osobito ova za Pipimamma Juanita prvotno napisa
a čuj, pamtim reklame za jamnicu, pipi, agrokonino jaje i takve,
nije baš da su starci zbog njih bankrotirali
ali bile su inventivne, inače ih ne bi pamtila
 |
|||
|
|
|||
osobito ova za Pipia čuj, pamtim reklame za jamnicu, pipi, agrokonino jaje i takve,
nije baš da su starci zbog njih bankrotirali
ali bile su inventivne, inače ih ne bi pamtila
Ancice, jako mi se svida to sto pises. Mama Yu dobra tema.
ja došla pročitati senina razmišljanja, a nu nje
za sad ju ipak potpisujem, a anci :respect: za postove i razmišljanja, vidi se da si o toj temi već vodila debate
film mi je prava teorija zavjere pa neću više o njemu, al nisu ni razmišljanja mama ju, o ograničavanju marketinga za djecu, za odbacit.
Samo sam preletila al ovaj dokument je interesantan:
Marketing of food and non-alcoholic beverage to children (WHO report).
Na 35. stranici ima tablica s podjelom u razlicite opcije, odnosno stupnjeve ogranicenja (od samo "nezdrave" hrane do svih proizvoda), osvrce se izmedu ostalog i na realnost provedbe svake od opcija.
vrlo zanimljiv dokument.
čini se da veliki broj zemalja postavlja neka ograničenja.
Ancice, pazi za Quebec (str.17):
the Quebec Experience
Mr André Allard,
Office of Consumer Protection,
Canada
In 1978, the Government of Quebec enacted the Consumer Protection Act,
which came into force in 1980. Under this Act, all forms of commercial
advertising directed at children less than 13 years of age are totally
prohibited.
The regulatory ban on advertising to children is very broad and applies to
any goods, including but not limited to food, and to all forms of advertising.
Section 248 of the Consumer Protection Act stipulates that "Subject to what
is provided in the regulations, no person may make use of commercial
advertising directed at persons under 13 years of age".
To determine what constitutes an advertisement directed at children, Section
249 of the Act states that "account must be taken of the context of its
presentation, and in particular of: (a) the nature and intended purpose of the
goods advertised; (b) the manner of presenting such advertisement; and (c)
the time and place it is shown". A scale chart is used to assess whether an
advertisement is directed to children (Table 1).
da, i ovo se odnosi samo na marketing hrane.
ne paljenje tv može se naučiti, kao i ne imanje antene doma.
crtići se mogu gledati s dvd-a i sl., nisam protivnik crtića, ali čemu paliti tv i gledati televizijski program- molim vas objasnite mi?
(osim u ekstremnim slučajevima, ja sam recimo par mjeseci u trudnoći strogo mirovala i onda sam gledala tv, ali u stvarnom životu nije mi jasno kome je to potrebno).
kupovanje dječijih časopisa mi se ne čini problematično što se tiče reklama, na jumbo plakatima nema baš dječijih proizvoda, pa ne mogu dokučiti gdje bi djeca vidjela reklame osim na tv-u.
Razmisljala sam bas maloprije o ovom u Quebecu. Nemam pojma kako to funkcionira iako zivim s druge strane rijeke od Quebeca
Npr., kak oni u ovo doba satelitske i kabelske televizije to mogu regulirat, odnosno utjerivat tu regulaciju? Pretpostavljam da covjek s druge strane rijeke od istog providera dobiva isti deal kai i ja, s istim programima, koji se protezu od CNN-a do National geographica do CBC-a (kanadske nacionalne televizije), Treehousa i YTV-a (programa za djecu i mlade) i stotine drugih.
Sigurna sam da ne vade reklame iz programa koji se emitiraju s raznoraznih internacionalnih i medunarodnih kuca (mada covjek ne bi trebao biti u nista siguran), dakle kak to kontroliraju odnosno ako to ne kontroliraju, na sto se odnosi ta regulacija? Mozda samo na Quebeske medijske kuce i njihove programe?
Sjecam se da smo se na onom gledanju ovog gore filma kod frendice cudili da postoji takva regulacija u Quebecu i nitko o njoj nije nista znao, pa ni cura koja je organizirala gledanje i koja je saznala tu informaciju da postoji ta regulacija. A svi odreda zivimo s druge strane rijeke od Quebeca LOL
Budem se raspitala kak to funkcionira pa javim.
ajd, baš i mene zanima.
a kako ti se čini kad usporediš stanje tu u HR s ovim gore?
