 |
|||
Pretpostavljam da je malena upisana u osnovnu školu. Napiši izjavu/obavijest u kojoj javljaš školi kako odlazite u inozemstvo na 3 godine te kćer u 9. mjesecu neće krenuti u 1. razred kod njih. Tu obavijest odnesi u tajništvo škole, možeš tražiti da urudžbiraju.Calista prvotno napisa
Mi smo bili jedino zatvorili sve racune u bankama, da nas ne iznenadi neka naknada za vodjenje racuna i sl. Ostalo se "samo" odjavilo kad smo prestali raditi. Skolsku djecu nismo imali.
Nije jos u skoli, od 01.09. je predskolarac pa cu tamo pitati (vrtic).
Cure koje ste ovo prošle, kako ste preživjeli period odvojenog života. Koliko dugo ste bili razdvojeni? Koliko često ste se čuli skypeom? Kako su klinci podnosili neizvjesnost do preseljenja?
Iz mojih pitanja je sve jasno
MM je u UK čekamo da prođe probni rok i da se on uhoda u posao, nađe stan itd.. Minimalno tri, max 6. mj.
Najgore podnosim ja. Grozno. Lijem suze i ne mogu si pomoći. Sve mi je racionalno jasno, ali...
Posljednje uređivanje od pikula : 18.01.2016. at 10:52
Ne mogu ti dati odgovore na tvoja pitanja...samo mogu reći da suosjećam...
I mi odbrojavamo zadnje dane u hr, ali kako je mm samozaposlen izabrali smo da idemo svi zajedno. ( je da je to skuplja varijanta, ali..)Isao je dosta puta sam na tjedan-dva sređivat papirologiju i stan , namjestit ga .. I meni je tad bilo tesko, djeci bas i ne
Sad mi je koma ovo pakiranje jer nemam kome djecu ostaviti pa izmedu kuhanja, hranjenja mlađeg, uspavljivanja, pranja, peglanja, spremanja, igranja, mirenja...pakiram pa to traje i traje.. A ja sam vec na rubu snaga i fizicki i psihicki..
Ne znam..mozda da počnes polako pakirat, raskrčavat stan pa se zabavis time
Znam da je meni sad krivo sto nisam prije pocela...jer toga ima i ima... Za bacanje... Nikad kraja kad počneš...
Imam divnu susjedu, apsolventicu koja mi dođe na sat, dva taman da stignem obaviti stvari koje ne mogu uz najmlađu. Fizički sam ok bez obzira na pripreme, ali me ubija ovo što be znam točno kad ni kak. Mislim da ću živnuti kad MM javi pakiraj! za sad živim na obje fronte i na niti jednoj i fali mi MM.Grozno sam djetinjasta i nezrela, ali to mi je najgore.
Kamo vi?
Posljednje uređivanje od pikula : 18.01.2016. at 14:53
Mi u Njemačku..
A preživjet ces.. Meni u biti vrijeme tako brzo proleti..sad pogotovo dok radim 100 stvari odjednom..
Naravno da je teško ostati sam i u neizvjesnosti. Mislim da nema toga ili te kome je bilo svejedno. Ali znaš kako se kaže, što se mora, nije teško.
Ja sam bila sama s djecom skoro 6 mjeseci i od toga prva dva nismo imali pojma kad ćemo mi na put, jer smo čekali da mm dobije posao. Kad ga je dobio, počele su naše pripreme za odlazak, koje su bile sve samo ne male. Odlučila sam pričekati kraj školske godine prije nego se preselimo, ali to je ujedno značilo da se pakiramo u jednom od najintenzivnijih razdoblja u godini ako imaš školarce. Uz sve, ja sam radila praktički do zadnjeg dana. No imala sam toliko obaveza i posla da zapravo nisam imala vremena misliti na usamljenost. Najgore mi je bilo što sam skoro potpuno sama morala u potpunosti isprazniti stan i organizirati slanje kontejnera na drugi kontinent. I sve sam to obavila, sama i na vrijeme. Sad se nekad pitam odakle sam crpila snagu, ali valjda kad si zacrtaš neki cilj, to dođe samo od sebe. Bih li to iskustvo ponovila? Ne bih, ni za živu glavu. Jedino ako sljedećeg puta ja idem prva :D (Iako, da se razumijemo, nije ni mm-u bilo lako. Lakše mu je bilo samo utoliko što nije imao djecu sa sobom pa se u potpunosti mogao posvetiti traženju posla, sređivanju raznorazne dokumentacije, kupnji auta itd.).
Zadajte se neki konkretan cilj. Kad mu prođe probni rok, već možete odrediti datum kad krećete. A tad će ti vrijeme jako brzo prolaziti.
Mi smo se čuli svakodnevno, barem preko sms-a, a skoro svaki dan i skypeom. To barem danas nije problem.
Pikula neizvjesnost te ubija al kao sto kaze angel da probas pocet neke stvari rasciscavat sad jer toga ce bit brdo kad pocnes kreni od nekih sitnica polako korak po korak.
a muza kad vidis ima da odmah napravite jos jedno djetesce
Malo se salim.
Hvala cure :hug:
Freja, svaka čast. Jeste li prodavali stan odmah ili naknadno? Auto se sam riješio jer je riknuo, doduše koji mjesec prerano. Za pakiranje ne znam bi li išta nosila. Avion mi se čini preskup za te moje sitnice, a i tamo idemo u podstanare tako da uopće ne znam što će mi trebati.Niš vrijednog nemamo, zato i selimo
Riješavam doktore, zubare i to za sad. Zapravo sam samo nestrpljiva. A i s MM se čujem skypom ujutro kad svi pričaju preko nas i navečer kasno kad svi padamo u nesvjest. Tako da vjerojatno imam potpuno krivi dojam jer nikako dase čujemo normalni.On sad ili radi ili obilazi općine itsl ili uči za ispite itd
Da Lili75 i meni se čini, ali ja umjesto da mršavim bujam usprkos vježbanju. grrr
pikula, imam ti ja nekog tipa koji vozi svaki tjedan na relaciji ex yu - GB, ako trebaš kontakt, javi se u inbox.
Mi kad smo selili nismo sve "odrezali". Ostavili smo i stan i bankovne racune i hrpu stvari tu, sto je u stvari ispalo dobro jer smo se na kraju kad smo odlucili vratiti se to mogli bez velikog stresaZakljucili smo da nam je ipak (za sad) draze biti ovdje. Kad smo taj neki kratki period zivjeli odvojeno (2 mjeseca) culi smo se (i vidjeli) svaki dan skypom jer je prvo sto jemm ugovorio nakon pronalaska stana bio internet. Auto smo dovezli iz zg, a od stvari samo odjecu, obucu, sitnu tehniku (tablete, laptope, fotice) igracke i djecja kolica, sve ostalo smo tamo kupili (ionako je dobio neki relocation budget - sto nam je i trebalo jer je stan bio polunamjesten). Veci problem je bio povratak jer smo tamo nakupovali hrpu toga sto nam je bilo bezveze ostaviti novom stanaru (posteljina, dio namjestaja, kucanski aparati itd), ali uspjeli smo prevesti sve u dvije-tri ture.
Nismo prodali stan još uvijek. Imamo podstanare, srećom sjajne. Ne mislimo za sada ni prodavati, jer je tržište loše, a da i prodamo, to nam ovdje puno ne pomaže jer su cijene nekretnina ovdje, u usporedbi s našima, astronomske.
Hvala, Mojca javim se kad budem znala malo više o daljnjim koracima
Mi čekamo konverziju ovih dana pa ćemo donijeti odluku ovisno o iznosu: prodaja ili najam, a o tome ovisi dosta stvari i organizacijski i financijski.
Moram vježbati zahvalnost što uopće imamo izlaz i što konstruktivnije provesti ovu neizvjesnost, znam.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom