Djeca potrošači: Komercijalizacija djetinjstva

[mamma Juanita]

samo sam pametno htjela reći, ne znam zašto nisam dosad, da bih uvijek podržala zabranu reklama za djecu, bez obzira što ih moja djeca ne gledaju, ali gledaju neka druga čiji roditelji nisu taaaako odgovorni

X

i moram primijetiti da me uvijek iznova začudi s kojom uvjerenošću mnogi od nas tvrde kako reklame nemaju na njih utjecaja,
da je to maltene uvreda za nečiju inteligenciju itd.
a reklamni biznis ne da cvate...ima li ovdje netko tko se profesionalno bavi marketingom pa da kaže koju o moći reklame?
zapravo, jedno od najvećih moći marketinga i jest u tome
da na što suptilniji način plasira neke proizvode/ poruke tj. stvori umjetnu potrebu za njima, tako da toga nismo ni svjesni.

[meda]

meni se svida sto se spominje i opcenito stetnost gledanja tv-a i crtica. na BE imam pik vec neko vrijeme, al sam malo neshvacena u uzoj i siroj zajednici

a sto se tice zabrane reklama upucenih djeci...pada mi na pamet samo jedno, a to je medunarodni pravilnik o marketingu nadomjestaka za majcino mlijeko. pa nije vrag da su majke bedastije od djece da im treba zabrana, a djecu mozemo bombardirat cime god i oni to sve super hendlaju, aha

[Kaae]

Uopce se nisam referirala ni na ciju inteligenciju kad sam napisala da me reklame ne diraju, ni financijski ni drugacije. Nekad su mi zabavne, nekad mi idu na zivce. A kupujem sto si mogu priustiti. Svakako i ono sto mi ne treba.

Nisam marketinski strucnjak, ali sam bila u doticaju s predmetima na faksu koji se odnose na PR i slicno. Svrha je nametnuti informaciju. Strpati je lijepo drugima u vidokrug. A sto ce i kako ce oni s tim, to je njihova stvar. Psihologijom se ne bavim pa ne znam kako sto na koga utjece.

Mene, recimo, uvijek iznova zacudi kako su za skoro sve probleme u obitelji i sire uvijek krivi nekakvi utjecaji izvana. Djeca su agresivna jer su i crtici takvi. Majke ne doje jer im daju slike i papirice s AD-om. Itd. Znam puno majki koje ne doje/nisu dojile. Niti jedna zbog papirica, vec svaka zbog vlastite komocije. Fino da AD pa bolje spava, i ona i beba. Agresivna djeca iz moje okoline su agresivna uglavnom zato sto se nitko s njima ne bavi pa bulje u svasta, ne samo (agresivne) crtice. Ili ni u sta, pa ni od toga nisu postali bolji/pametniji.

[meda]

ma, nije glavni problem s crticima to sto su agresivni

[plashljivo_pile]

@kaae
osim dobrog avatara i siga, ni postovi ti nisu za bacit

ali, ti si jedna od rijetkih. radila sam u prodaji dobra tri mjeseca. dovoljno da mi se zgadi život. i ljudi.

meni je, naime, jednostavno nevjerojatno, da ljudi u 21. stoljeću, i to oni koji imaju pristup internetu, dakle pristup informacijama, odabiru proizvod na temelju reklame. ali ima ih. ne bi vjerovala koliko. onako. onaj čudnjikavi oversized orah u glavi? helou? zemlja zove? ali očito.... previše očekujem. :/

a ovo drugo, glede opravdanja... traže ih u svemu. većini je net i više nego dostupan ali... očito... internet is for porn!

[Kaae]

Ma znam da ima ljudi koji odabiru proizvod zato sto ga netko negdje reklamira. Pa tome i sluzi reklama - nabaci informaciju, a ti vidi. Ono sto pokusavam reci je da mene ta informacija ne smeta. Evo, imam vjerojatno malo vise od graska u glavi (no opet ne lubenicu) i mogu se kontrolirati. I vjerujem da je i dijete moguce kontrolirati. I onda od kontroliranog djeteta mozebitno nastaje odrasla osoba koja se barem donekle odgovorno ponasa.

A rijetko tko se bas stvarno usosi za cijeli zivot ako kupi jedan Ariel previse ili promijeni pastu za zube jer su bas svi zubari odusevljeni novim _______.

[SikaPika]

E pa ja već duže vrijeme kao i Kaae. Reklame me uopće ne dotiču. Prođe reklama, a ja nemam pojma o čemu je bila. Što se mene tiče, mogla je biti i za auto i za deterdžent i što god, nije mi nigdje ostalo. To je valjda jedna od rijetkih stvari koja prolazi pored mene.
Istina, one reklame za prljave štednjake me totalno izluđuju. Stvarno ne poznajem niti jednu ženu koja ima štednjak zabetoniran prljavštinom. Ali ni tu ne pamtim koji se proizvod točno reklamira.
Zapravo, mi uopće ne gledamo TV, a nadam se da kada budem velika mama kao Peterlin, Zdenka, Flopica i još vas nekoliko, znati djetetu prenijeti što je loše, što joj treba, što ne treba i znati izaći na kraj s tim.
A s obzirom na MM i moje komentare života uopće, Maša će poput PIkulinih biti jedan od onih staraca iz Muppeta.
NO, mislim da bi se zakonom ipak trebalo regulirati pojedine stvari. Netko je spominjao patike s placa i slično.
Eh da, i Pomikaki potpisujem.

[RozaGroza]

ma, nije glavni problem s crticima to sto su agresivni

Pored toga su i zatupljujući - moje skromno mišljenje.