Evo ovdje na temu, mada ovo nije objavljeni clanak a kako vidim na jednom drugom sajtu, u fazi je druge revizije i jos nije prihvacen za objavljivanje u znanstvenom casopisu, tak da se sadrzaj treba uzet s rezervom, dok ne saznamo sto sadrzi revizija i je li prihvacen za objavu (znaci, prosao je "kontrolu").
Children: The Quebec Experience (Tirtha Dhar, Kathy Baylis, preliminary draft, 2009)
Tamo daju neka objasnjenja na moja pitanja gore. Npr,
2 Backgroundthe language-speci.c viewing patterns to identify the e¤ect of the ban.
On April 30, 1980, the Quebec Consumer Protection Act came into force, banning advertising
targeting children under the age of 13. The law applies to both print and electronic media, although
debate and enforcement of the law has mainly focused on television. Article 248 and 249 of the
Act explains the law and criteria that must be used to determine whether an advertisement targets
children. These include:
a. The nature and intended purpose of the products advertised. For example, are the products
consumed primarily by children?
b. The advertisement itself: does it use fantasy, magic, or children-speci.c adventures?
c. The time and place the advertisement is shown.
During television programs where children comprise more than 15 percent of the audience,
advertisements targeting children, or a mix of children and adults, are not permitted. During pro-
grams where children are more than 5 percent of the viewers, advertisements directed speci.cally
at children cannot be broadcast. Note that the law does not ban all advertising to children. Ad-
vertisements targeting children can still be broadcast during children.s programs as long as they
are non-commercial (such as public-service announcements) and products and services targeting
adults. Thus, ads for cars or detergents are allowed during children.s shows. Similarly, advertising
exclusively targeting children can still be broadcast, but only during programs that are primar-
ily watched by adults (Caron, 1994). Thus, fast-food chains like McDonald.s can still advertise
during late night shows but not during afternoon cartoons. Data on viewing levels and audience
composition is compiled by the Bureau of Broadcast Measurement (BBM Canada) and are used to
determine the nature of the program. Advertisements must be cleared with l.O¢ ce de la Protection
5
du Consommateur (the Consumer Protection O¢ ce) of Quebec before being broadcast.
How well the ban has been enforced can certainly be questioned. Anecdotal evidence shows
active enforcement exists. For example, in 1984, McDonald.s proposed a commercial where Ronald
McDonald would explain to children the importance of wearing seat belts. This commercial was
refused by l.O¢ ce de la Protection du Consommateur because it involved a known and well-liked
children.s character (Government of Canada and Gouvernement du Quebec, 1985). In another
case, for example, in early 2007, the baked-goods producer Vachon sent promotion material to
Quebec day-care centres which consumer advocates argued was in violation of the advertising ban
(Kucharsky, 2007). This promotional activity resulted in the Quebec government levying the .rst
.nes under the Act in its almost 30 year history.
In terms of the e¤ect on Quebec.s advertising market, depending on the source, the net loss from
TV advertising is estimated to be between $3.9 - $8.2 million per year (Caron, 1994). Anecdotal
information suggests that in some cases, .rms with products targeting children stopped developing
advertising for children, although there is no evidence of .rms exiting from Quebec due to this
ban.6 One of the weaknesses with the legislation is that it only applies to media originating
inside Quebec. Thus, the ban does not apply to signals originating from the neighboring Canadian
province of Ontario and the United States.
According to Caron, before the imposition of the ban, FP children spent only 6% to 7% of their
viewing time on English language programming and this proportion remained the same during the
period of his study until 1992. Conversely, Caron notes that Anglophone children spent a large
amount of time watching English broadcasts largely originating from the United States. We use
Iskreno, neznam bas kakvo je stanje u HR kaj se tv reklama tice. Jako malo vremena provodim pred telkom kad sam u HR
Ne da provodim puno tu. Gledam telku navecer, vijesti, i to je to, eventualno koji CSI ili slicne "mozak na pasu"-programe al rijetko. Klinci gledaju telku samo preko vikenda i to bas ne nadgledamo, al ne gledaju puno. Svaki program ima reklame, pa tako i programi za djecu, negdje svakih 10 do petnaest minuta, sa svakavim standardnim smecem, kao sto to obicno biva.
Apropos Quebeca, ova studentica radi na doktoratu na temu utjecaja Quebeske regulacije na zdravlje i pretilost djece. Vidi http://www.uottawa.ca/academic/grad-.../article8.html.
Evo odlomka:
Bit ce interesantno procitati njene rezultateOn the national policy front right now, Advertising Standards Canada is the industry-based agency responsible for overseeing marketing regulations, which include provisions on advertising to children and minors.
Quebec, however, has taken a different approach in its Consumer Protection Act, which bans all commercial advertising to children under the age of 13, with few exceptions, and applies to television shows broadcast in the province. The act is considered one of the world's most stringent when it comes to restricting marketing directed at children, and other western countries seeking to develop policy in the area are having a close look at it.
“Quebec is held up time and again as a model for other countries to follow,” explains Potvin Kent. “The problem is that there hasn’t been a lot of evaluation done on this legislation or its impact.”
Mislim da to radi na principu lokalnih televizijskih postaja.
U ovom mojem seocetu imamo CBS i Fox, skroz lokalne. Sami kreiraju program, reklame, itakoto. Recimo, kad su emitirali SuperBowl, isle su i reklame koje su vidjeli svi, na bilo kojoj mrezi koja je prenosila dogadjaj. Ali kad gledam Law& Order u 11 navecer, idu nase lokalne reklame, za koje sam sigurna da ne gledaju u New Yorku na Foxu (niti ce oni imati taj isti Law&Order svaki radni dan u 22, s obzirom na vremensku razliku).
Vjerojatno na tom principu funkcioniraju sve ove restrikcije.
Za kablovske televizije na nacionalnoj razini - ne znam. Mozda ovisi o pravu na izbor? Ono, odabrao si paket i sam odgovaras za ono sto je na njemu?
Recimo, nema sansi negdje kupiti krevetice kojima se stranice spustaju, zabranjena je prodaja. Ali nitko me nece uhapsiti ako ga kupim nekako drugacije ili ga napravim sama. Mozda je tako s televizijom? Djeca ne smiju biti izlozena pornografskim sadrzajima. Javno. Ali sumnjam da idem u zatvor ako moje (nepostojece) dijete doma otkljuca parental lock na nekom tamo programu.
ovdje bogami nema ni zrna reklama u programima koji su namjenjeni djeci...
abc2 ima cjelojutarnji program namjenjen djeci mahom predskolske dobi (crtici vecinom, malo nekih emisija...) i nema niti jedne jedine ikakve reklame...
znaci - moze se...
Pitala sam muza i u principu misli isto sto i ja. Reguliraju tzv. sindikalne televizije tj. one koje besplatno emitiraju. Sve ostalo ostaje potrosacima na izbor.
ali koliko je narasla potrošnja bilo čega, od osamdesetih do danas?
ovo me podsjeća na fejs i kako je zuckerbeck na početku bio zdušno protiv reklama na stranici. ili, na rodu
pa ajd reci, jel trebaju bebama sve te fensi šmensi nosiljke, komadi tkanina u principu, skupi ko sam vrag. il pelene sa zečićima i cvjetićima?
Odgovornost roditelja nije u tome da se izbace mobiteli, da se ne gleda tv, da se ne koristi internet i slično.
Odgovornost roditelja je poučiti djecu kako se odgovorno služiti time i kako prepoznati zamke. To znači da im u ranim godinama treba "dihati za ovratnik" tj. ako gledaju crtiće na npr. mini tv ili slično, gledati tv s njima i upozoravati što su loše reklame. Isto vrijedi i za mobitele i drugo. ŽIVJETI u svijetu kakav je, ali ne prihvaćati bez kriterija sve što se vidi. Djecu se odgaja primjerom. Ako mi kupujemo sve što vidimo na reklami, i djeca će tako. A ako komentiramo da je to što se vidi na reklami preskupo i nepotrebno, neće možda istog trena prihvatiti, ali s vremenom hoće. Pogotovo ako im se objasni npr. da ne treba kupiti novi mobitel ako još valja stari (iako nema touch screen) jer kad bi svi bacali sve staro u smeće, zemaljska kugla bi se brzo zagušila.
Kod mojih pali. Hoće li i dalje, nemam pojma. Dajemo sve od sebe. A kad dođu k nama klinci koji imaju drugačije navike i drugačija pravila igre - ostavljaju ih ispred naših vrata. Ako treba - sporove rješavamo s roditeljima (nisam jednom spriječila tuđu djecu da idu na internet u mojoj kući bez nadzora - kasnije nisu smjeli ni na računalo).
cvijeta, ne znam, prošlo je i meni to kroz glavu,
ali ipak...
evo ja se trudim ovako nekako kako Peterlin kaže,
s time da za sadjoš djeci ne dozvoljavam korištenje ni mobitela ni kompjutera
jer mislim da im nije (još) potrebno i da se mogu igrati i učiti na puno inventivnije načine.
ovo s gledanjem crtića, da budem iskrena, ne uspijeva mi uvijek.
preko tjedna gledaju vrlo rijetko, samo tu i tamo nešto od školskog programa.
ok je kad snimimo unaprijed pa starija već sama zna premotati reklame.
ali baš vikendom, kad imamo dogovor da smiju gledat jutarnji dječji program,
roditelji spavaju a one odbulje sat-dva i pokupe i sve te junk reklame u paketu sa crtićima.
moraću nešto napravit s time.
Ja se slažem s Kaae i Peterlin kad kažu da je, bez obzira koliko marketing bio sveprisutan, ipak stvar u roditeljima.
Ne znam, općenito osjećam odbojnost prema ideji da odgovornost treba prebaciti na neko drugo mjesto ili drugu osobu.
Posve je jasno da živimo u društvu u kojem je novac središte svih stvari i posebno sad, kad i na našem tržištu postoji milijun proizvođača koji nude isti proizvod, uspješniji će biti onaj koji ima agresivniji marketing.
I zato mislim da je na roditelju da nauči dijete kako se nositi s time, jer jedini drugi izlaz bio bi otići živjeti na pusti otok, daleko od civilizacije općenito.
Što zapravo uopće nije opcija, zar ne?
Ono što hoću reći jest-iako uređena društva teže tome da se i svakodnevni život regulirama zakonskim propisima, tražiti da se to učini baš svugdje, baš u svemu je ići linijom manjeg otpora.
Ja to tako doživljavam, možda sam u krivu.
Ali čini mi se da je puno lakše bijesniti na tonu reklama i njihov utjecaj na dijete, nego posjesti se i fakat uložiti trud da se djetetu objasni da samo zato što kažu "sakupi ih sve" to ne treba i učiniti.
Razmišljam otprilike kao Peterlin. Moji su još mali (5.5 i 3 god), ali dobro pazim kad palim tv i što se gleda. Možda jednostavno imam sreće, ali zasad još nisam doživjela da nešto posebno traže da im kupim. Od igračaka uglavnom imamo puno puzzli, Lego kocke, figurice životinja. Naravno, i par gormita. Ali nema šanse da bih dozvolila da ih "sakupe sve".
doduše, mi smo otkako su oni rođeni bili u gradnji i u velikom kreditu, tako da su pomali i indoktrinirani onim "štedimo, gradimo, nemamo novaca" - jel to dobro ili loše, ne znam. Trudili smo se da ih baš ne opteretimo time, ali zašto da odrastu izolirani baš od svake ideje o štednji.
Svimbalo, ni meni se ne sviđa sklonost da prebacujemo lopticu na druge.
ali u nekim stvarima država tu treba pomoći, a u nekim zemljama to i čini.
ako je u svemu 100% odgovornost na nama, čemu onda ikakav zakon?
čemu onda ograničavati prodaju alkohola i duhana maloljetnicima?
ili kažnjavati roditelje koji voze djecu ko krumpire?
ili kampanje za zdravu prehranu.
itd..
Peterlin sve to stoji što ti pišeš, ali cijelo društvo je toliko konzumeristički indoktrinirano da mislim da roditelj sam bez nekih zakona i mega kontrola nema šanse.
hm, ja se nekako ne bih složila. mislim da je ovo jako teško izvesti.
baš ne znam niti jedno dijete koje u nekom periodu nije skupljalo gormite, bakugane, beanse, ju gi jo karte, nastavi niz.
i mislim da je taktika upravo suprotna. barem je moja upravo suprotna. odnosno, ne pridavanje prevelike pažnje činjenici da će htjet sakupit sve. i priznavanje činjenice da je utjecaj marketinga - neminovan. jak. ako neće gledat tv i reklame, ide u vrtić, a glas o novim "sakupi ih sve" ludorijama se širi takvom brzinom da je to naprosto frapantno.
i nije to sakupi ih sve ništa novo. tko nije skupljao sarah key sličice il kako su se već zvale? pa pikule?
