 |
|||
Vidiš, a mojima je to sastavni dio prehrane svakoga tjedna, dana
Nego, vidim, kakva mama takvo dijete, a kako onda pobjeći tim genima
i prebroditi to? Palačinke i kolači (do kada) ili gladovanje (do kada)?
(Moji su definitivno na mene i MM-a, samo u suprotnom obliku, ne stignem skuhati.)
Uh nije ti lako a ni ostalima.
Nemam iskustvo još za sada ali meni je kao djetetu jelo bilo zadnja rupa na svirali, nije bilo goreg nego jesti za razliku od danas.
Tata mi je bio najgori neprijatelj što se tiče jela jer me tjerao jesti variva i povrće i onda bih ja nad tanjurom ronila suze i suze i nije popuštao a najsretnija sam bila kad bi rekao ako to ne pojedeš nema niti ništa drugo. Super ne moram jesti. Sa 6 godina sam se razbolila i završila u bolnici i morala sam na dijetnu prehranu i mnogo namirnica mi je bilo zabranjeno i još dan danas se sjećam kako sam bila presretna zbog toga. Sada sam pravi gurman i obožavam i varivo i povrće.
Sestrična čiji je otac liječnik u životu nije pojela niti list salate, ništa od povrća eno je živa i zdrava. Kćer od prijateljice isto tako neće jesti neke stvari pa kad joj mama pokuša podvaliti pljuje i viče Iva to ne.
Znam da ti nije lako, ali ja nemam savijet jer ga ne znam. Nadam se da će ti cure pomoći ali vjerujem da ima djece s kojom jednostavno to ne ide tako lako.
I samo da kažem da ni u vrtiću nisam htjela jesti tj jela sam jako sporo pa sam dobivala glavno jelo u juhu i svi bi pojeli i digli se a ja bih ostala sama za stolom sa svojim glavnim jelom i juhom i još uvijek ne bih jela. U prvom i drugom osnovne sam kući donoslila hranu u džepovima od hlača (mama je bila presretna). Danas se to po meni nebi reklo.
nase iskustvo sa uhodavanjem namirnica....
idealno za podvaljivanje svog moguceg povrca je pasta
sve strpas u paradajz, smiksas da ne skuzi sto je u nutra (vecina djece uglavnom prihvacaju tjestetninu)
nama pomaze da recimo ako vidi neki film, ili ako igra neku igricu ja taj trena na jelovnik uvodim jelo koje se zove upravo tako. na tu foru je poceo jesti cufte ( http://www.imdb.com/title/tt0844471/ ) i na tu sam foru dala rizu u koju uvalim mrkvu, stabljiku od brokula, tikvice.... sve sto mi padne na pamet, samo jelu dam ime po igri koju igra
moj slabo jede slatkise, industrijske sokove ne prihaca (to mi u biti ni ne sneta jer je smece od kuhanog voca sa raznim smecem unutra) ali hoce svjeze napravljeni sok. mozes taj sok servirati sa ledom, sa slamcicama i suncobranom iz case za koktele
zanimljiv je detalj da je sebastian imao intoleranciju na gluten i casein i stvarno nista nije jeo, samo je sisao. kad su stigli rezultati testova i kad smo poceli GFCF poceo je jesti i reko da ga vise ne boli trbuh
klinci koji imaju intoleranciju na nesto vrlo su mali i cesto ni ne kuze sto im je jer im je nelagoda nakon nekih namirnica normalna stvar, ni ne znaju za bolje
mozete pokusati sa dnevnikom prehrane, sistem je kao kad uvodite namirnice kod beba i treba do 5 dana da se moze reci da li reagira na neku namirnicu
kod intolerancija dobro je djeci davati hranu bogatu enzimima, papaja, ananas jer tijelo treba funkcionirati da bi iz hrane izvuklo hranjive sastojke
mene zanima kakvu stolicu imaju ti klinci koji tako lose jedu?
zanimljivo je da vecina djece koji odbijaju hranu lupaju po ugljikohidratima i po glutenu
ugljikohidrati su los secer
na to se nadovezuje prica sa visokim hipoglikemijskim indeksom
i prica o tome da je secer najveca droga, da se teze skinuti sa secera nego sa kojekakvih droga. ideja je da su djeca vec u tako ranoj dobi postala ovisna o seceru i da pokazuju znakove apstinentske krize (kog zanima vise nek potrazi predavanja od jerry brunetti)
zadnji dio price o secerima je da su najjaci pokretaci karcinoma
stray_cat prvotno napisa
Ja razumijem da je tebi teško, ali nema smisla prosipati otrov.
Sve mi koje smo se javile, javile smo se da pomognemo ako se radi o zdravome djetetu i ako mislimo da je problem u majci/roditeljima.
Ako je patologija u pitanju, mi sasvim sigurno nismo kompetentne. Ali onda i otvaračica topica zna kamo treba ići - ne na Forum, nego doktoru.
Kad me već prozivaš za jelovnik, da ti odgovorim: nisam naš meni pisala kao ideal prehrane, već kao primjer jer me se pitalo.
Ne jedemo tijesto i krumpir jer nam je ritam života takav da nam se ne uklapa u tjedni jelovnik.
I doista nisam vidjela da itko ikoga osuđuje, samo pokušavamo pomoći, možda i na način koji se nekome ne sviđa.
Zato, polako s osudama i dijeljenju packi; nitko ovdje to nije radio.
