Zasto ne zele pricati o "njemu"

[želja]

potpisujem i ja prethodni citat.
imam faze kad sam potpuno načisto s tim i niti ne očekujem razumijevanje drugih (koji nisu roditelji anđela).
al ovaj tjedan bih najradije bila vrištala i molila nekoga da me zagrli, da mi kaže: ''isplači se na mom ramenu!'', da me pita...da bilo što! imala sam dan za danom vrlo neugodne situacije u kojima sam trebala reći da sam izgubila trudnoću, a reakcija bila: ''dobro, možete ići, to je sve'' ili slično tome.
i onda jučer sretnem prijatelja koji me pogleda, pruži ruku, ja mu dam svoju i tako ih držimo stisnutima neko vrijeme. i gledamo se u oči i to je bilo to. to sam trebala. hvala mu!!! samo da mi netko pruži priliku da mogu pokazati koliko mi je teško. kakav neočekivan značajan trenutak tih nekoliko sekundi. njegova je žena imala rizičnu trudnoću (sa sretnim krajem ) pa ima razumijevanja i prošao je strahove i brigu.

[ana_]

da, neki te ljudi stvarno znaju utješiti samo pogledom, ali isto tako i iživcirati, barem mene...najgore mi je kad mi nakrive glavu i u pogledu im čitam - a jadna... i ništa nimalo dublje od tog!

[adal]

Da potpisujem sve receno,a zaista me nervira i rastuzuje kako je narod postao tup i neosjetljiv na tudju bol,kako niko vise nema ni razumjevanja ni suosjecanja,kako im je zao potrositi koju paru pa nazvati pitati kako si samo toliko jer vise ni ne mogu traziti od tih ljudi koji ne znaju nasu bol jer nisu imali tu nesrecu,ja sam bas lose ovih dana jer svaki dan neko od poznanika dobije bebu(sve smo bile tu negdje s terminima)a ja tuzna i nesretna jer sam sad trebala biti najsretnija i cekati bebicu a ja...

[klarita2]

adalda te utješim, kad sam išla na porodriljni 9 kolegica iz šk je išlo također , jedna rodila isti dan kad i ja i sad se sve polako vraćaju i pričaju o svojim bebicama.A od bliskih prijatelja mi prvi planirali , jedva čekali a ostalima se "dogodilo"i sad su svi sa bebama, kolica, šetnjice a ja svojoj nosim cvijeće na grob i savku večer molim Boga da mi da snage ...teško nam je ali moramo naučiti živjeti s tim...