Bila sam PR i marketing manager godinama, za raznorazne tvrtke i organizacije - gazi se po mrtvima da bi se napunila kesa. Ako si opuštena, ležerna i uglavnom vjeruješ da ne mogu protiv tvoje slobodne volje, e onda si im najbolja "meta". A ako tako dobro mogu izmanipulirati odrasle inteligentne osobe, a onda sa djecom valjda mogu šta god žele. I reklame su valjda samo nekih 10 % od načina kojim hvataju kupce.

[krumpiric]

Marketing je puno kompleksniji od "gledanja reklama na TVu" i nema toga čovjeka na planeti zemlji na kojeg ne djeluje neki oblik marketinga. Samozavaravanje-to je sve što imaš kad kažeš "reklame mi ne znače ništa".
Nama vrlo vrlo blizak primjer je marketing AD mlijeka, ne trebamo daleko.
Udarac na mjesta gdje si najslabiji-pedijatrijska ordinacija, zdravlje djeteta (adekvatno dobivanje težine i sl.), san,sve lošije pouzdanje u vlastito tijelo (koje sve manje koristimo i za koje smo vječno uvjereni da je stroj pred kolapsom i da je preživjeti prava lutrija) i igre u vidu "dojenje je najbolje, ali".
nije to baš "šareni artikal"-to je trenutno najbolje plaćena "nauka"

[pikula]

potpis na RG i krumpiric
Zato ja mislim da i internet industrija i marketing mora dobiti svoje "zviždače" koji će pomoći da se taj prostor pravno regulira i prestane biti ko more ispred somalije

[Nena-Jabuka]

ja ne kužim zašto ih morate štititi?
zašto su najuže traperice zlo, a široke nisu?

a mi se doma s reklamama borimo na način da ih svi skupa "psujemo" kad nam pokvare film.
tu prednjači J koji se jadan tolko iživcira kad mu usred x-mena krenu reklame za deterđent da skoro počne plakat, najozbiljnije. zašto, o zašto uvijek na najzanimljivijem dijelu filma oni puste glupu reklamu

samo ispravak mog vlastitog, očito nejasnog, navoda.
ne radi se o trapericam koje su uske (mislila si da ja štitim čednost djeteta preko traperica?, valjda ).
Ma ne, svejedno je, ne radi se o trapericama ili suknji, uskim ili širokima, nego je bitno da, kako mala ide k pubertetu, sve više pokazuje sklonost tomu da konzumira stvari koje konzumiraju "svi", a to su zasad svi u razredu (makar je i par njih, to su njoj svi), a to što oni konzumiraju, to je ono što se ultra reklamira, dakle, popularno je.
Naravno da mi oduvijek izražavamo apsolutni prezir prema tim reklamama,
mlađa djeca to još uvijek "puše"(da, da, mama i tata znaju najbolje), ali starija je počela pokazivati znakove frustracija i silne želje da kupi baš to što se reklamira i nezadovoljna je što mi to odbijamo.
Jer drugi roditelji to kupe.
A ja sam nezadovoljna što je ona nezadovoljna.

[cvijeta73]

nena, dobro sam te ja razumjela, al još uvijek ne kontam, a ne volim uopće pomisao da je dijete nesretno
zašto dijete odbijat u nečemu što je razumno (ne sad svaki hir koji vidi ispunjavat), a možeš priuštiti.
dakle, ako svi nose uske traperice, moraš joj kupit traperice, i ti sad inzistiraš da ne bude kao ostali. zašto? ajd daj neki drugi primjer, to što svi žele.
npr. J je nedavno uopće počeo primjećivati i zahtjevati nekakvu posebnu odjeću. nije mu više skroz svejedno što nosi.
ako mu kupujem tenisice, kupit ću mu one koje želi, ako mogu. sad su đir one skejterske pa mu kupim skejterske. ne znam di ih je vidio, na reklami nije. želio je jako one s kotačićima jer ih svi imaju (svi, moš mislit, ovo što ti kažeš) pa ih nije dobio jer su preskupe.
onda je za biciklu htio bmx biciklu, koju opet nije dobio nego običnu.
mobitel je dobio jer volim da ga ima, izabrao je sam od onih ponuđenih za 9,00 kn, a htio je i phone da i phone, koji i phone.
i bio je jadan, nezadovoljan, život mu je smisao izgubio...ravnih sat vremena.

i uopće djeci pričat o tome da im nešto ne treba mi je bezveze, budi mi traume iz djetinjstva čak kad je njemu najpotrebnije u tom trenu bmx bicikla i tenisice s kotačićima, jedan gormit il ne znam što.

oću reć, nikako ne mogu skontati što u stvari želite naučiti djecu?
da ne mogu sve imati što požele?
da ne žele ništa?
da ne robuju reklamama?
da ne mare za modu uopće?
da je sve što se nudi za kupiti, a služi za zabavu - loše?
da ne postanu potpuno prazni ljudi kojima je jedini cilj života peglanje kartica?
da kao odrasli ne gledaju televiziju?
da ne procjenjuju ljude po količini stvari koje imaju?
što?

[Elly]

oću reć, nikako ne mogu skontati što u stvari želite naučiti djecu?

da ne robuju reklamama?

da ne postanu potpuno prazni ljudi kojima je jedini cilj života peglanje kartica?

da ne procjenjuju ljude po količini stvari koje imaju?

Ovo

[anchie76]

A ja sam nezadovoljna što je ona nezadovoljna.

Predavanje na RDR2 me je moram priznati uvelike protreslo - o nekim stvarima nisam baš puno razmišljala. Tipa ta naša želja da je dijete uvijek sretno i zadovoljno.

To ne postoji. Nemoguće je da je netko cijelo vrijeme sretan i zadovoljan. Dijete mora biti i nesretno i mora ŽELJETI nešto žarko (i da mu se to i ne ostvari). Jer u suprotnom djecu vodimo poprilično ravno u depresiju

Moram priznati da mi to nije bilo ni na kraj pameti. I otad drugačije gledam na neke stvari i na njegovu "nesreću" - dugoročno sprečavam njegovu depresiju

[Angie75]

Aaaa, zato sam ja koja sam bila nesretna u drugorazrednoj majici s ponte rossa dok su svi oko mene nosili benetton danas tako sretna i zadovoljna :lampica:

[anchie76]

Eto vidiš, barem nešto

[Angie75]

Mislim, ovo nije bilo ironično rečeno. Tako i je bilo, u mom kraju je bilo puno djece s bakama koje imaju talijanske penzije i svi su bili fensi šmensi. Uvijek sam patila za tim benettonom
Možda i jest uopćavanje, ali kad sad gledam svoj i njihov život, primjećujem neke uzorke....

[srecica]

Aaaa, zato sam ja koja sam bila nesretna u drugorazrednoj majici s ponte rossa dok su svi oko mene nosili benetton danas tako sretna i zadovoljna :lampica:

Ali ima nesto u tome, sjetite se naseg djetinjstva kad starci (barem moji) nisu imali love da mi kupe sve one dijelove namjestaja i tkoznacega uz neku lutku, ostalo mi je samo mastanje nad stranicom iz kataloga ... ali sa druge strane ta masta je izmislila kucu od kartonske kutije, tanjure od cepova sa flaša, čačkalice umjesto zlicica, krevetic od kutije sibica, itd. A sad sve te stvari koje smo izmisljali i snalazili se, imamo za 14,99 kn na kiosku pod sloganom 'skupi ih sve' i moja 3,5 godisnjakinja jako dobro zna koje joj jos nedostaju i koje ce nazicati baku da joj kupi, a reklamu je vidjela mozda 3 puta.

[anchie76]

Svi smo mi patili za tim nečim... No danas kad gledam, kad dođe rođendan/Božić i kad ne znam uopće niti što bih kupila svom djetetu a niti tuđem, jer toliko toga imaju, a niti istinski ŽELE nešto onako zapravo (žele taj tren jer su vidjeli na TV ili jer frend ima pa to već sljedeći tjedan ili mjesec nije aktualno) - muka mi dođe. Oko nas se stalno provlači ta ideja "sretan si samo ako imaš", a odgajati dijete u takvom okruženju i tupiti da se može biti sretan i ako nemaš - nelak posao

[anchie76]

Ali ima nesto u tome, sjetite se naseg djetinjstva kad starci (barem moji) nisu imali love da mi kupe sve one dijelove namjestaja i tkoznacega uz neku lutku, ostalo mi je samo mastanje nad stranicom iz kataloga ... ali sa druge strane ta masta je izmislila kucu od kartonske kutije, tanjure od cepova sa flaša, čačkalice umjesto zlicica, krevetic od kutije sibica, itd. A sad sve te stvari koje smo izmisljali i snalazili se, imamo za 14,99 kn na kiosku pod sloganom 'skupi ih sve' i moja 3,5 godisnjakinja jako dobro zna koje joj jos nedostaju i koje ce nazicati baku da joj kupi, a reklamu je vidjela mozda 3 puta.

Mene ubi to što kad gledam današnju djecu oni stvarno nemaju mašte.. ako to nije gotov proizvod koji im je ponuđen, oni se u dosta slučajeva ne znaju igrati. Kao što kaže u dokumentarcu, propagira se ideja da se možeš igrati recimo čarobnjaka jedino ako imaš čarobni štapić, ako ga nemaš onda to nije to. Ko je vidio uzeti običnu batinu i zamislit da je čarobna?

[srecica]

Razgovor od jucer. MM je slagao Leili sendvic za veceru, ja sam gledala TV i ona je uhvatila neku reklamu za DVD Ucilica i pita me:
Hoces mi to kupiti kad idem u skolu?
Mislis da ce ti to trebati?
Pa .... da.
Sto mislis da li nam je bas sve sto vidimo na televiziji potrebno?
nakon par minuta smisljanja veli: 'Pa nije, ali mozemo kupiti samo jedan.'

i sad mi njoj pricamo kako nam ne treba ni taj jedan i kako ne trebamo sve sto bude na reklami ili sto imaju drugi, ali neda se ona smesti i veli:
Ali kad budem isla u skolu ponovo cemo pricati.

[cvijeta73]

anchie, jel ti zbilja u to vjeruješ što pišeš? i jel vidite i vi kontradikciju? onda si patila za nečim (materijalnim), to (materijalno) bi te razveselilo. a danas se djeca više ne smiju veseliti i patiti za materijalnim. jer su mam robovi reklama.

a ako ne znate što im kupiti za rođendan ili božić, onda ste fakat pretjerali s kupovinom

[srecica]

Mene ubi to što kad gledam današnju djecu oni stvarno nemaju mašte.. ako to nije gotov proizvod koji im je ponuđen, oni se u dosta slučajeva ne znaju igrati. Kao što kaže u dokumentarcu, propagira se ideja da se možeš igrati recimo čarobnjaka jedino ako imaš čarobni štapić, ako ga nemaš onda to nije to. Ko je vidio uzeti običnu batinu i zamislit da je čarobna?