Ne znam što je s tvojim djetetom, ali i moja je sa tri godine imala nešto manje od 12 kg, a sve je jela.
I nikada nisam pomislila da je mršavaSa godinu je imala nešto manje od 8, sa dvije 10, sa tri 12. A jako je visoka.
I moja najbolja prijateljica je imala problem sa sinom "koji ništa nije htio jesti".
Ali to "ništa" je količinski i kalorijski na kraju ispadalo više nego što pojedumoja djeca koja "jedu sve".
Samo je bio problem u izboru namirnica.
Posljednje uređivanje od apricot : 14.02.2011. at 08:02
mi imamo sličnu situaciju, ne tako ekstremnu, ali sličnu. i ja sam odlučila ne živcirati se oko toga.
on jede ćufte i juhu sa povrćem. ribu hoće, meso neće. jede voće, jogurt ponekad. pije kakao. a isto je prije SVE jeo.
ja svaki dan imam za njega ili ćufte ili juhu. za nas imam drugo jelo. svaki puta mu ponudim i od onoga što mi jedemo. ako hoće - dobije, ako neće - ne mora.
užasno mi je naporno raspravljati se oko toga cijeli dan, pa nam se sve vrti oko hrane.
ono što je meni važno je da nema u kući keksa, pudinga, bombona i sličnih stvari.
jučer je vidio reklamu za dukatino pa je žicao. pa smo napravili domaći: voće, ricotta, rižine pahuljice (one napuhnute od bio&bio) i smazao je sve.. takve kupovne stvari mu ne dajem. od jogurta, isto samo obični imamo.
u zadnje vrijeme počinje sve više tražiti ono što mi jedemo. jučer je jeo s nama tijesto u umaku, a do sada nije bilo šanse da jede tijesto. čak smo ga i zajedno pravili, ali nije prolazilo. i onda je jučer pojeo skoro pun tanjur. meso nije htio.
ono što bih potpisala jest da u kući nema (ili neka budu na najvišoj polici) keksi i te stvari. pa ako neće mrkvu, neka pojede bananu. ili krušku. a kaj sad.
to meni dođe isto kao i tantrumi. imam osjećaj da što mi više pažnje tome pridajemo, to oni žešće po tome udaraju. a kad ignoriraš, brže prođe.
što se tiče praktičnih savjeta: probaj 'spohati' u pećnici, pa ti neće biti takva tona ulja. i da si poštediš truda, možeš jedan dan ispanirati veću količinu i zamrznuti, pa onda samo vadiš po potrebi (ja to znam napraviti sa ćuftama).
i onda joj uz to ponudiš mrvicu i onoga što vi jedete. kao što je oka rekla, probaj malo po malo, bez nervoze i živciranja.
stray, nije li upravo zbog mogucnosti intolerancije na namirnice (a recimo konkretno Ifigenija je napisala da ju ona ima) sasvim logično uskratiti djetetu pšenične proizvode i mlijeko? To jesu najčešće intolerancije zar ne? meni se čini skroz logičnim nuditi djetetu, koje ne želi jesti, ne može jesti ili jednostavno zajebaje, kvalitetne namirnice bogate proteinima i povrce.
e, i jos sam se necega sjetila: ja sam pred destak godina, jedno vrijeme jela barem kilu banana dnevno. ono, toliko su mi se jele da je to bilo nestvarno. zbog neke druge stvari sam vadila krv i ispalo je, izmedju ostalog, da mi je kalij daleko ispod donje granice. a banane imaju kalija. tako da sam malo sklona povjerovari da i organizam sam trazi i odbacuje ono sto mu treba ili smeta. sve dok mu ne treba junk. to ne prolazi.
moje dijete je prezivjelo, ali uz cicu. svaki dan, ja stavim rucak, on pojede jednu zlicu, max. dvije, gleda me patnickim pogledom i trazi cicu
pitanje je kako sam ja to prezivjela
Vjerujem u citirano.
Moja su djeca od početka jasno pokazivala neprihvatanje određene hrane (tipa : brokula i krumpir. Starija je počela jesti krumpir odjednom sa četiri godine. Bokulu i dan danas ne jede, ja je skuham u juhi, izvadim iz juhe, ali nakon što proba tu juhu ona je više ne jede, osjeti okus koji joj smeta).
Također vjerujem da je moguće da se intolerancija na neku hranu javi kasnije, tijekom razvoja, iz tko zna kog razloga, ili da iz nekog razloga u organizmu bude manjka nečega ili viška nečega pa ti se "samo traži ili odbija" neka hrana.
Ima dana u mjesecu kada moja mlađa cura jako voli jogurt, i jede ga u slast. Primjetila sam, kada joj rasu zubići, valjda je kiselost sline u ustima drugačija, ona jogurt odbija ....
Savjet : ako curica voli papreno, vjerojatno joj prija jači okus. Kakvu ciku jede, kiselu? Daj joj turšiju, ukiseljeno povrće je jako zdravo. Moja spomenuta mlađa, trenutno je opet u fazi odbijanja jogurta, ali je jučer u slast jela ukiseljene mlade mahune.
Bila je jedna tema, mislim na Izazovima, i mislim da je Sanja otvorila, a zvala se nešto kao "Druga djeca jedu sve, a moje dijete skoro ništa", gdje je na mene najveći dojam ostavila tkv. VILINSKA PAŠTETA od spomenute mame Sanje - malo remek djelo kreativnosi umotane u majčinsku ljubav.
