http://www.youtube.com/watch?v=RoJ4Rw-egtY
trebali bi svako malo ovo prikazivati svim roditeljima
ili još bolje- budućim roditeljima, dok je još vrijeme.
meni svakako dobro dođe da se ponovo malo trgnem kad počnem "spavat"...
 |
|||
|
|
|||
Djeca potrošači: Komercijalizacija djetinjstva
http://www.youtube.com/watch?v=RoJ4Rw-egtY
trebali bi svako malo ovo prikazivati svim roditeljima
ili još bolje- budućim roditeljima, dok je još vrijeme.
meni svakako dobro dođe da se ponovo malo trgnem kad počnem "spavat"...
Ja sam ga gledala kod frendice, organizirala je gledanje filma kod nje doma.
Nije mi sjeo. Najvise zbog toga sto ne predstavlja nikakve puteve rjesavanja "problema". A to je bilo i ocito i iz razgovora koji je slijedio nakon gledanja filma u nasem krugu.
Film je pun cinjenica (mnogima iznenadujucima) u kontekstu brojeva i ideja, al isto tako i misljenja predstavljanim kao da su cinjenice.
Meni je takoder smetala "uobrazena" poruka koju sam ja dobila iz filma, a ta je da su kao odrasli imuniji na marketing od djece. Tko kupuje djeci stvari?
I smeta mi hrvatski prijevod na gornjem linku marketinga u propagandu.
Neznam, prekomplicirana mi je ova tema za dvorecenicne razgovore a istovremeno pre-pojednostavnjena u ovom filmu. Kao sto rekoh, nije mi sjeo.
Ima jedna odlicna radio-emisija o marketingu, zove se Age of Persuassion, o razlicitim vrstama, povijesti, znacaju marketinga. Na portalu emisije je i u tekstu, skup s razlicitim video i audio primjerima. Fascinantna je, cak i meni, koja nosim u sebi odredenu averziju prema konceptu marketinga. Evo linka: http://www.cbc.ca/ageofpersuasion/. Teme koje emisija pokriva potvrduje puno stvari iz filma o komercijalizaciji djetinjstva, al ih gleda u potpunosti s gledista marketinga.
jedan od načina rješavanja problema koji je spomenut u filmu
bio bi u tome da se zakonski regulira marketing proizvoda namijenjenih djeci,
što u USA nije slučaj.
Zasto samo djeci?
I na koji nacin? Sto zelimo u toj regulaciji? Da nema reklama tijekom djecjih programa, npr? A sto su djecji programi nego proizvod? Koji uz to potice na konzumaciju drugih proizvoda (igracki, aktivnosti, hrane)? Ja prva neznam gdje pocet i gdje stat u popisivanju svega sto bi se moglo/trebalo regulirati. A taj film ne pomaze nimalo u tom kontesktu. Najlakse je rec - treba regulacija. Da su objasnili bolje sto konkretno pod tim misle, te nacine kako mozemo ti i ja tome pomoci, bila bi druga prica.
Ono sto mene zanima je da li postoji razlika u kolicini konzumacije djecjih i drugih proizvoda, po djetetu, medu zemljama koje imaju regulacije i onih koje nemaju. sto postojece regulacije sadrze? Kako se provode?
ne možeš reći da dijete od 3-4 godine na isti način doživaljava reklamne poruke
kao i odrasla osoba koja je svjesna toga da reklame lažu.
uh, puno pitanja, a ja preumorna...
za početak, meni je dobro da se uopće upozori da problem postoji.
navedeno je u filmu da je ta konzumacija porasla u nekim nevjerojatnim postocima otkad je ta regulacija za Reganove vladavne ukinuta.Ono sto mene zanima je da li postoji razlika u kolicini konzumacije djecjih i drugih proizvoda, po djetetu, medu zemljama koje imaju regulacije i onih koje nemaju.
ne mora dječji program biti takav.A sto su djecji programi nego proizvod? Koji uz to potice na konzumaciju drugih proizvoda (igracki, aktivnosti, hrane)?
može biti i zabavan i edukativan a bez komercijalnih poruka.
recimo tv vrtić, prije -žutokljunac i sl. emisije.
reklame su problem, kad ih krenu ubacivat između.
sakupi ih sve, kupi ovo, kupi ono.
nova tv i rtl tj komercijalne televizije su preplavljene time.
jedan crtić-20 rekalam.
i fakat je razlika jel dijete gleda takav program ili ovaj bez reklama.
Pa zato si ti tu kao roditelj da educiraš dijete. Ne može me nitko uvjeriti da moraš nešto kupiti jer dijete to hoće i HOĆE I HOĆE (i Amen!).
Ja sam rastrošna. Jer su me moji roditelji, nažalost, tome naučili.
Moj suprug je suprotnost. Jer su ga njegovi roditelji tome naučili.
I to je to. Nema mudrosti. Istina je da danas ima više izazova i da je umijeće na pozitivan način usmjeriti dijete od potrošaštva.
Ali trebamo krenuti od sebe, jer djeca uče od nas - gledajući nas, a ne reklame.
uče djeca od svega što vide, štoviše, upijaju ko spužve.
u doba tvog supruga, tebe i mene bilo je x puta manje i reklama i proizvoda,
imali smo crtić u 19:15 i EPP , ma o čem pričamo,
živjeli smo u sasvim drugom vremenu..
naravno da je puno na nama, ali djeca nam veći dio dana ne provode s nama,
nego u vrtiću, školi i okruženi medijima i tehnologijama.
naivno je utjecaj svega toga sužavati isključivo na roditeljski odgoj
i to je upravo argument marketinške i općenito industrije.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 14.02.2011. at 19:27
Mislim da bi djeca ipak trebala biti pošteđena tolike "hajke" marketinga. Kako ih educirati da im to ne treba kad su doslovno bombardirana tolikom hrpom blještećih novih stvari koje na tren čak i nas odrasle povuku?
Istina da mi kupujemo/plaćamo, ali oni to istinski ŽELE nakon x-te reklame na Tv-u i što onda?
Naravno da ne treba banalizirati, daleko od toga, možda sam se pogrešno izrazila. Ali roditelji i dalje imaju OGROMAN utjecaj na svoje dijete, ako znaju kako i ako žele. Mnogi danas ne žele. Niti znaju. Niti ih, onako iskreno, briga.
Znam hrpu takvih koji imaju djecu jer je to 'tradicija', jer je to 'normalno'. No to je tema za neke druge razgovore.
Ja i dalje vjerujem, unatoč tome što se slažem s tobom - Mamma - da klinci većinu vremena provode daleko od nas, da je u zdravom odnosu roditelja i djeteta ipak roditelj djetetu veći uzor od svega drugoga. Vidim po svojima, koliko puta me skopiraju i onda se lupam po glavi kakav sam šugavi uzor potrošaštva...
Upravo u tome i jest problem, zato nam trebaju propisi koji bi regulirali marketing za djecu (umjesto regulirali po meni može slobodno i zabranili).@n@ prvotno napisa
Lako za djecu nas par frikova, premda je i nama teži posao nego pred 50g. Ali cijelo društvo se odgaja u smjeru konzumerizma. Što zapravo odgovara baš onima koji bi trebali djecu zaštititi od tih reklama.
Inače sam film, ovo što sam vidjela na linku, nije mi rekao ništa što već ne znam ili pretpostavljam. Čak sam se i dobro nasmijala na Simpsone.
pomikaki, jesi pogledala svih 5 dijelova?
ima u 4. i 5. dijelu recimo spika o baby einstein vidu i Bushu
i kako marketinška industrija vrši testiranja tržišta na djeci...
ne, odustala sam nakon prvog
jednom kad stignem valjda ću i ovo ostalo
što je to baby einstein vid?
kao prvo, pogledala sam pet minuta prvog i pet minuta ovog četvrtog. :D
i ono što me užasno odbija kod takvih filmova je taj stil snimanja, guruovski, senzacionalni. u stvari rade ono što osuđuju - manipuliraju. i imam osjećaj da će mi negdje u sred filma uvaliti neku reklamu za, nemam pojma, kamp u prirodi
ono što mi je "leglo", kad maknem one bebe s logom pepsi
i totalno mi je suludo da se to prodaje s idejom da će bebe (djeca) biti pametnije
Ja ga imam odavno vec kod kuce, ali iz x razloga nisam jos pogledala.
Prije gledanja uopce, a motivirana subotnjim i nedjeljnim gledanjem crtica, ja bih totalno zabranila reklame upucene djeci i reklame u terminu kad je djecji i/ili skolski program.
A za poruke "skupi ih sve" i "nisam vise luzer jer imam tenisice nove, i to ne one s placa" bi kaznjavala novcano.
Film kao film je OK pogotovo za one koji nisu ufurani u conspiracy theories pa ni ne sanjaju o svim zamkama konzumerističkog društva. Mi doma smo kako Pomi kaže frikovi pa smo svega ovog bolno svjesni već godinama. Plus "Child targeting" sam imala A na faksu :rollingeyes:
Apropo toga da smo mi odrasli svjesniji marketinga od djece, što definitivno jesmo, gledala sam par filmova o subliminalnim metodama kod kojih stručnjaci koriste uglavnom riječi "smrt" i "sex" da bi potaknuli kupce. Onako dosta scary filmovi.
Kao i ovi novi o food industriji, OT je al je zanimljivo, pogotovo filmovi o proizvodnji kukuruza, koji se nalazi u 90% proizvoda koje koristimo, a zadnje vrijeme mu cijena rapidno raste.
Uglavnom mislim da treba dekolonizirati potrošački um, ovakvi filmovi mogu imat samo pozitivan efekt.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 15.02.2011. at 10:41
potpis
treba provoditi zakone, ja sam posebno alergična na reklame za djecu između najava CSIeva u 10 ujutro i igračaka na trafici pored xxx dvd-a bez zaštitne folije isl. sve je to kažnjivo, postoji zakon, pa nikom niš. Kad će jednom oko toga krenuti neka kampanja, ne znam, na žalost uz sve egzistencijalne porbleme koje ljudi imaju normalno da ovo već dugo čeka na listi.... A klinci brzo odrastaju i upijaju ko spužvice. Meni je već glupo stalno učiti djecu ovo ne valja, ono ne valja, ovov je loša reklama,ovo nije za djecu, zvučim ko neki paranoik, a nije - ne može ti biti oprezniji i uporniji od visoko buđetnog child targetinga.
x
A može li Roda napravit neku akciju, dati prijedlog s tim u vezi?
Posljednje uređivanje od krojachica : 15.02.2011. at 11:18
Al onda treba trazit da uopce nema reklama tijekom djecjih/skolskih programa (usputno pitanje: kako ih definirati?) jer koji ce ludi biznis trosit lovu na placanje reklame u terminu kad mu ciljna skupina nije ta koja ce ju gledat?
Al ako cemo to trazit, kako cemo onda to i platit? Jerbo sve u zivotu ima svoju cijenu. Kako ce televizijska kuca namaknut lovu ili za proizvest djecji/skolski program ili za preuzet ga od nekog drugog (da ne spominjem troskove sinhronizacije i sl.) ako je ne moze namaknut preko reklama (cije termine moze popunit, naravno, samo reklamama koje ce u tim terminima dostici do ciljne skupine - djece)? Jesmo li spremni iz nasih dzepova placat vise u pretplatu ili poreze za drzavne subvencije kucama koje proizvode i emitiraju djecje programe?
Ma, gle, realno gledano šanse da se to zabrani su ravne nuli. Jer je to zadiranje u slobodu medija ili kako se to već zove.
Imamo opcije: djeca gledaju tv - djeca ne gledaju tv.
Ista spika kakva je bila prije par godina sa zabranom uvoza hodalica i jumpera. Sve to lijepo zvuči, ali...
Nisam gledala film, ali zamisljam ga bas onako nekako kako ga je cvijeta opisala. Pretpostavljam da pretjeruju na nacin Michaela Moorea, recimo, koji svakako iznosi pametne ideje, ali onda zaglavi toliko da ga je naporno gledati.
Sto se tice XXX-eva, evo tu u Americi ih nema. Ono, sisa je zlo do te mjere da valjda ides u zatvor ako izviri. Mislim, ne smije se mokriti u sumi jer uvijek postoji mogucnost da te rakun vidi i prijavi nekakvom drustvu. Nije da zagovaram obavljanje fizioloskih potreba u sumi, samo se malo ismijavam nekim propisima. Bebe nose jednodjelne kupace, takodjer, a bakama ne smijes slati slike djeteta koje nije omotano barem u burku. Karikiram, ali... evo, Amerika je puna propisa. I nista ih nije spasilo.
Ako se mene pita, roditelj je taj koji je odgovoran. A ne TV i propisi.
Ne slazem se da su sanse da se zabrani ravne nuli. Ali smatram da ako zelimo promijeniti situaciju, onda je moramo pregledati iz svih mogucih uglova i biti na cisto s tim sto mozemo dobiti, a pritom i sto izgubiti, sto smo voljni dati, da bismo dobili ono sto hocemo.
X
Definitivno.
ja bi stvarno voljela da prvo pogledate film (mada je u stilu M.Moora što može biti iritantno,
ali puno podataka iznesenih su naprosto činjenice).
jer statistika vas demantira.
možda Amerika je prepuna propisa koji odlaze u apsurd, ALI nema propise glede marketinga usmjerenog djeci.
i to je jedna od glavnih pointova u filmu, jer (pogledajte prvi dio oko 8. minute):
u Americi je, prije Reaganove ere, reklamiranje za djecu ipak bilo ograničeno.
krajem '70ih je Federal Trade Comision (FTC) izgubio bitku da se zabrani neetično reklamiranje
i nakon toga, 1980. su praktički nestale sve zabrane.
rezultat toga (oko 11. minute) je sljedeće:
tijekom 60-ih i 70-ih potrošnja kod djece je rasla oko 4 % godišnje.
nakon ukidanja ograničenja, rasla 35 % godišnje, i doživjela porast od 852% od 80ih do danas.
Ancice, televizija je do sada (ova državna) jako dobro punila svoju blagajnu od jedne od najviših pretplata
u Evropi i jako dobro uhljebila nekoliko tisuća ljudi zaposlenih tamo od kojih, nek mi ne zamjere pošteni i vrijedni,
jedan veliki dio njih ne radi realno niti pol radnog vremena.
pa recimo da krenemo od tuda.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 15.02.2011. at 18:10
Ja sam pogledala samo početak, nemam vremena, ali ono što me šokiralo je da se tu i ne radi primarno o marketingu dječjih proizvoda, znači igračaka i onoga što smo mi navikli gledati u pauzama crtića - pa ovdje se radi o tome da se proizvodi za odrasle reklamiraju tako da su te reklame usmjerene na djecu, jer su shvatili da djeca jako utječu na odabire obitelji tipa kakav auto će se kupiti ili kamo će se ići na ljetovanje. Baš sam to danas komentirala sa kolegicom na poslu, pa me ona upozorila na to da se kod nas jako puno hrane reklamira na taj način, i da nju njena djeca onda žicaju određene proizvode u dućanu!
Mislim da je jako opasno razmišljanje da roditelji sami mogu to sve iskontrolirati - to je tako jaka industrija da ju je zapravo nemoguće izbjeći. Mislim, koji bi bili načini; izbacit TV i komp iz kuće, ne imat mobitele, ne izlaziti vanka?
Mima, imaš pravo,
to je, moglo bi se reći, nova era reklamiranja.
ono direktno je već passe
Naravno da je nova era reklamiranja. Svako malo pa je nova era. Mislim, to je bit biznisa - adaptiranje i iskoristavanje prilika koje ti idu u korist. A jedna od tih prilika je noviji trend drustva u jacanju fokusa na djecu. U nekim aspektima smo sretni zbog toga - na djecu se vise ne gleda kao na obiteljsku investiciju, kao stanovnike najnize klase, kao objekte, kao teret. Ocekujemo da se djecu slusa, da se njihovo misljenje vrednuje, da sa na njih gleda kao punopravne clanove drustva.
Imamo trend stavljanja djece na jednaku ili visu razinu, po potencijalu, pravima i sl., od ostalog stanovnistva. Mi, kao drustvo, odlucili smo na djecu staviti vecu cijenu. I, naravno, poduzetnistvo bi bilo glupo da se tome ne prilagodi i iskoristi priliku za jacanje svog biznisa i svog potencijala.
Zacarani krug.
Nemremo imat i ovce i novce.
ma marketing sve više gleda na djecu baš kao na objekte
i lovinu.
ja mislim da bi država ipak trebala učiniti nešto po tom pitanju.
jer, kak je neko i rekao u filmu, ak postoji zakon za auto sjedalice-da zaštitimo djecu,
pa zakon ovaj i onaj, onda bi bilo pošteno zaštiti djecu i od agresivnog marketinga.
bar donekle, da se sasvim ne otme kontroli.
mene zapravo u cijeloj priči najviše muči spoznaja da ja kao roditelj ne mogu svoje dijete zaštiti od ovoga. il bar ne u onoj mjeri u kojoj bi htjela. jer, realno ne mogu toliko iskontrolirati njen život...
baš se grozim pojedinih tekovina današnjice.
Mislim da je rijec upravo o ovome sto Ancica pise. Ako je dijete skroz na skroz punopravan clan obitelji i njegovo se misljenje stopostotno uvazava, pa... zasto onda ne bi to isto dijete odlucivalo o lokaciji stana, odabiru automobila, a ne samo o manjim stvarima tipa, recimo, nedjeljnog rucka. Vjerojatno mora postojati granica.
Jos uvijek nemam djece, ali moram priznati da ne mogu zamisliti da mi trogodisnje, ali ni trinaestogodisnje dijete uvjetuje ili utjece na odluku o novom obiteljskom automobilu. Moze reci koji mu se svidja, moze, eventualno reci da je barbie roza ljepsa od crne, ali sumnjam da cu zbog toga voziti roza auto ili odabrati Hondu umjesto Toyote. Ono, sorry misko.
Jedina regulacija bi, u mojem malom svijetu, bila ona na istinitost onoga sto se izgovara/pise u reklamama. Trenutno se Dole fruit ovdje reklamira kao 'jednako dobro kao pravo voce'. Upravo to izgovaraju u reklami i ispisuju u casopisima. I ajde, bilo bi relativno jednako dobro kao pravo voce, kad bi bila rijec o smrznutom/konzerviranom, bez dodataka osim, jelte, konzervansa, jer bismo u tom slucaju jos uvijek bili... tamo negdje. Ali jok, rijec je o vocu u konzervi ili plasticnoj casi, u teskom secernom sirupu. E pa to nije jednako dobro kao pravo voce, ni blizu. Ili reklame za Pediasure i slicno - glase tipa: ako vase dijete ne voli dorucak, nema veze, evo dajte mu QWYstogod. Jako je fino, ima malo secera, malo nutrijenta i moze to popiti dok, recimo, igra Play Station ili dok radite sto god. Ma super. Sigurno je dobro kao dorucak, jel. Onda se reklamira onaj stolac, Bumbo, kao odlicna stvar za odlaganje djeteta od trenutka kad samo moze drzati glavu. Jerbo je zgodno... nece dijete iz njega utec' jer mu ta guma dobro drzi noge.
Eto, to bih, recimo, zabranila jer sadrzava dezinformacije. Sve ostalo sto je samo stvar kontrole u obitelji, to me ne dira. Ako program XY gura reklame koje mi ne pasu u program koji mi eventualno pase... necu gledati program, ili dozvoliti djetetu da ga gleda. Ako nista drugo, barem su danas internet i DVR tehnika izuzetno dostupna pa se sve to moze rijesiti.
Slažem se, i baš zato mislim da su nam potrebni propisi koji će strogo kontrolirati reklame u vrijeme dječjeg programa. Nije roditelj jedini koji može nešto tu postići.
I ja bih kažnjavala za ono skupi ih sve i ne furam tenisice s placa i to!
vjerujem da ni meni isto djeca teško da mogu utjecat na odluku o tipu auta isl.,
ali evo ja bi se, tu kod nas u HR, zadovoljila već time da zabrane reklame unutar dječjeg programa,
jer to mi je fakat prestrašno.
ma moja / naša kontrola se svodi na objašnjavanje o neistinitosti reklama, o priči kako postoje ljudi kojima je posao to da prikažu sve te stvarčice ljepšima i boljima nego što doista jesu, jer tako zarade puuno novaca, itd. itd.
ili recimo, ima par igračaka iz za koje je sama konstatirala da su uživo lošije nego na reklami i takve situacije nam služe da pokušamo izgraditi kritički odmak od onog što reklame prikazuju...
ali ne mogu skroz izbjeći taj užasni marketing, recimo nedjeljom kad gleda crtiće pod redovno u jutarnjem terminu to je napad i bombardiranje da ti se zavrti u glavi.
Posljednje uređivanje od flopica : 15.02.2011. at 19:04
ha ha ne može niti meni dijete odlučivati o tipu auta - jer je ta odluka kod nas vođena mogućnostima a ne željama.
Evo moja želi isključiva Mazdu (jer ju sad imamo), i mi bismo joj vrlo rado popustili, ali..
No, i ja sam razmišljala o ovome što Ančica piše, i ja želim tretirati dijete kao punopravnog člana obitelji i slušati i njene želje i razloge - možda ne o kupnji auta ili stana (u ovom trenutku, ali kad bude starija možda i da), ali o mjestu na kojem ćemo ručati ili ići na izlet - zašto ne. Upravo je u tome stvar, upravo zato se grozim toga da na takve djetetove želje utječu reklame.
Ma naravno da objašnjavamo, ali mislim da ono što ja kao roditelj mogu napraviti nije možda dovoljno i da bi mi društvo/država u tome trebala pomoći tako da strogo regulira reklame za vijeme dječjeg programa.
Opet nije sve ni na zakonima; imamo zakon koji kaže da se djeca moraju voziti u AS pa i sami znamo kakva je situacija na terenu i koliko se to (ne)kažnjava.
Hahaha
Eto, uspio je film premazat oci kao sto i reklame rade. Npr. uvjerit neke da fakat u Americi ljudi kupuju odredene aute zato u skladu s preferencama klinaca.
Ako to stvarno i cine, to ne cine svjesno i da ih pitate, dali bi vam iste odgovore kao sto ih i vi dajete - ma nema teorije da moje dijete moze utjecati na moju odluku o kupovini auta
Mamaju, ovo je tema slicna onoj o djecjim igraonicama za djecje rodendane vs. kucnih rodendana. Kaj nisu djecje igraonice "komercijalizacija djetinjstva"? Padamo u te zamke ili se prilagodavamo novom vremenu (odaberi ovisno o perspektivi) u svakom pogledu. Gdje povuc granicu?
mi smo po ovom pitanju frikovi i u familiji i u okolini i kad to vidim pitam se postoji li uopce dovoljno istomisljenika da se to promjeni?
ne mogu forum uzeti kao relevantan jer tu cak i ocekujem potporu i razumjevanje kad je ovakva tema u posrijedi.
sta se tice filma,kad ga gledamo mi koji imamo vec stav o tome onda cemo mozda i traziti zamjerke filmu,al oni koji nisu prije o tome razmisljali kad ga pogledaju poceti razmisljati pa tu vidim itekako korist.
potpuno preuzimam na sebe odgovornost odgoja i nije mi neki napor ono sto odradjujem u svoja 4 zida,nemoguca misija je s bakama i dedama(to covjek nekako ocekuje),al razocaravaju roditelji/prijatelji,strucne osobe recimo u vrticu koji ne shvacaju ili ne priznaju da od njih promjene pocinju.
jednom sam razgovarala sa rodjakinjom koja je radila na jednoj od komercijalnih tv koji je uopce kriterij biranja crtica koji se prikazuju,naravno da nisam ostala iznenadjena al sam ostala malo potistena(trgovacki lanci sponzoriraju crtice prema asortimanu koji imaju ili ce imati).
Ancice, ja ti se klonim igraonica koliko god mogu
nema jasne granice, nije crno bijelo. žongliramo.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 15.02.2011. at 19:16
Pitanje: Jel vaznije da dijete gleda crtice/TV ili da ne gleda reklame?
Zasto mora biti posao nekog drugog da nama olaksa izbor izmedu dvije opcije koje se u konacnosti ticu nas samih i nemaju utjecaja na druge?
Smeta me osjecaj da dijete ima pravo na crtice (ili roditelj da stavi dijete pred televizor da gleda crtice) al da je duznost nekog drugog da ih osigura u okviru vrijednosti tog roditelja.
Zasto jednostavno ne ugasiti televizor?
zato što, bar ja tako mislim, dijete ima pravo bar jednom u tjednu na
program namijenjen njihovoj dobi a da nas nitko ne terorizira reklamamam.
mi smo ga imali ko klinci.
pčelica maja, muzički tobogan, branko kockica, zlatna nit...
nisu nam gurali pod nos reklame sa sakupi ih sve.
P.S. Molim da se moja propitkivanja na ovu temu ne uzmu kao znak za definitivan stav. Ona su samo rezultat razmisljanja, ili kak bi mamajurekla, zongliranja ideja o ovoj vrlo interesantnoj temi
hoću reći, ak je većinu vremena tv ionako ugašen, pa se pojavi neki dječji ili obiteljsku film
kojeg bi skupa odgledali,
izgubim volju koliko su bezobrazno zagušeni reklamama.
nekad pustim, nekad ne.
ono što još radimo je da koristimo snimalicu pa premotavamo reklame koje ubacuju između.
brainstorming
Al onda takoder nismo imali barbike pod cijenu place za cetiri sata rada vec za tjedan dana rada (karikiram, nemam pojma koja je cijena barbike sad a koja tad bila, jedino znam da je bila puno skuplja relativno na primanja).
Da bi barbika bila jeftinija, moras ih puno prodat. Da bi ih puno prodao, moras ih puno reklamirat.
Da bi imala djecji televizijski program svaki dan, od jutra do sutra, umjesto od osam do devet ujutro pa crtic u 7:15 prije spavanja, moras to nekako financirat.
Osim toga, sigurna sam da je i u nase doba bilo reklama oko djecjih programa (mozda ne tijekom) samo tko bi se toga sjetio. I pitanje je, jel ce se nasa djeca sjecat reklama ili programa koje su gledali kad odrastu. Sjecat ce se proizvoda, ako su ovi iz marketinga tih proizvoda bili efektivni, kao sto se mi sjecamo onih iz naseg doba, al samih reklama?
bilo bi bolje da su klinci ostali na jednoj-dvije barbikeili na nijednoj
zapravo nisam sigurna da su nekad te igračke bile baš tak jako skupe, ali definitvno su bile manje dostupne.
bilo je i tad reklama, ali ne možeš uopće usporediti količinu reklama tad, prije 20-30 godina i sad.
nemjerljivo.
bdw sjećam se ja i nekih reklama iz onog doba
ali zato što su bile fora, simpatične..
Sad nam vise nisu simpaticne jer nas nukaju da trosimo NASU lovu. Onda su trazile da trosimo lovu NASIH STARACA
Slazem se s tobom da imamo previse stvari. Al jel to krivnja onih koji hoce zaraditi prodajom tih stvari (tko ne zeli zaraditi sto vise za svoj trud?) ili nas samih koji im se "ne mozemo" oduprijeti?
a čuj, pamtim reklame za jamnicu, pipi, agrokonino jaje i takve,
nije baš da su starci zbog njih bankrotirali
ali bile su inventivne, inače ih ne bi pamtila
no to je tema za sebe (da ne skrenem sad na reklame za uloške i detergente)
čija je krivnja?
vjerojatno svih skupa. ali to ne znači da se s tim treba pomiriti kako je.
evo, imaš skandinavce kao primjer visoko industrijalizirane bogate zemlje
u kojoj su ograničili marketing za djecu.
teško i je nešto zamišljat dok ne vidiš da negdje drugdje može i drugačije.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