djeca valjda vole skupljati
tako da, s tim kao i sa svim ostalim - ako mogu kupit gormita, kupit ću ga. (ok, kod nas nije više faza skupljanja, blažena faza skupljanja, to je ipak ajmo reć jeftina igračka, a zadovoljstvo - golemo
potpis. jedino, razmišljam kao ancica i ne vidim neko rješenje.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 16.02.2011. at 09:15
Ma moji su i predobro indoktrinirani portiv reklama i loših crtića, sad mi zvuče k'o ona dva starca u loži iz muppet showa kad gledaju televiziju, stalno prebacuju programe, gase sami. Nije fora
Ja sam za zakon protiv childtargetinga, ako se nemaju što nepoznati odrasli ljudi obraćati djetetu bez mojeg odobrenja nebi trebali ni kroz medije
Posljednje uređivanje od pikula : 16.02.2011. at 09:16
uh, s ovim si me uhvatila, skroz sam zaboravila da je jedno vrijeme bio opsjednut tim kartama... al nisam mu ih kupila ja, nego djed mraz
(čak ga je i sv. nikola tad bio ignorirao
i tu je strast pokupio od svojih bratića, što je najgore, reklame za yu-gi-oh nikad nije ni vidio :/
tako da se ni limitiranjem reklama nećemo, bojim se, obraniti od utjecaja vršnjaka, vrtića i sl....
Ma znam, mammmaju, znala sam da će me netko uhvatiti upravo na tome.
Ali ne bih uspoređivala AS ili alkohol s utjecajem marketinga, jer je prvo navedeno neka primarna briga društva za njene najnezaštićenije i
najdragocjenije članove, a ovo drugo je ipak ovisno o roditeljskom nahođenju.
Kužiš što hoću reći?
Super da si ovo napisala da mi bude lakše. Ovako je i kod nas i pali. Nisam išla sa zabranama niti se bojim i ne osjećam se bespomoćnom. Treba paziti na to što djeca gledaju i koliko, ali nije rješenje u zabranjivanju TV-a ili drugih medija, nego u odgajanju kako se odnositi prema tome. Moja djeca sad imaju 10 i 9 godina - još prije par godina sam ih uspjela naučiti da postoji velika razlika između reklame i stvarnosti i oni to znaju. Neke reklame im se sviđaju i pamte ih, ali su jako kritični prema njima. U kući se ne kupuje ništa zato što je to viđeno u reklami nego zato što je potrebno i kvalitetno. Arbitrima kvalitete smatraju roditelje, a ne TV. Kad gledaju neke crtiće i film, pa odjednom začujem koškanje, hihotanje i povišene glasove, znam da su u tijeku reklame - tada se oni okreću jedno prema drugome i počinju se igrati.
Ja tu ne vidim problem. Još negdje sa 2 godine, objasnili smo djetetu u više navrata svrhu reklama - da nam pokušavaju uvaliti sve i svaša, što nam zapravo ne treba. Kad idemo u dućan (bilo u Konzum, bilo u TL), uvijek idemo s planom po što idemo i toga se držimo. Nikad nismo popuštali na licu mjesta kad bi on tražio da mu nešto kupimo. I nikad nismo imali s tim problema.
Ja bih se nadovezala na ono da djeca niti ne trebaju gledati reklame da bi bili navučeni na neke proizvode, dođu u vrtić, školu i tamo su bombardirani svime od strane većine klinaca. Bakugani, beanzi, yu-gi-oh i ino. Mi to rješavamo tako da kupimo određeni broj tih igračkica, jer u protivnom se događa da se "svi" igraju s njima, a on stoji sa strane izoliran jer ih nema i onda tu nastaje drugi problem. Mi se trudimo objasniti svrhu reklama i nikako ne nasjedamo na skupi ih sve, ono što izvrsno funkcionira je i razmjena igračaka s drugom djecom, tako da se zadovolji i taj kriterij.
Zato što nije riječ samo o našem djetetu.
Ja razmišljam o tome da se 99 posto djece odgaja pred televizijom.
To je naša budućnost - komercijalizam, trošenje resursa, zagušenje smećem.
Slažem se sa svime što kaže Peterlin, i naravno da ne očekujem od države da zaštiti moje dijete zato što ja ne želim preuzeti odgovornost.
Naravno da ću ja učiniti za svoje dijete najviše što mogu.
Ali država bi morala odrediti neku granicu preko koje se ne smije ići, kao što je određen minimalac za plaće ili (kao što je netko spomenuo) zakon protiv prodaje alkohola maloljetnicima. Za to imamo zakonodavni sustav.
Problem financiranja tv programa postoji, ali neka se odredi neki maksimum koliko smije biti reklama za vrijeme crtića, i recimo da reklame idu između crtića a ne da prekidaju crtani i slično.
Meni se sviđa ideja da se pokrene neka akcija unutar Rode, i stojim na raspolaganju ako mogu nešto pomoći.
Naravno da se ne može tražiti totalna zabrana, ali bi bilo dobro pogledati modele sličnih zakona u drugim zemljama i pokušati postaviti neke ciljeve do kojih bi htjeli doći.
Tako i ja - odmah kupim dovoljno da se mogu igrati u školi i da imaju za razmjenu, a "skupi ih sve" ne dolazi u obzir - djeci sam to objasnila i oni to kuže.
S ovim se isto slažem.
ja mislim da je prvo i osnovno kod djeteta razviti ktitički stav prema reklamama. to ponavljati, o tome razgovarati svakom prilikom.
gašenje televizora po meni ne daje nikakve rezultate, kontrola upotrebe da. znači ne paliti tv čisto iz navike, već kad te doista nešto konkretno na programu zanima i baš to želiš gledati.
ja osobno ne želim djetetu oduzeti nedjeljno prijepodne jer tada gleda omiljene crtiće i emisije.
uopće nije stvar o posjedanju ispred tv da bi se kupilo vlastito vrijeme, bar u mom slučaju. ona preko tjedna uopće ne gleda crtiće pa joj je vikendom to dozvoljeno , pa dijete je!
neko je spomenuo muzički tobogan, branka kockicu i dr. emisije iz doba kad smo mi bili klinci, i tih se emisija sjećam s velikom toplinom u srcu, jedva sam čekala nedjelju ujutro!
samo što više ne živimo u onom vremenu, već u ovom koje je sada i po meni niti moja obitelj nit ja možemo biti isključeni od svih civilizacijskih tekovina današnjice. ja osobno nemam snage za takve radikalne rezove, tipa ne tv - u u kući, ne mobitelu, ne ovom i onom. za mene je to naprosto nemoguće i ne želim živjeti na takav način.
znači da jedino što mi preostaje jest uljevati u djetetovu glavu antipropagandu, kontrolirano koristiti te iste tekovine i nadati se da će u našoj zemlji kroz dogledno vrijeme biti takva situacija kakvu opisuje litala da je kod njih!
donedavno je mala crtiće gledala isključivo za kompom ili na dvd-u. reklame nula bodova, telku nismo niti palile (ne gledam skoro uopće otkad imam flat rate). no onda sam, još nisam sigurna zašto (aha, da mogu gledati sci fi po noći kad me čopi nesanica), uvela dodatni dvb-c u našu sobu. sad imamo hrpu uber fensi šmensi šarenih programa. i još šarenijih reklama.
prvo je bilo - mama kupi ovo, mama kupi ono.
naravno, objasnila sam joj da hrpa bolesno bogatih stričeka i teta navlači djecu da im daju što više novaca za obične komade smeća i onda ta djeca nemaju više novaca za ništa korisno (nemaju novaca za vožnju avionom npr, na to je slaba), a soba im je puna smeća. to je odmah prihvatila.
za zabrane nisam iako mi reklame općenito užasno idu na živce. i još nisam sigurna što me više fascinira - marketing ili ljudska glupost.
činjenica je da je riječ roditelja ipak zadnja. postojanje takvih reklama u jednu ruku smatram pozitivnim, iako to možda na prvu malo čudno zvuči. naime, dijete vidi reklamu i postane očarano nekim precijenjenim komadom smeća koji je prezentiran maltene kao cigla od zlata. meni je to, kao roditelju, odlična prilika da usadim u dijete zdravu količinu skepse prema svemu i od samog starta ju učim da sve dooobro preispita prije nego što to prihvati kao takvo. kod nas super funkcionira.
marketing, od subliminalnih poruka pa do primamljivih boja i zaraznih slogana, tako dobro funkcionira isključivo zato što velika većina ljudi još nije uspjela otkriti kojem jarcu služi onaj čudan organ u glavi koji liči na orah. tko zna, možda ću jednog dana i zarađivati na njima
Posljednje uređivanje od plashljivo_pile : 16.02.2011. at 11:31
U idealnoj državi to bi bilo tako.
U idealnom svijetu svatko bi bio pošteno plaćen za svoj rad.
U idealnom svijetu ne bi bilo ratova u klasičnom smislu (čija je pozadina opet interes, a ne neprijateljstvo) ni trgovačkih ratova.
Nažalost, ne živimo u idealnom svijetu. Niti se svi možemo odseliti na selo, jer to je također dio ovog svijeta.
SVE što možemo učiniti i što zapravo jedino trebamo činiti jest da postupamo odgovorno (odgajamo sebe) i tako odgajamo i djecu.
Nema tog marketinga koji će uvjeriti baš sve ljude da nešto kupe. A ako proizvod ne bude nitko kupovao, izborili smo se protiv njega. Svatko u svom malom, sitnom okruženju.
I znam da je to idealističko gledanje, ali ja tako.... i tako odgajam svoju djecu - da PROMISLE što im je nužno, što im je bitno, što im treba, što je dobro, a što loše. Znam da nećemo uvijek pogoditi metu, ali trudimo se barem ići u tom smjeru.
Uostalom, zakon sam po sebi ne rješava ništa. Zakon postaje ZAKON tek kad se provodi.
A tko je ono pitao još u rimsko doba "Tko će kotrolirati kontrolore?" Vergilije?
RG, ti si ovdje malo u kontradikciji sa svojim stavovima inače
To je NAJVAŽNIJE što možemo i moramo učiniti, ali naravno, ne SVE niti jedino.
Prvenstveno imamo odgovornost prema djeci, ali osim toga i prema društvu čiji smo dio, zašto bi unaprijed odustali od pokušaja da ga učinimo boljim?
Problem zakona koji se ne provode je kod nas jako izražen, ali treba li zato odustati od zakona?
Nisam, nego sam više kao zalutala mačka na cesti. Nije da mi je dano previše izbora, gdje god da se okreneš bombardiraju te. Zapravo sam skroz u skladu sa svojim stavovima, želim da država, pošto mi se nametnula kao neki autoritet, sredi sva sranja koja me ugnjetavaju u životu, kad već žele da poštujem njihove zakone i odredbe.RG, ti si ovdje malo u kontradikciji sa svojim stavovima inače
A naravno da mislim da roditelji trebaju bit svjesni svega i odgajat svoju djecu sukladno - moj neće imat mobitel nit će gledat TV i tako to, al to je drugi par rukava...
I ja isto, uf,mene zapravo u cijeloj priči najviše muči spoznaja da ja kao roditelj ne mogu svoje dijete zaštiti od ovoga. il bar ne u onoj mjeri u kojoj bi htjela. jer, realno ne mogu toliko iskontrolirati njen život...
baš se grozim pojedinih tekovina današnjice.
rado bih da mogu onako, sa samopouzdanjem Zdenke i Peterlin,
reći kako su moja djeca usvojila sve što smo im rekli o reklamama.
Iako je konzumacija TV-a u kući svedena na minimum,
objašnjenja o lažima i manipulaciji reklama
oduvijek su prisutna,
naljepnice i druge skupljačke navlakuše ne smiju ni primirisati,
ipak, ipak
primjećujem kako najstarija curica, kako raste,
sve više pokazuje sklonost želji da kupi sve što se reklamira, štoviše, i mene nagovara na to (npr. mama, kupi eko kuglu, lonce, uštedjet ćeš!).
Želi nositi isljučivo najuže moguće traperice jer "takve nose sve cure u razredu", i "svi u razredu gledaju tu seriju, a zašto mi ne?" (nikakav odgovor nije zadovoljavajući), i svi kupuju pernice te i te, a zašto mi ne itd.
Kako pubertet sve više kuca na vrata, tako mi se čini da "svetost" roditeljskih riječi pada u vodu, a sveprisutnost reklama samo ih još dodatno potkopava.
ja ne kužim zašto ih morate štititi?
zašto su najuže traperice zlo, a široke nisu?
a mi se doma s reklamama borimo na način da ih svi skupa "psujemo" kad nam pokvare film.
tu prednjači J koji se jadan tolko iživcira kad mu usred x-mena krenu reklame za deterđent da skoro počne plakat, najozbiljnije. zašto, o zašto uvijek na najzanimljivijem dijelu filma oni puste glupu reklamu
Sad bi ti mm reko: Za žene su haljine za muške su hlaće
a i za psovanje bi imao koju reć, ha
želim vam mnogo muške djeceSad bi ti mm reko: Za žene su haljine za muške su hlaće
Uuuuuu vi'š da ja samo H-ebote pišem
a i za psovanje bi imao koju reć, ha
Pomi
pa muški rjeđe požele nositi suknje
evo sad prestajem
Posljednje uređivanje od pomikaki : 16.02.2011. at 16:26
opet ću ti napisati-kad se radi o djeci,nikad ne reci nikad.
S malom djecom je jako lako, prema onome kad odrastaju. A možda (ma,sigurno) će za 10-15-20 godina imati toliko toga da ni TV ni mobitel neće imati, nego neki sasvim novi gadget.
A utjecaj reklama i nije tako velik da roditelj ne bi mogao utjecati na ono što će kupiti djetetu. Mene reklame apsolutno ne brinu.
Ne znam, mozda sam ja jedna od rijetkih koju to neko konzumeristicko drustvo ne smeta. Onako generalno, jel. Ne uzivam u reklamama; zivciraju me kad mi pokvare film. Ponekad ih pogledam pa mi budu smijesne, ili glupe. I nikad, ama bas nikad me nisu natjerale da kupim nesto sto nisam zeljela kupiti. Ne cujem glasove, ne vjerujem u skrivene poruke. Nista.
Odem u ducan i naravno da donesem povremeno i nesto sto mi ne treba, vec mi se lijepo svidjelo tamo na polici. A mozda sam negdje i vidjela/cula/procitala nesto o tome. I bas mi je drago da jesam. Informacije me ne smetaju, a ne kupujem ono sto si ne mogu priustiti. Ne odlazim u kredit jer mi je prasak A zanimljiviji od praska B, ili bih bas isprobala neku novu pastu za zube. U isto vrijeme sam i poprilicno zadrta, sto se tice tih nekih potrepstina, pa ionako kupujem non stop isto jer mi se svidja, a i zacudo na tih par stvari nekako nisam alergicna.
Dakle, mene reklame ne indoktriniraju i moram priznati da se ne druzim ni sa kim tko je hipnotiziran kad ih vidi ili cuje. Valjda me zato ne smeta to nekakvo drustvo danasnjice niti mislim da potrosacku kulturu treba iskorijeniti. Meni dobro.
Ono sto me smeta su reklame tipa onih za Pediasure, Dole vocke u sirupu i - medicinske preparate, cak one na recept. To ovdje u Americi, u hrvatskoj uglavnom nisam slusala/gledala nista sto tako odgovorno tvrdi da je nesto istina, dok zapravo nije. Kod nas se ne reklamiraju lijekovi za XY kao jedini pravi odgovor za vase probleme. Nisam nikad cula da na sav glas svi vicu da NEMA pomoci protiv visokog kolesterola, osim ako na recept uzmete Lipitor (ili sto se vec u Hr koristi u te svrhe; cak znam da kod nas ne vole prepisivati lijekove za to vec predlazu dijetu). Nisam cula da NEMA pomoci protiv nesanice ako se ne uzme nekakva teska droga na recept. NEMA pomoci protiv depresije, osim ako se ne nakljukas XY-om.
Takve stvari bih zabranila jer su apsolutno neistinite i lazu svakoga tko ih cuje. Mozda ja znam da se dijetom stvarno moze skinuti kolesterol, ali neuka Mary (da ne mucim jadnu Katicu ili Stefu) nema pojma. (Vjerojatno nema, ako se druzi s americkim zdravstvom, jel.)
I nije mi to isto kao zabrana alkohola i cigareta. Alkohol i cigarete direktno stete, reklame najcesce ne. Eventualno mogu stetiti novcaniku, ali to se stvarno da sprijeciti.
blago tebi
ja mislim da ja čujem glasove koji mi uvijek govore da kupim proizvod A jer se reklamirao na tv-u a ne proizvod B za koji nikad nisam čula
ja sam izgubljen slučaj.
najgore je kada dođem u dm ili muller - uvijek poželim nešto prekrasne roze ili ljubičaste boje. nevažno je li mlijeko za tijelo ili tanjur za kolače
totalno izgubljen slučaj.
no djeca mi ne gledaju tv, osim kod bake
sve što su ikad poželjeli da im kupim, došlo je iz vrtića ili iz škole. ne iz v. ili š. kao institucija, naravno, nego od druge djece. i uvijek dobiju nešto od toga, mi isto "ne skupljamo sve".
kako su veći, meni je lakše jer mogu objasniti odraslim jezikom. D. je u fazi da želi mobitel jer ga ima nekoliko djece u njezinu razredu. rekla sam joj da to ne dolazi u obzir jer djeca do 12. godine ne smiju imati mobitele zbog štetnih utjecaja zračenja na njihov mozak u razvoju. jest da smo trebali objasniti i pojam štetnog zračenja i mozak u razvoju
Posljednje uređivanje od sladjanaf : 16.02.2011. at 20:36
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