Posljednje uređivanje od sne : 14.02.2011. at 11:23
sad ste me sjetile, ja sam jedno vrijeme sama sebe ufurala da ne volim blitvu. i ne bi stavila blitvu u usta nema šanse. i to je trajalo par godina, uz ribu je kod nas uvijek bila blitva, ja nisam jela blitvu pa mi je mama kuhala polentu uz ribu.
onda, nakon koje godine, sam skužila da ja u stvari volim blitvu, al mi valjda ponos nije dozvoljavao da priznam da zahebavam s tom blitvom i da ju volim
dugo mi je trebalo da svima priznam da volim blitvu
Mi jedemo puno povrca, puuuno tjestenine, za moj ukus malo previse krumpira, dosta kruha, dosta mesa, ribe kod svekija. Pazim na zdravu prehranu koliko god mi se da u tom trenutku, uvijek citam etikete, rijetko kupujem ista gotovo. Mogli bi jos malo bolje jesti, ali npr tijestenine se ne zelim nikad odreci.
Sto i kako s malim cicavcima? Nece rucak pa ne bi trebala dati ni cicu ili? Ja dam cicu kad trazi, po noci puno cicam ali hranu jos ne jede u nekim znacajnijim kolicinama (los pocetak dohrane - previse voli slano, slatko itd)
Ha ha ovako je kod mene bilo sa grahom, i to grah varivom.sad ste me sjetile, ja sam jedno vrijeme sama sebe ufurala da ne volim blitvu. i ne bi stavila blitvu u usta nema šanse. i to je trajalo par godina, uz ribu je kod nas uvijek bila blitva, ja nisam jela blitvu pa mi je mama kuhala polentu uz ribu.
onda, nakon koje godine, sam skužila da ja u stvari volim blitvu, al mi valjda ponos nije dozvoljavao da priznam da zahebavam s tom blitvom i da ju volim
dugo mi je trebalo da svima priznam da volim blitvu
Doduše kad sam ga počela sama kuhati skužila sam da je ono što me uvijek smetalo u grah varivu suho meso, taj miris kuhanja neke vrste suhog mesa u grahu mi je grozan. Otkad ga kuham bez ičega, sami grah, to mi je super jelo.
kod glutena i caseina peptidi stvaraju osjecaj ko da si drogiran, koda si na morfiju i ima ideja da klinci vole taj osjecaj
sve to pod pretpostavkom da nema poroznih crijeva ili candide (zato sam pitala kakva je stolica)
ja nisam imala iskustva sa tim jer sam dugo dojila i svercali smo se sa hranom bez posljedica a dojenje ga je vjerovatno spasilo candide i poroznih crijeva plus sto mi ne vjerujemo u korisni ucinak antibiotika i sebastian jos nikad u zivotu nije popio antibiotike a za koj dan puni 7
ja bih vjerovatno probala sa uvodjenjem namirnica kao da je u pitanju beba koja tek uci jesti ili bi pokusavala prko bezglutenske tjestenine
postoji sistem za uvodjenje novih namirnica za djecu u spektru a pretpostavljam da bi to palilo kod dosta klinaca. kad ulovite klinca dobre volje ponudite da proba to sto zelite da pocne jesti i nagradite. sljedeca faza je da uzme 3 zalogaja, pa 5 pa 10 da bi se doslo do nagrade
ta nagrada moze biti samo naljepnica, ili nacrtate srce ili sto god, pa kad skupi 5 ili 10 dobije neku sitnicu
nagrada je po meni pozitivna motivacija, dati djetetu do znanja da je nesto napravilo kako treba
obrok bi trebao biti bez buke tv-a (premda smo mi cesto koristili tv da mu odvucemo paznju da ga naspamo a prakticirali smo i metodu koju je otkrio lejlin muz, ubas klinca u kadu da se zaigra i onda hranis. prakticno je jer im je puno manji prostor za bjezanje od zlice i opusteniji su)
Posljednje uređivanje od stray_cat : 14.02.2011. at 11:38
brokula se kuha 2 minute, nakon toga okus postaje jeziv
za pocetak uzmi stabljiku brokule i uvali u preliv za tjesteninu. svo moguce povrce mozes zamaskirati u paradjzu
krumpir je jedna od najgorih namirnica, unistava crijeva
industrijski jogurt nije fermentirao 24 sata (ima u sebi laktozu) a dodaje se unutra brasna da se dobije na kolicini. pakiraju ga u ambalazu koja u hranu ispusta dioksin i more drugog smeca)
ako zanemarimo cinjenicu da je kravlje mlijeko hrana za krave i zelimo djetetu dati jogurt trebali bi taj jogurt raditi sami kod kuce
Zanimljiva mi je ova tema jer i ja imam kompliciranog dvogodišnjaka.
Nismo takvi frikovi da jedemo isključivo zdravu hranu, ali u jelovniku su često i variva i povrće i juhice i tjestenina, riža, meso...
A on jede malo i ja stalno brinem da to nije dovoljno. Onda nemamo klasične obroke (doručak, ručak, večera), već ja svako malo nudim nešto. Ali prestala sam sa time kada mi je mm skrenuo pažnju da maltretiram dijete. Jer on uglavnom hoće probati većinu onoga što mu nudim, samo u malenim količinama. I ima faze kada super jede i dane kada ništa od ponuđenog neće.
