Moram podijeliti svoje današnje razočaraje uzrokovano ponašanjem pedijatrice prema meni kao odgovornom ili kakvom već roditelju.
Moja curka, moje jedino dijete, ima 7mj. Nikada do sada se nismo susreli ni sa kakvom temperaturom, niti visokom niti blago povišenom, hvala Bogu, usprkos tome što ima već 4 zubića koji su izbili bez ikakvih neugodnosti kao što je temperatura i sl.
Danas ujutro moje zlato lagano "kuri". Izmjerim joj temperaturu ispod pazuha ( jer je jako, jaaaako nemirna i živahna i ne mogu rektalno ) i toplomjer pokaže 38,1. Ja NAZOVEM pedijatricu,igrom slučaja danas je baš naša dežurna, javi se sestra, objasnim joj da dijete ima temperaturu bez ikakvih drugih simptoma tipa kašalj, curenje nosića, ništa, samo je malo klonula,pospana, odn. cendrava. Ona kaže da ako je malo klonula da se ipak zaletimo do doktorice da joj pogleda uši i grlo, mada me je pitala da li se rukicama lovi za uši, a ja rekla ne.
Dobro, mi se brzo spremimo i zapalimo kod doktorice.
Prvo kad smo došli coktala je jer nisam znala koju pozu želi da zauzmem s djetetom da joj posluša pluća: " Pa ne tako, joooj, pa kako ću joj tako poslušati pluća, tctctc..."
Ja se eto, stiltala od brige, no dobro, nasmijem se na vlastitu traljavost i 'ajmo dalje.
Na kraju, sve je Hvala Bogu u redu, izgleda da je samo viroza, temperaturicu snižavati sa čepićima, lagano tuširanje i nakon 3-5 dana bi trebalo proći.
A onda me pogleda i veli:
"ZBOG OVOGA SE, MAMA, NE IDE DOKTORU."
E tu su mi opale rolete, rekla sam MM-u da idemo, rekla "doviđenja", uzela dijete i adio! Mislim, dobro, viroza je viroza, ali kako ja, novopečena majka, ne više tako jako mlada i dovoljno stara da sam nahrajena svim mogućim strahovima i brigama, kako da ja znam zbog čega se ide, a zbog čega NE ide doktoru. Sigurno se ne ide zbog viroze, znam i sama, ali kako da ja znam da moje 7-mjesečno dijete ima SAMO virozu??????
Znam da je subota i da im se ne da, ali takvo ponašanje je super bezobrazno.
Čak i kad sam vikendom psa vodila veterinaru, on je bio ultra ljubazana, vjerovatno zato jer sam mu platila da mi psu da injekciju.
Treba gledati i pratiti djetetovo stanje, ne treba dizati paniku na svaku, naravno, nisam od onih koji bolesno i opsesivno titraju nad svakom sitnicom, ali ovo danas me baš pogodilo...eto, ne mogu si pomoći.
Još veli MM da je ona to rekla u smislu da ne treba paničariti, da ne brinemo, ali meni to nije tako zvučalo...
Da bar imam toliko love da idem samo privatno, ne bih časila niti časa.