Upravo to.
Nedavno smo doma imali drustvo i da se zabave napravila sam im carobne stapice od kineskih stapica i gore naljepila tanku trakicu masne ... ali nisu li onda izvukle neke novine u kojima je bila reklama za neku super-truper carobni stapic i dosle pregovarati kako bi to mogli kupiti za rodendan.

[anchie76]

anchie, jel ti zbilja u to vjeruješ što pišeš? i jel vidite i vi kontradikciju? onda si patila za nečim (materijalnim), to (materijalno) bi te razveselilo. a danas se djeca više ne smiju veseliti i patiti za materijalnim. jer su mam robovi reklama.

Fulala si ceo fudbal

a ako ne znate što im kupiti za rođendan ili božić, onda ste fakat pretjerali s kupovinom

Mogu ja kupiti cijelu trgovinu, nije u tome poanta.. nego izostaje ona prava njegova istinska želja koja traje i traje i traje - koju neće smesti to što je sada in gormit, drugi tjedan čarobni grah a sljedeći tko zna što.

[anchie76]

Upravo to.
Nedavno smo doma imali drustvo i da se zabave napravila sam im carobne stapice od kineskih stapica i gore naljepila tanku trakicu masne ... ali nisu li onda izvukle neke novine u kojima je bila reklama za neku super-truper carobni stapic i dosle pregovarati kako bi to mogli kupiti za rodendan.

[Angie75]

anchie, jel ti zbilja u to vjeruješ što pišeš? i jel vidite i vi kontradikciju? onda si patila za nečim (materijalnim), to (materijalno) bi te razveselilo. a danas se djeca više ne smiju veseliti i patiti za materijalnim. jer su mam robovi reklama.

a ako ne znate što im kupiti za rođendan ili božić, onda ste fakat pretjerali s kupovinom

Je, al je caka u tome da djeca danas dobiju čim požele, ne moraju pričekati čak ni rođendan ili božić, što već prvo ide.
Možda malo karikiramo kad kažemo da djeca više ne znaju što bi poželila, ali činjenica je da se za ništa ne trebaju sami potruditi. Većina, moji su ipak prodavali smokve ljetos

[cvijeta73]

Mogu ja kupiti cijelu trgovinu, nije u tome poanta.. nego izostaje ona prava njegova istinska želja koja traje i traje i traje - koju neće smesti to što je sada in gormit, drugi tjedan čarobni grah a sljedeći tko zna što.

nisam
nisu se ni onda djeca danima radovala novoj sličici u albumu. moj bi dušu dao za bmx-icu.
al nemam više živaca za ove teme :prije_su_djeca_imala mašte:

pustite ih malo u park, pa ćete vidjet maštu. koji put vam se prije neće svidjeti količina mašte koju djeca mogu imati

enivej, potpuno podržavam inicijativu ograničavanja reklama u dječjem programu.

[Nena-Jabuka]

oću reć, nikako ne mogu skontati što u stvari želite naučiti djecu? da ne mogu sve imati što požele?

da ne robuju reklamama?

da ne postanu potpuno prazni ljudi kojima je jedini cilj života peglanje kartica?

da ne procjenjuju ljude po količini stvari koje imaju?
što?

Od tvojih ponuđenih odgovora ova tri mi odgovaraju.
A ne želim joj i ne mogu kupiti (priuštiti) sve uske traperice.
Zašto?
Zato što sam joj kupila jedne uske, a ima još petore odlične traperice koje je dobila od sestrični (koje nisu posve uske) plus dvoje tajice,
a nemam samo nju i samo te traperice za kupiti (kao ni tenisice na kotačiće i pernicu s potpisom) i ne mogu si financijski priuštiti kupovanje sad ovoga, sad onoga jer se ultimativno samo to nosi.

Niti želim podupirati to
da joj mozak bude tako istreniran da
viđeno mora postati kupljeno.

Znam da sam i ja u srednjoj školi željela oblačiti samo levisice i starke i određene stvari, makar imala samo jedan jedini takav komad,
ali ovo je još daleko od srednje škole,
nisu čak ni viši razredi osnovne.

Nema tog djetinjstva koje nije imalo neostvarenih maštarija i želja, mislim da je to normalno,
samo je danas ponuda podivljala, pa su i apetiti ogromni.

[anchie76]

pustite ih malo u park, pa ćete vidjet maštu.

Moj je u parku puno, al je tamo zato što ne sjedi pred kompom i TV-om. I vječito je on taj koji sve vuče van, a drugima se ne ide jer relativna vlažnost u zraku nije idealna i zanimljivije je igrati PS taj tren.

I ne pričam napamet, pričam na osnovu onog što vidim pred sobom - mlatila bi ih kad ih vidim kako sjede na klupi i jadaju se kako ne znaju što bi se igrali, i pogotovo kad to još meni kažu

Oni su naučeni biti zabavljeni, nisu naučeni da se sami zabavljaju. Od nas roditelja koji smo ih zabavljali (u naravno najboljoj namjeri) do igračaka s kojima ne trebaš ništa raditi nego sjediti i gledati, ili eventualno skupljati druge dijelove.

[meda]

Moram priznati da mi to nije bilo ni na kraj pameti. I otad drugačije gledam na neke stvari i na njegovu "nesreću" - dugoročno sprečavam njegovu depresiju

moj ima stvari koje zica neko vrijeme, i onda kad mu to konacno kupim, prvo pitanje je 'e, mama, a oces mi kupit xy'. tu počinje moja depresija

[anchie76]

[RozaGroza]

oću reć, nikako ne mogu skontati što u stvari želite naučiti djecu?
da ne mogu sve imati što požele? DA
da ne žele ništa? Da ne žude za stvarima, željeti i žudjeti je skroz drugo. (Ja želim novi fotić, ali mi se svijet ne ruši jer ga nemam - možda zato jer ga ne reklamiraju - ne znam kako bi reagirala da svaki dan gledam reklame Canon Eos 5D mark II you just cant live without it - valjda bi digla kredit i kupila ga!)
da ne robuju reklamama? DA
da ne mare za modu uopće? DA
da je sve što se nudi za kupiti, a služi za zabavu - loše? Hm tu bi se dalo razglabati, ne sve, ali veliki dio jest.
da ne postanu potpuno prazni ljudi kojima je jedini cilj života peglanje kartica? DA
da kao odrasli ne gledaju televiziju? Po mogučnosti - samo tu i tamo.
da ne procjenjuju ljude po količini stvari koje imaju? DA
što?

I još puno puno toga...

Daleko od toga da ja ne mislim da treba postojati slobodno tržište, upravo suprotno, ali mislim da je na državi da zaštiti svoje građane, u ovom slučaju djecu od svakakvog smeća koje nam serviraju.

[srecica]

moj ima stvari koje zica neko vrijeme, i onda kad mu to konacno kupim, prvo pitanje je 'e, mama, a oces mi kupit xy'. tu počinje moja depresija

x
jer svaka kutija sa igrackom na sebi ima 'u koleciji' ili 'mozda biste i ovo' i onda netom otvorenu novu zeljenu igracku i vec smislja plan kako bi bilo dobro imati i ovo nacrtano sa kutije.

[cvijeta73]

a vid ove šta je bila nezasitna, prije 60 godina
http://www.justsomelyrics.com/103083...vojcica-Lyrics

je, i meni J ide na živce kad se ne zna sam zabavljati, kad je društvo ok, al sam doma kuka li ga kuka ako branim PC.
al zato što je PC preatraktivna zabava (koju mi nismo imali), koja druga može bit bolja? ja ga razumem, u tom pogledu meni mm non stop ograničava vrijeme na kompu al to je neka druga tema.

[srecica]

Pobjegao mi post.
Naravno da joj necu sad trcati u ducan kupiti i ostatak, ali MENE deprimira to ... toliko je htjela tu igracku, mjesecima je pisala/crtala Djeda Mrazu da joj to donese, i sad je konacno tu i ima je i postavlja mi pitanje 'A mogu li dobiti ovo?', ne kuzim di sam fulala.

[seni]

samo mali ubacaj o uskim trapericama. mislim da kuzim sto cvijeta hoce reci. i slazem s s njom.

sto ste vi nosile kad ste bile male oko 10 ili poslije u pubertetu? hasomanke, sminkerice ili punkerice?

ste sve bile potpuno svoje i posebne onako ko ivana mazurkojevic, ili netko drugi? (pa se mame zalile prijateljicama: ovo moje dijete nista ne radi ko drugi, uvijek je kutu i ne sudjeluje ni u cemu, jer je ful svoja i posebna)

bilo vam je potuno svejedno kako izgledate? niste ni slucajno pozeljele plocu doorsa i portret jima morrisona (bio i lep i pametan ) koju ste upravo poslusali kod najbolje prijateljice?

da li smo mi imali kodove oblacenja? jesmo.
da li smo bile praznoglave i povrsne. nismo.

ja sama bila hasomanka kao i moje najbolje prijateljice. i ne bi mi bilo palo na pamet obuci nekakve sminkerske suknjice.

djeca zele pripadati skupini, to je takoder dio socijalizacije. i nema direktne veze sa reklamama.
i dok je to umjereno i u suvislim granicama, normalno je.
ja sam isto bila zgrozena tim uskim trapericama, odnosno tim da mi nije jasno kako mozes u tome sjediti par sati u skoli.
ali cura mi pokazala da moze. (sve su s elastinom)

ne gleda reklame, prije joj je i samo odjeca bila svejedna, odnosno sve joj je manje vise bilo dobro i lijepo, sto god da sam kupila. (priznat cu doduse da ja imam i oko i ukus )

sada vidim da polako "osjeca" modu vremena, vidi oko sebe uske traperice, skida glazbu na i-pod ili mobitel, vidi slike lili allen i svih ostalih...i neke odjevne stvari zeli da budu takve kakve je zamislila.

i zeli uske traperice.

pa kad joj kupujemo nove hlace, jer je stare prerasla, ili ide zima, ljeto, idemo u ducan i ona bira. hoce li uske, siroke ili normalne, ona odlucuje.
ja placam , pa imam pravo na veto, ali mi dosad nije trebao.

i dalje zna da je to samo odjeca, ni u ludilu ne bi procjenjivala ljude kroz to kako su obuceni (i njene prijateljice su prilicno razlicito obucene), ne trazi sulude stvari, krece se u granicama budeta koje smo mi postavili. ja zadovoljna.

[seni]

i da jos dodam:
ja uopce ne zelim nauciti dijete da ne moze imati sve sto pozeli.
zelim je nauciti da nade nacin, ostvariti to sto zeli.

a dovoljno je i sama pametna, da vidi i razumije da neke stvari nekada nisu ostvarljive. i zivot joj to, kao i meni i tebi, svaki dan pokazuje. tu lekciju covjek zaista ne treba extra uciti.

[Angie75]

ja uopce ne zelim nauciti dijete da ne moze imati sve sto pozeli.
zelim je nauciti da nade nacin, ostvariti to sto zeli.

F. je ljetos brao smokve i prodavao ih pred kućom. Zaradio je skoro 200 kn. Pa sam mu rekla - eto, sad si možeš kupiti Gormite/Yu-gi-oh/što već. Odjednom mu ništa nije trebalo toliko da bi dao za to svoj novac
eno mu kune još stoje u torbici.

[meda]

Marketing je puno kompleksniji od "gledanja reklama na TVu" i nema toga čovjeka na planeti zemlji na kojeg ne djeluje neki oblik marketinga. Samozavaravanje-to je sve što imaš kad kažeš "reklame mi ne znače ništa".
"

da podvucem ovo.

osim toga, mi smo odrasli. djeca nisu. i otvoreni su prema svemu, to im je u prirodi. i nemaju jos mogucnosti za kriticko misljenje. da, mozemo ih mi nauciti sta su reklame, ali to ne znaci obavezno da smo ih naucili kriticki na njih gledati. a ja bi radije da se moje dijete bavi onime za sto je u svojoj dobi sposobno i optimalno je za njegov razvoj.

cvijeto, ja svome djetetu ne govorim da mu to ne treba, i kupim mu stvari koje si stvarno zeli. al puno puta stvarno pozalim zbog toga, jer to ko da izaziva samo jos vecu zelju za necim drugim. nikad kraja tome.

[seni]

Oni su naučeni biti zabavljeni, nisu naučeni da se sami zabavljaju. Od nas roditelja koji smo ih zabavljali (u naravno najboljoj namjeri) do igračaka s kojima ne trebaš ništa raditi nego sjediti i gledati, ili eventualno skupljati druge dijelove.

tu se anchie slazem s tobem. pred nesto godina mi je u glavi kliknulo to sumanuto centriranje cijele obitelji, sire i uze na dijete.

dovoljno je samo srolati par topika na gore na forumu..
svako toliko izbezumljene mame koje pucaju i kukaju, jer im djeca nisu tri sekunde sposobna biti bez njihovog hendlanja, frustrirano vriste ako nesto nije po njihovom, vuku za ruku...
mame u ocaju, misle da su zaduzene da je dijete svake sekunde nasmijano i puno elana, osjecaju griznju savjest..
i pri tom jos misle da je AP kad roditelji prepuste vodstvo djeci, koja tome naravno nisu dorasla.

[Nena-Jabuka]

F. je ljetos brao smokve i prodavao ih pred kućom. Zaradio je skoro 200 kn. Pa sam mu rekla - eto, sad si možeš kupiti Gormite/Yu-gi-oh/što već. Odjednom mu ništa nije trebalo toliko da bi dao za to svoj novac
eno mu kune još stoje u torbici.

pa da, skužio frajer da će od kupovanja samo jedne od želja (koja ga inače ništa ne košta kad ju kupe roditelji)

njegovi novčići prohujati s vihorom

[Ifigenija]

Cvijeto, dobar point, ono s pitanjima što želimo podučiti i naučiti svoju djecu.

Mislim i da imaš pravo - to što je nama financijski nelagodno slušati tolike želje - ne znači da ih trebamo instruirati da ne žele. Nego te njihove silne želje, odakle god da dolaze, iz srca ili as seen on TV suočiti s realnosti. Ovo može - ovo ne. Dosadno je, tarapana, naporno i mučno (mučnije nego da djeca ne žele, nego se ko stepfordske žene raduju naslijeđenim demode trapericama i cipelama a la rođena mi baka), ali to je roditeljstvo. Biti njihov branik u ludilu komercijalnog društva.

Mene malo muči, moram priznati, u tom općem ludilu ponude, to što se dijete možda malo puno previše rano suočava s finacijskim mogućnostima obitelji, i možda, zbog ponude koja na njih vreba, ispada da smo gola sirotinja, pa se pitam hoće li dijete složiti sebi u glavi neku spiku da mu roditelji nemaju, pa će on jednog dana biti glavni badža (ulupat životu bezumno stjecanje ili nešto takvoga?!) - tj. da ga to potjera u smjeru ispraznog konzumerizma.

Prije neki dan u nekom realitiju o kupnji nekretnina na moru su sasvim običnoj familiji pokazali neki dvorac - kao vidi šta sve ima - podiže se letvica ljudskih želja. I sad moj sin, koji živi u sasvim dobroj i prostranoj kući, imamo sasvim dovoljnu viksu, kaže meni - a mama zašto mi ne bismo nešto ovakvo imali? Zar nije zgodno? Je. Divno je. Nešto najljepše što sam vidjela, ali to je kao da želim imati glavu od zlata i mozak od platine. UOpće se ne zamaram time. Ali on ima 6 godina i njemu se samo to više sviđa nego naša kuća, i naša vikendica. I danima je pričao zašto mi ne bismo takvu kuću imali. Nekad su takve kuće bile pod ključem, kao umjetnina, ili strogo čuvani privatni posjed. Sad ti mašu time pred očima, ne bi li potpisao još koju stavku ugovora kojim te čine fakat zadnjim robom globalne privrede. Koma!

Danas djeca imaju puno toga, a sve može biti objekt žudnje, počevši od robe i gaća na likove, pa tenisice, pa cipele; pa oprema za školu, pa vozila i gadgeti, zatim igračke, knjige, albumi, društvene igre (svaki tjedan nova je ultimativni hit), naljepnice za zid, glavu, ruku, ogledalo; atraktivan namještaj, tepisi s likovima iz crtića posteljina koja sjaji, pjeva, leti u svemir, određena hrana, filmovi, igrice... iz svega toga dijete nešto želi, i ako bi čovjek udovoljio djetetovim željama na razini npr. samo da iz svake kategorije mjestimično dobije nešto mislim da se cifra može popeti i do više hiljada kuna mjesečno, što je , naravno, za većinu nas suludo.

Još u moje doba imao si definiranu želju - levisova traper jakna. Ili starke. Mogao si se hraniti i živjeti na tome mjesecima. Danas je to akcelerirano.

Sve je to djeci dostupno već od kataloga koji dolaze doma, do izloga, preko TV-a, u kućama prijatelja... tako izobilje, da zapravo čak i ako ti dijete objektivno stvarno ima svega i više nego što je opravdano u nekim svjetskim razmjerima (dok druga djeca doslovce umiru od gladi...) i ako držim neki branik - ispada da se nema novaca, ne dovoljno.

Moj pametni sin već konstatira kako sigurno nemamo novaca za to i za to... a mene to smeta jer želim zadržati zdravu perspektivu da nije bogatstvo ono što se mjeri koliko toga trošiš, nego s koliko možeš sretno živjeti, pa onda držim predavanja o tome kako neka djeca nemaju ni sobu, a nekmoli sjajeće naljepnice ne znam koga u tri dimenzije, vake lustere, nake, noćno svjetlo sa plavim sjajem i ne znamm čime, pa bi, da pitaš djecu i reklame, još svako toliko trebalo kupiti nešto novo i drugačije...

A da ne govorim da osobno imam fakat dilemu oko svih tih stvari - što više stvari ja kupim i priuštim - to se više postavlja ljestvica pred druge ljude s kojima dijelimo život; i obratno - što više čuda oni kupe, to je ljestvica i meni više. Kad sam kupila skečersice koje imaju svjetla (iako ima i skupljih tenisica) - sin me namolio - pitala sam se što sam sad napravila drugim roditeljima. Jel to stvarno važno - da svijetle, pa da onda druge tenisice izgledaju jadno - jer ne svijetle, nemaju kotače, kerozin i ne govore pet jezika?!

A opet - ne želiš ni da se dijete osjeća jadno. Vi koji imate stariju djecu - jesu li oni zbog svega toga "jadniji" jer je više stvari, želja, viši standard očekivanja, nego što smo mi bili?

Jedini odgovor koji u cijeloj priči vidim je inzistiranje na obiteljskim vrijednostima, puno vremena u prirodi (da se izmore, pa da nemaju snage gledat reklame), birat društvo, živjet što je moguće više neki svoj "alternativni" život i svijet filtriranih informacija i odmaka... Opet u alternativce...

[Ifigenija]

Mala dopuna - čitam svoj post i ispada da mi je problem što dijete misli o tome koliko mi novaca imamo

Hoću reći da ne želim da dijete pojam novca, imanja, uspjeha formira u odnosu na sugestije tržišta i nesuvisle dječje i mladenačke želje.

Ako ćeš po tome, mi smo gola sirotinja i bolje da se upucamo odmah svi skupa. Što sve vreba na nas, nema šanse da to kupimo, čak ni one famozne "must have".

Želim da dijete vrijednost novca i zarade i uspjeha nauči mjeriti prema pravim vrednotama, i da je svjesno u kojem blagostanju živimo - čak i kad apstiniramo od ludnice tržišta. I da je u životu u redu ODREĆI SE, biti jednostavan, koristiti stvari kao stvari, a ne kao identifikator ili tako nešto.

[Bubica]

ništa se neće promijeniti dokmi sami sebe ne promijenimo. Ako gledam sebe - B sam puno vise igračaka kupovala nego F, B je tražio ali, uistinu, igračke su se kupovale jer je nama odraslima bilo jako zabavno kupovati djeci toliko stvari. Razmislite malo. Ja priznajem da sam jako uzivala u svemu. F kupujemo puno manje, ona i puno manje traži (sigurno ne slučajno) i jednako su svi sretni i zadovoljni.
No, iako B voli igračke, voli kupovati, trošiti, a voli i reklame - mi i dalje imamo pred stanom drva za dva dana grijanja - neoblikovani materijal s kojim se on i društvo igraju u parku. Doma, kada je sam, nakon malo kukanja - od legića se čuda stvaraju. Zato, ne mislim da je sve bas jako crno i skroz sam na Cvijetinom tragu.

[Kaae]

Marketing je puno kompleksniji od "gledanja reklama na TVu" i nema toga čovjeka na planeti zemlji na kojeg ne djeluje neki oblik marketinga. Samozavaravanje-to je sve što imaš kad kažeš "reklame mi ne znače ništa".

Cak i pod cijenu toga da mi netko napise jos jedan psiholoski profil, ja cu opet reci da mi reklame ne znace nista, osim trenutne zabave, ili trenutne iritacije. I nekakve tamo informacije. I ne utjecu znacajno na moj zivot.

A nisam nista drugacija od svih vas ovdje, krvava ispod koze i tako to. Ako kupim neku glupost, nece svijet propasti. Ali uglavnom je kupim jer mi se nesto na njoj svidi, ne zato sto je Jamie Lee Curtis rekla da je Activia super pa da cu se bolje, daprostite, usrat. Naravno da povremeno kupujem gluposti, i naravno da su neke kupljene zato sto ih je proizvodjac gurnuo bas na policu pored koje cu proci i zato sto je ambalaza bas napravljena da mene pogodi u tu specijalnu strunu za kupovanje gluposti.

Ali mi zbog toga gladni nismo. Kvaliteta naseg zivota zbog toga ne opada. Ponekad cak napravi pokoji korak naprijed. I sto sad? Problema s modernim drustvom nemam. Inace mi skroz ima smisla ovo sto pise cvijeta, o tenisicama na primjer. I ovo o cemu govori seni.

Kao dijete, ja sam bas morala imati sto sam htjela. I prezivjela sam svaki put kad je mama odlucila da bas, jelte, ne moram. Povremeno sam gledala reklame, a u srednjoj skoli, kad sam bila manje prizemna, a ipak sam morala i htjela sam gledala sto mi je doslo pod ruku. Nitko me nije kontrolirao.

I zapravo sam skroz dobro ispala, ma sto tko mislio o meni (i mojem psiholoskom profilu, kad se, valjda, zavaravam da imam kontrolu nad sobom i svojim postupcima).

Mozda je sve to skupa zato sto doma imamo televizor, a nemamo TV program, nego samo dvije postaje na kojima eventualno pogledamo vijesti. (Bit ce da je to to.)

[pikula]

Kad moji dođu s tim "ja bi, ja bi" ja kažem ok, zapiši,nacrtaj ili izreži iz kataloga i stavi mi u ladicu, za sljedeći rođendan, Božić što već slijedi možeš birati između toga što je skupljeno u ladici. Već samim odgađanjem se pola isfiltrira. Veće i skuplje igračke uzmem u obzir ako se ponavljaju- Baby Alive smo kupili (zajedničkim snagama ujaka i teta) nakon što je bila na vrhu top liste dvije godine za sve blagdane i slavlja. Iskeno iako je relativno brzo skršila mikočip obožava je, priča o njoj kao o svojoj bebi i nije mi žao makar je to beba sa reklame. Zvijezdice dobiavju za izniman uspiejh u školi, pohvale, petice bez greške, veće kućne poslove i za 10 * mogu dobiti neku sitnu igračkicu (autić, labelo, bojice tako nešto), za 20* kino, kazalište, klizanje, igraonica, zoo isl. za 30* i više dogovaramo npr. izlet. I za sad marljivo skupljaju do 20 - igračke im uopće nisu atraktivne. Sinek je odabrao haby s tatom cijelo popodne, a curka kino s mamom

[krumpiric]

JOj, reklama nije TV pjesmica od 35 sekundi.
Reklama nije bilbord s majlonkama.
Reklama je kad ti dijete dodje plačući iz vrtića jer "ona jedina nema štatijaznam winx karte, a svi drugi imaju i dok se oni igraju ona u sjedi u kutu" osim ako uspiješ da joj to ne znači ništa. Ako uopće želiš da joj ne znači.
Reklama je kad ti dijete ima 2tjedna proljev jer ima virozu, i treba mu što više jogurta, a što manje mlijeka, a ti kupiš probiotike od 270kn, jer su najbolji i to piše kod dr.
Nije marketing izvanjski mehanizam, nego dio svake pore društva.

[krumpiric]

Inače, ja sam "užasan" roditelj i bez beda kažem: mi nemamo novaca za te gluposti, vidiš, od plaće jedemo, plaćamo stan, režije, vozimo se. I to nam je prioritet.
Obično dobijem odgovor da možemo više zaradit.
Pa obično kažem da to znači da ćemo se manje družit i vidit i da nećemo zajedno nigdje ići. PA kako hoće.
I tu priča zasad završava.
Što će bit za koju godinu...ne znam.

[Kaae]

Pa, evo, ne znam kako bi se iskorijenila ta reklama. Zabraniti djeci u vrticu da imaju igracke koje nisu dosle zajedno s vrticem. Ono, tri potrgana autica i sedam pogubljenih kockica. Tesko. Zabraniti ostalim roditeljima da kupuju svojoj djeci ono sto mislimo da nasa ne bi trebala imati. Zabraniti rodbini i prijateljima da donose bilo sto. Zabraniti ama bas sve, tako da nitko ni ne zna sto se moze kupiti, a i gdje. Izloge ducana obojati u crno, da se ne vidi unutra jer na putu do pekare dijete/baka/rodjak moze ugledati nesto sto bi eventualno nekome kupio. I onda ako kupi, sve skupa se vraca u taj zacarani krug gdje ce Stefica u vrticu doci s Winxicom, a Marica nema nego za Vajnksicu iz Konjscinske. Ili ni za to.

Pa uvijek je bilo i bit ce djece koja imaju ono sto neko drugo dijete nema. I to stvarno nema puno veze s reklamama, vec s onim sto dijete dobije. Od roditelja. Rijetko koje vrticko dijete raspolaze samo svojim novcem i kupuje sto vidi na televiziji, a onda time vadi mast drugoj vrtickoj djeci. (Uglavnom to vrijedi i za skolsku djecu, pa cak i do srednje skole. Eno ga moj buraz, bas kao Angien mali... sve oduvijek zeli i treba, ali naglo mu se preslaguju prioriteti kad to treba platiti svojim vlastitim novcem.)

[Kaae]

Odgovor na ostatak price - kao mala, jako sam patila jer jer mama redovito, na nase gluposti, jel, reagirala recenicom: "Nemamo za to novaca." I bas me to ljutilo jer je mama radila u banci. Imala sam u vrticu/skoli prijatelje ciji su starci radili u Krasu, TOZ-u i slicnom i uvijek su djeca u vrtic/skolu donosila bojice, cokolade itd. Zasto onda moja mama nije mogla donositi novce? Eto, trebalo mi je da shvatim. I sve pet. Dobili smo sto smo mogli, a htjeli smo svasta.