Ali sve se manje živciram zbog toga. Još samo moram naučiti da ne nudim krafne i pudinge koji spadaju u nezdravo, a ja sam ponekad sretna da bar to pojede.
A hrana je zapravo masonska izmisljotina s ciljem da nas pokore i ubace u nas čipove. Il je to cijepljenje, nisam više sigurna.
Skužajte, morala sam.
A možda joj fali željeza onda dolazi i do manjka apetita.
Jednom mi je sestrična rekla da je problem sa hranom riješila uvođenjem Petrovićevog meda, kažeš
da med voli pa ne bi bilo na odmet probati sa tim.
Također možeš probati koristiti citrofite, oni su zdravi u svakom slučaju (par kapi u sokić do tri puta na dan),
a može joj koristiti za bušicu i možda i korigirati apetit.
dobra hrana je uzitak za nepce, oko i duh. jedenje je kao disanje, hodanje...prirodna fizioloska potreba. djeca prirodno imaju dobar i raznovrsan ukus. (naravno sa individualnim razlikama: netko vise voli jabuke, netko kruske, netko ribu, netko meso, netko tofu...) netko jede vise, netko manje, netko raznovrsnije, netko manje raznovrsno.
dobro, zdravo i hedonisticke jedenje cijele obitelji nije nikakva teska filozofija. lijepo nam to apri i marta pokazuju.
onog trena kada hranjenje postane "bojno polje" na kojima se okusavaju roditeljska i djecja snaga nesto je poslo krivo. i u kompentencijama i u vodenju. (lijepo nam to juul objasnjava)
dijete koje od hrane i hranjenja pravi "cirkus" (uz nesto malo iznimaka, tipa netolerancije na hranu - fizicke naravi, ili nekih iznimnih situacija uzrokovanih promjenama u obitelji - psihicke naravi) ili
a) reagira, vrlo logicno sa djetetovog stanovista, na roditeljske poruke vezane na hranu (kojih roditelji najcesce nisu ni svjesni) i na vrlo cesto nesvjesni roditeljski "cirkus" vezan na hranu.
primjetite i vi recenice tipa: pojelo je meni..pojelo je baki? pa one manipulativne savjete, kako povrce "zamotati", sakriti, prevariti dijete, ugurati u usta...manipulirati, itd
i cijela nasa kultura vezana za hranu i djecu je debelo prozeta onim: zlica za mamu, zlica za medu.
b) nesto roditeljima porucuje, a ne moze to verbalno izraziti. dakle radi se o necemu u odnosu sto se prelama na hrani. (ne moraju to biti nikakve ozbiljne stvari, mogu biti i sitnice)
ja osobno ne mislim da ce djetetu nesto biti, ako neko vrijeme jede jako jednostrano, ili za nase pojmove malo, ili nesto trece, pogotovo ako je dijete normalno zdravo, cilo, te nema nekih zdravstvenih problema. naravno da je dobra i raznovrsna hrana bolja i optimalnija, ali covjek je vrlo otporno i prilagodljivo bice, te ce sasvim dobro podnjeti i periode takve prehrane.
svako toliko vidam ili budem u drustvu djece - "losih jedaca" i njihovih roditelja koji se na to zale. i sto da kazem.
cirkus, cirkus...meni se tu uvijek ukaze isti "muster" ponasanja, sto roditelja, sto djece.
ne bih isla u detalje, jer vecina roditelja to dozivljava osobno i kao napad, a tu se uopce ne radi ni o okrivljavanju roditelja, ni o pametovanju, ni o kakvim losim namjerama.
medutim, to saznanje mora prvo sazrijeti u glavi roditelja, napraviti onaj klik u kojem ti se osvjesti taj "muster" i stalno ponavljajuci scenario.
do tada je mudro samo slusati kuknjavu, pruziti rame za plakanje
pa sto vi to radite da dijete tako fino jede? (sto god to "fino jede" trebalo znaciti)
i stvarno voli sve to povrce, ribu, grah, lecu...ili sto vec?
pa poanta jest, da nista ne radimo
i naprosto uzivamo u hrani.
Potpisujem skroz, od pocetka do kraja, ja to nikad ne bih tako lijepo izrekla.
osim što ne znam kako su se apri i hedonizam našli u istoj rečenici. meni ona više vuče na isposničko.
sorry apri
jako lijepo, seni!
mogu te samo potpisati jer sam ja upravo u toj fazi "sazrijevanja u glavi"
pa zato što mi doista uživamo u tome.osim što ne znam kako su se apri i hedonizam našli u istoj rečenici. meni ona više vuče na isposničko.
sorry apri
hedonizam ne podrazumijeva kopuna u vinu ni prepeličja jaja punjena tasmanijskom gljivom.
neki dan, vozim ja doma svoju Orku i Tvitičinog Frana i pitam ih: dobre sam volje, imate pravo zaželjeti za ručak što god vam padne na pamet (i očekujem da će reći lazanje koje oboje vole). a oni će uglas:LEĆU!
i pojeli svaki po dva tanjura.
Hm, ja sve tražim nešto što će mi pomoći, ali ako naše greške i ima (a vjerujem da je u određenom aspektu može biti - taman u tome da ona ne jede i bok, a ja ne mogu to prihvatiti...) svakako nije u navedenom.
Naime, mi smo gurmani
Držimo do obiteljskih obroka, oduvijek jesmo, svaku večer zajedno jedemo, pričamo, guštamo.
Uvijek je dobra atmosfera. Nema Tv-a, eventualno lagana glazba.
