(ne)urednost

[Ifigenija]

Ja sam svako jutro orna da dom izgleda normalno.
A onda se dogodi neočekivano (što možda treba očekivati)...
Ja nahranim ekipu, naprave svoje jutarnje poslove, i onda odemo s prijateljima van.
Kad se vratimo, ostanu u vrtu, a ja kuham ručak.
Rezultat? Donji kat sav u zemlji, travi i blatu - jer ulaze i izlaze non-stop, a ne mogu prestati kuhati i skidati malenu svaki put kad uniđe. Za njom ide i brat. Često dolaze na mirovne pregovore o tome čiji je štap i slično. Onda beru i jedu (da, da, u veljači - ima još mrkve, i peršina i celera, pa jedu), pa im perem, cijedi im se sa ruku voda, rade blato.
Dosađuju mi dok kuham i umorna sam od mirovnih pregovora.
Onda oni skupe osnovno blato, ja im dam jesti, i nakon toga sam kaput.
Mogu samo sjesti i forumašiti.
Dok popijem kavu, vrijeme je da se mali probudi, pa onda oko njega (to je njegovo vrijeme), pa dolazi mala, užina, svađanje njih dvoje oko svake stvari na planeti, pa smo već u pripremi večere, malo veš... i opet kuća u kaosu totalnom.
Utješite me - jesam li nesposobna, il su mi djeca mala, a uz to mali i stalno doma jer se poubijao i porazbijao pa je bio da bolovanju, ne ide u vrtić na igranje... - pa zato to izgleda tako koma.a...

Prozori i vrata su ocrtani srcima, njihovim ručicama i crtarijama - koje ni ne perem, jer čim je čisto - krenu iznova. A ako ne - čim se zadenfa kreće umjetnost... i tako...
U hodniku stotinu cipela jer ne znam koje je godišnje doba trenutno, pa imam svakome po valjda pet pari, što svečanih, što dnevnih, što sportskih, što niskih, što visokih, i stotinu jakni, iz istog razloga...
Bljak.

[SikaPika]

Ja bih rekla da su mali.
No, rekla bih da si popustljiva kao i ja pa će nam vjerojatno tako biti i za nekoliko godina.
U prilog tome, evo vam ova fotka.
Dok kuham, hrane svuda oko nas.

[Ifigenija]

Ma super je fotka! Tako to treba! Plus, ovo je lokaliziran nered! Ja dopustim da gacaju blato po kući jer ne znam bolje.
Mislim si da moja mama npr. nikad to nije dopustila jednostavno jer je baka kuhala, a ona nas ganjala ili obratno.
Ja ne mogu u isto vrijeme i prljave cipele i ručak. A ne mogu pustiti da se djeca deru pred kućom oko toga čiji je štap bolji - bar ne dok mlađe ima 2.5 godina, a veće je jako kao bik, i isto toliko opasno po sebe i okolinu...
Isto tako mi je fakat bed da ih na divan dan zaključam u sobu.
Ne znam.
Stvarno ne znam.

[vissnja]

Ifi ja sam se spasila od kad mala rano ustaje, oko 7h. Jer onda dok se ostatak ekipe probudi i krene u neku akciju (drugari u parkicu) ja odradim jutarnje obaveze (ustajanje, krevet, umivanje, dorucak) ali i pristavim rucak. Pa onda kad dodjemo iz setnje rucak je polugotov (krckalo se dok nismo posli, onda iskljucim, pa nastavim ako treba kad se vratimo).
I inace svaki posao ima svoje vreme u danu: ujutru jutarnje + rucak, u podne sudovi od rucka i malo pospremanja, tokom popodneva slaganje i spremanje ako smo kod kuce, a predvece rasklonim sve sudove, a uvece dok se kupa vadim ves iz masine, stavljam novi, prebrisem kupatilo.... One neke vece stvari ostavljam za kad je baba i deda izvedu napolje (vikendom) ili kad je u vrticu (sto je ove zime bilo svega 15 dana jer je stalno bolesna), ili kad je MM negde odvede.....

[vissnja]

I da: najvaznija stvar mi je da odmah cim se rucak zavrsi isplaniram sutrasnji rucak (vidim koliko je cega ostalo) i dok smo popodne u setnji kupim ako mi sta nedostaje. Jer ako ujutru prvo moramo da izadjemo u prodavnicu, dok se mi dovucemo kuci rucak taman bude za veceru.

[flopica]

Ifigenija ma opusti se, pa naravno da ti je važnije da su na svježem zraku i da se ne ozljeđuju međusobno i da imaju kuhan ručak od toga da nema mrve blata po kući. pa živite, hodate, prolazite, meni je to najnormalnije... nisi ni nesposobna ni ovakva ni onakva, jednostavno si mama s dvoje male djece! a i čini mi se da si prestroga prema sebi, perfekcionistica, malo otpusti

Sika Pika MORAM reći da osim što je Maša preslatka da ste ti tm meni kao blizanci, frapantno sličite!

[vještičica]

The Lazy Woman's Guide to Living Without Piles and Clutter

[cvijeta73]

The Lazy Woman's Guide to Living Without Piles and Clutter

e viš, meni je i ovo previše tih natrpanih kutija, koje ako ne sređuješ opet se sve zatrpa i niš više ne možeš naći.

sikapik, potpisujem flopicu, i još da nadodam da si ti tako mlada, starijom sam te zamišljala.

ifi, isto potpisujem flopicu. nema bez prioriteta. meni je to uvijek skuhan ručak i zrak. a za drugo što ostane vremena. i još nešto, čistim uvijek kad su djeca sa mnom (ovo manje dijete, starije više ne računam pod smetnju ).
kad sam sama iskoristim za sebe vrijeme (ta odluka mi je donijela puno dobroga u životu), a M napravim od čišćenja neku zabavu pa su to dvije muhe jednim udarcem.

[marta]

Meni su te kutije ok, jedino ako sluze ko kante za smeće. Pa poslije samo iskreneš, bez da moraš to negdje pospremati i preslagivati.

[sirius]

Ja sam svako jutro orna da dom izgleda normalno.
A onda se dogodi neočekivano (što možda treba očekivati)...
Ja nahranim ekipu, naprave svoje jutarnje poslove, i onda odemo s prijateljima van.
Kad se vratimo, ostanu u vrtu, a ja kuham ručak.
Rezultat? Donji kat sav u zemlji, travi i blatu - jer ulaze i izlaze non-stop, a ne mogu prestati kuhati i skidati malenu svaki put kad uniđe. Za njom ide i brat. Često dolaze na mirovne pregovore o tome čiji je štap i slično. Onda beru i jedu (da, da, u veljači - ima još mrkve, i peršina i celera, pa jedu), pa im perem, cijedi im se sa ruku voda, rade blato.
Dosađuju mi dok kuham i umorna sam od mirovnih pregovora.
Onda oni skupe osnovno blato, ja im dam jesti, i nakon toga sam kaput.
Mogu samo sjesti i forumašiti.
Dok popijem kavu, vrijeme je da se mali probudi, pa onda oko njega (to je njegovo vrijeme), pa dolazi mala, užina, svađanje njih dvoje oko svake stvari na planeti, pa smo već u pripremi večere, malo veš... i opet kuća u kaosu totalnom.
Utješite me - jesam li nesposobna, il su mi djeca mala, a uz to mali i stalno doma jer se poubijao i porazbijao pa je bio da bolovanju, ne ide u vrtić na igranje... - pa zato to izgleda tako koma.a...

Prozori i vrata su ocrtani srcima, njihovim ručicama i crtarijama - koje ni ne perem, jer čim je čisto - krenu iznova. A ako ne - čim se zadenfa kreće umjetnost... i tako...
U hodniku stotinu cipela jer ne znam koje je godišnje doba trenutno, pa imam svakome po valjda pet pari, što svečanih, što dnevnih, što sportskih, što niskih, što visokih, i stotinu jakni, iz istog razloga...
Bljak.

slikovito, nema što. u početku sam bila zbunjena, da ti to slučajno ne opisuješ moju kuću i djecu...

[Vishnja]

I da: najvaznija stvar mi je da odmah cim se rucak zavrsi isplaniram sutrasnji rucak (vidim koliko je cega ostalo) i dok smo popodne u setnji kupim ako mi sta nedostaje. Jer ako ujutru prvo moramo da izadjemo u prodavnicu, dok se mi dovucemo kuci rucak taman bude za veceru.

e, ovako i ja. mada se ponekad izvučem kad pošaljem devojke da kupe šta nedostaje. ali, u principu, gledam da uveče ima sve spremno za sutrašnji ručak, a ponekad i da ga započnem. jer, moje devojčice idu u kontra smene, ručak mora biti u pola jedan, a nekad i pre (ako neka ima predčas). dok tu ukomponujem pomoć oko domaćih, redovno jutarnje krčenje kuće i malčeve potrebe + njegovu šetnju, ne ostane baš puno vremena za planiranje i realizaciju ručka...:mamaelektričnizec:

[Ifigenija]

Ja imam serijsku grešku po svojoj majci.
Ona je toliko drvila po redu, da sam ja nekad davno rekla - neću nikad tjerat nikakav red ako je cijena toga da su ljudi oko mene toliko nesretni...
Ona je dok smo bili mali imala čipkane one neke ne znam kako se to zove na naslonima kauča i fotelja, i pod glavom, to se gužvalo, mi smo to morale slagati... pa one dekice na kauču - to je moralo biti apotekarski i ganjala nas zbog toga da mi se činilo da je sumanuta. Ja nisam vidjela prljavštinu da postoji kao takva dok nisam počela sama živjeti. Kad sam vidjela mucicu prašine mislila sam da su se vanzemaljci spustili na zemlju.
I onda sam si zabila u glavu da svaki put kad nešto radiš maltretiraš druge.
I sad ja nastojim prvo svima sve dati, poigrati se, biti dobra, raspoložena do te mjere da posao sabijam u ništa, i onda me stisne kaos.. Trebam vježbati to ležerno djelovanje... Ali nije lako otpustiti aždahu iz glave...
Ide na bolje, to je važno...

[Ifigenija]

slikovito, nema što. u početku sam bila zbunjena, da ti to slučajno ne opisuješ moju kuću i djecu...

Uvijek volim čut da nisam sama

[Teica]

Malo idem u off...

Sika Pika, ti i tvoj muž ste stvarno tako slično k'o da ste blizanci!

I da, mlada si, jako mlada !

[Lucas]

The Lazy Woman's Guide to Living Without Piles and Clutter

ovak nešto je kod mene
ali u puuuuuno urednijem stilu.... i po špagi....

imam dosta kutija svakakvih oblika i veličina, svaka ima svoje mjesto i svoju namjenu....

npr. od kako su stvari organizirane (pogotovo u špajzi) zna se gdje je kojoj mjesto i nemože se dogoditi da se nakon upotrebe ne vrati na to isto mjesto jer se nema kud drugdje staviti osim na to svoje mjesto...

neznam, u meni čuči jedna reduša i nemogu si pomoć...

ja ujutro prije posla moram složit krevete (npr, dok je mali na tuti, ja cap cap poplun,jastuke protresem,poravnam i uredno)

prije spavanja mm i mali obavezno pokupe igračke (jedno vrijeme je mm bio glavni oko skupljanja ali mali se sad naučio da je to pod normalno i sam zna da se prije spavanja igrače moraju pokupit,.. bilo podnevno ili noćno spavanje)

cipela nikad nema na hodniku jer su u ladičaru za cipele a šlape (naše) i za goste u jednoj košarici u hodniku

nisam tiranin, ne silim ni sebe ni njih, al neki red se zna....

desi se da se prašina ne obriše 5 dana, ili se jedan mjesec ne operu prozori, ali onak "s površine" je uglavnom sve "pod kontrolom"...

osim suđa u sudoperu to mi je bolna točka
al dobit ću i ja perilicu,kad tad....

i ne, ne robujem kući.... svaki dan smo vani...il u šetnji, il u posjeti, il u šopingu i još stignem i surfati navečer (po netu,ne doslovce ) ....

samo je stvar organizacije i da se svaka stvar nakon upotrebe proba vratiti na svoje mjesto....

[klaudija]

osim suđa u sudoperu to mi je bolna točka
al dobit ću i ja perilicu,kad tad....

I meni je suđe jaaaako bolna točka... i prozori... i razbacane igračke...

Ljudi moji, mene boli na sve strane...

Hvala vam na ovom topicu, moram priznati da mi je puuno lakše otkad ga čitam živjeti u svom neredu

[Teica]

I meni, klaudija, i meni !

[litala]

ja se dosla nasmijati na sikapikin "pojam" nereda

sori, draga, al stanje tvoje kuhinje/blagovaone je "mala beba" sto se tice nereda koje jedno dijete, koje se "oslobodilo" visoke stolice i pladnja pred njim, moze iskreirati... al, nema straha, naucit ces

[Demi]

Nego mene zanima di ima za kupit tako krasan biciklic kakvog ima Masa ( koja je btw. preslatka ) ?

[Peterlin]

Negdje gore je vještičica napisala da treba SMANJITI KOLIČINU STVARI jer povećavanje broja kutija i košara neće riješiti problem.

U to ime, dižem se od računala i odoh u vreću utrpati sinove premale pidžame i trenirke - jako su se skratili rukavi neke odjeće, pa će biti više mjesta u ormaru ako ih pošaljem dalje....

[SikaPika]

Ja imam serijsku grešku po svojoj majci.
Ona je toliko drvila po redu, da sam ja nekad davno rekla - neću nikad tjerat nikakav red ako je cijena toga da su ljudi oko mene toliko nesretni...
Ona je dok smo bili mali imala čipkane one neke ne znam kako se to zove na naslonima kauča i fotelja, i pod glavom, to se gužvalo, mi smo to morale slagati... pa one dekice na kauču - to je moralo biti apotekarski i ganjala nas zbog toga da mi se činilo da je sumanuta. Ja nisam vidjela prljavštinu da postoji kao takva dok nisam počela sama živjeti. Kad sam vidjela mucicu prašine mislila sam da su se vanzemaljci spustili na zemlju.
I onda sam si zabila u glavu da svaki put kad nešto radiš maltretiraš druge.
I sad ja nastojim prvo svima sve dati, poigrati se, biti dobra, raspoložena do te mjere da posao sabijam u ništa, i onda me stisne kaos.. Trebam vježbati to ležerno djelovanje... Ali nije lako otpustiti aždahu iz glave...
Ide na bolje, to je važno...

Ha, ha, rekoh da smo prepopustljive. Dakle, i tvoja popoustljivost proizlazi iz "frustracije" slične mojoj. Imala sam jednu takvu gdje nisi smio nasloniti glavu na zid jer će ostati fleka. Miljei, jastučići na kauču. Uh, užas kada se sjetim.

Litala, samo se ti smij. Često se sjetim jednog tvog posta gdje govoriš o tome kako tek kada sjedneš na pod skužiš što sve imaš na podu, pod kaučem. Istina, ovaj nered je lokaliziran, ali često se dogodi da ona šeta s nekim povrćem koje će kao odnijeti u kantu s kompostom pa onda kupus nalazimi u spavaćoj sobi. Da ne govorim o tome kako izgleda kuhinja kada izvadi iz ladice svaštare sve što može. Ne znam kako se nisam polomila. A WC papir joj je najdraži - iskidaj u najsitnije moguće komadiće i posij po cijeloj kući. Istina, nije to prljavština kao blato, ali mislim da bih isto postupila kao Ifi da živimo u kući. No, živimo na trećem katu pa smo, eto, toga oslbođeni.

Flopice, Cvijeto, Teice, da, puno ljudi kaže da MM i ja jako sličimo. Imamo čak slike iz djetinjstva (oboje imamo negdje oko pet godina, s tim da je on 2,5 godine stariji od mene) gdje smo toliko slični da moja teta koja me odgojila nije skužila da je na jednoj od tih slika on, a ne ja. Kao, s kim si ti ovo, a to on sa svojom mamom. Istina, oduvijek sam teža od njega tako da eto, neke razlike ipak ima.

A to što sam mlada, pa tek mi je 31,5!
I malo sam se zapitala, zar zvučim u komentarima tako starije? Uh, tmorat ću postati malo neozbiljnija!

[SikaPika]

Nego mene zanima di ima za kupit tako krasan biciklic kakvog ima Masa ( koja je btw. preslatka ) ?

Nisam se zahvalila u Mašino ime na to što ste primjetile tu slatkoću.
Biciklić je dobila od mojih cura s posla. E sad, gdje su ga kupile, ne znam, no znam da sam takav biciklić vidjela čak i u jednoj trgovini izvan Osijeka. Vjerujem da ih ima osim u trgovinama dječjom opremom i u trgovačkim centrima.

[mirjana]

Inače - ne bu knjiga pospremila naš nered, najbitnije od svega je naučiti sam sebe (i obitelj) da se što manje nereda stvara. A to je upravo onaj savjet s početka "Ne idi praznih ruku"...

kod mene je problem što moja djeca ovo "ne idi praznih ruku..." shvaćaju na način da nikad ne dođu iz dječje sobe u dnevnu praznih ruku