoljno najstarijem sa posebnim potrebama, imala je osjećaj da će on biti žrtvovan ako rodi još jedno dijete. Mislim da je to za nju bila jako teška odluka, i da je njezina priča jedna od onih koja bi izgledala drugačije da je imala bolju potporu okoline.
X
Upravo to. Nezamislivo mi je kada gledam svoje dijete da bih mogla o njoj razmišljati kao o utegu i ne znam ni ja kakvim još kategorijama koje sam iščitala na ovoj temi. Nije da mi nikad baš nije dosadila i da nikada nisam poželjela odspavati dulje, odlješkariti bezbrižno na plaži, otputovati negdje, bilo što... Ali ništa to se ne može usporediti s njom, njezinim osmijehom, ljubavlju koju pružamo jedna drugoj. Pa i to dijete koje bih nosila pod srcem 3 dana, 5 dana, 2 mjeseca... Moje je dijete koliko i ona. Kako jedno dijete odbaciti, a drugo prihvatiti?
Onaj tko si ne može priuštiti treće dijete, onda lijepo pamet u glavu.
A moram reći i da mi je neshvatljivo okruženje u kojem su ljudi toliko protiv više djece... Ja živim u potpuno suprotnoj okolini - što više djece, to bolje
slažem se *mamica* i jedno i drugo je omalovažavanje novog života i roditeljske odluke oba roditelja. Ja isto ne mislim da su djeca ženina privatna stvar
Posljednje uređivanje od pikula : 02.01.2011. at 16:28
Hm da...
Mi nismo željeli treće dijete (joj kako mi ovo jako ružno zvuči sada) zbog financija, ovog-onog...
Kontracepciju nismo koristili jer nam je (do tada) jako dobro išlo i bez nje i to dugih 9 godina.
Prvih dvoje su došli planski..I eto, ja sam bila uvjerena da se nama to ne može dogoditi.A da, hvala bogu znam sve o kontarcepciji, plodnim danima, ovome i onome...Nisam neka tupača kojoj nisu dostupne informacije.
I razmišljala sam o spirali, mislila sam je staviti ali sam prije toga saznala da sam trudna.
Šok, nevjerica...Ali i sreća..bar za mene. MM i nije bio tako sretan, ali pomirio se s tim i sada kada ga gledam s malenom...ma ne mogu to ni opisati.
Žito ide dalje, a naša princeza je tu. Kao što zdenka kaže...Tada kada sam saznala da sam turdna, često sam mislila "tko sam ja da odlučujem o tome ima li to dijete pravo na život, a to pravo nisam uskratila njenom bratu i sestri, oni su tu, pa zašto ne bi bila i ona? Ako sam već bila toliko sigurna u sebe i neodgovorna da tako riskiram, sada mogu biti dovoljno odrasla i hrabra da tom dijetetu dam šansu za život i pružim joj ljubav kakvu sam pružila i njima, a da nikada ni ne pomisli, a kamoli osjeti da možda nije bila željena, bolje rećeno planirana, jer željena je bila jako jako samo mi to nismo znali..."
S ovim se isto apsolutno slažem. U prethodnom postu sam govorila u svoje ime, ali to ne znači da mislim da je sva odgovornost samo na majci - jednako je i na ocu, a dobrim dijelom i na drugim bližnjima. Ova žena iz priče bila je sama u svojoj odluci, a bojim se da je ostala sama i u boli i kajanju. Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude.
ana.m, baš o tome razmišljam Jedno je željeti/ne željeti, tj. planirati ili ne još djece. Ali kad se trudnoća dogodi, to dijete je već tu. Još mi je teže razumjeti ženu koja je već rodila, nego curu od 17-18 god.
svaka opcija koja je promišljena mi ja apsolutno prihvatljiva, i opcija odabria abortusa, i ona druga, osim opcije
ne brine se Svevišnji za svu djecu, gladnih je više nego sitih.Svevišnji, po čijoj je volji dijete nastalo, i pobrinuti za njega i za sve kojima ga je dao na brigu....ajmeee koliki blagoslov ti slijedi upravo u tom trećem djetetu.
Znaci li to, opet, da se moze zivjeti od ljubavi? Ne treba li to dijete i nesto materijalno? Dosta materijalnog, ako cemo razmisljati o tome da ce proci preko nekoliko godina (dva desetljeca, barem) prije no sto se osamostali. Zasto se to zanemaruje? Ili je stvarno ok i normalno da to trece (cetvrto, peto) dijete ne treba nista i da ce njemu biti dosta ono sto je dosta jednom malenom afrikancu iz nekog plemena koje opcenito ne posjeduje nista? Postoje li tu na forumu neki standardi (zapravo, cak se i pisalo o minimumu potrebnom za dijete), ili je svejedno tko sto ima i koliko moze djeci priustiti?
(Ne obracam se osobno Zdenki; kod Zdenke mozda stoji bas to sto je rekla. Stajalo bi kod mene prije par mjeseci, ali sad - jok. S obzirom na neke druge okolnosti, tipa kredita i opremanja nove kuce, vrlo tesko, ako i uopce. Uz nama zadovoljavajuce standarde, a tako ce ostati jos barem nekoliko mjeseci. Ali sigurna sam da stvarno postoji poveci broj ljudi koji financijski ne moze podnijeti bilo kakvo dodatno dijete. Ni kucnog ljubimca, vjerojatno. Ama bas nista.)
Ovo o cemu sirius pise je apsolutno tocno. Ali to je i magriz napisala jos i prije, samo u tek nekoliko rijeci. Situacija u drzavi je takva kakva je i velikim dijelom objasnjava brojke iz prvog posta, zar ne?
Vec sam napisala da moju obitelj i mene nikad nije prehranila ljubav, a ni bog.
Posljednje uređivanje od Kaae : 02.01.2011. at 17:02
Pravila pisanja postova