Prehranu sam djeci uvodila po redu, jeli su sve. Maleni najviše voli grahove, leće, pileće paprikaše, obožava kiselo zelje, svo povrće, slanutke, a već sam donosi informirane odluke (radije ću jabuku, ipak je zdravija od keksa). Moj sin ne uzme više od jednog komadića čokolade (u većini slučajeva), a čak i kćer zna reći - dosta.
Nismo dramili oko hrane.
Ona je jela jako dobro, dapače, odlično. Bilo je gušt gledati ju.
Kad je to lagano kretalo, ja sam ignorirala kao trenutni hir (imao je i mali takvih ideja, pa je prošlo za par dana - hoćeš jesti - jedi, nećeš - nemoj).
Niti jednom nije bilo da smo mitili, cirkusirali, prijetili, nutkali, niti mi je išta značilo jel ona jede ili ne jede ovo ili ono u smislu da padam u afan.
Ali se pogoršavalo...
Zašto? Kako? Ne znam.
I dalje čekam a-ha moment...
Inače, dr. drži da je ona zdrava, ništa joj nije smetalo (a išli smo lagano zbog moje intolerancije) pri uvođenju... i tak...
Ifigenija, ja sam sigurna da će to proći, samo treba vremena i strpljenja... znam, teško je biti cool kad te brine hoće se razboljeti hoće dobit anemiju , bla, bla.
moje dijete ima 7 godina, kao beba je jela SVE, i to od prve,i to je trajalo do polaska u vrtić. pa su počele fantazije doslovno, da ona ne voli povrće, mrkva je bljak, karfiol isto, juha fuj i tako. pa jedno vrijeme nije uopće pila mlijeko. pa onda pila samo mlijeko a ništa drugo. i tako.
ponekad sam bila skroz izluđena, činila mi se poput neke mršave glistice a zapravo je težina uvijek bila ok.
pa sam prestala očajavati i fino odlučila da ću svaki dan kuhati ono što ja mislim da treba i da neću izbjegavati variva i ko k meni , ko od mene...
pa sam uvrstila svježu ribu pod redovno, a ona nije htjela niti probati. ok., ne moraš, al će riba biti za ručak i sljedeći petak.
i tako sam ja to skroz banalizirala, nisam radila priče ni drame oko jela i nejela, pogotovo pred bakama koje u mom slučaju jedva čekaju temu o hranjenju!
samo sam nastavila redovno kuhati i nuditi, stalno i iznova je jelo bilo na stolu. pa je odjednom počela obožavati leću, brokulu, grah, ječam, ribu!
i danas ima namirnica koje joj nisu omiljene, evo npr. mahune varivo od danas je pojela 4 žlice. al ja ne nudim drugo, nema nikakvih paštica ni micicija i vozdra!
mislim da je ovo kljuc uspjeha za vecinu nas!
no, medutim, postoje djeca koja jednostavno ne vole jesti i jedu samo ako su stvarno gladna ili ako im das nesto sto zaista obozavaju. mozda je i curka od ifigenije takvo dijete. nema tu neke "greske" sa strane roditelja, "greska" moze biti jedno ako u potpunosti dopustimo da (ne)jedenje jednog clana obitelji opterecuje dio ili cak cijelu obitelj.
ja bih postupila po gore opisanom sa dva moguca ishoda: 1) dijete koje jednostavno samo "zeza" kadtad ce poceti jesto kao i svi ostali u obitelji ili 2) ako je dijete zaista nejelac i dalje ce biti problema s hranom, neovisno o tome sto je na meniju. ali u tom slucaju ni majka niti ijedan drugi clan obitelji ne bi trebali od toga (vise) praviti "problem" - niti jedno dijete kojemu se redovito nudi hrana i pice, nece svjesno samo sebe izgladnjavati - u to sam sigurna. znam da je nama mamama to ponekad tesko prihvatit.
Nisam htjela prosipati otrov, ali ne volim kad se ''krivnja'' olako svali na roditelje i njihovu popustljivost. I ne volim kad roditelji koji nemaju problema oko nečega automatski zaključe da je to njihova ''zasluga''. Djeca su različita i vjerujem da ih se ne može sve uklopiti u isti obrazac ponašanja i odgoja. Ja imam još dvoje djece, prema svima se ponašam isto, ali samo mi je jedno neuhranjeno. I odgovorno tvrdim da je neuhranjen, jer dijete od 3 god. i 4 mj. s 12,4 kg je ispod 3. percentile po statistici, znači od 100 djece on je vjerojatno najlakši, eventualno 2. ili 3. ''od dolje''. To ni jednoj mami nije lako prihvatiti, mislim. Ako je i tvoje dijete s tri godine imalo manje od 12 kg, ona JE bila mršava, bez obzira kako se tebi činila. To ne znači da nije bila zdrava, ali za tu dob je to jako mala kilaža. A i Ifigenija ima još djece pa vjerujem da nije samo s djevojčicom ''zastranila'' oko odgoja.Ja razumijem da je tebi teško, ali nema smisla prosipati otrov.
Sve mi koje smo se javile, javile smo se da pomognemo ako se radi o zdravome djetetu i ako mislimo da je problem u majci/roditeljima.
Ako je patologija u pitanju, mi sasvim sigurno nismo kompetentne. Ali onda i otvaračica topica zna kamo treba ići - ne na Forum, nego doktoru.
Kad me već prozivaš za jelovnik, da ti odgovorim: nisam naš meni pisala kao ideal prehrane, već kao primjer jer me se pitalo.
Ne jedemo tijesto i krumpir jer nam je ritam života takav da nam se ne uklapa u tjedni jelovnik.
I doista nisam vidjela da itko ikoga osuđuje, samo pokušavamo pomoći, možda i na način koji se nekome ne sviđa.
Zato, polako s osudama i dijeljenju packi; nitko ovdje to nije radio.
Ne znam što je s tvojim djetetom, ali i moja je sa tri godine imala nešto manje od 12 kg, a sve je jela.
I nikada nisam pomislila da je mršava
I moja najbolja prijateljica je imala problem sa sinom "koji ništa nije htio jesti".
Ali to "ništa" je količinski i kalorijski na kraju ispadalo više nego što pojedumoja djeca koja "jedu sve".
Samo je bio problem u izboru namirnica.
Ifigenija, za tebe imam savjet: ako niste, provjerite ima li ti djevojčica Helycobacter pylori, moj mali je to imao. Trebalo nam je 6 mj. da postave tu dijagnozu i to me jako ljuti, jer nije to baš tako neobično, a i simptomi su tipični: mučnine, bolovi u trbuhu, gubitak apetita i odbijanje hrane, izmučeno dijete.
Za kraj, želim svim mamama što manje problema oko hranjenja.
Paraziti također mogu biti uzrok gubitka apetita, željeza, nesanice, razdražljivosti....itd. U naše tijelo mogu ući preko neopranog voća i povrća,
kroz prljavu vodu i hranu, preko prljavih ruku, kroz kožu i dišne putove, preko insekata....
E, i Jana ne voli luk, ali kapula joj je ok.
Ifigenija, zasto se bojis provjeriti jel ti dijete intolerantno na neku hranu ili nije?
Stray spominje da je krumpir los, i ja sam negdje procitala da je krumpir zapravo hrana za svinje, moja kcer ga nece ni pod razno...ima dana kad nece mrkvicu nisa cim zakamufliranu a ponekad ju trpa u usta, tako je sa svom hranom, ocito da ti mladi organizmi osjete sta im treba i to jedu
ne vjerujem da je stvar u bolesti, jer ne bi jednom pizzu pojela, drugi put ne
ne bi pojela 3 komada mesa ili pljeskavicu, a odbijala povrće
onda ne bi jela ništa
Pa da, ja sam kao dijete imala amebe , dobila od macke i dugo je trebalo da moji roditelji skupa s doktorima skuze zasto ne jedem vise onako kako sam jela prije...sjecam se da me nakon svakog obroka bolio trbuh, ne alarmantno nego onako da mi se vise nije jelo
Prijateljici su nedavno nasli neki parazit ili bakteriju ,( ne znam vise sta je bilo u pitanju)...u zelucu zbog kojeg se nije mogla udebljat, bila je ko stapic godinama, tek kad zatrudnila, nekako je doslo do toga da su joj to skuzili
Ja bi svakako prvo vidjela dal je ipak fizicke prirode to nejedne ( intolernacija, paraziti) a onda bi znala kako se postavit
Hvala za savjete! Malo ste me zabrinule mišlju da to može imati fizičke uzroke.
Ona je iznimno veselo dijete, puno snage - jel može ona imati te crve i bakterije i cirkuse čak i ako djeluje zdrava i sretna kao dren?
U svakom slučaju, razgovarat ću s pedijatrom.
Inače, odlučila sam se posvetiti tom problemu; sve do sad sam imala taj psiho-pristup - jedi, ako nećeš dobro, i nisam još razradila što ako dijete uopće neće i neće nikako.
S jedne strane ću je dati pregledati, a s druge ću uzeti vrijeme da uz ručak malo je promatram, da razgovaram, da je potaknem da jede, da nekako ispipam taj teren. Da skužim u čemu je vic, i da je, jelo po jelo, obrok po obrok, nekako vratim na to da se posluži, da barem proba, da bar malo pojede.
I do daljnjeg nema ni komadića slatkog - da me ne buni u procjeni gladi i sitosti. Ni nepredviđenih međuobroka (kifla u šetnji - makar je to dosta rijetko).
Taman kad misliš da si kao roditelj na konju u nekim stvarima, stvori se druga tema, novi seminarski rad s nepoznatom tematikom.
S ovim se apsolutno slažem.
I u skladu s time kažem kako se djeca, zbog svekolike svoje različitosti, ne mogu "utrpavati" ni u percentile: jedno će ispod treće biti sasvim normalne tjelesne građe, dok će ono oko 5. biti - neuhranjeno. Ili dežmekasto, možda.
Percentilne krivulje su rađene davnih dana i temeljene na uzorku djece hranjene formulama, otud irelevantni podaci.
sss, žao mi je što imaš problem; žao mi je što itko od nas ima ikakav problem s djetetom.
Ali, otkako sam vidjela kako se jedna mama kune da djeci nudi zdravu hranu i da joj dijete ništa ne jede, a onda pored stola punog SVEGA - otvara hladnjak i djetetu daje Poli kobasicu/salamu... volim propitkivati i sebe i druge.
Dopustit ćeš da imam pravo na to.
Kao što imam pravo napisati svoje viđenje Ifigenijinog problema.
Jer, dijete koje "ne jede ništa", ipak povremeno pojede sve ono što je gore nabrojano.
A to je puno manje "ništa" no što moja djeca jedu.
I nikako ne ide u "isti koš" s djecom koja plaču od gladi, a ne mogu si pomoći.
Posljednje uređivanje od apricot : 15.02.2011. at 07:42
Apri, razumijem ja tebe.
Isto mislila kao i ti, i radila.
A onda sam prije par dana zatekla sebe kako šalabajzam po dućanu i tražim BILO ŠTO što će mi kćer pojesti, ali sigurno. Nekad hoće nešto, nekad neće.
A imam ovaj tjedan ekstra poslove, stalno sam vani, i nemam vremena ovaj tjedan da riskiram, pa da mi kćer jede ne jede ili jede kiflu putem.
Koma.
Kupila sam panirane riblje štapiće, i krokete, i svinjarije raznih vrsta - neke vafle koje imaju puno jaja u sebi... jer znam da će to jesti, ovaj stresni tjedan...
Sin će isto to vrijeme jesti svako varivo, bolognese s puno povrća, zelenu salatu, kiselo zelje, i sekeli. Mala će ostati gladna i hitati se po podu kad vidi nešto što joj u tom trenu miriši. jedan dan je tako preskočila savršeno dobar i ukusan doručak, i došla do pekare (išli smo kupiti cipice i robu po gradu...) i stala pred dućan i tužno molila pizzu, i produžili smo i toliko je molila i pričala o toj pizzi da sam kupila. Jesam. I izgubila sam 30 min dok je ona jela golemu pizzu u kafiću. Eto. Možda joj nisam trebala dati. Ali taj dan sam znala da se najela. Kad smo došli doma,legla je, a ja sam znala da je jela, za razliku od mnogih dana kad se pitam jel gladna...
Da me netko vidi, ne bi znao da je iza toga mama koja je hranila svoje bebe prosom, žitaricama, i čija djeca nisu uopće probala junk do nekog doba.
Ali to je sad tako.
Valjda zato jer sam i sama mislila da su roditelji tome svemu krivi.
A kad odeš u dućan i kupuješ junk koji ne znaš ni gdje stoji ni koji je kakav shvatiš da možda niej svaki roditelj čije dijete jede samo hrenovke lud, glup ili nediscipliniran.
nije. jer neki to rade svjesno i ne razmišljaju da bi to uopće moglo biti loše.
i to je sasvim ok; neopterećeno dijete i neopterećen roditelj.
što bi mnogi rekli: i mi smo jeli hrenovke, pa što nam fali.
skoro - ništa!
imam dvoje totalno razlicite djece. jedan jede samo kad je gladan, druga pak razmislja o hrani non stop. mene ovo drugo ispcrljuje. ako joj jednom u vrtic donesem nesto za jesti ona ocekuje to svaki dan (srecom svelo se na jagurt, obicni na slamku).
on ima oko 18 kg i 5 i pol godina
ona ima oko 14 kg i 3 i pol godina.
on mi je normalne debljine
ona mi je debeljuskasta.
on od pocetka dohrane odbija krumpir. voli tjesteninu ali njoki su mu fujj. nedavno je probao pomes frites u McD i to mu se svidja. a ako sam prije u varivo ubacila mali kurmpiric a u njegovom tanjuru nije bilo po meni tragova tog krumpira nije htio jesti. tad sam shvatila i prihvatila da mi djete ne zeli krumpir. ono sto mene buni zasto mu se svidja taj iz McD? i prilicno je opsjednut s njim. ali mi i dalje u kuci zivimo bez krumpira, ako napravim nama za gust, njemu serviram nesto zamjeniski. ali krumpir uglavnom jedemo u gostima
ona je bila odbijacica hrane, i pocela je lagano jesti sa 1 i pol godinu. nisam se nervirala. ali kako rekoh gore sad samo razmisalja o hrani. cesto je zovem ugljikohidratna djevojka jer naprosto obazava ugljikohidrate.
zasto sam sve ovo napisala? cisto da prikazem da se klinci mjenjaju. da im se zelje mjenjaju, ali na zalost cesto pod utjecajem okoline. taj utjecaj se povecava s vremenom.
i mislim da to sto je mamitzi rekla, da ovisi sve kako dugo mi mozemo cekati da djete nesto pojede.
no u familiji imam i ekstremniji slucaj. moj necak je nejelica. i to moze se reci ekstremna nejelica. pokusali su svasta. cak i serviranje jela u tanjur kad svi jedu, pa ako zeli pojesti nek pojede. nakon 4-tog dana su poludili i pitali ga da li ista zeli jesti, odgovor je bio pa ne bas. od tad mu je pocela nuditi bilo sto.
sad su dosli da voli pojesti jogurt, voli pojesti meso i tjesteninu. mrsav je, cak ne izgelda ali kad se skine, majko moja
I da se nadovežem na spjalicu, lakše je nuditi nego braniti. Puno lakše.
Ja ne vidim nista lose u tome da je dijete pojelo pizzu...ako cemo o kvaliteti,i zelena salata moze biti los izbor ako je spricana hiljadu puta pa imas vise stete unusenjem pesticida uz neki vitamincic
I da, i ja sam bila veselo dijete i trckarala po cjele dane vani tak da nisu mogli posumnjat da zbilja imam problem fizicke prirode ( amebe) ...a velim ti i za tu frendicu...nema ti tu nekih velikih nuspojava
bilo kako bilo, zelim ti brzo rjesenje problema
Sto se tice pomfrija iz McD , mozda stavljaju nesto da se navucemo....jedne prilike sam dobila info da u one kraseve napolitanke stavljaju neki aditiv koji te tjera da jedes i jedes i oces jos...tako da nebi iskljucila takvu nekakvu muljazu ( inace je pomfrit kancerogen)
ja stvarno mislim, po svemu napisanom, da ifin problem nema veze s nikakvom intolerancijom, parazitima, amebama. što ne znači da nije problem.
po mom viđenju, ako ona jede svinjarije, a jede ih, onda nema problem kao npr dijete od sss.
e sad, kako ga riješiti - mislim da niti ja ne bih mogla uporno ustrajat na leći i čekat.
ja bih na tvom mjestu probala naći par kolko tolko zdravih kombinacija koje jede (mislim, ako jede te panirane štapiće, makar bih ja panirala frišku ribu, ti štapići su mi grozni). pa nek bude pohano, ali ne gotova jela, pohaj joj teletinu. apri ne čitaj, meni je to zdravo
izbacila bih skroz gotovu hranu, da ne kažem junk, jer je nekima junk sve što nije proso i leća
pa i pomfri mi je bolja varijanta od gotove hrane. da šteta ipak bude što manja.
a valjda ipak ima još nešto što se može doma napraviti, a da ona pojede a da nije pohano i pomfrit.
i tako, i dalje bih kuhala svoje, nudila joj, natezala se s njom, dok ne projede kako kaže spajalica.
Baš pomfrit posebno ili sve prženo? I ovisi li to o duljini prženja na istom ulju ili je samo stvar u krumpiru?
Imali smo fazu kad je F. imao oko 3 godine - počeo je izvoljevati i ne jesti, odnosno, ne žvakati. držao je hranu u ustima dok se već svima nama za stolom ne bi počelo gaditi.
Taman smo kretali na godišnji, na more, i bili par dana kod mojih. Uglavnom, svi smo se počeli međusobno svađati zbog tog njegovog nejedenja.
I tad smo uveli ovo - nećeš jesti? Molim te, udalji se od stola. Naravno, nije bilo međuobroka ni slatkiša u ponudi.
Nije doručkovao, nije ni ručao. Ali je za večeru bome došao i najeo se ko tele.
Pokušao je izvoljevati još jednom sutra za doručak, udaljili smo ga.
Od ručka nadalje više nikad nismo imali nikakvih problema.
oooooooo da, tu lezi vecina nasih probelma.
ako sam umorna, ako sam bezvoljna (oprostite ali i ja imam takvih dana) sigurna sam da cu se s klincima hrvati manje oko svega, nego kad sam raspolozena i puna elana. ali zato je lakse kad nas je dvoje roditelja u familiji, pa kad jedan padne i poklekne tu je onaj drugi da tad povuce.
evo jedna ideja, jučer sam u knjižnici malo čitala jednu knjigu " 1-2-3 uspjeh ", o disciplini kod klinaca.
ima super stvari o spavanju , ali i o nejedenju i izbirljivosti, odugovlačenju s jelom i sl.
zapamtila sam dio sa savjetom da ih se ne upozorava, tipa "još nisi gotova", "šta čekaš", već da se proba sa satom koji će im podvjesno odbrojavat i podsjećat da vrijeme ističe.
konkretno se kuhinjski sat namjesti na 20 min., u tanjur se stavi smiješno mala količina hrabe npr. žlica pire krompira, 3 zrna graška, 2 komadića mesa i sl.
i jednostavno objasni " evo ovaj sat će zvonit za 20 min. ako ovo sve pojedeš dobit ćeš desert (npr. sladoled), ako ne onda nema deserta).
može i samo tri zrna graška u cijelom tanjuru, čisto da vidi da se to može pojesti.
pa postupno povećavati tu količinu hrane.
valjda sam dobro objasnila, i preporučam knjigu ima lijepih nenasilnih savjeta kako zadržat 1 i pol godišnjaka u krevetu, tj. postići da se ne ustaje kad se stavi na spavanje,
ili kako umanjit česta buđenja već velikih klinaca, 3-6 godina.
konačni zaključak je da treba puno upornosti i dosljednosti šta već znamo.
Cvijeto imaš dobar point
inače leća nije dobra hrana za djecu s osjetljivom probavom. Djeca koja stvarno imaju ozbiljne probavne probleme osim konzervansa, aditiva ( emulgatora, boja, aroma itd) gotovo u pravilu ne podnose dobro ni teško probavljivu hranu- mahunarke, previše vlakana, paprike, zelje i sl. da nespominjem lignje, gljive pa taman da ih majka osobno rukom lovi i bere i ostalo što se ljudima padne na pamt kad pomisle na zdravu hranu. Zdrava hrana za odrasle i prehrana prema tegobi odnosno bolesti za djecu nije ista. To se jako često miješa. Prečesto.
O, kako ovo potpisujem!
Baš da vam priznam, ubi me ova neizvjesnost, svaki mjesec sam i nezaposlena, i dobivam posao, i počinjem raditi i dokazivati se u novoj okolini, i prestajem pa sam opet nezaposlena...i uz to dodajte nekoliko uobičajenih tekućih problema.joj, nisam u formi
Bake uskaču, al na temu hrane, one su ipak generacija zlatnog doba formule. Ah.
Rezultat svega je zbrčkana prehrana mog mlađeg.
Pratim vas, popravljam stanje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom